Dogadjaji u Banja Luci 1991-1995

[sinuhe]

Nije se JNA imala gdje povuci iz Bosne ili posebno Bosanske Krajine. To je zadnja linija. Prije bi se iz Beograda povukli.
Slazem se da je 1991 bila presudna sto sam sigurno na pocetku teme i spomenuo.

Pukovnik Petar Spasojevic , komandant Teritorijalne odbrane okruga Banjaluka, govori za Glas 8.3.1992

Posljednjih mjeseci ime Petra Spasojevica posebno je ”eksploatisano” u javnosti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U stvari uporedo sa pocetkom velike septembarske mobilizacije jedinica TO, pa sve do danas, nezaobilazno pitanje u svim razgovorima je upravo djelovanje i nacin rada TO okruga Banja Luka i samog pukovnika Spasojevica.

Pocetkom septembra prosle godine poceli ste obiman posao mobilizacije jedinica TO na podrucju okruga. Iz ove perspektive, sest mjeseci kasnije, kako ocjenjujete njenu uspjesnost?

-Sa mobilizacijom jedinica TO poceli smo nakon dobijanja naredbe od Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu i komandanta Banjaluckog korpusa. Sada, kada sumiramo sve rezultate, moram da istaknem da smo u to vrijeme najvece probleme imali zbog uplitanja i sprjecavanja izvrsenja mobilizacionih poslova od strane politickih stranaka i pojedinih organa vlasti. Naravno ovo se odnosi na one drustveno-politicke zajednice i sredine gdje vojni okruzi nisu preuzeli evidenciju od Sekretarijata za narodnu odbranu. Koje su to sredine, odnosno opstine, nije potrebno isticati. One su javnosti i te kako poznate. Sustina je u tome da je do nesporazuma, pa i problema dolazilo zbog postovanja i nepostovanja saveznih i republickih zakona o opstenarodnoj odbrani. U stvari, svaka sredina je postovala ona uputstva, koja su joj prema politickim opredjeljenjima odgovarala.
I pored svih problema odziv u jedinicama teritorijalne odbrane bio je zadovoljavajuci. U pojedinim sredinama on se kretao od 65-90 odsto pa i do 100 odsto. Daleko najbolji odziv smo imali u Srpcu, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradisci pa i u Banjoj Luci.
Danas mogu da konstatujem da su neke od ovako formiranih jedinica prikljucene Banjaluckom korpusu a neke su nakon obuke rasformirane.

Tokom obavljanja septembarske mobilizacije cesto je dolazilo do ”kratkog spoja” sa organima vlasti u pojedinim opstinama?

-Na veoma odgovorna mjesta u pojedinim opstinama stigli su ljudi koji uopste nisu bili upoznati sa nacinom djelovanja i zakonima u ovoj oblasti. Dobro znam da su vecina njih mislili da ove poslove iz djelokruga mobilizacije treba iskljucivo da rade opstinski stabovi TO.
Odmah da vam kazem da je prava kompetencija u sekretarijatima za narodnu odbranu.
Jeste, opstinski stabovi imaju zadatak da samo prihvate vojne obveznike, izvrse obuku i formiraju jedinice. No, mnogo veci problem je bio u cinjenici da su se organi vlasti u pojedinim opstinama mijesali u mobilizacione poslove, sto ih je znatno komplikovalo, cime je otezavan rad i izvrsenje svih zadataka nadleznim organima. No, ipak moram da kazem da je i pored svih problema na podrucju naseg okruga, a on pokriva 16 opstina, mobilizacija u sustini uspjesno obavljena.
Ova konstatacija za sobom povlaci i potrebu da istaknem posebno velika angazovanja i samoprijegoran rad starjesina i gradjanskih lica zaposlenih u okruznom i opstinskim stabovima. Tako njih sedamdesetak odsto nije koristilo ni dana godisnjeg odmora u prosloj godini. Osim toga vise nego uspjesno su se odupirali i stranackim uplivima u djelovanje stabova TO.

Sta su i na kojim zadacima su radile ove jedinice TO u proteklom periodu?

-Od momenta mobilizacije dio jedinica je potcinjen Banjaluckom korpusu dok je ostatak angazovan na obezbjedjivanju vitalnih objekata kako onih za oruzane snage tako i onih za stanovnistvo. Tu mislim na fizicko obezbjedjenje mostova, trafo-stanica, vodovoda... kao i na kontrolu teritorije zajedno za pripadnicima stanica javne bezbjednosti i policajcima vojne policije. Naravno, ovaj zadatak je uspjesno obavljen. Mi, na teritoriji okruga, nismo imali vecih diverzija i rusenja navedenih objekata. U ovom momentu cijenimo da su ove jedinice toliko dobro ojacane, mobilne i spremne da mogu sprijeciti i sve eventualne medjunacionalne sukobe na teritoriji okruga.

Najveci teret nase stvarnosti i rata podnijelu su da tako kazemo pogranicne opstine prema Hrvatskoj?

-Tacno je da su sastavi teritorijalne odbrane opstina Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiska i Srbac bili direktno izlozeni ratnim dejstvima neprijateljskih formacija iz Hrvatske.
Nije ni cudo da je bilo mnogo ljudskih zrtava, pogotovo nevinih i neduznih koji nisu bili u ama bas ni u kakvim vojnim formacijama. Te sredine su posebno podnijele velike materijalne stete i razaranja sto je karakteristicno za Bosansku Gradisku. Nazalost na ove cinjenice republicke vlasti Bosne i Hercegovine se nikad nisu osvrtale niti pravovremeno reagovale.

