Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Zokipfc wrote:Kako god okrenes, svako se osjeca uvredjenim svakakvim tekstovima.
Jao duso slatka, sta cemo sad? 'Uvredio' Boris tvoje 'vrijednosti'... Kad pocnete misliti svojim glavama i samo svojim glavama necete vise biti uvredjeni svim i svacim
tacno,boris dobar bio dok je u feralu pisao,sad izgleda postao ustasa
Kad smo vec kod ustasa..
Boris Dežulović: Upoznajte novu hrvatsku Vladu
Piše: Boris Dežulović / Objavljeno: 25.01.2016. u 09:11h
Naš ministar obrane je novinar koji je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka i Protuobavještajnoj agenciji, u vrijeme kad je Služba prisluškivala hrvatske novinare, a Agencija ih proganjala i prisiljavala da špijuniraju kolege. Naš ministar graditeljstva je gradonačelnik gradića u kojemu je država morala rušiti bespravno sagrađene dvorce sa betonskim kulama i tornjevima. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, GRADONAČELNIK GRADIĆA KOJI NA DESETAK KILOMETARA MAGISTRALNE CESTE IMA TRIDESET ČETIRI RASKRŠĆA!
Prije dva i pol mjeseca Kanada je dobila novu vladu, a svijet je kao viralni hit obišao Facebook status kanadske novinarke i blogerice Alane Phillips, oduševljene što su „Kanađani po prvi put zaista ponosni, pa čak i pomalo samozadovoljni“ zbog svoje vlade:
„Ovo su činjenice. Imamo ministra okoliša i KLIMATSKIH PROMJENA. Imamo ministra imigracije, građanstva i IZBJEGLICA. Naš premijer je science-fiction ‘geek’. Naš ministar zdravstva je stvarno doktor. Naš ministar obitelji, djece i socijalnog napretka je ekonomist specijaliziran za siromaštvo. Naša ministrica znanosti je stvarno znanstvenica: dobila je i Nobelovu nagradu. Naša ministrica za prava žena je žena!
Naš ministar za veterane je kvadriplegičar jer je stradao u pucnjavi. Naš ministar zapošljavanja, radne snage i radnika je profesionalni geolog. Naš ministar za demokratske institucije je muslimanski izbjeglica. Naš ministar sporta i osoba s poteškoćama je paraolimpijac. Naš ministar obrane je ratni heroj, veteran iz Afganistana i policajac. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, ASTRONAUT!
Polovica naših ministara su žene. Polovica naših ministara su muškarci. Dvojica naših ministara su porijeklom starosjedioci: Kwakwaka’wakw i Inuit. Tri naša ministra su rođena izvan Kanade, u Indiji i Afganistanu. Dva naša ministra su Sikhi. Najmanje jedan ministar je musliman. Najmanje dva ministra su ateisti.
Jedna naša ministrica se bori s rakom dojke. Jedan naš ministar je u invalidskim kolicima. Jedan naš ministar je slijep. Jedan naš ministar je otvoreni homoseksualac. Jedan naš ministar je otvoreno crvenokos.
A Navdeep Bains pri tom ima i savršene brkove.“
Dva i pol mjeseca kasnije, novu vladu je dobila i Hrvatska. Sličnost je upadljiva: za početak, na čelu hrvatske Vlade je također Kanađanin, Tihomir Tim Oreskovich. Osim toga… osim toga, to bi otprilike bilo sve.
Ovo su činjenice:
Naš novi premijer je kanadski državljanin, ali nije niti Kanađanin – a kamoli ljubitelj science-fictiona, astronaut, nobelovac ili Kwakwaka’wakw – već menadžer multinacionalne farmaceutske korporacije hrvatskog porijekla koji pasivno vlada hrvatskim jezikom. Jedan potpredsjednik naše vlade je bivši bogoslov i sjemeništarac. Drugi potpredsjednik naše vlade je bivši policajac i obavještajac.
Naš ministar policije je, naravno, diplomirani inženjer pomorskog prometa i sportski trener.
Naš ministar zdravstva je bio direktor bolnice, prije nego što je smijenjen zbog malverzacija i nepravilnosti u radu. Naša ministrica socijalne politike u prvom je obraćanju pozvala javnost „da moli za Vladu neka je Duh Sveti prosvijetli da radi samo na slavu Božju“. Naš ministar znanosti je bivši ljevičar koji je pred izbore u sebi iznenada otkrio katolika, demokršćanina i HDZ-ovca.
Naš ministar za branitelje je s četrdeset godina otišao u penziju, a u programu ima domoljubne dodatke na plaću i registar nacionalnih izdajnika. Naša ministrica rada je činovnica koja je u stručnom povjerenstvu za reviziju nalaza o invalidnosti radila u vrijeme kad je zbog mita i korupcije u tom povjerenstvu izbila nacionalna afera. Naš ministar sporta nikad se u životu nije bavio nikakvim sportom, niti s njim ima ikakve veze. Naš ministar kulture nikad se u životu nije bavio kulturom, niti s njom ima ikakve veze: naš ministar kulture je povjesničar revizionist, predsjednik Počasnog blajburškog voda, što svake godine komemorira stradanje nacističke ustaške vojske.
Naš ministar financija je menadžer najveće hrvatske trgovačke korporacije. Naš ministar ekonomije je načelnik male seoske općine od hiljadu i pol stanovnika, bivši zamjenik poslovođe jednog Baumaxovog dućana smijenjen zbog nestanka nekoliko kvadrata stiropora. Naš je ministar pravosuđa prije samo dvije godine bio sudski pripravnik. Naš ministar turizma je iznajmljivač apartmana koji je vladajućoj stranci donirao hiljadu i pol eura. I da, predsjednik je Hrvatskog katoličkog zbora.
Naš ministar obrane je novinar koji je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka i Protuobavještajnoj agenciji, u vrijeme kad je Služba prisluškivala hrvatske novinare, a Agencija ih proganjala i prisiljavala da špijuniraju kolege. Naš ministar graditeljstva je gradonačelnik gradića u kojemu je država morala rušiti bespravno sagrađene dvorce sa betonskim kulama i tornjevima. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, GRADONAČELNIK GRADIĆA KOJI NA DESETAK KILOMETARA MAGISTRALNE CESTE IMA TRIDESET ČETIRI RASKRŠĆA!
Naša vlada nema nešto takvo kao što je ministarstvo za osobe s poteškoćama. Jedini naš ministar s poteškoćom je ministrica uprave koja zagovara ukidanje županija, a vladajuća stranka upravo se županijama održava na vlasti. Naša zemlja je dvadeset puta manja od Kanade, ali ima dvostruko više županija.
Naša vlada nema nešto takvo kao što je ministarstvo za prava žena. Naša vlada od dvadeset i tri člana ima samo tri žene. Od kojih je jedna bivša časna sestra.
Osamdeset sedam posto naših ministara su muškarci. Sto posto naših ministara su Hrvati. Dvadeset dva od dvadeset tri člana naše vlade su katolički vjernici. Jedan naš ministar je musliman, ali je veći Hrvat i ustaša od svih ostalih: on tvrdi da Hrvatska nije pobijedila u Drugom svjetskom ratu, da je antifašizam floskula i da NDH nije bila fašistička.
Nijedan naš ministar nije Srbin, nijedan nije izbjeglica iz Azije, nijedan nije deklarirani homoseksualac: štoviše, najmanje dvojica bili su i aktivisti katoličke kampanje za referendum o braku. Nijedan naš ministar nije astronaut, ali jedan je redoviti natjecatelj na utrkama srednjevjekovnih lađa na vesla.
Nijedan naš ministar nije ateist. Nijedan nije bio na Olimpijadi, nijedan nema Nobelovu nagradu, ali jedan ima pet vojnih ordena. Nijedan naš ministar nije u invalidskim kolicima: naši su ministri u Audijima od šezdeset hiljada eura.
Nijedan naš ministar nije crvenokos.
I nijedan nema brkove.
Samo brčiće.
Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz ljubljanskog lista Dnevnik
sabina1 wrote:Ko to „mi“ ? Bosanci i Bosanke , Sarajlije i Sarajke ili možda Bošnjaci i Bošnjakinje ??? Ko smo to „mi“ u savremenoj nikad slobodnijoj i demokratskijoj Bosni i Hercegovini dvadeseteg prvog vijeka ?
Valjda ?
Govorimo o religionistima i nereligionistima, jel, a ne o nacionalnostima, vlasima i ustašama, kako ti i još poneki pokušavate da mi podmetnete po demokratski. ?
Ok , ok jasno mi je na šta misliš. Iskreno , navikla sam na puno „zvučnije“ nazive od ovog „nereligionisti“ tako da je sve korektno. Doduše nije mi baš najjasnije sveo ovo oko t.centara ali svakako nema veze....u demokratiji prevara može biti samo da se falsifikuje demokratska volja a to je već zloupotreba demokratije odnosno – nedemokratija.
ententina wrote:
sabina1 wrote:I šta su to „onakvi“ centri , sa pokretnim stepenicama ili bez njih , na to si mislila ?Valjda ?
Pa, oni sa MESDŽIDIMA buuhaaaabbrrrrrrrr . One što si vapila na nekoliko postova da te niko nije pitao, da bi na kraju rekla šta bi uradila da te neko pita – ne bi nijednog bilo. Džaba razvodnjavaš, svi su te čuli, još te opominjali…
Brrrrr....u tim centrima ipak nije hladno. Ako je tebe neko pitao da li je tamo potreban mesdžid to je lijepo. Ako te niko nije pitao a on izgrađen jer je potreban i to je lijepo. Lijepo je i da te neko pita jel' tako ? Moram li ponoviti stoosammilonačetiristosedamdesetšesti put . MESDŽID MI NE SMETA.
ententina wrote:
sabina1 wrote: Problem „onemogućavanja praktikovanja“ izgleda nije baziran samo na OBJEKTE praktikovanja , koliko shvatam tu nema problema , ali „praktivkovanje“ podrazumijeva....pojma nemam šta. Zabranu alkohola ? Ma nema problema ali šta mene briga zašto ti ne piješ alkohol , ja sa tim nemam baš ništa i to me savršeno ne interesuje. To što ti nešto PRAKTIKUJEŠ ne znači da i ja moram to DA PRAKTIKUJEM kako bi tvoja religijska uvjerenja bila potpuna. A razlika je ogromna jer niko ne traži DA SE NE SMIJE ZABRANITI TOČENJE ALKOHOLA. Ako imaš još ovih „onemugućavanja praktikovanja“ zbilja ih zadrži za sebe. Ne zanimaju me.
Evo, najfriškije - posljednji slučaj oko hidžaba (pratila si vijesti u zadnja dva dana, pretpostavljam). Takvih i drugih slučajeva na hiljade. Znam da su za neke to demokratske tekovine slobodnog društva, vrijednosti koje svi treba da njegujemo.
Ne bih se smjela kladiti....ali Dežulović u tekstu nije imao ni slovo h....a hidžab nije poimnjao sigurno. No nema veze , hajmo malo o hidžabu.
Nošenje hidžaba je osnovno ljudsko pravo kao i NENOŠENJE hidžaba dakle jednaka stvar. Nošenje hidžaba propisuje religija a nenošenje sekularna država. I tu nastaje problem jer kompromisa nema. Sekularna država zabranjuje osnovno ljudsko pravo proisteklo iz religije a religijska država brani osnovno ljudsko pravo koje nema veze sa religijom – u Iranu , Saudijskoj Arabiji i ne znam već gdje , svaka žena se pri ulasku MORA pokriti nevezano bila „nereligionistkinja“ , muslimanka , hrišćanka.....
U pogledu ljudskih prava apsolutno sam ZA HIDŽAB u svakoj situaciji a iluzorno je u oktroisanim i autokratskim religijskim zemljama očekivati bilo šta više za ženu od trenutne situacije.
ententina wrote:
sabina1 wrote:
A kako je ko to KONKRETNO DEŽULOVIĆ UVRIJEDIO i na koji način , o kom religijskom dužnosniku , simbolu ili pripadniku religije je ružno pisao ? Turci nisu muslimani ? Incident se nije desio u toj školi ? O djetetu ne bih...ali nisu mu očuha nazvali Vlahom ? Ne razumijem ? Pa ta kvazi elita ne izlazi iz tih „elitnih“ institucija ZASEBNIH u odnosu na okruženje , na Zakon ? Ne razumijem ? Šta je sporno , šta ON TO I KOGA ON TO VRIJEĐA ?TEBE ?Valjda ?
Znači ako se incident desi u francuskoj školi ili KŠC na primjer, treba frantično padati u histeriju protiv Vatikana, aludirati na neke zavjere kojih su svi toliko svjesni da ih ne treba ni imenovati, šprdat se sa papinim kipom na čaršiji, betonskim gromadama koje bi trebale predstavljati crkve koje su uvezane u politiku, sve pobrojavati katoličke mrske turiste koji dolaze ovdje, i još usput koju šuknut djevici Mariji.
http://www.e-novine.com/kolumna/boris_d ... -Boga.html
Jel ' te zanima još ? Ima još najmanje deset linkova....
Ali nebitan je sad odnos Dežulovića prema VRSTI RELIGIJE....poenta je šta on zapravo piše. Vjerovala ili ne imam prijatelje religioniste...ali ne po imenu , već istinske po djelima i stavovima....niti jedno od njih se nije pronašlo u Dežulovićevom tekstu...ponoviću da niti jedna jedina iskrena , čestita , vrijedna i radna osoba se ne može osjetiti prozvanom bila ona „religionist ili nereligionist“....zašto....šta to Dežulović TAKO STRAVIČNO ismijava. Šta je to toliko STRAŠNO ?. Strašna je ISTINA , neko se s tim nosi više a neko manje , sve je stvar sujete , a RELIGIJU i ljude koji to jesu , u cijelom svom tekstu Dežulović nije ni pomenuo a kamo li uvrijedio.
ententina wrote:
sabina1 wrote:
Prvi naredni put zbog vrijeđanja ću ti sa velikim merakom prijaviti post. Meni mesdžid ne SMETA a tebi alkohol SMETA to što zabranu alkohola nalaže TVOJA RELIGIJA , to je TVOJ PROBLEM koji se mene savršeno ne tiče. A ponavljam , demokratskim putem voljom većine niti jedna odluka nije sporna. Samo nemojmo biti licemjerni pa se pozivati na demokratske tekovine kako bi ukinuli demokratiju. Nije pošteno.
