Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
sarajevoxxxx wrote:Nema miroljubivijeg naroda na planeti od iračkih i sirijskih građana.
Naravno, razumije se.
Kampanja al-Anfal
Al-Anfal kampanja (arapski حملة الأنفال), znana i kao Operacija Anfal, bila je vojna kampanja protiv Kurda iračkog Kurdistana od 1986. do 1989. koju je vodio režim Sadama Huseina pod zapovjedništvom Ali Hassana al-Majida.[1] Kurdski narod, koji se osjećao potlačenim tijekom Huseinovog režima, tijekom Iračko-iranskog rata stao je na stranu Teherana, tako da je Al-Anfal kampanja bila svojevrsna kazna Bagdada. Sama riječ "Anfal" znači plijen. Uništene su tisuće kurdskih sela, uključivši zračna bombardiranja i prisilnu deportaciju a korišteno je i kemijsko oružje: sumporni iperit, sarin, VX i tabun.[2]
U prosincu 2005., sud u Haagu pravomoćnom presudom utvrdio je da je ta kampanja bila čin genocida.[3] To je zasad jedini genocid u povijesti izvršen kemijskim oružjem. Broj ubijenih je neutvrđen, no brojke sežu od najmanje 50.000[4][5][2] do najviše 200.000 žrtava.[6]
Iracko-iranski rat
U rujnu 1980. godine Irak započinje invaziju na naftom bogatu iransku pokrajinu Huzestan.
Do kraja tog mjeseca Irak je prekršio sporazum iz 1975. i preuzeo kontrolu nad cijelim područjem delte Šat al-Arab. Obje su zemlje počele s napadima iz zraka.
Iranska revolucija je s vlasti svrgla šaha Muhameda Rezu Pahlavija kojeg je podržavao Zapad, a Iranci su na referendumu izabrali ustroj Islamske Republike s šijitskim ajatolahom Homeinijem na čelu.
Saddam Hussein tvrdio je kako je Iran želio svoju šijitsku ideologiju proširiti i na druge zemlje Bliskog Istoka, uključujući i Irak u kojem šijitsko stanovništvo čini dvotrećinsku većinu. Val podrške za ajatolaha Homeinija proširio se među iračkim šijitima, što ih je dovelo u sukob s vladajućim sunitima i arapskim nacionalizmom stranke Baath. Također, Hussein je optuživao Iran i za pokušaj atentata na Tarika Aziza, iračkog potpredsjednika vlade.
Mišljenja o uzrocima iračke invazije na Iran se razlikuju. Irak je tvrdio da želi spriječiti šijitski utjecaj Irana u regiji, dok Iran spominje Saddamovu želju za vlašću i američke pokušaje da se osvete Irancima zbog revolucije kojom je zbačena proamerička vlast.
Napad na Kuvajt
Sredinom 1990. Irak je počeo sa gomilanjem vojnih snaga na granici sa Kuvajtom, što je protumačeno kao vrhunac sukoba između dvije države. Osnova ovog sukoba bili su nerašćišćeni dugovi iz vremena Iračko-iranskog rata, kao i Iračke optužbe da Kuvajt crpi Iračku naftu iz zajedničkog naftnog polja.
Ovi da imaju moc Amerike porobili bi cijeli svijet i pocinili ko zna koliko genocida.
Naprotiv, baš suprotno. Ova američka invazija na Irak je pokazala ko su genocidaši. Nije Irak napao Ameriku, već Amerika je ta koja je izmislila hemijsko oružje i krenula u masakriranje Iračana.
Znači od samog početka su licemjerni, jadni i bijedni lažljivci kakvih nema na planeti, izrod ljudskog roda koji snosi punu odgovornost za ovo nasilje na Bliskom istoku kao i za ovo u Ukrajini..
sarajevoxxxx wrote:Nema miroljubivijeg naroda na planeti od iračkih i sirijskih građana.
Naravno, razumije se.
