Boziji poslanici jesu bezgresni, sto ih naravno ne cini manje ljudima po stvaranju. Njihova bezgresnost je rezultat razine njihove spoznaje koja je takva da je prosjecnom covjeku nezamisliva. Božiji poslanik ne cini grijeh jednostavno zato sto ima punu (nama nezamislivu i nedokucivu) spoznaju o tome koliko je grijeh ruzan, besmislen, stetan, ponizavajuci. I kao sto niko od nas nece nikad, barem ne pri zdravoj pameti, skociti pred kamion u pokretu, baciti se u nabujalu rijeku, zasuti se sakom tableta za spavanje, zabiti sebi noz u oko i tome slicno, tako i Božiji poslanici svaki grijeh jednostavno dozivaljavaju kao vrstu krajnje ludosti, nesto krajnje odbojno i nespojivo sa zdravim razumom. U Kur'anu se, naprimjer, ogovaranje poredi sa "jedenjem mrtvog brata svoga". Nama, prosjecnim ljudima, to zvuci kao zanimljiva parabola koja ukazuje koliko je ogovaranje ruzno i povelik grijeh, dok Božiji poslanik to dozivljava upravo tako, kao bukvalno jedenje lesa. Poslanikov suhud, njegova osvjedocenost u svijet gajba, stalna prisutnost u tom svijetu dok se druzi s ljudima u ovom (koji je, btw, zbog njega i stvoren) cine ga jednostavno nespojivim s bilo kakvim dunjaluckim grijehom.
To sto je nama s ovim perdama tvarnog i ideologizirane ili banalizirane religije pred ocima tesko valjano pojmiti licnosti Bozijih poslanika jeste iskljucivo nas problem. Poslanicko znanje, osvjedocenje, vizija svijeta i zivota, nisu isti kao nasi, i odatle i polazi sav navodni problem. To sto je Poslanik, po naredjenju Bozijem, govorio s ljudima shodno njihovim sposobnostima razumijevanja je sasvim druga stvar. Ako odrastao covjek tepa kao dvogodisnjak kad prica s djetetom, ne znaci da je podjetinjio ili senuo
Inace, ako postoji mogucnost da Božiji poslanik pogrijesi, pa kako bismo se mogli osloniti na Sunnet? Zar onda ne postoji mogucnost da je Poslanik nekada kazao, ucinio ili precutno odobrio nesto po svojoj pameti, da mu se, jednostavno, desio taj momenat nepaznje? Doduse, moze se sresti nekoliko apokrifnih hadisa koji cak pripisuju Poslaniku gresku (sjecam se da sam u nekom vehabijskom citabu sreo hadis gdje kao Poslanika pitaju beduini hoce li zaprasivati nekakve hurme nece li, pa im on rece nemojte, i ispostavi se da su trebali, a onda im Poslanik kaze u stilu: "Joj, niste mene to trebali pitati! Ja sam vam za ova pitanja oko vjere i to." Da nije zalosno, bilo si sega ziva.
Sto se tice ajeta u vezi s Muhammedom, s.a.v.a.s., i ostalim Božijim poslanicima u kojima im se, navodno, spocitava greska, za svaki postoji jasan tefsir (i na zahirskoj i na batinskoj ravni) iz kojeg bude jasno da se tu ne radi ni o kakvim grijesima. Ali to je vec druga i duga prica.