Ma šta me briga šta tebi smeta , to je legalno. Demokratski glasaj ZA STRANKU koja će to ukinuti kad dođe na vlast i mirna Bosna. Do tada , ostavi ljude da uživaju u osnovnim LJUDSKIM pravima bili oni homoseksualci , alkoholičari , ljudi koji jedu prasetinu.....znači svi oni trebaju da SE ODREKNU VLASTITOG IDENTITETA da bi ti bila zadovoljna a ti ne odstupaš od svojih stavova ni miligram...koji jad i licemjerje , malo je Dežulovića nažalost...malo...
Aha, uvreda su ti lončići. A kad ja i 99,9% praktičara muslimana u ovoj zemlji burno reagujemo na tekst i kažemo da VRIJEĐA i našu religiju, i poslanika a.s. i sve što podsjeća na Islam onda to nema veze. Onda ja tebi moram da objašnjavam i hiljadu puta ponavljam, dok ti mene ubjeđuješ kako ja i ostalih 99,9% nismo uvrijeđeni već mi nako, dosadno nam i ne znamo šta da radimo, a ima nas i dosta poglupih koji ne možemo da SHVATIMO.Znaš, desi se da čovjek pogriješi, nekad mu se omakne, nekad je u nekom raspoloženju, nekad pod nekim posebnom emocijama, pa se desi greška. Svima se nama to desi. Čak kažeš nešto za šta stvarno nisi pomislio da će da uvrijedi nekoga. Ali kada vidiš da si proizveo takav žestok efekat i uvrijedio, pogotovo nekoga kome to nisi ni u snu MISLIO da to uradiš, onda fino izađeš javno i pružiš IZVINJENJE. Tako rade civilizirani ljudi. Ali đe će Bole to, heeeeeeeej…… On registrira uvredu i ne počeše se, a zašto ? – pa jer je to upravo ono što je želio, da uvrijedi određenu skupinu I ideju. I još - KOME BA ON DA SE IZVINJAVA ?!?!. ?
Ma baš te briga, znam… A sad bih i ja tebi trebala zaprijetiti za prijavu posta zbog ovog gore, ali i da hoću ne mogu, ne da mi karakter, nit sam despot nit autokrata. A baš mi je drago što ovo napomenu za stranku, jer želim da ti kažem da zahvaljujući tebi, Boletu i takvima kao ti, mrski zeleni samo dobijaju na snazi. I da te stave na platni spisak malo bi bilo. Odlična promocija, čestitam. ...
Lončići će mi uvijek smetati jer vodim argumentovanu raspravu , to je lična uvreda i nema veze sa mojim državljanstvom , nacijom , stavovima.....Ovako , dokazani prijatelj Bosne i Bošnjaka , Dežulović Boris , napiše tekst koji karikira karikature....došli stranci , nametnuli svoje škole , jezik , kapital i kulturu nama...ali pašu jer smo iste religije.....religije jesmo ALI SE RAZLIKUJEMO u jeziku , školama , kapitalu i kulturi...i na to sve nastrada naše dijete a za uzroke nesreće indicije se mogu pronaći i u pomenutoj školi...i kad to sve Dežulović upakuje ti to porediš sa SVOJIM STATUSOM za koji kažeš da ti nije dozvoljeno upražnjavanje religije u sekularnoj državi u kojoj je slobodno otići u bilo koji od milion religijskih objekata zbog :
- Ljudi koji piju alkohol
- Ljudi koji imaju homoseksualnu orijentaciju
- Ljudi koji jedu krmetinu
Dakle , ti na Dežulovićevu črčkariju odgovaraš da se ukinu LJUDSKA PRAVA svim onima koji piju alkohol , koji su homoseksualci ili eventualno – jedu krmetinu a jedan od ovih kriterija zadovoljava trenutno brat-bratu 75 % stanovnika ove zemlje. Dakle 75 % ljudi trebaju da se prestanu da budu ono što jesu , PRILAGODE TEBI a Dežulović da ti se IZVINI.
Ma nemoj .
Ostatak tvoje rasprave mi već nije jasan. Nema veze.
ententina wrote:
Hajd neka si... Što mi govori da je vrijeme fajrontu, za mene.
Uživajte.
Šteta. Ne zbog toga što nećemo približiti stavove , već zbog toga što će nam razlike bez razloga ostati još veće...
Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, razgovarao federalni premijer Fadil Novalić u Japanu s izvršnim direktorom Sonyjeva odjela za mobilnu telefoniju, Sony Mobile Communicationsa, pa divanili njih dvojica o životnim prioritetima. "Meni su na prvom mjestu car i domovina", započne ponosni Japanac, "na drugome mjestu mi je obitelj, a mobilna telefonija tek na trećem." "Kod nas u Bosni je obrnuto: mobilna telefonija je na prvom mjestu", odgovori mu Fadil, "na drugom mjestu nam je brašno, a ulje tek na trećem."
