Bosanskohercegovački blok postizborna je koalicija tri stranke ljevice u Bosni i Hercegovini. Čine ga Socijaldemokratska partija (SDP), Demokratska fronta (DF) i Naša stranka (NS).
Pred BH blok se nakon izbora, koje su ove stranke realtivno izgubile, postavilo pitanje šta dalje. Sami vlast sastaviti ne mogu, a sličnih stranaka za koaliranje jednostavno nema. Na političkoj sceni preostali su samo Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Stranka demokratske akcije (SDA) sa svojim mnogobrojnim derivatima poput Narod i pravda, Nezavisna BH lista, Pokret demokratske akcije, Stranka demokratske aktivnosti. Postoji još nekoliko manjih stranaka poput Saveza za bolju budućnost ili Stranke za BiH.
Nakon što su rezultati izbora postali jasni, BH blok se potpuno izgubio u svojim postizbornim računicama. Stranke ove koalicije nisu bile u stanju odrediti se šta da se radi i kako da se ponaša.
Prvo je pokušana priča o formiranju vlada kantona bez SDA, ali sa derivatima SDA. Tako je BH blok u Sarajevu zajedno sa strankom Narod i pravda uspio formirati vladu kantona. Međutim, takvi pokušaji u Tuzli i Zenici su propali.
Kada je vidjela da bi mogla ostati bez vlasti, SDA je odmah krenula u medijski napad na članice BH bloka i počela nametati svoju logiku pregovora o formiranju vlasti. I to nije čudno. Čudno je zašto stranke BH bloka naivno nasijedaju na takvu SDA priču i logiku.
SDA je nakon izbora odjednom izmislila priču da je u Bosni i Hercegovini potrebno “jedinstvo patriotskih snaga“ i u patriote ubrojala samu sebe. Mediji pod kontrolom i utjecajem SDA uporno su isticali „jedinstvo“ među hrvatskim i srpskim političkim blokom u BiH.
Umjesto da mafijaška organizacija HDZ-a i klan SNSD-a Milorada Dodika budu primjer kako ne treba, u BiH su postali primjer kako treba. Stranke BH bloka čak su se opravdavale da one ne narušavaju jedinstvo Bosne i Hercegovine.
Priča se postavila tako kao da SDA nije i 1991. i 1996. godine koalirala sa HDZ-om i SDS-om, strankama etničkog čišćenja, ratnih zločina, progona, separatizma i proglašenja neustavnih Republika na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Svih ovih godina, SDA je bila u koaliciji sa strankama koje se 30 godina otvoreno zalažu za raspad Bosne i Hercegovine i čak su se na oružje dizali protiv Bosne i Hercegovine. Ista ta SDA sad je optužila BH blok da nije patriotski ako ne stupi u koaliciju sa SDA.
Ne zaboravimo da je SDP BiH član BH bloka. Isti taj SDP je u AVNOJ-u obnovio državnost Bosne i Hercegovine, stvorio suvremenu BiH, donio joj ekonomski napredak, 40 godina mira i suživota te na kraju demokraciju raspisavši izbore 1990. godine.
S druge strane je SDA čim je došla na vlast 1991. godine stvorila takvu vlast i takvu koaliciju od koje se država već 1993. godine raspala pa je morala biti krpljena i sastavljana u Dejtonu 1995. godine, pod protektoratom međunarodne zajednice.
Svih godina nakon rata, SDA je inzistirala na onoj istoj koaliciji koja je dovela Bosnu i Hercegovinu do totalne katastrofe. Stranci demokratske akcije, dok god je mogla sama formirati vlast sa HDZ-om i SDS-om (kasnije SNSD-om) nikad nije palo na pamet pozivati se na „jedinstvo i patriotizam“.
Sad kad SDA više nije u stanju formirati vlast, odjednom je u priču uvela potrebu za „jedinstvom i patriotizmom“. Svih ovih godina nije bilo pokušaja i poziva da se sve stranke BH bloka uvedu u vlast sa SDA. To SDA nikad nije ponudila dok joj stranke BH bloka nisu zatrebale.
To je dugogodišnja praksa ponašanja SDA. Ova stranka nakon izbora 1991. godine nije pravila vlast sa Savezom komunista i Reformistima Ante Markovića nego sa SDS-om i HDZ-om, strankama čiji će lideri biti osuđeni za najteže ratne zločine.
