stakasa wrote:
Ali prije Keta cu da se pozabavim krupnijim problemima koji su doveli do toga gdje jesam a to je prije svega uvodenje discipline i strukture u kompletan zivot, eliminisanje razloga koji su dovodili do tog prejedanja uz neku promjenu gdje vise nema nikakve dvojbe npr danas secer sutra bjeli hljeb, u zavrsnici redukcija brasna na mozda trecinu od onoga sto sada uzimam. Sto bi bio podvih ravan Leicesterovoj tituli. Ali na nacin da su promjene provodive, da nisu preekstremne, da nisu prekomplikovane, da ne traze prevelika odricanja. Jer su u suprotnom krakta daha i kao takve me ne interesuju. Kada god naidem na nesto novo postavim sebi pitanje jesam li ja to u stanju raditi do kraja zivota.
Upravo to sam i ja sama pomislila kad su mi prvi put pokazali tabelu namirnica s glikemijskim indeksom i kad sam shvatila da mi je lubenica ili mrkva kuhana za supu/varivo neprijatelj jednako kao ona čokolada ili komad torte. Neki ljudi mogu praviti rezove i velike zaokrete odjednom, na ovoj temi nas je malo, jer, u pravu si, ne bismo bili tu. Ono što je meni pomoglo, za početak je bilo prebacivanje "s bijelog na smeđe", šećerila nisam nikad ništa, ali sam se dosta vrtila oko tijesta, tjestenine, riže...uvela u upotrebu heljdu, raž, speltu, integralnu rižu. Pa onda uvela manje tanjire, zdjelice, na poslu najavila da neću više učestvovati u onim bahanalijama kad se nešto slavi, a 4 smo u kancelariji i stalno se časti za nešto...prvih par puta je bilo svađe i naduravanja, ljudi teško shvataju i podržavaju, ali smo našle kompromis da ona koja časti drugima kupi pitu/ćevape a meni kefir/ajran. Sasvim dovoljno za užinu, jer doručkujem kući prije dolaska na posao. Kažu da kad nešto radiš tri sedmice, usvajaš tu naviku. Bitno je izgurati toliko. Skontaš da nisi umro od gladi, da ti život nije baš puno lošiji ako pojedeš samo pola porcije. Ja sam sad na jednoj šniti hljeba i to za doručak. Razmišljam da više i ne pravim taj raženi hljeb, jer kad ga ima, jede se, ono čuveno "da se ne baci". Ako baš budem htjela nešto hljebasto za doručak, ispeći ću si palačinku od spelte i heljde i super. Sad je već na tanjiru puno više salate nego bilo čega drugog. Obroci su i isto vrijeme i nema brljanja između s napolitankama, keksom, čokoladom. Ne možeš im odoliti? Ne kupuješ ih. Nemaš ih u kući - nećeš ih pojesti. Zato ja ne kupujem čips i majonezu. A luda sam za njima. Crta. Nema ih, ne jedu se. Sad mi je već svejedno, moji jedu oko 9-10 naveče i nude...više nemam problem reći "ne, hvala". Ima sad i nekih napolitanki i keksa u kutiji, stara voli "smazati" u prolazu. Ja tu kutiju samo premjestila na mjesto na kojem ja ne prolazim pored nje i to je to, nema je.
Polako se odvikavaš, a u isto vrijeme uvodiš promjene i nove navike. Kad se uhodaš, onda se prebaciš na novi "izazov", pa dodatno smanjiš porciju ili izbaciš još nešto iz obroka. Ja uz kajganu više ne jedem ni tu šnitu hljeba ujutro. Moj momak "odvali" četvrt vekne i počisti tanjir. Ja dodam malo pilećih prsa ili nekog suhog mesa i meni dosta.
Daleko sam još od toga da se nikad ne zaletim i pojedem nešto što ne smijem, ali sad sve rjeđe tražim razloge za to. Višak je još tu, ok za to su zaslužne 2-3 dijagnoze, koje proces čine težim, ali rezultata ima, skoro sam na pola puta do željene težine, ali su nalazi puno bolji, masnoća, šećera, insulina...kad se to sredi i dijagnoze će se dovesti u red.
Ključna stvar kod mene je kretanje. Na poslu više i ne konstatujem lift. Radim na četvrtom i bezbroj puta moram na prizemlje/prvi i nazad. Hodam. Na pauzi ne idem na kafu, idem hodati 30 minuta. Ako nisu velike vrućine, na posao idem busom, a vraćam se pješke, što mi je 40-45 minuta hoda. Ako ne uspijem tad, onda uveče. Dok nisam krenula s tim, mislila sam da je vaga blokirala na jednom broju i da je u kvaru, jer se nije mrdala. Otkako su patike na nogama, tako se morala obnoviti garderoba onom manjeg broja. Sad kad sam vratila dio kondicije, sljedeći nivo - upisati se na neki sport.
Uglavnom, meni je ključ bio da stavim pred sebe neki realan zahtjev za koji sam znala da ću moći. Da sam u startu rekla "nikad više sladoled", za sat vremena bih otišla na sladoled. Ako ne i prije.
