River Plate – Palmeiras; 01.30h; u noći sa utorka na srijedu
Biće ovo jebeno za Palmeiras. Korona i povrede u decembru učinili su kalendar ekstremno intezivnim plus ih čeka još aktivniji raspored u januaru gdje će igrati čak tri meča sedmično. A treba igrati ligu, gdje su trenutno na šestom mjestu, posljednje koje vodi u kvalifikacije za copu libertadores naredne sezone, treba igrati finale brazilskog kupa, i ovo polufinale sa Riverom. Teško je pronaći prioritet a još teže naći vremena za trening. River će plesati po terenu, zujati oko gola, imati loptu u nogama, tako da nema druge za Palmeiras nego da se oslone na reaktivan fudbal, dobro postaviti odbranu, vrebati grešku protivnika, polagati nade u distibuciju i tranziciju i moliti boga za Ronyevu brzinu. Ono što im ide u prilog je stručnost Abela Ferreire za nokaut fazu, pokazao je to i u Evropi sa PAOKom i Bragom, a pokazuje i u Brazilu jer Palmeiras pod njegovom palicom je došao do finala nacionalnog kupa. O Riveru i Gallardu nema šta novo da se kaže, i dalje igraju lijepo, polako dolaze sebi od prošlogodišnje tragedije, imaju taj argentinski kup, format je takav da su ekipe podijeljene u dvije grupe, igra se po jedna utakmica, a samo prvi ide u finale. Trenutno sa Bocom dijele prvo mjesto, sinoć su u preludoj utakmici sa Bocom na Bombonjeri remizirali, četiri gola, dva crvena i sedam žutih, te nagovijestili dramu do posljednjeg kola. Posebno obratiti pažnju na omladinu, prije svega Benjamina Rollheisera, Lucasa Beltrana, Julian Alvareza i Federica Girottia (sinoć zabio gol). Kod Palmeirasa, osamnaestogodišnjeg Verona, najskupljeg igrača lige i svestranog Menina. Radi se o velikim nadama kako Brazila tako i Argentine.
Boca Juniors – Santos; 23.15; srijeda
Brazilski fudbal počinje shvatati da mora imati veći intezitet, da mora imati više kognitivnog rada u bazi, da moraju opet početi driblati. Dribling ne dolazi iz strogoće i discipline, mora se roditi u haosu, a haos dolazi iz favela, kaldrmi i ulica. Brazil se mora vratiti korijenima. Termini poput tradição i técnica su ključni u brazilskom rječniku, prvi su oni koji prirodno znaju igrati lopte, to su Brazil, Argentina, Italija, Njemačka, a drugi moraju naporno raditi da bi dostigli nivo prvih, poput Šveđana, Škota ili Venecuele. Nedopustivo je da u brazilskom fudbalu najbolji dribler lige dolazi iz jedne Venecuele. Ali fol je da taj igrač igra za Santos. Ime mu je Yeferson Soteldo, izgleda kao da ima 12 godina, Bog ga je blagoslovio brzinom, ravnotežom, nepredvidljivosti pa često izgleda da ni on sam ne zna šta će uraditi sa loptom a kamoli onaj što ga čuva. Drugi igrač na koga posebno treba obratiti pažnju je talisman Marinho. Direktan, eksplozivan i odlučan. Cuco ima super mladu ekipu, igraju impresivno mimo svih očekivanja, nema tu nekih velikih imena, samo ogromna muda i mladost ludost. Šta je sa Bokom? Šta se reći a da nismo prije spomenuli. I dalje su odani La Garri, borba do posljednjeg atoma snage, ne bitno kako, laktovima, glavama i šakama do pobjede. Imali su i prije Anhela Russa agresivnost i iskustvo, a sada sa njim imaju i samopuzdanje. Mogu li Tevez, Zarate i Salvio prekinuti dugogodišnji post? Zadnji put su osvojili 2007. Sinoć je Tevez imao strašnu asistenciju za izjednačenje, ukazao se Maradonin pas za Kaniđu na Svjetskom 1990. protiv Brazila. Speaking of which, sinoć loka Kolumbijana, prvo pesnice i laktovi Kampuzana, a onda sukob Bore i Ville i na terenu i na tribinama, što je izazvalo oduševljenje Argentinaca jer Kolumbija uzima posao Urugvaju

. Tako da Boca ne mora brinuti za budućnost, od malena za sva vremena:
