jeza u ledja wrote:
Nisam skonto da trazis samo post-ratni period, a ja cu ti reci samo jedno - jedini garant opstanka RS u ovom obliku i sa ovim mandatima je upravo Rusija, i da nema njihove podrske ovakvoj organizaciji nase drzave proces integracije BiH zapocet 96e bi se nastavio i nakon negdje 2002-03e kada je stao, u isto vrijeme, ne slucajno, kada je Rusija ponovo izletila na medjunarodnu scenu kao stvarna svjetska velesila. Ne treba biti genije pa zakljuciti da Rusima ne odgovara stabilizacija zemlje i regiona pod potpunom NATO i EU kontrolom, a posljednja barijera na tom putu je Srbija i njen satelit u BiH - RS.
Današnja Rusija i njena politika Balkan koristi samo kao monetu, za ostvarivanje svijih ciljeva na prostoru nekadašnjeg SSSR-a. U tom smislu postoji prešutna saglasnost između ruskih i evropskih geopolitičkih stratega, koji su dogovorili zone uticaja EU na jednoj i Rusije na drugoj strani. Na osnovu čega zona uticaja EU uljepšana floskulom o "jedinstvenom evropskom prostoru" koji uključuje današnju EU, zemlje EFTE, CEFTE i Tursku. A Rusija svoju zonu uticaja postavila kao rad na transformaciji ZND (Zajednice nezavisnih država) u Euroazijsku uniju ili kako je neki zovu modernu verziju Sovjetskog saveza.
Međutim taj proces usporavaju SAD, kojima nije u cilju trajna stabilizacija evropskog prostora, jer se time gubi potreba za njenim uticajem u Evropi. Stoga nikad nije prestala američka podrška separatističkim težnjama na Kavkazu, posebno Čečeniji i Dagestanu. Te u tom tom kontekstu treba gledati i baršunastu revoluciju u Gruziji kojom je na vlast došao američki igrač Sakašvili, narandžastu revoluciju u Ukrajini kojom je na vlast došao proameričkog pakt Jušćenko-Timošenko. Međutim Rusija je pažljivo analizirala te procese. A najbolji primjer za to je situacija s Gruzijom, koja je na nagovor SAD jednostrano prekršila mirovne ugovore o pitanjima Južne Osetije i Abhazije, što je dovelo do ruskog vojnog udara na Gruziju i ulaska ruskih trupa u Južnu Osetiju i Abhaziju. Time je Amerika testirala rusku odlučnost. Koja ne samo da je fiksirala Gruziju, već je dovela i do propasti narandžaste revolucije, jačanja Lukašenka u Bjelorusiji i nemogućnosti Moldavije da Transnistriju stavi pod svoj suverenitet. U međuvremenu su SAD i 90% članica EU priznale Kosovo, što je usložnilo geopolitičku situaciju. Koja se svodi na to Rusija preko lažne empatije prema Srbiji i RS usporava tok Zapadnog Balkana prema EU i NATO, dok ne popusti pritisak na Ukrajinu i Gruziju, a nepriznavanje Kosova koristi kao sredstvo dok ne dobije odriješene ruke za aneksiju Abhazije i Južne Osetije. Time pritišće Evropu, da SAD odgovori od širenja NATO-a na istok, onemogućava stabilizaciju Balkana i čeka geopolitičku trgovinu.
Interesantno je da je to i Turska pod Erdoanom to dobro shvatila, pa prijeti da će se okrenuti Euroazijskim integracijama, ako EU uskoro ne promjeni politiku spore integracije Turske u EU. Što se ne sviđa ni Amerikancima, ni Evropljanima, a ni Rusima kojima neodgovara turkofonsko povezivanje Turske i srednjoazijskih turkofonskih država. Sve se dakle vrti oko interesa. I čim Rusi dobiju šta žele, i Kosovo će dobiti puno priznanje, Srbija će se pokuniti, a RS utopiti u sve izvjesniju novu administrativnu strukturu BiH. Ova kriza je omekšala i američke stavove, a nakon pada Sakašvilija u Gruziji prije koji mjesec, nagovještavaju se novi vjetrovi iz Moskve i Brisela prema Washingtonu.
Mi se više trebamo fokusirati na RS-ovsko priklanjanje Izraelu, koje dugoročno šteti našem odnosu s islamskim svijetom, koje ima ogromno tržište, neovisno o evropskim certifikatima i standardima. Također bošnjačka politika koja ima averziju prema Rusima, mora mijenjati taj stav i gledati bosanskohercegovački prodor na rusko tržište i odnos prema Rusiji u cjelini. A ne puštati Dodika da po Moskvi promoviše svoje nebulozne vizije Bosne.
, pijan ko' guzica i definitivno znano , nije mogao mrdnuti bez odobrenja sa zapada ;
(prijatele, kad se obracas direktno osobi)