Forum Klix.ba

Admir_1984 wrote:Koje godine je tacno ovaj plan bio ponudjen

osa wrote:

cyprus wrote:

osa wrote:hrvatska nikad ne bi prihvatila plan z4, ali to što ga srbi odbiše nije bilo loše, dalo je dodatni legitimitet vojnoj operaciji, iako, do nje bi došlo, bez obzira šta da su srbi odlučili, planovi za oluju su bili gotovi u jesen 1994.

Ma i meni ovo izgleda nevjerovatno da bi se Hrvatska pomirila s tim... a činjenica da je i rukovodstvo tamošnjih Srba odbilo i ovako nešto, dala je Hrvatskoj puno pravo da lansira Oluju...

E sad, drugo je pitanje da li je Oluja morala rezultovat tolikim egzodusom Srba, tj. u kojoj je mjeri to izbjeglištvo bilo samovoljno...

realno nije, ali po mojoj procjeni to je za hrvatsku na političkom planu bilo dobro, dalo joj je toliko potrebnu političku stabilnost, koja je bila potrebna za reintegraciju podunavlja. tu reintegraciju mnogi cijene u principu najboljom "bitkom" u hrvatskom domovinskom ratu, poznato je da je najbolja bitka ona koju dobiješ a ne moraš je voditi. čitao sam memoare hrvoja šarinića u kojima on opisuje sve svoje sastanke sa miloševićem, na jednom od zadnjih, milošević je za istočnu slavoniju tražio, 10 godišnje zamrzavanje stanja i nakon toga referendum ljudi koji su živjeli u tom kraju, o tome u kojoj državi žele živjeti ( u tome su ga debelo podržavali englezi i carl bildt), na to mu je šarinić odgovorio da to ne dolazi u obzir, nego potpuna reintegracija sa garantiranim manjinskim pravima. milošević je pokušao prijetiti kako u tom kraju živi cca 200 000 ljudi, domicilnih i doseljenih iz ostalih krajina, koji su dosta milinantni i koji ne ž,ele priznati hrvatsku vlast, te da će im u slučaju sukoba i on morati pomoći zbog pritiska javnosti u srbiji. na to mu je šarinić odgovorio "predsjedniče, onda morate znati jednu stvar, ovog puta rat se neće voditi samo na teritoriju hrvatske". tu je sastanak završio, a podunavlje je rješeno na način na koji je to htjela hrvatska.

PREMA BiH je bilo apetita i s hrvatske i sa srpske strane, a suglasan s podjelom te države za vrijeme rata bio je i bosanski predsjednik Alija Izetbegović, kaže za sarajevski "Dnevni avaz" bivši najbliži čovjek Franje Tuđmana, Hrvoje Šarinić.

"Bila su dva sastanka na kojima su predsjednici Milošević i Tuđman razgovarali osobno, u četiri oka, i na kojima je govoreno o podjeli BiH. Njihovih susreta bilo je, međutim, više, na marginama nekih međunarodnih konferencija, tokom kojih bi oni uzeli jednu sobu i sjedili i pričali. BiH je bila lajt motiv, da se tako izrazim. Razrješenje balkanske situacije bilo je nemoguće bez razrješenja statusa BiH. U tom kontekstu govoreno je i o podjeli BiH", kaže Šarinić Dnevnom avazu.

Dva sastanka na kojima su Tuđman i Milošević o podjeli BiH razgovarali osobno su sastanak u Karađorđevu i sastanak u Tikvešu. "Sastanak u Karađorđevu bio je uvertira" za sastanak u Tikvešu, koji je uslijedio nekih mjesec dana kasnije.

"Milošević je pokušao Tuđmana navući papirićima kako muslimani hoće cijelu Bosnu, kako su poboli zeleni bajrak na Romaniju, kako svima prijeti opasnost od tog radikalizma... Tuđman ga je slušao, ali nije nešto posebno reagirao na to. Kasnije mi je samo rekao - komentirajući taj papir koji su srpske specijalne službe fabricirale – 'ima nešto u ovome'.", kaže Šarinić, inače jedan od glavnih izvora na koji se pozivaju ljudi koji daju tezu o dogovorenom ratu.