Čim se ta „narodna koalicija“ raspala u vihoru rata, SDA je u vlast uvela komuniste i reformiste. Čim je rat prestao, SDA se vratila koaliciji sa HDZ-om i SDS-om. I kada su lideri ovih stranaka hapšeni za ratne zločine, etnička čišćenja i genocid, SDA je i dalje ostala u istoj koaliciji sve do 2010. godine.
SDP je sa masom malih stranaka izbacio SDA iz vlasti 2000. do 2002. godine, ali SDA se vratila na vlast 2002. i ostala na vlasti do danas. Ponovo je bila u koaliciji sa SDP-om od 2010. do 2014. godine kad je bila slabija od SDP-a.
Nakon izbora 2014. godine, SDA ojačava i ponovo formira vlast sa HDZ-om i SDS-om bez ikakvog spominjanja jedinstva i patriotizma. Koalicija je opstala i nakon presuda liderima HDZ-a za udruženi zločinački poduhvat i liderima SDS-a za genocid i etničko čišćenje.
Sad kad opet ne može sama, SDA se poziva na „jedinstvo i patriotizam“ sa BH blokom.
U cilju natjerivanja Bh bloka na koaliciju, SDA-u skloni mediji počeli su hvaliti dio BH bloka koji jeste za koaliciju sa SDA. Isti oni mediji koji su pljuvali čitav SDP, sad hvale Kantonalni odbor SDP-a Tuzlanskog kantona koji želi koaliciju sa SDA.
Željko Komšić također je postao heroj jer je sklon koaliciji sa SDA. S druge strane, Naša stranka koja je protiv koalicije se demonizira.
Kad je 2010. centrala SDP-a željela koaliciju sa SDA, a tuzlanski ogranak se protivio, slušali smo drvlje i kamenje protiv tuzlanskog ogranka. Sad kad tuzlanski SDP želi koaliciju, a centrala je protiv, slušamo drvlje i kamenje protiv centrale.
Sve i da SDP želi koaliciju sa SDA i njenim derivatima, onda bismo slušali drvlje i kamenje što hoće. Isto onako kao što sad slušamo drvlje i kamenje što neće.
Fascinantno je da ljevičari nasijedaju na takvu SDA propagandu i logiku, uzimaju novinare poput Avde Avdića i stavove iz portala kao što su STAV ili Saff za mjerodavna mišljenja o ljevici.
Ista ta SDA ih potapše po ramenu kad treba uvesti SDA u vlast, onda ih sažvače i pljune. I oni opet nasjednu na istu priču.
Ljudi nasjedaju na razdore koje pravi SDA, ljevica se svađa sama sa sobom koristeći riječi koje im u usta stavlja SDA. Bavi se ljevica sama sa sobom, umjesto sa SDA. Ljevičari sami demoniziraju svoje kolege slušajući SDA propagandu.
Stranke BH bloka i njihovi članovi očito ne shvaćaju da su pisanja pod sponzorstvom SDA sve samo ne dobronamjerna. Cilj takvih članaka nije pomoći ljevici nego uništiti ljevicu i prilagoditi ljevicu interesima SDA.
Tako Avdo Avdić na Žurnalu nije propustio spomenuti da SDP u Tuzlanskom kantonu ima 49,000 glasova. Avdić je proglasio da tih 49,000 glasova obavezuje SDP da uđe u vlast, naravno sa SDA.
Međutim, Avdić propušta spomenuti da je tih 49,000 glasova SDP dobio na više puta izrečenom obećanju: „NEĆEMO U VLAST SA NACIONALNIM STRANKAMA.“ Malo je onih koji su glasali za SDP da bi SDP pravio vlast sa SDA.
U kampanji huškanja SDP-ovaca jednih na druge, Avdić kao i ostali mediji skloni SDA logici, mlađe članove SDP-a poput Irfana Čengića, Lane Prlić i Malika Garibije proglašavaju „političkim spermatozoidima“, nezreloj djeci, umišljenoj sarajevskoj eliti, koja želi krojiti kapu čitavom SDP-u.
