arzuhal wrote:
Koje vrste ili većinu alkoholnih pića je Ebu Hanifa smatrao dozvoljenim i redovno i uredno konzumirao, te na osnovu čega je to smatrao i radio, ako može jasan izvor ako ti nije teško da vidimo o čemu pričaš. Ne zbog neke polemike nego lagane rasprave i slobodnog kolanja ideja.
Naravno da mi nije teško. Haram je uskratiti znanje. Oh, wait! Jesam li se to upravo doveo u situaciju da ću pojedinim bukvalistima morati pojašnjavati kako ovaj uvod ne implicira ništa o mojim vjerovanjima?
Bazirajući svoj stav na
hadisu iz Muslimovog sahiha, kojim Poslanik definira
hamr (opojno sredstvo; ove didaskalije ubacujem zbog Bloo koja me ružila zbog stranih riječi

) kao piće napravljeno od grožđa ili datula, a uzevši u obzir da je hamr eksplicitno Kur'anom zabranjen, Ebu Hanifa je smatrao da su alkoholna pića spravljena od datula ili grožđa zabranjena sama po sebi. Dakle, zabranjena kao takva.
Vodeći se fikhskom maksimom da
ono što nije zabranjeno jeste dozvoljeno, Ebu Hanifa je zauzeo stav da ostala alkoholna pića nisu zabranjena per se, na način na koji gore pomenuta jesu, već je zabranjeno opijanje istima. Definiciju opijanja Ebu Hanifa postavlja prilično velikodušno: ako pojedinac koji je konzumirao alkohol ne može razlikovati muškarca od žene, tada je prešao zabranjenu granicu.
Dakle, praktično govoreći, prema Ebu Hanifi, vino je zabranjeno po definiciji, ali nema smetnje da se, recimo, zvizne jedno pivo, sve dok takvo šta neće dovesti do potpunog gubitka kapaciteta rezonovanja. Bitno je spomenuti da Ebu Hanifa nije bio usamljen u ovakvom stavu. Recimo, isti stav je držao Ibrahim en-Nah'i (koji je pripadao tabiinima), ali i drugi. Ebu Jusuf se složio sa Ebu Hanifom, dok je drugi Ebu Hanifin učenik, Muhamed, zauzeo suprotan stav, dakle onaj stav koji muslimani (barem oni koje se ne bave fikhskim studijama) danas jedino poznaju, a to je da je sve što opija hamr, pa je samim tim svako alkoholno piće bezuslovno haram.
Možda je interesantno na ovom mjestu spomenuti jednu statistiku koju pamtim iz Izetbegovićeve knjige (ne sjećam se tačno koje, a literatura mi nije pri ruci, riječ je najvjerovatnije o "Islam između Istoka i Zapada", ili možda "Moj bijeg u slobodu", provjerit ću kada budem mogao) gdje ovaj navodi da u islamskim zemljama prodaja vina je skoro nepostojeća dok je prodaja ostalih alkoholnih pića u porastu. Time, na izvjestan način, ako je vjerovati ovoj statistici, muslimani na makro planu žive Ebu Hanifin stav, te sva skolastička prepucavanja i kasnija zatomljavanja tog stava, nisu se uspjela prenijeti na praktični plan. Iako, da budem iskren, razlog tome je vjerovatno što se kur'anski termin hamr laički izjednačava sa vinom, pa postoji izvjesna intuitivna percepcija da je vino Kur'anom eksplicitno zabranjeno, pa samim tim da je njegova zabrana "ozbiljnija" nego što je to sa drugim alkoholnim pićima, a ne zbog toga što muslimanske mase poznaju Ebu Hanifin stav po ovom pitanju.
Konačno, iznimno je interesantno pročitati
historijat zabrane alkohola na web stranici naše IZ, u tumačenju dr. Ljevakovića, koji zapravo ne osporava sve što sam gore rekao, ali cijelu stvar šturo sažima u jednu rečenicu:
Mada većina hanefijskih pravnika pojmm "hamr” ograničava na alkoholno piće proizvedeno od grožđa, vezujući time zabranu konzumacije za vino, a opijanja za ostale vrste alkoholnih pića, ipak je mjerodavnija definicija pojma "hamr” koja je eksplicitno navedena u hadisu koji bilježi imam Muslim u svome Sahihu (3/1587,1588), a u kojemu Poslanik, a.s., kaže: "Sve što opija je hamr, a svaki hamr je haram."
Dr. Ljevaković "zaboravlja" napomenuti da takav stav ne drži tek većina pravnika hanefijske škole, već i njen osnivač, te propušta pojasniti praktične implikacije stava većina hanefijskih pravnika, a naročito ostaje nejasno zašto je najmjerodavniji stav onaj koji ide kontra većina pravnika škole koju prihvata IZ.
