Borjana i Ivana Petričević, sestre Save Petričevića iz Mokrog kod Pala, koji je u bolnici Koševo preminuo od povreda zadobijenih vatrenim oružjem od sarajevske policije, ni danas ne znaju uzrok bratove smrti. Također ističu da su im bila uskraćena ljudska prava jer nekoliko dana nisu mogle vidjeti brata koji je ležao u bolnici, iako u tom trenutku Savo Petričević nije bio lišen slobode, niti su im dostupni nalaz obdukcije i drugi medicinski dokumenti. Zbog takvog tretmana, Borjana je najavila da će podnijeti krivičnu prijavu protiv postupajućeg tužioca.
Ko je sve pucao
Podsjetimo, Sava Petričević je sa Bojanom Čavom Košarcem i Njegoslavom Milinkovićem 4. avgusta u 20.50 sati pokušao ukrasti BMW X5, vlasništvo Damira J. Uočili su ih specijalci MUP-a KS-a kako dolaze BMV-om X3 i prilaze BMW-u X5 parkiranom nedaleko od Termalne rivijere. Medijima je tada prezentovano da su tada lopovi, vidjevši policajce koji su u blizini patrolirali, pokušali da pobjegnu. Tom prilikom su udarili u saobraćajni znak, a zatim i u ivičnjak i nekoliko parkiranih vozila, pri čemu im je otpao točak na vozilu. Vidjevši da ne mogu pobjeći, lopovi su otvorili vatru na policajce, koji su im uzvratili i tom prilikom dvojicu ranili. Međutim, ova priča se razlikuje od zapisnika o uviđaju MUP-a KS-a od 5. avgusta i izjava sestara preminulog mladića.
Borjana i Ivana Petričević tvrde da im je brat peti dan nakon hapšenja, kada im je dozvoljeno da ga vide, rekao da niko od njih nije pucao na policiju, nego da se radilo o namještaljci i “sačekuši”.
“Vozilo koje su oni pokušali ukrasti već je bilo ukradeno mladiću sa Pala i ostavljeno na taj parking na Ilidži i to vozilo nije imalo bravu. Sava mi je rekao da uopšte nisu imali vremena da uzvrate paljbu. Taj parking je imao samo jedan izlaz i oni su krenuli napolje, ali su ih policajci udarili džipom i tada im je otpao točak. Potom su udarili u bankinu i zaustavili se. Čavu su izvukli kroz šoferšajbnu napolje, a mog brata kroz vrata nakon što je već bio ranjen. Moj brat je bio na zadnjem lijevom sjedištu i ranjen je s leđa zrnom kalibra 12 milimetara. Meci su prošli kroz gepek i pogodili ga u kičmu i ruku”, priča Borjana Petričević.
Njena sestra Ivana dodaje da su mediji sve vrijeme pisali da su kradljivci vozila pucali na policiju i ističe da to nije istina.
“Policajci su pucali na njih i to kada je auto bio u pokretu, a što je još veća tragedija, koristili su rasprskavajuću municiju, koja je zabranjena u BiH. Do pucnjave je došlo u 8.30 sati, a jedan portal je tu vijest objavio u 8.45. Policajci su tek 5. avgusta dovezli moga pokojnog brata u bolnicu Koševo. Postavljala sam pitanje pripadnicima MUP-a zašto su ga toliko držali sa teškim povredama, šta su pokušavali uraditi i kako su uspjeli opravdati 14 dana kada su ga čuvali, a nije bio lišen slobode, ali oni neće da odgovore. Poznato nam je da se automafija pojavila poslije rata, ali još niko nije odgovarao za ta djela jer su očigledno u pitanju mnogo jaki ljudi. Akcija na Ilidži je bila namještena čisto da se nešto desi pred izbore i sa ciljem da ih pobiju na licu mjesta. Ako je bila prava akcija, zašto nisu poslije sat došli kuću da pretresaju? U petak ujutru kada sam došla na Ortopediju pripadnici MUP-a su tvrdili kako je pucao Milinković, međutim, to nije bilo tačno i ta priča je trajala dva dana. Poslije toga, kada su vidjeli šta su uradili s mojim bratom, mijenjaju priču i ispada da je on pucao. Međutim, ni on nije pucao, nego je policija sve vrijeme montirala slučaj. Od 5. do 18. avgusta Sava nije bio lišen slobode, ali porodica je imala ista prava kao da je lišen slobode, nisu nam četiri dana dozvolili da uđemo da ga vidimo niti su nam dozvoljavali da ga prebacimo u drugu ustanovu kako bi nastavio liječenje”, priča Ivana Petričević, dodajući da im Tužilaštvo, policija i doktori nisu dozvoljavali “nijedan nalaz na uvid” niti su znali njegovo stvarno stanje.
