Gordan Jandroković obmanuo Božu Ljubića?
Svu dramatičnost i sve pikanterije koje su pratile završne pregovore, koje su lideri dvaju HDZ-ova Dragan Čović i Božo Ljubić vodili prošloga tjedna s prvim zamjenikom visokog predstavnika u BiH Roderickom Mooreom, a povremeno i njemačkim veleposlanikom u BiH Joachimom Schmidtom, i na kapaljku s liderima SDP-a i SDA Zlatkom Lagumdžijom i Sulejmanom Tihićem, javnost nikada neće razotkriti u detalje.
Dnevni list neslužbeno doznaje od dobro upućenih izvora iz oba HDZ-a kako se u srijedu navečer u OHR-u režirala prava politička drama. Ako su informacije koje smo dobili uistinu točne, u što gotovo da i ne treba sumnjati, onda su one šokantne te stvaraju jednu sasvim drukčiju sliku od one koju Čović i Ljubić ovih dana pričaju Hrvatima i cijeloj domaćoj i svjetskoj javnosti i svakako zaslužuju osudu i poziv na odgovornost.
“Mig” iz Hrvatske
Te je večeri njemački veleposlanik Schmidt uzeo konce u svoje ruke i doslovce na koljenima zamolio lidere dvaju HDZ-ova Čovića i Ljubića da još jednom promisle, dobro odvažu i napokon prihvate racionalnu i primamljivu ponudu o raspodjeli pozicija u vlasti Federacije, po kojoj ne bi bilo niti pobjednika, niti poraženih, a u biti bi se sačuvao politički obraz svih aktera višemjesečnih jalovih pregovora i zaštitio institucionalni položaj Hrvata u FBiH. Taj prijedlog je objelodanjen i poznat javnosti. Dakle, međunarodna zajednica, a ne SDP i SDA kako se stalno manipulira, ponudila je Čoviću i Ljubiću sve ključne pozicije u entitetskoj i državnoj vlasti, a “platformašima” samo mrvice.
Izvori Dnevnoga lista tvrde kako je Čović shvatio “dobronamjernost” predstavnika međunarodne zajednice i prije svega važnost da svojom kooperativnošću ostane s ključnim svjetskim akterima u dobrim odnosima te je bio spreman prihvatiti kompromisnu raspodjelu vlasti. U toj posve razumljivoj nakani onemogućio ga je Božo Ljubić, koji je, navodno, imao “mig” i vrlo povjerljive informacije od šefa hrvatske diplomacije Gordana Jandrokovića kako se tobože ne radi o zadnjoj ponudi po principu “uzmi ili ostavi”, nego da ima itekako još prostora za natezanja i ucjene. Jandroković, Ljubić i napokon Čović su se grdno prevarili u prosudbi.
Nažalost po njih, ponuda je uistinu bila ultimativna i nakon povijesnoga i pogubnoga Čovićevog i Ljubićevoga “ne” Schmidt se navodno podigao sa stolice i ljutito, vidno razočaran, označio kraj i krah pregovora i napustio zgradu OHR-a.
Neshvatljivo je to suprotstavljanje njemačkom pokušaju da posreduje i pomogne oko formiranja vlasti. Želja te najmoćnije europske zemlje je bila ogromna i ona se naprosto “ukazala” ovoj zemlji kao spasitelj i izbavitelj iz dubokoga političkoga ponora i ponajviše je u interesu Hrvata kao objektivno najugroženijega naroda bilo Njemačku prihvatiti kao prijatelja i partnera.
Nejasni stavovi
Što sada, jadna li nam majka? Umjesto da priznaju barem dio krivnje, Čović i Ljubić nastavljaju obmanjivati izluđenu hrvatsku javnost.
Žalosno je da bezglavo guraju branitelje i cijeli svoj narod u konfrontaciju sa svima, s Amerikom, EU-om, pokušavaju u tu igru ugurati službeni Zagreb, pa i Katoličku crkvu. Ako su SDP i SDA doista “grobari” hrvatskih nacionalnih interesa i ustavne ravnopravnosti, makar oni imaju pravo na političku utrku za svoje interese svim demokratskim sredstvima, ne može se biti toliko naivan i ne zapitati kako to da strateške promašaje lidera dvaju HDZ-ova ne odobravaju Washington, Bruxelles, a nisu to baš posve jasno i snažno uradili niti Zagreb, niti biskupi u BiH. Bili su u svojim izjavama krajnje oprezni koliko god zvučalo da razumiju težak položaj svojih sunarodnjaka.
Uostalom, i sam se Čović požalio na nejasan stav vrha Hrvatske spram formiranja vlasti u FBiH. Treba li podsjećati na “pljusku” biskupa Ratka Perića koji jest priznao da postoji tendencija da jači protjera slabijega s političke scene, ali je optužio HDZ-ovce da je prije izbora bila jedna, a nakon izbora druga koalicija. I biskup Franjo Komarica se nije ustezao prozvati hrvatske političke čelnike optužbom da oni često ne slušaju svoje biskupe.
No, sve dok se i svekolika hrvatska javnost u BiH ne odupre manipulaciji i strahovima o nacionalnom nestanku i ne progleda da se sve to radi isključivo zbog političkih i financijskih pozicija, pa ne potegne za mehanizmom odgovornosti za brojne promašaje, neće imati sreće niti političke i ustavne ravnopravnosti. Pa, ne može se više živjeti pod strahom i stresom i u sukobu sa svima.
