hizo ramidovic wrote:
pa zbog te otimacine upravo i imamo takvo stanje u palestini, jer se ljudi ne mogu pomiriti sa tim da neko ko je jaci dodje i naprasno im otme zemlju i protjera ih iz njihovih domova iliti nije zastarilo. zbog takvih se stvari i vode ratovi, ne samo u palestini, a zivimo u XXI stoljecu, puna nam usta price o demokratiji, vladavini prava, ljudskim pravima, pravima manjina bla bla...a ustvari, imas prava onoliko koliko si vojno jak...kao i prije hiljadu godina.
elem, poenta tvoga pisanja jeste da slabiji trebaju prihvatiti realnost stvorenu tenkovima, avionima, raketama, samo treba sacekati odredjeni vremenski period...ti dakle odobravas takav nacin stvaranja i otimanja ali ne odobravas takav vid otpora...veoma principijelan, posten i pravedan stav, nema sta...
a fakat mi odnekud poznata ta prica o realiziranju politickih ciljeva metodom 'krvi i tla'... kao da je toga nekad bilo i ovdje kod nas, ali nikako da se sjetim kad i gdje...
Pa hajde više sjeti se se, 20 postova ti treba...
Ja kažem da političku realnost treba prihvaćati, i unutar nje se boriti za svoja prava i ciljeve. Ne moraju Palestinci biti presretni zbog postojanja Izraela, ali im to svejedno ne daje pravo da terorišu stanovnike Izraela raketnom paljbom niti terorističkim napadima. Kada bi oni bilo vojno jaki da poraze Izrael, tada bi možda njihovo postupanje i imalo smisla, ali da vojno inferiorna strana ide na sve ili ništa, glavom kroza zid sa ambicijama da će stjerati Izrael u more, a realno ih Izrael može sve potamaniti, i da radi takvog fatalizma i fanatizma stradava toliki broj ljudi, a oni i dalje po svome, je sumanuto. Upravo radi empatije, a ne animoziteta prema Palestincima treba prestati podržavati takve radikalne opcije pod izlikom da "oni samo brane svoje što im je oteto" i sl.
A nadalje, mislim da smo već objašnjavali da je proglašenje Izraela zapravo bilo osamostaljenje jedne britanske kolonije, pa prema tome bismo mogli dovoditi u pitanje državnost Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda ili Amerike.