No, Šarinić tvrdi da je za podjelu BiH bio i Alija Izetbegović, s kojim su se Šarinić i Tuđman susreli 1993. u Ženevi. "U jednom momentu Alija kaže - uzmite vi Hercegovinu sebi, mi protiv toga ne bismo imali ništa. BiH bi bila manja, ali bi imala svoje međunarodne granice, a mi bismo bili mnogo sigurniji. Tuđman mu je na to odgovorio - sada smo za cjelovitu BiH, šta će biti u budućnosti, vidjet ćemo! Želim vam, dakle, reći da tada ntiko nije bio za cjelovitu BiH, pa čak ni Alija!", kaže Šarinić. Na tom sastanku bio je prisutan i Haris Silajdžić, ali on je šutio.

Glavni razlog sprečavanja podjele Bosne bilo je po Šariniću uplitanje međunarodne zajednice, koja je smatrala "da bi takvo nešto dovelo do otvaranja Pandorine kutije".

"Svi su htjeli podjelu BiH, uključujući i Tuđmana. Neki su bili tu suptilniji, a neki brutalniji. Tuđman je smatrao da nije bilo Drugog svjetskog rata, postojala bi banovina Hrvatska, s velikim dijelom BiH u njoj", završava Šarinić svoje izlaganje.

- Vi ste bili jedan od prvih koji je tvrdio da je postojao dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine između Tuđmana i Miloševića. Da li znate kako je uopće došlo do sastanka u Karađorđevu i ko je bio inicijator?

MESIĆ: Ja.

- Kako vi?

"To je često ponavljao i Mate Boban. On je govorio: 'Mi sa Srbima više nemamo neriješenih pitanja. Srbi su nama bili trenutni neprijatelj, a balije', tako je on nazivao Muslimane, 'su stalni'"

MESIĆ: Krajem 1990. godine dolazi do ekscesnih situacija. Mi u Hrvatskoj smo imali podatke da se srpska sela naoružavaju, da iz vojarni JNA dobivaju kvalitetno oružje, i ja sam u razgovoru sa Borom Jovićem rekao: "Slušaj, Boro, ovdje se radi o politici koja može imati katastrofalne posljedice. Vi naoružavate Srbe, a Srbi, ako krenu u masovnu pobunu, mogu biti samo gubitnici". On je rekao da oni ne naoružavaju Srbe i da oni nemaju ništa sa Srbima u Hrvatskoj. Mi smo taj razgovor nekoliko puta započinjali, ali sa istim rezultatom. Kada su početkom 1991. godine k njemu počeli da dolaze predstavnici Srba iz Knina, posebno onaj poznati Milan Babić, koji nije priznavao nikakve hrvatske institucije, ja sam rekao Bori: "Vi svoje sunarodnjake u Hrvatskoj tjerate u suicid. Jer, ako se 10 posto stanovništva sukobi sa ostatkom od 90 posto, to može biti samo na štetu Srba. Oni će izgubiti sve, izgubit će imovinu, izgubit će živote." Bora Jović mi je rekao: "Srbi u Hrvatskoj su vaši građani, radite s njima šta god hoćete. Ako hoćete, nabijte ih na kolac." Njima su Srbi u Hrvatskoj ustvari trebali kao inicijalno paljenje da se rat prebaci u BiH. To je bio unaprijed smišljen plan kojeg sam ja kasnije dešifrirao. Ja sam tada Bori Joviću rekao da trebamo sjesti za stol da izbjegnemo rat, da vidimo koji su problemi Srba u Hrvatskoj i da ih rješavamo kroz institucije. Pitao sam ga sasvim konkretno: "Jesi li ti za to da Tuđman i ja i Milošević i ti sjednemo za stol, da iznesemo sve te probleme i da vidimo o čemu se radi, ne treba se hvatati oružja." On je rekao da se slaže, ali da mora pitati Miloševića. Nazvao je Miloševića i on mu je nakon sat-dva javio da se slaže i još je dodao da je spreman sjesti s nama za stol bilo gdje - u zemlji ili inostranstvu.