Sve to jeste tako, ali kad ta priča dolazi sa SDA strane, ona se ne priča da pomogne SDP-u nego da ga razvali i uništi. Na našoj političkoj sceni ljudi su spremni izdati svaki ideal, svako obećanje i svaki princip samo da uđu u vlast. Kad konačno neko kaže da neće u vlast pod svaku cijenu, naše društvo umjesto da ga pohvali, ospe drvlje i kamenje po njemu.
Kampanja huškanja, laži , kleveta i optužbi fokusirala se na jedan poseban dio BH bloka- Našu stranku i njenog predsjednika Predraga Kojovića. Odjednom je Predrag Kojović postao najveći problem u Bosni i Hercegovini jer se protivi koaliciji sa SDA.
Čak je predsjednik SDA Bakir Izetbegović javno optuživao Kojovića da je „došao u Sarajevo poslije rata“ što prvo nije bitno, a drugo nije ni istina. Isti taj Bakir Izetbegović čitav rat je bio u Sarajevu pa je iza toga ostao snimak- „Jedna vreća zlata za mog Bakira“.
Stiglo se do optužbi na račun Predraga Kojovića da je maltene četnik, izdajnik, neprijatelj BiH, narušava jedinstvo, nema patriotizma. Sve logika u korist Stranke demokratske akcije.
A potpuno istu kampanju govora mržnje prošli su svi lideri BH opozicije. U svoje vrijeme Nijaz Duraković, predsjednik SDP-a, bio je za SDA medije alkoholičar, izdajnik, komunjara, četnik. Nakon njega jako slične titule ponio je novi predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija.
Čim je Lagumdžija preuzeo SDP, za SDA sklone medije, Nijaz Duraković je naglo postao profesor, čuveni socijaldemokrat i prorok. Isti onaj koji je do jučer bio alkoholičar i četnik. Za iste medije. Sve da se podriva Lagumdžija.
Lagumdžiju se proglasilo slučajnim prolaznikom, četnikom, komunjarom, izdajnikom. Sad kad je SDP preuzeo Nermin Nikšić, isti taj Zlatko Lagumdžija postao je uvaženi profesor, bivši premijer Bosne i Hercegovine, politički analitičar.
Nermin Nikšić postao je Neka Trenerka, izdajnik, komunjara i mafijaš. I sve to prestao biti kada je glavnu riječ u opoziciji počeo voditi Predrag Kojović koji je sad izdajnik, četnik, neprijatelj i manipulator koji eto manipulira sa jadnim i dobrim Nikšićem.
Nije toliki problem što SDA vodi takvu kampanju laži i govora mržnje, lijepljenja meta na ljude. Problem je što ljevičari u ovoj zemlji potpuno nasijedaju na takvu priču, ponavljaju iste mantre i demoniziraju sami svoje najveće saveznike. Igraju onako kako im SDA svira.
Neko je u BH blok pustio priču da se nešto može uraditi samo ako se bude dio vlasti. I sad BH blok pokušava spasiti državu i Tuzlanski kanton od SDA tako što će ući u koaliciju sa SDA. Ko god da ima takve ideje, ne razumije ni demokraciju ni ulogu opozicije.
Više vrijedi jaka opozicija koja će tjerati vlast na rad nego klimava vlast u koju su ušli svi. Sistem bez opozicije je opasan sistem. Niko ne prati rad vlasti kad su svi vlast.
Sasvim drugi problem je što BH blok nije sposoban biti opozicija i ne za djelovati opozicijski. Umjesto da prave zakonska rješenja, marširaju sa sindikatima, slušaju o problemima građana, u koordinaciji sa udrugama civilnog društva predlažu rješenja, stranke BH bloka su sjedile u opoziciji i „snažno se zalagale“, „odlučno zahtijevale“ i „ozbiljno upozoravale“.
Umjesto rješenja, nudile su priču. Ne razumjevši šta je opozicija i kako biti opozicija, stranke BH bloka počele su se bojati opozicije i ozbiljno razmišljati da izdaju sva predizborna obećanja te formiraju vlast sa SDA. I onda se svi čude zašto su se stanovništvu ogadile i politika i Bosna i Hercegovina.
Ukoliko BH blok želi opstati i uraditi nešto u ovoj zemlji, mora hitno naučiti prvo kako slušati sam sebe kad se radi o njemu samom. A drugo, kako voditi medijski rat protiv SDA i njenih laži.
