Gornji prevedoh, ali mi se restarta PC u po frke. Stoga...bilo mi je zaista mrsko sve iz pičetka.
No evo zato zanimljiva kolumna MJ Rosberga
Da li američki senat pokušava Obamu prisiliti na novi rat?
(MJ Rosenberg ,MJ Rosenberg is a Senior Foreign Policy Fellow at Media Matters Action Network.)
Niko živ ne zna dal' predjsednik Obama namjerava bombardovati iranska nuklearna postrojenja, dati Izraelu dozvolu za isto, ili nastaviti insistirati na sankcijama kao efektnoj metodi za nove pregovore koji bi stavili tačku na i zapaljućujem konfliktu.
Odlučiti se za vojnu akciju, odnosno rat, je najteža za predsjednika jer je nemoguće predvidjeti konačni rasplet takvog događaja. Čak i ako Izrael reaguje vojno, bez aktivnog učešća SAD-a, posljedice za nas će vjerovatno biti iste.
Razlog za to je jednostavan, cjeli svijet zna da su Amerika i Izrael vezani strazeškim dogovorom o saradnji koji Izraelu u jednu ruku zabranjuje neovisnu vojnu akciju bez, u najmanju ruku, prećutnog američkog odobreja. Ako je Izrael "upetljan", onda smo i mi.
Poprilično je sigurno pretpostaviti da Obama želi izbjeći vojni sukob. S obzirom da smo tek priveli kraju katastrofu u Iraku, koja nas je koštala 4.500 američkih života i ozbiljno ugrozili naše interese i kredibilitet na Bliskom istoku ( i šire), predsjednik želi da ostavi i druge opcije otvorenim.
Ali dok predsjednik zagovara i druge opcije, Kongres, pod intezivnim pritiskom ratnohuškačkog lobija, je odlučan da zatvori vrata svim ostalim opcijama osim jedne.
To je ustvari pravi razlog legislative koji su pokrenuli senatori Bob Casey, Lindsay Graham, Josepg Leberman i Richard Blumenthal-
Legislativa (zakon):
"..bilo koja politička inicijativa kojom bi se diplomatskim putem pokupašao spriječiti nuklerani Iran je neprihvatljiva; zahtjeva od predsjednika da glasno iznese svoj stav o neprihvatljivosti iranskog posjedovanja nuklearnog naoružanja i odbaci svaki diplomatsku kaciju kao metod riješavanja iranske nuklearne prijetnje"
Svrhu predloženog zakona pojasnio je Lieberman: Sve opcije moraju biti uzete u razmatrane kada je riječ o Iranu - osim jedne, a to je politika suzdržavanja ( containment . vanjskopolitička strategija s dugim vijekom
upotrebe http://www.britannica.com/EBchecked/top ... ontainment) " dodajući da posljedice nuklearnog Irana ne mogu na isti način biti "suzdržane" kao u vrijeme Svojetskog Saveza - ili Kine, ili Sjeverne Koreje, ili Pakistana (:lol: )
Senatori ustvari poručuju Obami da u slučaju da Iran razviju "vojnu nuklearnu tehnologiju", mi jednostavno moramo ići u rat.
Zamislite da je predsjedniku Kennnedyju Kongres tamo 1962. rekao da ako SSSR uskladišti svoje nuklearne projektile na Kubu, on nema druge opcije nego da krene u rat sa SSSR-om. Da jeste, ja sigurno ne bi bio ovdje i pisao ovu kolunu danas niti bi je vi čitali
Predsjedniku je potrebna sloboda od pritiska u odlučivanju kada je riječ o pitanjima nacionalne sigurnosti, sve do sad, svi predsjednici su imali pravo na nju, baš onako kako to garantuje i Ustav. Ali, u slučaju Irana, pravila se mjenjaju naglo.
Koji dokaz više
U nedjelju,General Martin Dempsey, predsjedavajući Sdruženog štaba, izjavio je u intervjuu Fareedu Zajariju da SAD ne bi trebale žuriti u rat. Izjava je uslijedila neposredno nakon njegove poskete Izraelu u dugih konsultacija s izraelskim zvaničnicima
Dempsey je izjavio da " u ovom trenutku ne bi bilo pametno krenuti u rat s Iranom", takav potez u ovom trenutku bi bio destabilizirajući i ne bi imao pozitivan učinak ni po izraelske interese. TAkođer izjavio je i kako lično vjeruje da iranski režim nije lud već "racionalan faktor" koji ne bi počinio nacionalno samoubistvo.
Dempseyevi komentari su razbjesnili Natanyahua, čiji ured je u tren oka izdao saopćenje u kojem Dempseyu i drugim američkim zvaničnicima koji dovode u pitanje racionalnost rata poručuje da "služe iranskim interesima".
Da je bilo koji drugi svjetski lider samo natuknuo da je predsjedavajući Združenog štaba, general s četiri zvijezdice, neka vesta iranskog agenta, bio bi razapet. Ali, kada je riječ o izraelkosm premijeru stvari su ipak drugačije.
Kako se poslije saznalo, u isto vrijeme kada je Natanyahu napao Dempseya u posjeti Izraelu su bili i senatori McCAin i Graham. Umjesto da stanu u odbranu časti generala svoje vojske, nešto što bi ovaj duo superpatriota uradio u svakoj drugoj prilici, ovaj put su se pridružili napadima izraleskog establišmenta na generala - odlikovanog heroja nacije.
Obrattite pažnju na članak Jerusalem Post-a u kojem je McCain slavljen zbog svoje "podrške Jerusalemu" po pitanju Irana.
Kad ej u pitanju Graham, on je bio malo suptilniji : "Divim se generalu Dempseyu", ali dodajući kako "mnogi Amerikanci u posljednje vrijeme govore Izraelu šta treba da radi. Ja želim samo da vam kažem jednu stvar, nemojte nikad dopustiti da izgubite kontrolu nad svojom sudbinom. Nemojte nikad dozvoliti razvoj situacije koji bi mogao dovesti do uništenja Jevrejske države".
Drugim riječima, američki savjet da dobro razzmilite o posljedicama rata s Iranom ustvari znače da će vas dovesti u "situaciju koja će značiti uništenje Jevrejske države".
Najznačajniji apsekt senatorovih komentara je da njihova predanost da udovolje Natanyahuu i njegovim simpatizerima u SAD veća od usavne odgovornosti prema sigurnosti SAD bez obzira na sve ostale okolnosti. Izraelski napad na Iran će imati posljedice na Amerikance, uključujući i one koji služe u uniformama, kao i one koji hodaju ulicama New York-a, Washingtona, ili Arizone i Južne Karoline.
Kolikogod njhihova možda plemenita briga za Izrael bila, SAD bi trebale da budu na prvom mjestu za spomenute senatore. MCain i Graham bi trebali visiti na stubu srama stavljajući interese strane zemlje iznad onih naših.
Ali, čujte, sve je to politika, i šta može biti važnije od prikupljanja političkih poena za sljedeće izzbore?
http://www.aljazeera.com/indepth/opinio ... 48572.html
)
;
. U tekstu ispod se ustvari i ne govori o ovom mitu nego o nečem sasvim drugom što je malo zbunjujuće možda graška novinara
.evo krenut cu od sebe,smatro sam ameriku idealnom zemljom,ali sam se grdno prevario nazalost