Ona i Borjana dodaju da su u bolničkoj sobi proslavili bratov rođendan i da je tada bio relativno dobro. Sava Petričević je potom, kako pričaju njegove sestre, 22. avgusta odvezen na operaciju kičme koja je trajala šest sati.
“Poslije toga prebačen je u Odjel intezivne njege u kojoj se zadržava 15 minuta jer je policajac zvao komandira i javio mu kako je prošla operacija. Nakon toga on prevozi Savu tunelom od Neurohirurgije do Ortopedije. I pored silnih bolova i njegovog pomaganja nisu dozvolili da ostane na intenzivnoj. Samo mi nije jasno zar je posao jednog policajca da vozi pacijente poslije operacija i da odlučuje u kojoj sobi će ležati? Poslije toga ja, sestra i mama odlazimo na Ortopediju kod njega. Kad je došla druga smjena, sa njima smo imali problema. Medicinska sestra nije htjela da ga presvuče i da mu da terapiju, a policajac ga je ubijao psihički govoreći da će ostati invalid. Ujutro kada sam ustala i nazvala bolnicu, rekli su mi da se stanje mog brata pogoršalo i da su ga prebacili u intenzivnu. Kada sam stigla u bolnicu, rekli su mi da nije na intenzivnoj na Ortopediji, nego da se nalazi na DIP-u 3 i da je na aparatima, da mu je pozlilo u 1.15 sati, ali su ga tek ujutru u 9 prebacili na DIP 3. Zašto su ga tek ujutro prebacili na intenzivnu ako mu je pozlilo u 1.15 sati? Još nikad nismo saznali šta se desilo te kobne noći kada je mom bratu pozlilo, jer do operacije on je bio u dobrom stanju. Od 23. do 29. avgusta je bio priključen na aparate, te je 29. preminuo u 15.05 sati. Na potvrdi o smrti piše da je smrt nasilna i nerazjašnjena. Obdukcija je rađena 30. avgusta, a 9. septembra bio je gotov obdukcioni nalaz. Ali, Tužilaštvo odbija da se porodici i advokatu da bilo kakva informacija o uzroku smrti mog brata, a što je protiv zakona”, kaže Ivana Petričević.
Policijski zapisnik
U policijskom zapisniku o ovom događaju navedeno je da su lopovi presjekli bravu na BMW-u X5. Kad su vidjeli policajce koji su prepriječili put na izlazu iz parkinga pokušavši da ih uhvate, ušli su u BMW X3 i počeli da bježe. Tom prilikom su udarili u policijsko vozilo, ali su nastavili da se kreću. Pritom su udarili u saobraćajni znak, te u drugo policijsko vozilo i na kraju u betonski zid.
Policajci su naveli da su kod vozača uočili pištolj čija je cijev bila uperena u njihovom pravcu. S obzirom na to da su se lopovi oglušili o naredbe da stanu, te su nastavili da bježe i pored svih pokušaja da se zaustave, “pri tome ugrožavajući živote policijskih službenika i oštetivši imovinu građana, policijski službenici su upotrijebili vatreno oružje u cilju zaštite lične sigurnosti i sigurnosti građana i sprečavanja bjekstva navedenih izvršilaca. Izvršioci su i nakon upotrebe vatrenog oružja nastavili da se kreću, da bi usljed oštećenja na njihovom vozilu došlo do zaustavljanja. Tom prilikom pripadnici policije su u vozilu zatekli tri lica: Petričević Savu na zadnjem sjedištu vozila, Milinković Njegoslava na mjestu vozača i Košarac Bojana na mjestu suvozača” i uhapsili ih.
Sudeći prema ovom zapisniku policije, kradljivci nisu pucali, iako je na samom početku medijima rečeno da je došlo do “razmjene vatre” u kojoj su lopovi izvukli deblji kraj.
Pokušali smo od Tužilaštva BiH dobiti informaciju da li je tokom hapšenja osumnjičenih korištena rasprskavajuća municija, šta su pokazali nalazi parafinskih rukavica i zašto porodici nije dostupan obdukcioni nalaz, ali iz Tužilaštva nisu željeli ovo da komentarišu.