Ja sam avionom otišao u Zagreb i rekao Tuđmanu: "Slušaj, Franjo, ona dva fakina žele sjesti s nama za stol, jesi li i ti za to da se sastanemo i da izbjegnemo rat?" Tuđman je rekao: "Uredu, slažem se da se sastanemo bilo gdje - u zemlji ili inozemstvu. Tako im odgovori, a datum ćemo dogovoriti." I ja sam se vratio natrag u Beograd. Pred kraj trećeg mjeseca, kad se ovdje sastao hrvatski vrh i ja s njima, Tuđman nam je rekao da se dogovorio sa Miloševićem da se nasamo nađu u Karađorđevu. Drugim rječima je rekao: Želim u četiri oka saznati šta oni žele. Tuđman je ispustio mene, moju prisutnost nije trebao, a Milošević je ispustio Boru Jovića. I njih dvojica su se našli u Karađorđevu 26. marta.

Mi smo ga čekali da se vrati u tadašnjoj službenoj rezidenciji predsjednika Republike, u Visokoj u Zagrebu, bilo je dosta prisutnih, znam da je bio i Joža Manolić i hrvatski politički vrh. Tuđman se vratio, bio je sav ozaren, crven u licu, on nije znao glumiti, i sa vrata je rekao: "Evo šta Tuđman radi: Tuđman gradi Hrvatsku za tisuću godina. Hrvoje, daj karte." Hrvoje Šarinić je izvadio karte. Tuđman je rekao: "Dogovorio sam se sa Miloševićem: Hrvatska je dobila banovinsku Hrvatsku. Milošević mi je rekao i ovo: uzmi ti, Franjo, i Cazin, Kladušu i Bihać, to je takozvana turska Hrvatska, to meni ne treba." Time je taj sastanak praktično bio završen. Ja sam jedini postavio pitanje: "Kako je moguće mijenjati granice bez rata?", jer je Tuđman napomenuo kako će se sve to ostvariti bez ispaljenog metka. On mi je rekao: "Slušaj, Stipe, ti ne znaš povijesne silnice, ovdje se radi o dogovoru, a ono što se Srbija i Hrvatska dogovore, to će drugi poštivati." Ja sam rekao: "Možda ne znam povijesne silnice, ali imam logiku." I tako se taj naš razgovor završio i nakon toga naša suradnja je sve više i više jenjavala.

- Da li ste Vi ikad detaljno pregledali te karte podjele Bosne?

MESIĆ: Kad je Hrvoje Šarinić stavio karte na stol, tu su bili pokazani samo prostori koji će pripasti Hrvatskoj. Kasnije su bile formirane komisije koje su se sastajale. U tijeku najžešćeg rata, Smilja Avramov je dolazila u Zagreb crtati karte. Šarinić je odlazio u Beograd. Ne znam tko je sve s kim kontaktirao. Razgovori su, pretpostavljam, bili i drugdje, ne samo u Zagrebu i Beogradu. I te karte nisu bile nepoznanica.

karanana wrote:ja mislim nekad na prelazu 94/95, nisam siguran.

nije mi jasno kako su srbi bili toliko glupi i kako je moguce da nisu imali insajderske informacije da je tudjman ovaj plan prihvatio samo reda radi i da bi se povukao iz njega da su ga i srbi prihvatili. ovo je bilo kao igra shaha gdje se uvijek treba gledati potez unaprijed.
ma zato i kontam da je sve nastimano i dogovoreno jer bi za ovaj plan cak i neki nepismeni chedomir iz neke selendre kod benkovca mogao da uvidi da je ovo prihvacanje takvog plana bio samo tudjmanov blef.

