Otisli smo dobro u offtopic, ali mislim da moderatori treba da nas puste na miru

, tema je interesantna i vazna, mozda da ovu zadnju stranicu prebace na novu temu, ja joj predlazem naslov, "genocidni balkanci!"
Dze smo stali?
Dakle rijec je o razdvajanju naroda od genocidne politike u ime tog naroda. Je li tako?
Naravno da to stoji. Taman da je vecina nekog naroda prolupala i podrzava zlocinacku politiku koja se u ime njega vodi, ostace taman toliko pojedinaca da opravdaju razdvajanje ta dva pojma - naroda i trenutne politike u ime tog naroda. Na kraju krajeva i na Hitlera kad je bio najjaci bilo je pokusaja atentata i to od strane njegovih oficira.
Ovdje na Balkanu je takodje bilo otpora zlocinackim politikama kad su bile najjace i kad su imale najvecu podrsku.
Medjutim, ja sam zaista preokupiran tim fenomenom
"lakoce upadanja u genocid" !
To je nesto cime bi se trebali pozabaviti sociolozi i psiholozi. Moja malenkost ce samo pokusati da, na osnovu licnog iskustva, dam neke elemente koji govore koliko je ova devijacija stvarna i ozbiljna.
To moje iskustvo nije protekli rat, kako ste pretpostavljam ocekivali, nego vojska koju sam sluzio davnih osamdesetih. Moje vojnikovanje je bio zapravo moj prvi susret sa Jugoslavijom kakva ona jeste. Tu je zaista bio precizno odredjen sastav svih naroda i narodnosti. I tad sam zaista vidio koliko smo slicni. Jedino bih mozda izdvojio Slovence, oni su zaista vojsku dozivljavali kao nesto sto ih se ne dotice.
Ovo ostalo je u dlaku isto. I ono sto zapravo zelim reci jeste to da je mene najvise frapirala nevjerovatna transformacija mladih vojnika u stare. Mladi vojnici (prvih pola godine) su bili isto sto i logorasi (maltretirani od strane stare vojske), ali je nevjerovatno u kakve su se oni logornike pretvarali kad bi dosli novi "gusteri" a oni postali stara vojska. Vlast i oruzje zaista imaju cudotvoran efekat, pogotovo ovdje na Balkanu.
Dakle mene uopce nije niti najmanje iznenadilo, u proteklom ratu, kako je moguce da komsija komsiji, koji su bili kao braca, najednom postane katil jer mu se ukazala prilika !
U vojsci sam vidio, u istom covjeku, nevjerovatnu trpnju nasilja, u prvoj fazi vojevanja i trenutacnu i nevjerovatnu transformaciju u siledjiju, kad mu se promjeni pozicija. To je mozda jedino uporedivo sa onim Gremlinima. Dobro sam zapamtio pogled mojih "finih" klasica kad su se poceli umobolno izivljavati nad novim vojnicima. Taj pogled sam nebrojeno puta vidio na licima dobropoznatih nam ratnih zlocinaca!
Zlocinci su dakle tu medju nama, a bogme i u nama. Pa cak i kad nisu u nama i kraj nas, oni nesmetano rade to sto rade jer imaju nasu podrsku... ili, ako vam je lakse, nemaju nas otpor.
S toga ja kategoricki tvrdim - ne gubite vrijeme na dokazivanju teze o "finim" i "losim" balkancima, ovdje smo svi sporni, razlika je samo u tome sto neki zlocinci nisu imali pravu priliku!