detroit-mercy wrote:zateznistub wrote:mg wrote:
Dijaspora voli BiH na baterije, iz daljine. Lijepo zarađuje, vozi dobra kola...a Bosne se sjeti kad sluša Halida na putu kući. Pa ih strese ta nostalgija za kravama i ovcama kući, pa se onda osjete patriotama, i eto Hin na forumu...ili na tribini da navijaju za repku.
A mi ovdje, čekamo u redovima, truju nam djecu, gaze nas na pješačkom, nemamo vode, GRAS se raspada, plate manje, cijene veće. Toplane ne griju. Nema vlade, nema reda...
I onda, normalno je da onaj ko se može sjetiti, poželi da se vrati u vrijeme kad je Bog po zemlji hodao. Kad nije svaki idiot na tebe smio pištolj izvadit. Kad nije sinonim za uspješnost bio stranački poltron, kad su postojali ideali.
Mislim da se nakon ovog teksta nema vise sta pametno kazati...

Sta je ovdje pametno receno osim da podilazi egu samozvane raje i carsijskih jebivjetara.
Dijaspora=seljaci=ovce i krave=planine=nepismeni i ti nemas na to sta dodati.
Pola predratnog Sarajeve, Tuzle, B.Luke su vani, po tebi carsijaneru sve goli seljaci.
Jadan li si.
Nije meni namjera da bilo koga vrijeđam, vjeruj da su mi planine i ovce draže od betona i ljudi. Ali postoji taj neki šejtan, koji mi ne da mira, pa Vas dijasporce ne volim u tom nekom vašem maozohističom, a prema meni sadističkom patriotizmu. Barem ja to tako vidim, Vi ste meni mazohisti, jer kao nešto volite, nešto što Vi smatrate domovinom, Bosnom, šta ti ja znam. Neki ideal...nešto čega nema...
A sa druge strane sadizam vidim u tome što svi horski pljujete Yugu, Tita i u velikoj mjeri volite SDA i Aliju jer vam je ta osoba personifikacija Bošnjaka/Muslimana, a to partija i ta osoba konkretno je najviše unazadila Bosnu i Bošnjake zadnjih 100 godina. Pa Vi kad podržavate njih, kao da sadistički uživate u našoj patnji. Jer mi ovdje patimo. Neki su toga svjesni, neki nisu. Ali su svi kolektivno u teškoj psihičkoj agoniji sivila BiH svakodnevnice.
Mogao bih ti ja zbog mnogo čega napisati u čemu se ta moja patnja ogleda, i u čemu je bila manja prije rata. I zašto je taj šepavi zagorac, mom srcu drag. Jer nije sve u brojkama i u toj ekonomiji, koju citiraš. Ima nešto u ljudskosti i vrijednostima koje su se među ovim narodima baštinile godinma, komšijskim odnosima, danas toga nema. Danas svak za se travu pase.
Al počinjem patetisat...
Aj pozz