Kampanja al-Anfal
Al-Anfal kampanja (arapski حملة الأنفال), znana i kao Operacija Anfal, bila je vojna kampanja protiv Kurda iračkog Kurdistana od 1986. do 1989. koju je vodio režim Sadama Huseina pod zapovjedništvom Ali Hassana al-Majida.[1] Kurdski narod, koji se osjećao potlačenim tijekom Huseinovog režima, tijekom Iračko-iranskog rata stao je na stranu Teherana, tako da je Al-Anfal kampanja bila svojevrsna kazna Bagdada. Sama riječ "Anfal" znači plijen. Uništene su tisuće kurdskih sela, uključivši zračna bombardiranja i prisilnu deportaciju a korišteno je i kemijsko oružje: sumporni iperit, sarin, VX i tabun.[2]
U prosincu 2005., sud u Haagu pravomoćnom presudom utvrdio je da je ta kampanja bila čin genocida.[3] To je zasad jedini genocid u povijesti izvršen kemijskim oružjem. Broj ubijenih je neutvrđen, no brojke sežu od najmanje 50.000[4][5][2] do najviše 200.000 žrtava.[6]
Iracko-iranski rat
U rujnu 1980. godine Irak započinje invaziju na naftom bogatu iransku pokrajinu Huzestan.
Do kraja tog mjeseca Irak je prekršio sporazum iz 1975. i preuzeo kontrolu nad cijelim područjem delte Šat al-Arab. Obje su zemlje počele s napadima iz zraka.
Iranska revolucija je s vlasti svrgla šaha Muhameda Rezu Pahlavija kojeg je podržavao Zapad, a Iranci su na referendumu izabrali ustroj Islamske Republike s šijitskim ajatolahom Homeinijem na čelu.
Saddam Hussein tvrdio je kako je Iran želio svoju šijitsku ideologiju proširiti i na druge zemlje Bliskog Istoka, uključujući i Irak u kojem šijitsko stanovništvo čini dvotrećinsku većinu. Val podrške za ajatolaha Homeinija proširio se među iračkim šijitima, što ih je dovelo u sukob s vladajućim sunitima i arapskim nacionalizmom stranke Baath. Također, Hussein je optuživao Iran i za pokušaj atentata na Tarika Aziza, iračkog potpredsjednika vlade.
Mišljenja o uzrocima iračke invazije na Iran se razlikuju. Irak je tvrdio da želi spriječiti šijitski utjecaj Irana u regiji, dok Iran spominje Saddamovu želju za vlašću i američke pokušaje da se osvete Irancima zbog revolucije kojom je zbačena proamerička vlast.
Napad na Kuvajt
Sredinom 1990. Irak je počeo sa gomilanjem vojnih snaga na granici sa Kuvajtom, što je protumačeno kao vrhunac sukoba između dvije države. Osnova ovog sukoba bili su nerašćišćeni dugovi iz vremena Iračko-iranskog rata, kao i Iračke optužbe da Kuvajt crpi Iračku naftu iz zajedničkog naftnog polja.
Ovi da imaju moc Amerike porobili bi cijeli svijet i pocinili ko zna koliko genocida.
Naprotiv, baš suprotno. Ova američka invazija na Irak je pokazala ko su genocidaši. Nije Irak napao Ameriku, već Amerika je ta koja je izmislila hemijsko oružje i krenula u masakriranje Iračana.
Znači od samog početka su licemjerni, jadni i bijedni lažljivci kakvih nema na planeti, izrod ljudskog roda koji snosi punu odgovornost za ovo nasilje na Bliskom istoku kao i za ovo u Ukrajini..
Vijesti ummeta javljaju: IS osvojila Gadafijev rodni grad Sirt. Čini mi se da se ni nacistička Njemačka nije brže širila. Valjda ovako i treba da bude.
Novak20 wrote:Vijesti ummeta javljaju: IS osvojila Gadafijev rodni grad Sirt. Čini mi se da se ni nacistička Njemačka nije brže širila. Valjda ovako i treba da bude.
Novak20 wrote:Vijesti ummeta javljaju: IS osvojila Gadafijev rodni grad Sirt. Čini mi se da se ni nacistička Njemačka nije brže širila. Valjda ovako i treba da bude.