Sad, je li bilo baš tako, je li federalni premijer to rekao Sonyjevu direktoru u Japanu, ili novinarima u Sarajevu – je li dakle bio stari vic o Muji i Japancu, ili onaj novi, o Fadilu i Muji - ne držite me za riječ, ali kako bilo, ispalo da Bosanci i Hercegovci obijesno bacaju pare na telekomunikacijske igračke. Federalni je premijer Fadil Novalić, čuli ste, od velikih trgovačkih lanaca Konzum i Bingo naručio analizu prodaje, pa zapanjen otkrio novinarima kako građani BiH u tim supergranapima najviše troše na mobilnu telefoniju i, kako reče, "multimedijalne sadržaje", znatno više nego na hljeb, ulje i brašno, i da su te tri potrepštine ujedno jedine, kako ono, "esencijalne životne namirnice" među deset najprodavanijih u bosanskohercegovačkim granapima.
"Vjerujte da su samo tri esencijalne životne namirnice, a ostalo nebitne stvari", rekao je premijer. "Sama činjenica da mi trošimo milijardu maraka na mobitele i komunikaciju govori da na to trošimo više nego na hljeb i ulje."
Ukratko, ili je Bosancima i Hercegovcima bolje nego što se misli, ili su gluplji nego što se misli.
Odgovor nismo dugo čekali. Građani su, jasno, odgovorili nemilosrdnom zajebancijom – sve preko "multimedijalnih sadržaja" – a oni ozbiljniji čvrstim argumentima. Bijesni novinari izvadili su tako izvještaje Agencije za statistiku i otkrili premijeru šokantne podatke po kojima se cijela trećina prosječnih mjesečnih izdataka prosječnog Bosanca odnosi na troškove hrane i osnovnih životnih namirnica, a tek malo manje na stanovanje i režije. Jedva tridesetak maraka mjesečno prosječni bosanskohercegovački građanin potroši na kafanu, tek malo više na luksuz uživanja duhana, a cijelih pedesetak maraka na bahato razbacivanje mobilnom telefonijom. Da, i multimedijalnim sadržajima.
Bijesni novinari zaboravili su, međutim, ključni dokaz bahatosti i obijesti federalnih Bosanaca i Hercegovaca, uvjerljivo najveći izdatak među njihovim mjesečnim troškovima. Eno ga u posljednjem izvještaju Federalne agencije za statistiku, objavljenom prije samo desetak dana, crno na bijelo: "Prosječna mjesečna netto plaća u Federaciji BiH iznosila je 827 konvertibilnih maraka, a prosječna bruto plaća 1.264 KM." Što dakle znači - samo trenutak da izračunam, pišem sedam pamtim jedan, tri do šest je tri – da od svoje brutto mjesečne plaće ukupno čak četiri stotine trideset i sedam maraka prosječni građanin Bosne i Hercegovine izdvaja za Državu. Što je više od polovice njegove neto plaće, one koju fizički vidi. Što znači da prosječan Bosanac svakog mjeseca za Državu da skoro dvjesto maraka više nego za hljeb, ulje, brašno i ostale, kako ono, "esencijalne životne namirnice".
Osam puta više Bosanac tako daje Državi nego za "mobilnu telefoniju i multimedijalne sadržaje", statistički tako – šta dalje da pričamo - više u jednom mjesecu potroši na Fadila Novalića i pedeset hiljada zaposlenih u javnoj upravi Federacije BiH nego cijelu jednu godinu u kafani!
Dan te jebo, ako to nije obijest i bahatost, ja ne znam šta je!
Dobije naš bahati Mujo prvoga plaću - mjesec dana je rmbačio kokuz za tih usranih hiljadu i trista maraka - veselo potom hadžija krene u Konzum ili Bingo, pokupuje za dvjesto pedeset maraka cigare, hljeb, ulje, brašno, kafu i bonove za mobitel, izvadi onda iz džepa četiri stotine pedeset maraka, teatralno ih ispred svih izbroji, pa baci u onaj koš za smeće pod kasom, i glasno - da ga cijeli megagranap čuje – podvikne:
- Evo za Državu, nije beg cicija!
U odnosu na to - u odnosu na četiri stotine pedeset maraka, više od pola netto plaće, potrošenih na Državu, Federaciju i Kanton, na premijere i ministre, njihove sekretarice, vozače, limuzine, hotele, večere i službene mobitele – svaka marka potrošena na vlastiti, dakle neslužbeni mobitel, gotovo protestantski je racionalan trošak i upravo "esencijalna životna potreba". Nema boljega i plastičnijeg dokaza o rastrošnosti bosanskohercegovačke fukare, od činjenice da polovicu svoje krvlju ispišane netto plaće troše na luksuzni državni aparat, posljednje čudo tehnologije, prema kojemu je japanski državni aparat obični šporet na drva.