Kako i na koji nacin su djelovale jedinice TO na ratistima u Hrvatskoj?

-Sve nase jedinice su direktno potcinjene Banjaluckom korpusu sto podrazumijeva da sve zadatke koje im postavlja komanda i komandant Korpusa izvrsavaju u okviru i subordinaciji sa ukupnim djelovanjima na ovom podrucju.
Redovno pratimo rad i zalaganje tih jedinica i sa zadovoljstvom mozemo konstatovati da tu nema nikakvih problema te da im i sam komandant Korpusa odaje puno priznanje za ukupno djelovanje.
Brojni su primjeri izuzetnog angazovanja i hrabrosti boraca i starjesina ali bih istakao majora Slavoljuba Pavlovica i njegovu jedinicu.

U cemu su danas osnovni problemi TO?

-Politicke i medjunacionalne nesuglasice i podjele i u ovoj sferi imaju odrza i uticaja. Teritorijalna odbrana nije koncipirana ,u ovih proteklih dvadesetak godina koliko postoji, za ovakav nacin odnosa i djelovanja. Sve sto smo radili i kako smo se postavljali radjeno je za obzbjedjenje uslova za vodjenje eventualnog opstenarodnog odbrambenog rata. U takvom konceptu imali smo maksimalnu podrsku svih neophodnih elemenata. Medjutim, politicke, medjunacionalne i druge nesuglasice dovele su do toga da danas imamo sasvim drugaciju situaciju. Jedni nas podrzavaju, drugi nas napadaju, jedni nas svojataju, drugi su protiv nas. Sretan sam sto je i ipak zajednicki interes i cilj ogromne vecine pripadnika teritorijalne odbrane obzbjedjenje mira i reda kao i obezbjedjivanje zajednickog zivota za sve narode jedinstvene zemlje. Da je sustina TO upravo u ovoj cinjenici kazuju svakodnevni primjeri javljanja brojnih dobrovoljaca za jedinice teritorijalne odbrane. Tako smo prije izvjesnog vremena dobili zahtjev bivsih boraca narodnooslobodlackog rata koji zahtijevaju da formiramo posebnu jedinicu. Smatram da je zaista dobro da se u ovakvoj situaciji javljaju i bivsi borci jer u ovakvom ratu nama trebaju prekaljeni i iskusni ratnici. No, oni moraju uci u sastav postojeceih jedinica TO u svojim mjesnim zajednicama.
Identicna situacija je i sa omladincima -dobrovoljcima koji nam se svakodnevno javljaju.

U posljednje vrijeme mnogo se govori o formiranju paravojnih formacija, posebno na ovoj nasoj teritoriji. Da li ste upoznati o stvarnom postojanju ratnih sastava ove vrste?

-U principu sve one jedinice koje nisu pod komandom Staba okruzne TO i one koje nisu mobilizovane po mom naredjenju smatramo paravojnim formacijama. Dobro smo upoznati da ih na nasem podrucju zaista ima. Svi mi znamo da je narod po raznim kanalima i po raznim osnovama naoruzavan . Na nesrecu sve je to radjeno mimo stabova TO. Saglasan sam sa stavom generala Vukovica, komandanta korpusa, da ovdje na nasim prostorima nece niti smije biti paravojnih formacija. U tom smislu cemo preduzimati sve mjere da se one razoruzaju, rasture a po potrebi i potpuno uniste. Stoga trazimo podrsku svih naroda kojima je stalo do zajednickog zivota da nam pomognu da se rijesimo zaista velikog problema. Sta znace ove paravojne jedinice govore primjeri Kotor Varosi i Sipova gdje se samovoljno postavljaju barikade, uzurpira mir, do maksimuma odize ratna atmosfera.



Posljednjih dana ,doznajemo iz bosanskohercegovackih javnih glasila, gotovo javno se oglasavaju i djeluju paravojne formacije u opstini Jajce?

-Jos od septembarske mobilizacije i pored niza kontakata sa odogovornim ljudima opstine Jajce kao i upozorenja upucenih komandantu TO Jajce Ademu Spahicu nismo u stanju realizovati nijedno nase naredjenje. Taj stab se uz maksimalnu podrsku vladajuce stranke ”otima” kontroli formirajuci jedinice za cije postojanje saglasnost nisu dali ni republici organi. Upravo ovaj element je osnova nasih medjusobnih nesporazuma. U principu nigdje ne smijemo dozvoliti formiranje nelegalnih, pogotovo jednonacionalnih paravojnih formacija na bilo kom podrucju naseg okruga. Ipak nadam se da ce vlasti u pojedinim sredinama pravilno procijeniti situaciju i da se mir na pojedinim podrucjima ne postize dijeljenjem oruzja. To su stranacke vojske koje sa TO nemaju nista zajednicko i ocigledno je da su protiv mira i zajednickog zivota.

Svojevremeno 1986. ste kod sprovodjenja najvece vojne vjezbe u ovoj regiji Vis-86 djelovali u svojstvu komandanta grada Banje Luke. Mozete li povuci paralelu izmedju tadasnjeg i vaseg angazmana danas?

-Tada smo svi mi u BL bili jedinstveni sa istim ciljevima. Razradjivali smo strategiju odbrane grada od eventualnog agresora sa strane tako da sam imao masimalnu podrsku svih subjekata sistema ove sredine. Danas je sasvim drugacija situacija.
Ni sanjao nisam da cemo u svakom gradu, selu, pa i u BL imati razradjene procjene i veoma izrazen strah od napada prvih komsija sa kojima smo sve do sada zajedno zivjeli. Bas stoga danasnja situacija sa eventualnom odbranom BL je sasvim drugacija i mnogostruko komplikovanija.

