MehmedPasaMoric wrote: ↑29/05/2025 01:12
Edouard wrote: ↑28/05/2025 23:33
MehmedPasaMoric wrote: ↑28/05/2025 00:46
Cekaj da pogodim, Einstein je isto bio vjernik jel tako? I
Ono kad mu se pred smrt prikazalo i tako to? I molio bih te da se manis ovih trivijalnih oslovljavanja tipa druze Meho i bolan Meho, jer te cine da izgledas jos manje kvalifikovan za ozbiljan razgovor.
Moje pitanje je vrlo jednostavno, dokazi da je informacija u DNK takva da sa sigurnoscu mozemo reci da je posljedica inteligentnog stvaranja. Na koji god hoces nacin dokazi, ne mora na ovaj nacin kroz poredjenja kao sto sam ja predlozio. Mozda si bio prisutan kad ju je bog upisivao, mozda imas video snimak, sta ja znam, bilo kakav dokaz ja sam spreman da prihvatim
Ne budi smiješan Meho. Ako se ne snalaziš na temi, materija ti nije bliska, barem se znaj pošteno narugati, koristiti pravu ironiju, nego da ovdje pokušavaš s nekim jeftinim foricama, dosjetkama, kvazi humorom sebi podizati samopouzdanje.
U tvojim upisima previše je entropije. Daj nešto uređeno, konkretno iz te tvoje novije i druge škole mišljenja, a šta opovrgava moje ranije tvrdnje.
Nisi ni odgovorio šta je za tebe informacija, pa da ne bude nesporazuma, niti koju ti teoriju evolucije podržavaš, a od mene tražiš da ti nešto dokažem.
A šta i zašto? Nisi ni naveo šta sam to ja tvrdio pa da bi tebi nešto trebao dokazivati? Zaista si smiješan.
Odgovorio sam, vidim pored toga sto ne citas knjige, ne citas ni komentare do kraja. Za mene ta informacija koja te toliko uzbudjuje nije nista posebno, ni po cemu je ne vidim magicnijom od nekog drugog nasumicnog slijeda razlicitih brojeva, slova, hemijskih elemenata ili bilo cega drugog, kao na primjer C21H30O2, u narodu substanca poznatija kao THC ili gandza. Na tebi je i dalje da dokazes, posto tako tvrdis, sta je tu toliko posebno da bi se bez ikakve sumnje moglo tvrditi da je posljedica inteligentnog stvaranja a ne igra slucaja. Ljudi sami po sebi nisu nista posebno, postali smo takvi kakvi jesmo a mogli smo biti i milion puta napredniji kao i milion puta nazadniji. Mislim da te treci ili cetvrti put pitam jedno te isto, a i dalje nema odgovora
Često se genetska informacija pokušava trivijalizirati, upoređujući je sa slučajnim hemijskim formulama ili nizovima znakova, kao što je formula za THC. Međutim, između takvih hemijskih jedinjenja i DNK postoji fundamentalna razlika. THC, kao i svaka druga molekula, ima određeni hemijski sastav i efekat na tijelo, ali ne sadrži informaciju u značenju koje se koristi u biologiji.
DNK je nešto sasvim drugo. Ona ne samo da ima hemijsku strukturu, već unutar sebe sadrži šifrovanu informaciju koja određuje kako se izgradi i funkcioniše kompletan organizam — kada će ćelija podijeliti, koje proteine će napraviti, kako će se razviti udovi, nervni sistem, mozak, imunitet, pa i ponašanje. DNK funkcioniše kao složen kodirani sistem, sa sintaksom, semantikom i svrhom. To znači da ne samo da ima "slova", nego da ta slova nešto znače, i da njihov redoslijed ima direktnu funkcionalnu posljedicu. To je za sada jedini poznati prirodni sistem koji nosi takvu vrstu kodirane funkcionalne informacije.
I tu dolazimo do problema koji još nije riješen: ne znamo kako je nastala prva informacija u biološkom smislu. RNK hipoteza je jedno od ponuđenih objašnjenja, ali ni ona ne odgovara na pitanje kako je došlo do semantičkog sistema gdje molekule međusobno tumače značenje drugih molekula. Kako je, naprimjer, RNK znala da proizvodi protein, kad proteini nisu postojali prije nje? Kako je nastao prvi mehanizam koji zna kako da čita instrukciju i sprovede je u djelo? Kod bez čitača je kao knjiga bez čitaoca, beskoristan.
Još uvijek nije jasno ni kako su prvi informacijski sistemi mogli nastati kroz čistu hemijsku reakciju. DNK ne funkcioniše kao molekula sa samo jednom funkcijom, već kao sistem koji kodira stotine i hiljade međusobno povezanih funkcija. U informatici, znamo da se informacije mogu izgubiti mutacijom, ali još nikada nije pokazano da mutacijom može nastati nova kompleksna informacija iz ničega, a da nije već bilo sistema za čitanje i izvođenje.
Teorija informacije, koja potiče iz matematike i računarstva, jasno razlikuje šum od značenja. Random niz znakova nije informacija. Informacija mora biti interpretabilna, imati funkciju i efekat u nekom sistemu. DNK zadovoljava te uslove. Niz baznih parova u DNK ne djeluje sam po sebi, već samo u okviru sistema koji zna kako da ih čita, dekodira, i na osnovu njih proizvede funkcionalne proteine. To podsjeća na kompjuterski program — program bez operativnog sistema ništa ne znači.
Uz sve napore, nauka još nije objasnila kako je moguće da su kod i operativni sistem nastali istovremeno i spontano. Teorije koje pokušavaju to objasniti još uvijek se zasnivaju na spekulacijama i neponovljivim eksperimentima. Postoji još jedno pitanje koje se često izbjegava: kako to da genetski kod pokazuje visoku otpornost na greške, kao da je optimiziran da umanji štetu mutacija? To je osobina koju nalazimo i u ljudskim algoritmima za detekciju i ispravku grešaka u digitalnim podacima, ali je u DNK prisutna od početka života.
I da ne zaboravimo: kako iz informacije nastaje svijest? Mozak se razvija na osnovu genetskih uputa, ali DNK sama po sebi ne objašnjava nastanak svjesnog iskustva. Ne znamo kako skup molekula u mozgu proizvodi misao, osjećaj, sjećanje, ljubav ili savjest. A sve to je pohranjeno i pokrenuto iz informacija koje DNK prenosi.
Zato je tvrdnja da u DNK nema ništa posebno pogrešna. Ona jeste poseban fenomen u prirodi: jedina poznata stvar koja nosi kod, značenje i svrhu, i jedina za koju ne znamo kako je mogla nastati bez prethodne inteligencije. I da, proces mutacije i selekcije objašnjava dio promjena unutar već postojećeg sistema, ali ne daje odgovor kako je nastao sam sistem.
To nas vraća na osnovno pitanje: kako je nastao prvi informacijski sistem, sposoban za reprodukciju, kodiranje, interpretaciju i rast? Nauka još uvijek nema konačan odgovor, i pošten odgovor trenutno glasi: ne znamo.
Ako neko to smatra dovoljnim prostorom za vjerovanje u inteligentni izvor života, to nije ništa manje naučno od vjerovanja da se sve dogodilo slučajno, samo zato što se tokom milijardi godina nešto moglo desiti. Oba pristupa zahtijevaju vjeru — samo je pitanje u šta se vjeruje i zašto.