Više od dvije milijarde maraka svake godine rasipni Bosanci i Hercegovci troše na Državu, i samo da se, eto, umjesto od Binga i Konzuma izvještaje sjetio tražiti od svoga ministarstva javne uprave, bio bi premijer Fadil Novalić – što je još prije koji mjesec onako lijepo glagoljao o uštedama u plaćama javnog sektora – još vjerodostojniji i efektniji.
"Vjerujte da su samo tri esencijalne životne namirnice, a ostalo nebitne stvari", rekao bi tada premijer Fadil: "Činjenica da mi trošimo osam stotina milijuna maraka samo na plaće u javnoj upravi, govori da na federalnu administraciju trošimo više nego na hljeb i ulje."
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
oskarboy wrote:
dezulovic ustasa?????????????? veze ti nemas,pa dezulovica ustase ne mogu smislit a vidim ni ti.uvijek ce nacionalistima i sovinistima smetat ljudi poput Dezulovica
Mislim da si upao u ovu raspravu pravo s Marsa.
nije valjda da jesam
Pa, ko je KDN-u kriv što ne stavlja navodnike gdje treba.
jebo navodnike,smajloije,vratiti se par stranica unazad pa cete vidjeti ko je ustasa,islamofob,mrzitelj muslimana,mozda je i mrzitelj bosnjaka,ko zna,cekamo da i to neko napiše
Potpuni i detaljni Registar izdajnika Domovinskog rata i hrvatskih nacionalnih interesa stoga ministru Miji Crnoji nije više samo puka politička obaveza pred vlastitim obećanjem, niti ceremonijalna dužnost pred hrvatskim braniteljima: to je, gospodine ministre, vaš dug pred historijom. Da se vidi – kako to mi dragovoljci i nositelji spomenice domovinske veleizdaje običavamo reći – ko je vera, a ko nevera. Da se točno zna gdje je tko bio, tko i koliko u prvim redovima, a tko i koliko između redova. Da se vidi kome su devedeset pete u Oluji marširali žmarci uz kičmu, a tko je za strane ambasadore iz UNPROFOR-ovih oklopnjaka brojao zapaljene srpske kuće. Zato, eto, Registar izdajnika
Sve otkako je novi ministar branitelja Mijo Crnoja najavio objavu spiska izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa, traje u Hrvatskoj masovna mobilizacija za popunu Pete kolone.
U izdajnike se tako javno, preko društvenih mreža, svakodnevno upisuju stotine „hrvatskih Juda“, od anonimnih građana do selebritija, pjevača, glumaca, pa čak i ministara i saborskih zastupnika, a u trenutku dok ovo pišem Registar izdajnika – koji je na internet postavio umjetnički kolektiv Skroz – broji već gotovo sedam hiljada ljudi. Sedam hiljada ljudi!
Sunce ti jebem, da je u Hrvatskoj devedeset prve bilo sedam hiljada izdajnika, nikad se Jugoslavija raspala ne bi! Samo četvrtina današnjih hrvatskih Juda da nam je bila, crveni bi se barjak sa zagrebačke katedrale vijorio preko cijelog Markova trga.
Gdje je onda – to bih, eto, volio znati – tih sedam hiljada prevejanih izdajnika bilo devedeset prve? Gdje ste bili, gospodo, kad se Domovina izdavala pod granatama, kad su nam Tuđmanovi žbiri prisluškivali telefone, crnokošuljaši s kalašnjikovima krstarili gradovima, a od pomoći iz Beograda i Londona ni traga? Kad bi nam i jedan kljasti Peti vod – a kamoli cijela jedna Peta kolona od sedam hiljada ljudi – vrijedio diviziju?
Gdje ste bili kad je nas dvadesetak u okruženju držalo crveni Split, a u cijelom nepokorenom Zagrebu izdajnika nije bilo ni za puno radno vrijeme agenata UNS-a?
Lako je 2016. biti izdajnikom
Gdje ste bili kad se polovica od pet stotina hiljada hrvatskih vojnika nije nalazila u registru branitelja i na državnom proračunu, u hodočašćima, mimohodima i šatorima, već pod punim naoružanjem u kafićima, gostionicama, liftovima i onim zauzetim stanovima preko puta? Gdje ste bili, gospodo izdajnici, kad nije bilo interneta, i kad je za izdaju nacionalnih interesa valjalo izvući glavu iz dupeta i staviti je u torbu?