[MrXY]

"Nije se JNA imala gdje povuci iz Bosne ili posebno Bosanske Krajine. To je zadnja linija. Prije bi se iz Beograda povukli.", ja vam opet kažem da se JNA naprosto morala povući sa cijele teritorije RBiH, kao što je i iz drugih republika, a drugo je pitanje kako bi se to u praksi postiglo, ali neko rješenje bi moralo biti nađeno, kao što je, na kraju, bilo i to rješenje o transformaciji u VRS, jer naprosto nije smjela više biti JNA na teritoriji Banjaluke ili bilo gdje u RBiH. Da je to urađeno mudro i na vrijeme, zar mislite da bi neko iz Beograda ili bilo gdje iz Srbije, pa i Crne Gore pucao, npr.po Banjaluci, ili da bi Banjaluka bila, npr. drugi Dubrovnik? Drugo, djelimičnim i asimetričnim povlačenjem je ostvaren sasvim suprotan efekat u zemlji-ne demilitarizacija, nego masovna militarizacija, jer je JNA time bila koncentrisana na određena, znamo koja, mjesta naoružana do zuba, podignute borbene gotovosti, odnosno spremna kao zapeta puška i-rezultat znamo. Ako nije išlo povlačenje JNA iz cijele zemlje, a nemam dokaze da se neko, npr.borio da se ono desi u Banjaluci, trebalo je blokirati kasarne, npr.u Sarajevu i Tuzli i gdje god se moglo, ako u Banjaluci nije moglo, a ne ih pustiti da odu sa naoružanjem i opremom koja je onda zna se kako iskorišćena, ako ne računamo onu lakrdiju od napada na vojne kolone u dobrovoljačkoj ulici i tuzli. JNA sigurno nije bila nepobjediva, pogotovo u doba tog sveopšteg rasula u njoj i oko nje.
Nisam siguran kako nam intervju ovog komandanta TO okruga Banjaluka pomaže? Svakako, jasno je da je bila mobilizacija u tom periodu i da je TO potčinjena komandantu Banjaluckog korpusa...takođe, čak i on potvrđuje i priznaje, još mi je čudnije da Glas onog vremena to prenosi, da postoje politicke i medjunacionalne nesuglasice i podjele i u ovoj sferi, i to zbog uplitanja i sprjecavanja izvrsenja mobilizacionih poslova od strane politickih stranaka i pojedinih organa vlasti, jer je svaka sredina postovala ona uputstva, koja su joj prema politickim opredjeljenjima odgovarala, a da su na veoma odgovorna mjesta u pojedinim opstinama stigli ljudi koji uopste nisu bili upoznati sa nacinom djelovanja i zakonima u ovoj oblasti. Ovo mi je totalno realan opis situacije, pogotovo kad govori o paravojnim formacijama i stranačkim vojskama, poznajući kadrove koji su u to vrijeme došli do izražaja, iako nije dovoljno konkretan.
Za ovaj dio odziva u jedinicama teritorijalne odbrane, za koji kaže da je bio zadovoljavajuci, da se u pojedinim sredinama on kretao od 65-90 odsto pa i do 100 odsto, daleko najbolji u Srpcu, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradisci pa i u Banjoj Luci, ne znam koliko je tačan. Ko su ljudi koji su tad mobilizovani- većinski Srbi ili? Pogotovo zato što kaže da su neke od ovako formiranih jedinica prikljucene Banjaluckom korpusu a neke su nakon obuke rasformirane-po kom kriterijumu. Takođe, sumnjam u ove brojke, jer nemam saznanja da je mobilizacija tekla lako.
Zanimljivo je da govori o veoma izrazenom strahu od napada prvih komsija sa kojima se do tada zajedno zivjelo, sad da li je ovo u propagandne svrhe ili je možda i on realno očekivao neku diverziju, napade, kad spominje TO Jajce, ne znam. Sigurno da je situacija bila daleko od stabilne i da su paravojne formacije već postojale na terenu, on ih samo konstatuje u nekim sredinama, ali ne daje nikakve info-ko su, šta su, ko ih podupire, kako ih eliminisati. Mislim da je ovo ipak jedan rafinisan prikaz stvarnosti od jednog nikako neutralnog medija koji izostavlja odgovore na suštinska pitanja čovjeka koji bi ih trebao znati.

[MrXY]

Davne nekad sam izučavao neku materiju i zapamtio, da je u početku formiranja Korpusa A RBiH 1992. bio planiran i korpus sa sjedištem u Banja Luci ili koji je obuhvatao zonom odgovornosti i grad Banja Luku, nism siguran šta od to dvoje. Krajem 1995 je bila u zoni odgovornosti 7 Korpusa.

Početkom jula 1992. godine Predsjedništvo R BiH donosi „Odluku o organizaciji oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine“, a tek 18.08.1992. godine Odlukom Predsjedništva BiH formiran je 1. Korpus Armije R BiH, čime su stvorene pretpostavke za stavljanje pod komandu i kontrolu svih do tada formiranih jedinica u sarajevskoj regiji, a posebno gradu Sarajevu, pa tako i jedinica Vojne policije, odnosno uvođenja jedinstvenog sistema rukovođenja i komandovanja. Međutim, uskoro se pokazalo da je jedan dio jedinica u Sarajevu ušao pod komandu 1. Korpusa dok se značajan dio jedinica, posebno vojna policija, u narednim mjesecima rata opirao stavljanju pod komandu 1. Korpusa.
Šta želim reći? Zakasnilo se 1992.sa tom pričom armije RBiH i, na osnovu onoga što sam navodio prethodno, Banjaluka nikakvu šansu vojne odbrane tad nije imala.