Ne znam zasto ljudi to dozivljavaju kao: ovi od nekud dosli i osvojili to, izvrsili invaziju
Pa to su mahom lokalci koji podrzavaju ideju kalifata i koji su vec prisutni na tim prostorima podpomognuti dobrovoljcima iz svijeta
Slicno ko kad bi se neko cudio brzini kojom je srbija zavladala djelovima Hrvatske i Bosne devedesetih
isto kao što kod nas 9 ne izađe na izbore i jedan im iz stubišta bira načelnika
tako dole 1 iz stubišta uzme bazuku i proglasi kalifat a ostalih 9 imaju 32 zastave u podrumu i samo čekaju kojom će mahati
Slabi snaga centralne vlasti u Iraku i Siriji, mezimac elita, ISIL i sateliti, jačaju na Sinaju i Libiji i tako se Kairo stavlja u okruženje. Igra tek počinje.
Zestoki sukobi u Derni na istoku Libije izmedju Isisa i Abu Salim brigade (bliski al Qaidi). Derna je prvi grad u Libiji koji je pristupio tzv. Islamskoj drzavi. Izgleda da se radi o iznenadnom napadu jer gaze Isisovce, ovi iz Abu Salim brigade su zauzeli tri ulaza u grad i dijelove samog grada.
Jedino se pitam gdje nađoše nuklearnu elektranu...
Koliko znam nikada nije u Libiji izgrađena funkcionalna nuklearka. Bilo je planova, ali se nikada nisu realizovali.
Borbe se jos uvijek vode u Derni izmedju pripadnika Abu Salim brigade i Isisovaca. Abu Salim brigada je dio koalicije "Savjetodavno vijece" koji cini i mnogo veca i znacajnija organizacija Ansar al Sharia sa sjedistem u Benghaziju. Do sada su se borili jedino protiv snaga lojalnih Haftaru a sada su zvanicno objavili rat i Isisu.
Povod sukoba je navodno bilo ubistvo nekog komandanta lojalnog vladi u Tripoliju od strane Isisovaca.
Interesantno ako je istinito: borci Abu Salim brigade (pro al Qaida) i jedinice lojalne Haftaru su sklopile primirje, povrijedjeni borci AS brigade se transportuju u Tobruk (sjediste jedne od dvije vlade u Libiji, baza proHaftarovih). Ne zna se samo da li je taj dogovor o primirju postignut prije ili nakon pocetka sukoba sa Isisom.
Za one koji nisu upuceni evo ukratko ko je protiv koga u Libiji:
Vlada u Tripoliju - bivsi General National Congress, tj bivsa prijelazna vlada. Proihvanski orijentisana, znaci pod velikim uticajem MB. Vojne formacije pod zajednickim nazivom "Libyan Dawn". Saveznici: Turska, Katar, Sudan.
Vlada u Tabruku - izabrana na izborima na koje je izaslo 16-18% stanovnistva. Vrhovni sud Libije proglasio izbore nelegitimnim i nalozio raspisivanje novih izbora. Ovi se oglusili o taj poziv. General Haftar vodja oruzanih snaga, vecina smatra da je zapravo on uopce glavni lik u toj vladi. Vojne formacije pod zajednickim nazivom "Libyan Dignity". Saveznici: Sisijev rezim, UAE, Alzir.
Revolucionarno savjetodavno vijece - najveca i najvaznija grupacija je Ansar al Sharia. I ova Abu Salim brigada je dio tog vijeca. Selefijska organizacija, dobar dio pro Al Qaida orijentisan. Sjediste u dijelu Benghazija koji je pod njihovom kontrolom. Nekada vrlo jak faktor, po jacini odmah nakon vlade u Tripoliju ali dosta oslabljeni jer im je dobar dio ljudstva presao u Isis. Do sada su se sukobljavali samo sa vladom u Tabruku.
Isis - sjediste u Derni. Zauzeli i Sirte sa okolinom.
Paravojne formacije Tuarega - lojalne vladi u Tripoliju.
Paravojne formacije naroda Tubu - lojalne vladi u Tobruku.
Neutralne lokalne milicije koje stite svoje gradove i sela