O da, lako je 2016. biti izdajnikom. Danas, dvadeset pet godina kasnije, kad je Hrvatska beznadno propala i kad se, jebiga, više nema što izdati. Što ćete dakle izdati, gospodo trećepozivci iz kvislinških salona, fejsbukove šume i toplih izdajničkih registratura? Državu koja više ne odlučuje ni o pušci na svome ramenu, ni o lisnici u svom džepu? Državu kojoj granicu utvrđuju i čuvaju Slovenci i Mađari? Državu koju vode konjokradice iz Bujančeva studija, utovljeni biskupi i međunarodni trgovci antidepresivima? Državu koja je u međuvremenu izdana više puta nego Srebrne svirale Dragutina Tadijanovića?
Lako je biti izdajnik godinama nakon što je Tuđman zaorao nebesku ledinu
Izdanu biste državu sada izdavali, u posječenu biste šumu na ustanak. Gle kurca!
Sjede tako na kaučima salonski domaći izdajnici 2016. godine, pa se jednim klikom i duhovitim statusom upisuju u Petu kolonu punih šesnaest godina nakon što je i Franjo Tuđman zaorao nebesku ledinu. Nacionalna je izdaja postala površna internetska moda, „je suis un traître“, već sutra hrvatski će izdajnički hipsteri tražiti, štajaznam, objavu Registra udomitelja napuštenih psića.
Množe se Jude kao zatezne kamate, ne trebaju im više dva svjedoka da posvjedoče pred komisijom kako su u jesen devedeset prve na prigradskoj trafo-stanici sprejem napisali „Dolje krivousti ljigavac!“: dosta im samo pametni telefon i signal za internet, i eto u tjedan dana moćne vojske od sedam hiljada petokolonaša.
Više izdajnika nego branitelja
Domalo, vidjet ćete, bit će više izdajnika nego branitelja. I sami se hrvatski branitelji, konačno, dvadeset pet godina poslije rata javljaju u kvislinge. Sâm dojučerašnji ministar branitelja Predrag Fred Matić, ne treba nam dalje, sad je odjednom veleizdajnik hrvatske Domovine: cijelu zimu devedeset prve – dok je šačica nas kukavički, goloruka izdavala Domovinu – čovjek proveo u četničkim logorima, a sad bi u Petu kolonu!
I ja sam izdajnica: Jadranka Kosor trči u posečenu šumu da diže ustanak
Iz onog prozorčića u internetskom registru hrvatskih izdajnika, sunce ti jebem na prozorčiću, izvirila tako i sama Jadranka Kosor, HDZ-ova premijerka što je onomad Karamarka lično upisivala u Hrvate! Čemu se onda čuditi ostalima, čemu se čuditi SDP-ovim činovnicima s Iblerova trga, koji su najprije s Ivicom Račanom stvarali Tuđmanovu Hrvatsku, a onda dvije hiljadite složno kao na kongresu izglasali Deklaraciju o Domovinskom ratu, da bi se sada po Fejsu upisivali u Petu kolonu?
Čemu se čuditi, recimo, Peđi Grbinu, koji je devedeset prve imao dvanaest godina i išao u šesti osnovne, a u Registar izdajnika upisao se kao „srbočetničkokomunističkoudbaškopartizanski zločinac“?!? Koja te to, druže gospodine, srpska majka rodila, pred kojim si vojvodom polagao zakletvu, u koju si se Partiju upisao, za koju Udbu si pisao izvještaje, s kojim partizanima si branio Jugoslaviju? Iz kojega si rata ti dezertirao, Peđa Grbine, koji je tvoj „srbočetničkokomunističkoudbaškopartizanski zločin“: to što si Melitu iz prve klupe na svetoj pričesti povukao za kikicu?
Svatko je, eto, danas hrvatski izdajnik, smisli se dobra fora, prepiše neka cool poruka s etikete Jane za kvislinge, i eto Pete kolone spremne da izda i proda sedam puta izdanu i prodanu Domovinu, od koje su za izdavanje ostale još samo potvrde o izdaji.
Pobegao u Nizozemsku da prevodi Plutarha: Džoni Štulić, izdajnik
Photo: youtube.com/PETROVICPETAR
Eto onda 2016. među izdajnicima i Severina, što je devedeset prve sa Zrinkom Tutićem skakutala po festivalima, i Ante Tomić, koji je tih dana pisao prpošne seminarske radove o Parmenidovom vječnom bitku, pa recitirajući Zenonove aporije zavodio studentice iz Đevrsaka, i Johnny Štulić, što je devedesete zbrisao u Nizozemsku, prepjevavao tamo Plutarha i ponavljao da ga „boli kurac za sve“, i znanstvenik Igor Štagljar, koji se u to doba zajebavao s doktoratom u Zürichu, i režiser Oliver Frljić, koji se zajebavao u travničkoj školi, i moj rođeni brat, što je devedeset prve požurio u Hrvatsku vojsku, pa je gulio do Oluje! Sve go izdajnik!