[Nekako s proljeća]

Šta želim reći? Zakasnilo se 1992.sa tom pričom armije RBiH i, na osnovu onoga što sam navodio prethodno, Banjaluka nikakvu šansu vojne odbrane tad nije imala.

[sinuhe]

ja vam opet kažem da se JNA naprosto morala povući sa cijele teritorije RBiH, kao što je i iz drugih republika, a drugo je pitanje kako bi se to u praksi postiglo, ali neko rješenje bi moralo biti nađeno, kao što je, na kraju, bilo i to rješenje o transformaciji u VRS, jer naprosto nije smjela više biti JNA na teritoriji Banjaluke ili bilo gdje u RBiH. Da je to urađeno mudro i na vrijeme,

Nekih planova u SDA su imali. Ovo postavljam samo da osjetis onovremensku atmosferu.

16. 2. 1992 banjalucki Glas, Djuro Kozar
Armija ce ovdje ostati

Evo na pocetku jedno pitanje citaocima. Znate li cija je ovo izjava:”Ako Armija ne bude postovala odluke civilnih organa Bosne i Hercegovine , mi cemo je proglasiti okupacijskom i traziti da napusti BiH”.
Ukoliko ste pomislili da bi to mogao reci gospodin Irfan Ajanovic, pogodili ste. Jedino on i njemu slicni mogu tako nesto javno govoriti. Citirana recenica zabiljezena je na konferenciji za stampu SDA. Pa iako smo od tog muslimanskog portparola navikli svasta cuti ovo o JNA je prevrsilo svaku mjeru ne samo politickog oportuniteta nego i lijepog ukusa i naravno ne moze proci bez komentara.

Ko ne slusa

Povod da kaze to sto je kazao, Ajanovic je nasao u stavu koji je iznio komandant Sarajevskog korpusa JNA general-major Vojislav Djurdjevic na TVSA u ”Klubu 92” da JNA ni u kojoj varijanti nece napustiti BiH. Prethodno je podsjeticemo i penzionisani general-pukovnik Anton Lukezic na jednom skupu u Sarajevu (8.februara) pozivajuci se na izvore u Komandi Druge vojne oblasti ustvrdio da Armija nece sama napusti BiH niti dozvoliti da bude otjerana. O tome, zasto da krijemo, komandant te oblasti Milutin Kukanjac obavijestio je i Aliju Izetbegovica. Dakle nema tu nista nejasno.
Predstavnici JNA su do sada pokazivali dosta volje, razumijevanja i zelje za saradjom sa najvisim drzavnim organima Bosne i Hercegovine ali upravo iz tih organa nije im istom mjerom uzvraceno. Zasto? Zato sto su se Izetbegovic, Ganic i jos neki mijesali u vojne stvari, vrsili pritisak na odredjene komande, trazili da se sluzenje vojnog roka skrati, da se regruti i pripadnici rezervnog sastava JNA iz BIH ne odazivaju na pozive vojnih posta, da jedinice JNA za maltene bilo sta traze odobrenje Predsjednistva BiH. Posto JNA ima svoju vrhovnu komandu a ni njeni sastavi i komande nemaju ama bas nikakvu obavezu prema republickom rukovodstvu ovo mijesanje iz BiH shvaceno je kao antiarmijska kampanja koja je imala one efekte koje su neki na visokim polozajima u BiH i ocekivali.
Komandant Druge vojne oblasti Milutin Kukanjac ispoljio je veliku dozu kooperativnosti prema Izetbegovicu premda bi se na predsjednika Predsjednistva mogao ljutiti jer mu ovaj direktno onemogucava popunu ljudstva. Obrazac je jasan: nemojte vi nas dirati, pa necemo ni mi vas -neka svako radi svoj posao, pa BiH nece boljeti glava zbog JNA. Neka potonja zbivanja u Zivinicama i pred Komandom te iste vojne oblasti su pokazala da civilni organi BiH ne mogu kontrolisati potez pojedinih stranackih prvaka u opstinama i da sada izgleda ko god hoce moze protestovati pred prozorima oficira cak i onda kada za proteste nema razloga ili je motiv takav da se nad njim svako civilizovan mora cuditi.

Opasne teze

Armija dakle ne misli da poklekne u BiH i to je mnoge gradjane obradovalo i ohrabrilo, mogu mirnije spavati. To je shvaceno tako da ce JNA raditi svoj posao a to znaci da nece dopustiti da krene narod protiv naroda i ravna ko zna kakve racune. Vojsci je u BiH do mira i ona ce ga nastojati da odrzi uprkos paravojsci kojoj ocito nije do mirnog zivota.

Teze o JNA kao nekakvoj okupacijskoj vojsci nisu nepoznate, cule su se kao uvertire u rat koji se nakon toga desio u Sloveniji i Hrvatskoj. Otuda je vrlo indikativno da se tom tezom sluzi Ajanovic i to ba su ovo napeto vrijeme. Je li Ajanovic svjestan tezine i posljedice te teze? Ozbiljan politicar bi morao voditi racuna o tome kakve ce efekte imati to sto izjavljuje kao portparol stranke na vlasti. Nazalost zivimo u vrijeme kada se svako bavi politikom pa ne treba da cude razne neuravnotezene izjave.

