Forum Klix.ba

"Ona ne zna za ljubav. Ne zna da se neko može voljeti, žaliti, spasiti, isčupati iz tamnice, iz bolesti, pomilovati po glavi, da se može grlo umotati šalom ili, kao u jevanđelju – oprati noge i osušiti ih svojom kosom. O ljubavi – božjem daru čovjeka – niko joj nije govorio. Čitajući knjige, to je propustila. Dostupna joj je životinjska ljubav, to je bar jasno. Zato je uvek onako tugovala u svojim sveskama,uvek sam ih čitao, ona je tako bespomoćno – mutno shvatala i shvata svijet.
Možda će još imati sreće da zavoli. I biće joj teško i divno. Zavidim onome koga, na kraju, zaspe ljubav ovog nesrećnog stvorenja. On će dobiti mnogo. Mora da se mnogo toga nataložilo u njoj. Ali,prije svega, ona nikad neće osjetiti sreću od davanja cijelog svog bića, svoje duše drugom stvorenju, slatku bol od tog postupka koji je protivprirodan životinji kakva je čovjek.
Na ovom svetu, ima mnogo nesrećnih, kao što je ona, ali samo iz razloga što ne umiju da vole, da vole drugo biće."

“To sam ja, Edička” – Eduard Limonov

shmizlica wrote:''U tim danima, na tom putu, u njemu je svanulo saznanje: šta ostaje od čovjeka koji odjednom sve izgubi i tako, lišen svega, stane na sopstvene noge, sam i go, protiv svih sila svijeta oko sebe, bespomoćan a nepobjediv.''

I. Andrić, Alipaša

ptičica wrote:"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima."
Arthur Shopenhauer

Mutivoda wrote:"Ona ne zna za ljubav. Ne zna da se neko može voljeti, žaliti, spasiti, isčupati iz tamnice, iz bolesti, pomilovati po glavi, da se može grlo umotati šalom ili, kao u jevanđelju – oprati noge i osušiti ih svojom kosom. O ljubavi – božjem daru čovjeka – niko joj nije govorio. Čitajući knjige, to je propustila. Dostupna joj je životinjska ljubav, to je bar jasno. Zato je uvek onako tugovala u svojim sveskama,uvek sam ih čitao, ona je tako bespomoćno – mutno shvatala i shvata svijet.
Možda će još imati sreće da zavoli. I biće joj teško i divno. Zavidim onome koga, na kraju, zaspe ljubav ovog nesrećnog stvorenja. On će dobiti mnogo. Mora da se mnogo toga nataložilo u njoj. Ali,prije svega, ona nikad neće osjetiti sreću od davanja cijelog svog bića, svoje duše drugom stvorenju, slatku bol od tog postupka koji je protivprirodan životinji kakva je čovjek.
Na ovom svetu, ima mnogo nesrećnih, kao što je ona, ali samo iz razloga što ne umiju da vole, da vole drugo biće."

“To sam ja, Edička” – Eduard Limonov

"Možda. Imamo svoju riječ.
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.
Riječ koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne vjerujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razriješiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja vjerujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvjesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvijek sve moguće, čuda su uvijek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definiše jednom jedinom rječju koja, poput sićušnog podupirača omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta riječ je: Možda.
“Možda da, možda ne”, R. Fulgam

“I don’t know what it is, but he makes me want to knock down all the walls I’ve put up and let him inside. And it scares the shit out of me.”
Kandi Steiner, Tag Chaser

Nebo je indigo boje,snijeg,pahulje lagano tiho padaju,
Vrati me u davno,
ti cekas me u prikrajku bus stanice
...podrhtavas,na duge ti trepavice kapljice zaustavile se...
grlis me...da proslo je deset godina
Nase vrijeme zamrznuto i ljubav u njemu.

(A.D.)

Prošlo je još hipten godina otada i evo me kako sjedim otromboljen kao lutka na koncu i treba mi samo neki majstor Anto da učini čudo, da me pokrene, da ovom mrtvom biću vrati život.

D. Džamonja

- Mnogo se puta moje "nikad više" pretvorilo u "još samo ovaj put".

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

nema ljepše

A moje su zimske radosti, topli zagrljaji i čaj, držanje tvojih ruku pod izgovorom da ću ih zagrijati. Ne znam zašto, ali i odrasli imaju pravo da polude kao djeca kada padne snijeg. Ne zanima me zašto, ali volim to.

Autobiografija Jednog Idiota

“Postoji li - i ako postoji šta je to - sveto, zbog čega se živi i za što umire? Odgovor na pitanja koja sobom polučuju mnoga, i na njih i na nepolučena samo je jedan, ljubav".
Stotinama godina, među ratnicima svih naroda, vladalo je mišljenje da ljubav škodi, da se ne smije voljeti jer se postaje slab i popustljiv, da ne smije biti voljen jer postaje osjetljiv i neotporan, da ne smije voljeti i biti voljen u isti mah, jer, onda, više nije ratnik nego zaljubljenik i ljubavnik.
Možda su znani i neznani stari učitelji bili u pravu! Možda su ljubav smatrali osjećajem, dovoljno zemaljskim da bi se i u riječi osjetio prizvuk prizemnog, ili putenog - ni šejtan me ne bi zaveo putevima kojima se sam usuđujem kročiti kad poželim vidjeti te. I prije sam, desetine puta, ali strah od sebe korak skrati. I dođoh ti, vidjeh te, a da Bogdo nisam. Sad srce drhti, džigerica treperi kao na žaru, stomak se uvija do bola… Ni ujed, ni poljubac, i ujed i poljubac… Da te Bogdo nisam tražio, ni našao, ni vidio, kad nisam morao… kad podnijeti nisam mogao…"

"Ovakva će te teško zavoljeti, teško ćeš joj se svidjeti, i teško će ti ona to priznati. Ma, i kad ti prizna, opet će ti teško ljubav pokloniti. Ali kad te zavoli, neće te ovakva, prijatelju, nikad ni prevariti ni iznevjeriti. Takva ti je ona."

Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu, a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gdje težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cvijeća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo, ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lijepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osjećam kako pored mene treperiš kao mjesec na vodi…

Hulio Kortasar, Školice

Kad se nekome nadaš, svi mu s leđa sliče.

Autobiografija jednog idiota

- Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nasto mijenja. Gubiti na određeni način znači – dobivati.


- Služeći se malo svojim smicalicama, malo Vašom glupošću, pohlepom, ili nekim Vašim drugim porokom, odvedu Vas zli ljudi daleko u pustinju, gdje nema ni svjedoka, ni svjetlosti, odakle se ne može nikakva pomoć dovikati, gdje čovjeka ne štiti nikakva, ni najosnovnija ljudska pravda.

Tada ste u njihovoj vlasti i mogu da rade sa Vama šta hoće.

Čovjek u kom je nagon odbrane bar malo živ, nastoji da u takav položaj nikad ne dođe i zato se drži prava puta i osvijetljenih, nastanjenih krajeva.
To, naravno, još ne znači da mu se ništa slično ne može desiti. Može, i ponekad se i dešava.

A tad bar ima neku utjehu.
Niko ne može reći za njega da je poginuo ludo i gluvo, da je bio saučesnik u svojoj propasti. - Ivo Andrić, Znakovi pored puta

Možete da zaboravite sa kime ste se smijali, ali nikada nećete moći da zaboravite sa kime ste plakali ...

Halil Džubran

"Ako mi u oci pogledate, videt cete senku njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetit cete njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini Sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cveta. U meni je pesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi..."

Bukowski

ptičica wrote:"Ako mi u oci pogledate, videt cete senku njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetit cete njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini Sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cveta. U meni je pesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi..."

Bukowski

ptičica wrote:Možete da zaboravite sa kime ste se smijali, ali nikada nećete moći da zaboravite sa kime ste plakali ...

Halil Džubran

Kada su ljudi tužni, očekuju od mene da ih slušam 3 sata i onda da im dajem savjete, oraspoložim ih...a kada je meni teško samo kažu:"Jbg, biće bolje."

whitelegend07 wrote:Kada su ljudi tužni, očekuju od mene da ih slušam 3 sata i onda da im dajem savjete, oraspoložim ih...a kada je meni teško samo kažu:"Jbg, biće bolje."

takvi su ljudi, navikni se

Afanasi_94 wrote:

whitelegend07 wrote:Kada su ljudi tužni, očekuju od mene da ih slušam 3 sata i onda da im dajem savjete, oraspoložim ih...a kada je meni teško samo kažu:"Jbg, biće bolje."

takvi su ljudi, navikni se

Uvjerih se u to u proteklih par mjeseci. Sad kad su kiše napokon stale, došli neki bolji, svjetliji dani, miševi se ponovo javljaju. Sad mi, eto, više ne trebate, drugovi. Gdje ste bili kad nam je stvarno trebala pomoć, kad sam pozivao, molio da mi se pomogne? Step aside, bitches, I'll be fine without you.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da svakoj zvijeri otkrije trag.

To je to, afanasi.