Lako je, jebiga, biti dezerter poslije bitke
A cijela hrvatska Peta kolona Smiljanu Reljiću tada stala na jedan list trgovačkog papira! Zlosretni Franjo Tuđman sa svojim službama izmišljao unutrašnje neprijatelje i domaće izdajnike, smušenjake, smutljivce, mutikaše, bezglavnike i jalnuške diletante, crvene, žute i zelene vragove – same Teletubbiese, cijeli ti sunčev sistem jeben raznobojan, stavljao siromah na potjernice, jer u Hrvatskoj nije bilo dovoljno petokolonaša! – a danas u Hrvatskoj izdajnika za izdati cijelu Rusiju: djeca što se devedeset prve nisu ni rodila imaju uredno reguliran status nacionalnog izdajnika. Nismo se mi, gospodine ministre, borili protiv Hrvatske da bi je dvadeset pet godina kasnije izdavala i naša djeca!
Zato, eto, Registar izdajnika: zato da se vidi tko je još u proljeće devedesete dragovoljno pristupio hrvatskim izdajnicima, a tko je mobiliziran dvije hiljade šesnaeste. Da se vidi tko je bio petokolonaš u vrijeme kad se nije smjelo reći da si srbočetnik, a kamoli to iz zajebancije objaviti na internetu – u ono olovno vrijeme kad je iza Hrvatske stajala moćna Genscherova Njemačka, i kad se bogami nije znalo da će Hrvatska biti prodana. Lako je, jebiga, biti dezerter poslije bitke, lako je tuđim kurcem Glogoškog mlatiti.
Dosta je bilo. Nećete na Čavoglave, niste ni prije!
Potpuni i detaljni Registar izdajnika Domovinskog rata i hrvatskih nacionalnih interesa stoga ministru Miji Crnoji nije više samo puka politička obaveza pred vlastitim obećanjem, niti ceremonijalna dužnost pred hrvatskim braniteljima: to je, gospodine ministre, vaš dug pred historijom. Da se vidi – kako to mi dragovoljci i nositelji spomenice domovinske veleizdaje običavamo reći – ko je vera, a ko nevera. Da se točno zna gdje je tko bio, tko i koliko u prvim redovima, a tko i koliko između redova. Da se vidi kome su devedeset pete u Oluji marširali žmarci uz kičmu, a tko je za strane ambasadore iz UNPROFOR-ovih oklopnjaka brojao zapaljene srpske kuće.
Zato, eto, Registar izdajnika.
Prvoborci očekuju ministarstvo hrvatskih izdajnika
Zato, konačno, Registar izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa tek kao prvi korak. Od nove Vlade mi, prvoborci veleizdaje, očekujemo i poseban resor – ministarstvo hrvatskih izdajnika. Ozbiljna je to stvar, gospodo, ne može se njome baviti usput, ne može se time baviti ministarstvo branitelja ili nekakvo sutrašnje ministarstvo domovinske sigurnosti. Znamo kako je to išlo kad su to radili korumpirani birokrati: opći će javašluk biti u spiskovima i još općiji kaos među izdajničkom populacijom, kojekakve će komisije dijeliti potvrde o izdaji na temelju dva lajka na Fejsu, i već sutra bit će u Hrvatskoj pet stotina hiljada izdajnika. Neka država svakome od njih oduzme samo elementarna građanska prava, poput biračkog, tko će sutra glasati protiv vas, tko će vam sutra biti Peta kolona? Teletubbiesi?
Džabe ćete, gospodo, među njima tražiti izdajničke potiljke, kad vam sljedeći put budu zatrebali unutrašnji neprijatelji.
Feral Tribune: Gdje ste bili kad je nas dvadesetak u okruženju držalo crveni Split?
Znam mnogo samozatajnih, bijednih izdajnika što su sa mnom devedesete prodavali Domovinu za šaku Judinih škuda, pa se nakon prodaje Hrvatske povukli u svoje živote, ne tražeći ništa za sebe. Ne traže oni da im se sada pompozno oduzimaju građanska prava, ne traže da im se reže od plaće izdajnički odbitak, da im se dijele žute zvijezde, batine i otkazi, pa deportira u Srbiju: sve što oni traže je povijesna istina. Držimo zato za riječ gospodina Karamarka kad kaže kako Registar „neće biti lov na vještice, nego lov na istinu“.
Ukoliko pak Registar izdajnika ostane samo zgodna predizborna floskula, mi veterani nacionalne izdaje uselit ćemo u onaj šator u Savskoj 66: vama, gospodine ministre, više ionako ne treba. „1991. protiv Hrvatske, 2016. protiv Hrvata“, pisat će na njemu sve dok ne ispunite naše zahtjeve.
Ništa za Hrvatsku, Hrvatska za bilo što!
Bilježim se s osobitim prezirom, Boris Dežulović, nositelj Spomenice nacionalne izdaje ‘90. I glasnogovornik HVIDR-e – Hrvatski veleizdajnici Domovinskog rata.