Irfan Ajanovic nije nikakav slobodni strijelac, niti on govori u svoje licno ime, nego uvijek u ime stranackog rukovodstva u kome je on clan Glavnog odbora SDA. Nista dakle nije slucajno, vec rekli bismo vrlo namjerno. Ono sto je mozda odcutao Izetbegovic kada je rijec o JNA izrekao je novinarima Ajanovic pa je sto se tice SDA sve doslo na svoje.

Kao da su sami

Vise nikoga u BiH ne moze ostaviti ravnodusnim to sto se rukovodioci SDA u posljednje vrijeme ponasaju kao da u BiH zivi samo muslimanski narod i kao da su svi Muslimani u redovima SDA. Muslimanska SDA putem svojih poslanika zakazuje referendum bez predstavnika Srba, nece da mijenja referendumsko pitanje iako na tome insistira HDZ a sada iz usta portparola najavljuje kako bi SDA Armiju mogla proglasiti okupacijskom i istjerati iz BiH!? Sto je mnogo-mgo je. Pa zive ovdje i drugi narodi koji (jos) nisu manjina.
Gradjane koji nisu Muslimani, a i Muslimane koji nisu u SDA vec hvata strah od tolike agresivnosti funkcionera SDA i oni pitaju: nismo li mi to vec u nekakvoj islamskoj Bosni i Hercegovini, a da toga nismo ni svjesni. Ovdje se mnogo toga odvija po scenariju SDA ciji predstavnici po metodu nadglasavanja rade sta im je volja ignorisuci srpske a uskoro ce i hrvatske zastupnike. Jedna od osnovnih prepreka da nakon muslimanskog referenduma i formalno preuzmu svu vlast je Armija i otuda po istom scenariju treba stvoriti psihozu o tome da je to ”okupacijska armija”. Srecom svi zitelji BiH ne misle tako pa mogu racionalno promisljati i prepoznavati ono sto se kuha a to znaci i ”kuhinju” i ”kuhare”.

Varaju se oni koji misle da ce u BiH -lako sa Armijom. Ajanovic moze da masta koliko mu je volja, ali je realnost drugacija, za sada podaleko od fanatizma koji bi htio da se nametne kao dominirajuci.

[Nekako s proljeća]

Irfan Ajanović je bio uhapšen i jedno vrijeme bio lišen slobode, ako se ne varam.

[MrXY]

Pazite, nakon referenduma 01.03.1992. a pogotovo nakon priznanja nezavisnosti RBiH, 06.04, JNA nije više bila legalna vojska na teritoriji republike i trebalo ju je, ako ne dotad, a onda od tad hitno neutralisati i izmještati i šta se imalo čekati-da napadne, što se u biti 02.i 03.maja i desilo u Sarajevu? To je katastrofalno neoprostiva greška rukovodstva RBiH koja je koštala patnje civilno stanovništvo, što sam već objasnio. Pogledajte RH: Stvarajući ravnotežu snaga, Hrvatska je kupovala oružje u inostranstvu, ali se odlučila i na druge metode naoružavanja. Do oktobra 1991. razoružano je 36 kasarni JNA i preko 50 manjih i većih skladišta, zarobljeno 250 tenkova, preko 500 artiljerijskih cijevi kalibra većih od 100 mm, oko 200 hiljada različitog streljačkog naoružanja. Hrvatska vojska je bila formirana. “Prvo polugodište 1991. utrošili smo u organizaciji hrvatske vojske i policije i njezinom osposobljavanju. Imali smo gotove snage od preko 120.000 ljudi i preko 200 oficira i generala u JNA s kojima smo čekali pogodno vrijeme”, sjeća se Špegelj.

[MrXY]

Izetbegović nije bio neinformisan o onome šta se dešava. Dana 28. na 29. maj 1991. godine saznao je za postojanje plana RAM, koji podrazumijeva zaokruživanje etničkog srpskog prostora. Kasetu sa snimljenim razgovorom Karadžić - Milošević donio mu je načelnik SDB-a Sarajevo Munir Alibabić. Kasetu na kojoj Milošević govori Karadžiću: “Javi se Uzelcu u Banju Luku, sada sam razgovarao na najvišem mjestu, digni ljudi koliko treba, neka sve bude pod oružjem. Preduzmi sve što treba, znaš... RAM...” preslušali su zajedno Izetbegović i Rusmir Mahmutćehajić. Nekoliko dana kasnije Izetbegović je obaviješten o sastanku u Karađorđevu, od Gligorova...a, nakon toga imamo proglašenje SAO Krajine, imamo referendum Srba za ostanak u Jugoslaviji, imamo dešavanja u Sloveniji, Hrvatskoj, raspad saveznih organa...šta je Izetbegović imao misliti, kad JNA nije smatrao neprijateljskom armijom koju treba neutralisati, kad je jasno stanje na terenu-da Srbima odgovara ili ostanak u krnjoj Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori), kada JNA ostaje tu gdje je, ili nezavisna srpska država na prostoru RBiH (koja se opet u viziji ujedinjuje sa ostatkom srpskih teritorija, de facto Velika Srbija), kad JNA takođe ostaje tu gdje je, samo se drugačije zove, VRS ili kako god i radi to što radi... Zapravo, stiče se utisak da se to političko rukovodstvo RBiH politički iscrpilo na pitanju nezavisnosti, referenduma itd. i o vojnim pitanjima kao da nije stizalo istovremeno ni razmišljati, što je zbilja nevjerovatno-pored vas je bure baruta koje može zapaliti ko god hoće-sa nemjerljivim posljedicama toga, a vi zabijate glavu u pijesak i tvrdite da rata neće biti ili da rat nije vaš. Apsolutno nepojmljivo. Nisam nikakav vojni stručnjak, niti poznajem vojnu doktrinu, ali situacija pasivnosti JNA nije iskorišćena kad je bilo vrijeme za to, a odluke tipa one dogovorene sa Kadijevićem, formiranja vojno-policijskih punktova i sl. su bile preslabašne, u biti nisu zaštitile nikoga.