osa wrote:

karanana wrote:ja mislim nekad na prelazu 94/95, nisam siguran.

nije mi jasno kako su srbi bili toliko glupi i kako je moguce da nisu imali insajderske informacije da je tudjman ovaj plan prihvatio samo reda radi i da bi se povukao iz njega da su ga i srbi prihvatili. ovo je bilo kao igra shaha gdje se uvijek treba gledati potez unaprijed.
ma zato i kontam da je sve nastimano i dogovoreno jer bi za ovaj plan cak i neki nepismeni chedomir iz neke selendre kod benkovca mogao da uvidi da je ovo prihvacanje takvog plana bio samo tudjmanov blef.

tuđman nikad nije prihvatio taj plan, a nije ga ni imao namjeru prihvatiti...

karanana wrote:

osa wrote:

karanana wrote:ja mislim nekad na prelazu 94/95, nisam siguran.

nije mi jasno kako su srbi bili toliko glupi i kako je moguce da nisu imali insajderske informacije da je tudjman ovaj plan prihvatio samo reda radi i da bi se povukao iz njega da su ga i srbi prihvatili. ovo je bilo kao igra shaha gdje se uvijek treba gledati potez unaprijed.
ma zato i kontam da je sve nastimano i dogovoreno jer bi za ovaj plan cak i neki nepismeni chedomir iz neke selendre kod benkovca mogao da uvidi da je ovo prihvacanje takvog plana bio samo tudjmanov blef.

tuđman nikad nije prihvatio taj plan, a nije ga ni imao namjeru prihvatiti...

ali to nije javno rekao, nego je pustio rijec u javnost da je taj plan prihvatljiv kako bi prebacio potez na srbe.

karanana wrote:naravno da su znali srbi sta dolazi. nisu morali znati za pripreme po zagrebu i opstu mobilizaciju. cak ni bljesak nije morao biti opomena. vec od 94. se okruzuje knin ofanzivama u bosni, tamo oko livna, kupresa i zauzimanjem grahova i okolnih planina. i mene malo cudi da bosanski srbi nisu ni sekunde pomogli posebno oko bljeska a mogli su i oko oluje, sto nas vraca na teoriju da je sve bilo namjesteno i dogovoreno te 95.

"Bila su dva sastanka na kojima su predsjednici Milošević i Tuđman razgovarali osobno, u četiri oka, i na kojima je govoreno o podjeli BiH. Njihovih susreta bilo je, međutim, više, na marginama nekih međunarodnih konferencija, tokom kojih bi oni uzeli jednu sobu i sjedili i pričali. BiH je bila lajt motiv, da se tako izrazim. Razrješenje balkanske situacije bilo je nemoguće bez razrješenja statusa BiH. U tom kontekstu govoreno je i o podjeli BiH", kaže Šarinić Dnevnom avazu.

DOK Hrvatska već danas počinje sa slavljenjem obljetnice vojno-redarstvene akcija Oluja koja je dovela do oslobađanja znatnog dijela hrvatskog teritorija od srpskog agresora, Srbija počinje sa žalovanjem nad žrtvama.

Za Hrvate su zločini i dalje pojedinačni ekscesi

Beogradska Politika tako zaključuje kako se na hrvatskoj strani više ne negiraju ratni zločini za vrijeme Oluje, ali se i dalje tvrdi da su to bili tek slučajni i izolirani pojedinačni ekscesi. Politika tako zamjera predsjedniku Josipoviću koji je naglasio kako je Oluja bila "legalna, legitimna, brza, efikasna i briljantna vojna akcija".

U analizi politike naglašava kako ni međunarodna zajednica više u to ne vjeruje što se ogleda kroz presude generalima Markaču i Gotovini.

Državna televizija Srbije podsjeća kako je na "području Republike Srpske Krajine" ubijeno i nestalo oko 2.000 Srba, a protjerano njih oko 220 tisuća.

