Nisam mogao a da, čitajući ovaj tekst, ne dobijem asocijaciju na jednu "pesmu" koju sam davno negdje u ratu pročitao, a prenesena je bila iz tadašnjih srna-risto đogo medija:
Stihovi Dejan Gutalj
SARAJEVO
U snu ponekad svratim u Sarajevo lepi grad
Da rakiju pijem sa društvom pred zoru
Opet se vetar sreće javlja, mirisan i mlad
Kotrlja njene sandale bele, po Marijin-dvoru.
Samo u snu posetim ovu dolinu koja gori
Od uspomena: psi poljubaca reže i grizu
Njene dojke vozi tramvaj i žubori
Niz dve čelične reke, na streljanje u remizu.
O Bože, koliko sam poželeo Sarajevo, trolejbusku žicu
Posutu zvezdama i stopljenu sa mojim venama
Jedne ću nedelje mrtve krenuti na Grbavicu
Da meso davne sreće podelim sa hijenama.
Samo u snu vidim belu loptu i sunčane zastave
Majčin osmeh sa letnje terase: pubertetski dani
Miriše svet uspomena dok bežimo sa nastave
Na stadion Koševo, kojim se ori: CIGANI, CIGANI!
O Bože koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad
Nad kojim se prolećno nebo nesigurno klima
Bolesnik koji širi nepodnošljiv smrad
Govori poslednju želju: SMRT SRBIMA,
Samo u snu nosim cveće na porođajnu kliniku
Gde rođeni su sinovi moji, sarajevske bebe
Mladi očevi koriste prolećnu mimiku
I rukama ljube svoje žene blede kao amebe
Dan u snu traje sto godina mladosti u plamenu
Ulica seksualnih dodira od kojih krošnje pevaju
Vilsonovo šetalište, njena mrtva glava na mom ramenu
U nekom izmišljenom Sarajevu, spokojno zevaju
Nikada neću zaboraviti Sarajevo, zimsku bajku
I njen kraj u krvi martovskih svatova
Rahitične starce koji psuju srpsku majku
I pevaju hanibalističke pesme iz prošlih ratova.
Voleo sam nad grobom roditeljskim belih breza hlad
Sad vidim pticu sa otkinutim ljudskim crevom
Molim te, Bože, da prođem kroz svaki lepi grad
Samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom.
https://www.youtube.com/watch?v=ydDq_oUfVeo