[MrXY]

Inače, još me zanimaju izvori i vrijeme za ovaj podatak: JNA je bilo oko 75% Srba(crnogorci i jugosloveni) a komandni kadar ide do 90%? Da uvedem i ja nešto zanimljivo, vezano za brojke, navodno je Milošević negdje tamo 1992, zatražio od vojne komande da u tajnosti premjesti oficire rođene u BiH u njihovu matičnu republiku. Mada je Generalštab nerado ispunio ovaj zahtjev, u momentu priznanja BiH od 90 hiljada vojnika, koliko ih je bilo u BiH, 85 posto su bili BIH državljani.

[Zokipfc]

Citao danas od prve stranice do br. 16... Samo da vam se jos jednom zahvalim @Jack Be Nimble @sinuhe @Ommadawn @banjaluka078 i ostalima za vasa svjedocanstva. Dio istorije koji bi bez vas otisao u zaborav.

[PM72]

Irfan Ajanović je bio uhapšen i jedno vrijeme bio lišen slobode, ako se ne varam.

Njega je uhapsio HVO u Žepču i predao ga Srbima koji su ga držali u logoru.Razmjenjen je ili krajem rata ili nakon Dejtona.
Upoznao sam ga,ima vrlo ekstremne na momente vrlo glupe vizije i ideje.

[The 51st State]

Kakva banjaluka i otlpor, mozda ali samo mozda donjevrbaski kraj je imo neku sansu za ozbilian otpor, a i to da je se sve idealno organizovalo sa ljudskim i materijalnim resursima.

[bingov buraz]

Irfan Ajanović je bio uhapšen i jedno vrijeme bio lišen slobode, ako se ne varam.

HVO Žepče ga je zarobio i predao Srbima.

[banjaluka078]

Nekad sam iza rata radila kao prevodilac, pa sam imala prilku sjediti po sastancima, a i poslije njih, s rukovodiocima Armije, ali i viših političkih struktura. Pa uvijek krene ona priča "odakle si" - "iz Banjaluke" - "a gdje sad budeš" - "u Banjaluci", pa onda red čuđenja, red pitanja, red čestitanja na hrabrosti, uz obavezno "trebali smo mi uzeti Banjaluku", ponekad s varijantama da li su je trebali uzeti na početku ili na kraju rata. Meni bi bilo svejedeno, svakako mi ti razgovori nisu puno značili ili pomagali u životu, meni je to svakako "prošao voz", niste i meni je tako kako je.
Pa jednom pitam a zašto nisu, zašto Banjaluka nije bila interesantna, jako je velik grad i Bosni bi sigurno bilo u interesu da ima grad s industrijom, pogotovo vojnom, s infrastrukturom, obrazovanim stanovništvom... Sjećam se objašnjenja nekog velikog vojnog čivije s područja srednje Bosne da se moglo birati da se spasi Tuzla ili Banjaluka, za oba grada se ne bi imalo resursa, pa je odlučeno u korist Tuzle, a i da, što je on nekako naročito naglasio, da niti je ovdje bilo toliko puno muslimana, u smislu da je puno mjesta oko BL s velikim dijelom Srba, pa ne bi bilo "čisto", a s druge strane da smo svakako bili "nikakvi muslimani", kao više volimo rakiju i akšamluke, nego što smo pravi vjernici, previše smo nalik na komšije u običajima, pogotovo kod urbanog stanovništva, pa se ne bi mogla postići takva vrsta mobilizacije, s tim nekim vjerskim aspektom i sentimentom.

[Maraschino]

Nekad sam iza rata radila kao prevodilac, pa sam imala prilku sjediti po sastancima, a i poslije njih, s rukovodiocima Armije, ali i viših političkih struktura. Pa uvijek krene ona priča "odakle si" - "iz Banjaluke" - "a gdje sad budeš" - "u Banjaluci", pa onda red čuđenja, red pitanja, red čestitanja na hrabrosti, uz obavezno "trebali smo mi uzeti Banjaluku", ponekad s varijantama da li su je trebali uzeti na početku ili na kraju rata. Meni bi bilo svejedeno, svakako mi ti razgovori nisu puno značili ili pomagali u životu, meni je to svakako "prošao voz", niste i meni je tako kako je.
Pa jednom pitam a zašto nisu, zašto Banjaluka nije bila interesantna, jako je velik grad i Bosni bi sigurno bilo u interesu da ima grad s industrijom, pogotovo vojnom, s infrastrukturom, obrazovanim stanovništvom... Sjećam se objašnjenja nekog velikog vojnog čivije s područja srednje Bosne da se moglo birati da se spasi Tuzla ili Banjaluka, za oba grada se ne bi imalo resursa, pa je odlučeno u korist Tuzle, a i da, što je on nekako naročito naglasio, da niti je ovdje bilo toliko puno muslimana, u smislu da je puno mjesta oko BL s velikim dijelom Srba, pa ne bi bilo "čisto", a s druge strane da smo svakako bili "nikakvi muslimani", kao više volimo rakiju i akšamluke, nego što smo pravi vjernici, previše smo nalik na komšije u običajima, pogotovo kod urbanog stanovništva, pa se ne bi mogla postići takva vrsta mobilizacije, s tim nekim vjerskim aspektom i sentimentom.