RTS: Za Hrvate praznik, za Srbe sjećanje na stradale

"Haški tribunal u travnju ove godine presudio da je Oluja bila udruženi zločinački poduhvat s ciljem protjerivanja Srba iz Kninske krajine", navodi RTS dodajući da je u nastavku akcije u BiH, operacijom pod nazivom "Maestral", hrvatske i muslimanske snage ubile još 655 i prognale oko 125 tisuća srpskih stanovnika.

"Dan kada je počela operacija Oluja Hrvatska obilježava kao državni praznik, dok isti datum Srbi posvećuju sjećanju na svoje stradale sunarodnjake", zaključuje RTS u prilogu o godišnjici Oluje.

Srbi traže kuće, vikendice, mirovine, štednju...

Agencija Tanjug donosi kako će danas predstavnici više od 100 izbjegličkih i zavičajnih udruženja Srba iz Hrvatske veleposlanstvu Hrvatske predati otvorena pisma za premijerku Jadranku Kosor i potpredsjednika Vlade iz redova srpske zajednice Slobodana Uzelca u kojemu se traži da Hrvatska prije ulaska u Europsku uniju Srbima vrati stanove, kuće, vikendice, poljoprivredno, građevinsko i šumsko zemljište, isplati zaostale mirovine, dinarsku i deviznu štednju.

Predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je, povodom šesnaestogodišnjice akcije Oluja, da građani Srbije 4. kolovoza tuguju i odaju počast svim nevino stradalima u zločinima koji se ne smiju zaboraviti.

Tadić: Ostali su problemi

Također podsjetio je i na neriješene probleme oko srpskih izbjeglica.

"Ti problemi su vraćanje stanarskih prava, obnova imovine, neisplaćene mirovine, priznavanje radnog staža, kao i problemi u procesu stambenog zbrinjavanja, nemogućnost otkupa dobivenih stanova i problemi u vezi s dobivanjem državljanstva i za ekonomsku održivost povratka", naveo je predsjednik Srbije.



U akciji koja je ušla u vojne anale u četiri dana oslobođeno je 80 posto hrvatskog teritorija kada je pala marionetska SAO Krajina. Ukupno je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara, a sudjelovalo je oko 150 do 200 tisuća ljudi. U razdoblju od 4. kolovoza kada je počela vojno-redarstvena akcija pa do 7. kolovoza kada je oslobođen zadnji pedalj tzv. SAO Krajine poginulo je 174 vojnika, a bilo je oko 1430 ranjenih branitelja.

Veličanstvena Oluja

Knin je oslobođen dan nakon početka Oluje, a hrvatska vojska ušla je u taj povijesni kraljevski grad u 9:30 sati 5. kolovoza. Munjevita akcija oslobađanja nastavila se ulaskom HV-a i MUP-a u Benkovac, Vrliku, Kijevo, Drniš, Gračac, Lovinac i ostala mjesta. Završetkom Oluje, Dalmacija je prestala biti "slijepo crijevo" te je nakon agresije iz Srbije i Crne Gore priključena ostatku Hrvatske.

Nakon Oluje mirna reintegracija

Posljednji "hropci" umiruće SAO Krajine, mogli su se čuti u Osijeku, Zadru, Šibeniku, ali i Dubrovniku iz pravca Trebinja (BiH), gdje su po posljednji puta padale granate. Nakon veličanstvene Oluje sve je bilo spremno za mirnu reintegraciju Podunavlja.

kakavdanakneiskustvu wrote:legitimna vojno-policijska akcija oslobađanja teritorija,poslije koje su počinjeni brojni zločini

kakavdanakneiskustvu wrote:legitimna vojno-policijska akcija oslobađanja teritorija,poslije koje su počinjeni brojni zločini

kakavdanakneiskustvu wrote:

detroit-mercy wrote:

kakavdanakneiskustvu wrote:legitimna vojno-policijska akcija oslobađanja teritorija,poslije koje su počinjeni brojni zločini

Legitimna vojna akcija koja nije izvedena na legalan nacin.

šta nije bilo legalno?