Nije moglo biti nikakvog biranja izmedju Tuzle i B.Luke zato sto se tu niko nije pitao.
Za odbranu B.Luke mi nismo imali sanse ali bas nikakve protiv one sile. Tuzla je imala minimalnu sansu jer je iza ledja imala veliku slobodnu teritoriju.
Tuzla je igrom spleta okolnosti odbranjena a da se pitalo djikana, nikada je ne bi prepustili nama. 15.maja izlazila je JNA iz Tuzle i to je trebalo biti privremeno i simbolicno jer su planirali odmah nakon izlaska da napadnu grad i vrate se. Pruzen je minimalni otpor sto su oni pogresno shvatili da smo naoruzani do zuba. Nijanse su odlucivale da i tuzlu okupiraju. Malo drugacije da su se organizovali mogli su je uzeti vrlo lako.
Tuzla je tri puta gora sto se tice ''pravih'' muslimana jer je i prije rata bila crvena.

Zao mi je B.Luke ali se nije mogla niti odbraniti niti smo imali snage da je oslobodimo kao i mnoga druga mjesta, bar u ono vrijeme ali niko ne zna sta nosi dan a sta noc.

[banjaluka078]

Čuj, kako oni pričali meni, tako ja tebi.
Od žalovanja za propuštenim prilikama iz ranih devedestih, meni je sad, iskreno, najviše žao što i ja nisam postala Šveđanka nego konstitutivna.

[MrXY]

Nije sporno da se Banjaluka, i ne samo Banja Luka, nije mogla odbraniti, kad Alija nije razmatrao vojne aspekte odbrane uopšte kad je trebalo, ja sam to objasnio-ako me neko može demantovati, neka izvoli. Dalje, kod Alije i tog rukovodstva je specifičan problem kadrovska politika-pravljen je otklon od ex-yu (komunističkih) kadrova i zato su kao nepodobni van rukovodeće strukture ostali ljudi sa iskustvom u operativno-tehničkom radu, iz milicije, vojske i uopšte organa bezbjednosti, a njihova mjesta su većinom uzeli podobni, a nesposobni. Pogledajte prvog republičkog ministra unutrašnjih poslova i njegovu biografiju, Delimustafića. Drugo, suštinski politički problem, neki forumaši su ukazali i na to, jest bila koalicija sda-sds-hdz bih i činjenica njihovih dogovora i podjela-i vlasti i teritorija. Da nije bilo tog političkog momenta, sve se moglo-zašto je, npr.mogao biti odbranjen Bihać, Jajce, a Banjaluka nije, hipotetički?

[lotPi]

Nije sporno da se Banjaluka, i ne samo Banja Luka, nije mogla odbraniti, kad Alija nije razmatrao vojne aspekte odbrane uopšte kad je trebalo, ja sam to objasnio-ako me neko može demantovati, neka izvoli. Dalje, kod Alije i tog rukovodstva je specifičan problem kadrovska politika-pravljen je otklon od ex-yu (komunističkih) kadrova i zato su kao nepodobni van rukovodeće strukture ostali ljudi sa iskustvom u operativno-tehničkom radu, iz milicije, vojske i uopšte organa bezbjednosti, a njihova mjesta su većinom uzeli podobni, a nesposobni. Pogledajte prvog republičkog ministra unutrašnjih poslova i njegovu biografiju, Delimustafića. Drugo, suštinski politički problem, neki forumaši su ukazali i na to, jest bila koalicija sda-sds-hdz bih i činjenica njihovih dogovora i podjela-i vlasti i teritorija. Da nije bilo tog političkog momenta, sve se moglo-zašto je, npr.mogao biti odbranjen Bihać, Jajce, a Banjaluka nije, hipotetički?

Smije li se znati koliko si imao godina 1990 - 1992 i je si li u to vrijeme zivio na podrucju Bosanske krajine?

Hipoteticki ili ne Banjaluka a sa njom i PD, Bos. Novi, Bos. Dubica nisu imali sanse. Jedan od razloga je i svijest stanovnistva.
Mi smo pali vec 1990-e.
1992 je bilo prekasno, mada su PD, Kozarac i Sana nesto i pokusali.

[The 51st State]

Da je bilo jedno 20 Vecica, ko zna sta bi bilo, no rijetka su mjesta generalno takva u tokom tih godina. Meni je to selo primjer hrabrosti da se svi ugledamo.

[MrXY]

Nije sporno da se Banjaluka, i ne samo Banja Luka, nije mogla odbraniti, kad Alija nije razmatrao vojne aspekte odbrane uopšte kad je trebalo, ja sam to objasnio-ako me neko može demantovati, neka izvoli. Dalje, kod Alije i tog rukovodstva je specifičan problem kadrovska politika-pravljen je otklon od ex-yu (komunističkih) kadrova i zato su kao nepodobni van rukovodeće strukture ostali ljudi sa iskustvom u operativno-tehničkom radu, iz milicije, vojske i uopšte organa bezbjednosti, a njihova mjesta su većinom uzeli podobni, a nesposobni. Pogledajte prvog republičkog ministra unutrašnjih poslova i njegovu biografiju, Delimustafića. Drugo, suštinski politički problem, neki forumaši su ukazali i na to, jest bila koalicija sda-sds-hdz bih i činjenica njihovih dogovora i podjela-i vlasti i teritorija. Da nije bilo tog političkog momenta, sve se moglo-zašto je, npr.mogao biti odbranjen Bihać, Jajce, a Banjaluka nije, hipotetički?

Smije li se znati koliko si imao godina 1990 - 1992 i je si li u to vrijeme zivio na podrucju Bosanske krajine?

Hipoteticki ili ne Banjaluka a sa njom i PD, Bos. Novi, Bos. Dubica nisu imali sanse. Jedan od razloga je i svijest stanovnistva.
Mi smo pali vec 1990-e.
1992 je bilo prekasno, mada su PD, Kozarac i Sana nesto i pokusali.

Svijest stanovništva, civilnog, nema ni 1% značaja koliko odluke i potezi onih koje je birao da ga vodi, a u te poteze svakako spada i njegova vojna odbrana i zaštita. Ne moraju civili, kao što sam ja, znati išta o vojnim pitanjima, ali to ne znači da ja, kao civil, ne moram biti vojno zaštićen?! To vam je baš tako, a pitanja mojih godina i gdje sam živio su 100% irelevantna.

[Maraschino]

@MrXY jarane, ti ili trolas ili nas sve zajebavas.
pises totalno nepovezane i nelogicne stvari.

[dr_Evil]

Vidim ovde mnogo slicnih prica iz BL, kakve sam ja dozivio kao dijete u "zapadnom" Mostaru, i mnogo ljudi koji ti kazu da si izdajica jer si ostao. Kao da me neko pitao gdje cu sta cu.

Ko nije dozivio, ne zna kako je biti bespomocan

[MrXY]

@MrXY jarane, ti ili trolas ili nas sve zajebavas.
pises totalno nepovezane i nelogicne stvari.

Nismo mi baš jarani, ali u čemu trolam ili zajebavam?
Kakve to totalno nepovezane i nelogicne stvari pišem? Priznajem, možda malo izlazim iz teme, ali sve je povezano i treba razumjeti kontekst, jer nije Banjaluka neko usamljeno ostrvo, pa da se posmatra izolovano od svega?!
Ako je vojna analiza vama nebitna, a govorimo o ratnim godinama, ja onda ne znam šta je vama bitno?! Ako je vama kritička analiza djela i postupanja nekog političkog rukovodstva, nakon toliko decenija, neprihvatljiva iz političkih, ideoloških ili šta ja znam kakvih razloga, to je opet samo vaša stvar. Izvolite, obrazložite gdje griješim, odmah ću priznati i ispraviti. Nikoga ne vrijeđam, imam pravo na mišljenje, pa makar bilo i pogresno. Razumite moju motivaciju, na početku ovog foruma, neki komentari su bili izrazito negativni prema banjalučkom civilnom stanovništvu, u smislu kako neće pružiti otpor, izdajice, hvale se iz dijaspore itd. Kad sam analizirao situaciju i došao do određenih zaključaka koje odgovornost ipak donekle smještaju negdje drugdje, a ne na to civilno stanovništvo, sad to nekome smeta.

[MrXY]

Evo još jednog doprinosa, ne bismo li bolje razumjeli situaciju u zemlji 1993.godine, kad su u Banjaluci srušene sve džamije, krajem augusta 1993. u Zenici organizirano je vojno savjetovanje kome prisustvuju komandanti svih korpusa i visoki oficiri ARBiH, sa izuzetkom Atifa Dudakovića koji se ne uspijeva probiti iz blokiranog Bihaća. General Rifat Bilajac izlaže: „Ciljeve koje smo postavili na početku ovog rata, oni su aktuelni, ali nisu realni. Ja zaista ne vidim kada ćemo mi to biti u Banjoj Luci? Ja vam govorim iz srca, otvoreno i iskreno, s obzirom na konstelaciju međunarodnih snaga, odnosa prema državi BiH, a i odnosa u državi BiH. Za mene su tri neprijatelja koji su protiv ARBiH. Prvo, u našim redovima najveći su neprijatelji u najvišim organima vlasti, u Predsjedništvu, Vladi, u ministarstvima. Tu su nam najveći neprijatelji i cijelo vrijeme rade protiv ARBiH. Sljedeći neprijatelj je, zaista, država Herceg-Bosna kao ideja. Vjerovali smo u HVO i državu Hrvatsku kao prijatelje. Sa četnicima nam je odmah bilo jasno.“

[Drug Saban]

Je li postojala ikakva organizacija otpora u Banjaluci?

Ja sam prije desetak godina radio da prijeratnim banjalucaninom, on je `92 uhapsen i sudjen zbog "organizovanja zelenih beretki i teroristickih akcija" a frajer veze sa tim nema. Sudili mu kao i mnogima u montiranim procesima vjerovatno za lokalne banjalucke medije, uglavnom prezivio je jer je platio glavu ne znam jesu li zlato ili devize u pitanju.

On je meni tvrdio da nikakve organizacije tamo nije bilo, bar on ne zna za nista slicno. Na kraju je protjeran preko skele na savi u Davor i dalje na zapad, sa jednom kesom u ruci.