Tijekom upečatljivog gostovanja u "Utisku nedjelje", gospođa Ljiljana Smajlović je, u svojstvu branitelja novinarskih prava i ljudskih sloboda, posve nenadano ali ipak šarmantno, zlikovačko izvještavanje srpskih i crnogorskih medija usporedila sa umjetnošću. I couldn’t agree more – umjetnost, vaistinu, transcendira, a mainsream SCG novinarstvo devedesetih jeste bilo čista transcendencija medijskog zločinaštva
PHOTO:
http://www.visit-ulcinj.com
Piše: Andrej Nikolaidis
Da se razumijemo: od priče o sudskim procesima protiv novinara-ratnih huškača najviše koristi imaće upravo novinari-ratni huškači. Profitiraće na isti način na koji su ovdašnji fašisti postali oni koji su imali najviše koristi od presude kojom je utvrđeno da Srbija i Crna jesu krive što genocid nisu spriječile, ali nisu krive za genocid. Besramnost te presude je jedinstvena, ali ću je pokušati opisati ovako: to je kao da producenta i snimatelja snuff filma osudite da nisu krivi za ubistvo djevojke kojoj je ratko-mladić-sa-sm-maskom-na-licu-i-mačetom-u-ruci rasporio stomak, nego su krivi što ubistvo nisu spriječili.
Pa kao što svaki ovdašnji fašista sada ponosno ponavlja kako je čak i neprijateljski nam Sud, nemajući kud pred neoborivim činjenicama, utvrdio kako “nismo krivi za genocid”, tako će, nakon što dva-tri novinarčića budu osuđeni, svi oni koji nisu osuđeni ponavljati kako su svoj posao obavljali pošteno i, ovo najviše volim, “u skladu sa najvišim profesionalnim standardima”. Zapamtite: svi oni protiv kojih ne budu podignute optužnice, činjenicu da nisu u zatvoru biće slobodni tumačiti kao dokaz vlastite nevinosti.
VRHUNSKI DRIBLER: Tijekom upečatljivog gostovanja u Utisku nedjelje, gospođa Ljiljana Smajlović je, u svojstvu branitelja novinarskih prava i ljudskih sloboda, posve nenadano ali ipak šarmantno, zlikovačko izvještavanje srpskih i crnogorskih medija usporedila sa umjetnošću. I couldn’t agree more – umjetnost, vaistinu, transcendira, a mainsream SCG novinarstvo devedesetih jeste bilo čista transcendencija medijskog zločinaštva.
Gospođa je, kako bi ilustrovala posvemašnju nevinost srpskih (daodajmo: i crnogorskih) novinara i njihovu apsolutnu neodgovornost za naše ratove devedesetih, izvoljela objasnila zašto oni, novinari, ne mogu biti odgovorni za zločin na Ovčari: To je kao da neko pogleda Šindlerovu listu i nakon toga ubije nekog Nemca. Da li je za to kriv Spilberg?
Rečeni iskaz gospođe Smajlović je, recimo, nešto što ne može biti pravno sankcionisano. Ne može, iako je, kao vrhunski dribler na malom prostoru, madamme u rečenicu-dvije reprodukovala kičmu Miloševićeve propagandne mašinerije: tri kratke, a tako ubojite riječi - mi smo žrtve.
Pitanje glasi: ako je po novinarki Smajlović ratni izvještač RTS-a Spilberg, a tema njegovog novinarsko-umjetničkog djela nije stradanje Jevreja, nego stradanje Srba, ko su onda nacisti? Pod a) Bošnjaci, pod b) Hrvati, ili pod c) Hrvati i Bošnjaci, sve je to isti kurac?
Tako to rade majstori: jedna dobra, kako bi rekli, filmska referenca i naša revizionistička istina je saopštena - mi smo žrtve, oni drugi su nacisti, naši su zločini bili akt pravedničkog bijesa zbog njihovog nacizma, šta sad za to ima da odgovaraju oni koji su samo upozoravali na naše stradanje?
SUD SVOJE PROFESIJE: Gospođa Smajlović je ipak predložila da se i takvima, iako nevinima, sudi. Njima, više je puta ponovila, treba da sudi profesija. Umjesto Priznajem samo sud svoje partije, predloženo je: Priznajem samo sud svoje profesije. Pa ako se čovjek zbog čijeg je izvještavanja dobar patriota osjetio poriv da ubija dušmane svog naroda ogriješio o profesionalne standarde, njemu se lijepo oduzme licenca, nakon čega ga, o surova sudbino!, novinari više ne smatraju kolegom. Zauvijek osramoćen, on je primjer brze i neselektivne pravde.
Umetnički performans: Vukovar 1991.
PHOTO: STOCK
Kako se toga ranije nisu sjetili radnici na terenu? Umjesto da ih šalju u Hag, mogli su se profesionalno organizovati, pa bi razna strukovna udruženja zločinaca mogla suditi svojim članovima. Recimo: Udruženje palitelja Crne Gore isključi pet svojih članova zbog „nesavjesnih podmetanja požara u Konavlima i okolini Foče“. Ili: zbog „neselektivnog rezanja grkljana“ bez licenci i preofesionalne časti ostane 20 članova Nezavisnog udruženja koljača Srbije. Sa nepravilnostima u svojim redovima bi se, imamo li razloga sumnjati?, energično obračunao i Jugoslovenski silovateljski savez, strukovna organizacija koja odbija da prizna raspad državne zajednice Srbije i Crne Gore. Udruženje snajperista Sarajevskog ratišta - Sveti Vid isključilo bi članove koji su se o profesiju ogriješili tako što su pucali na djecu mlađu o pet godina, pa tu djecu, umjesto da ih brzo i humano ubiju, greškom ranili. Naravno da bi takvi bili isključeni, jer nije u redu da zbog nečijeg šlamperaja dijete čitav život provede kao bogalj.
Slijedi skromni prilog usporedbi naših novinara-ratnih huškača sa Spilbergom:
TOP 5 FILMOVA KOJI NAVODE NA ZLOČIN:
5. RALJE – Stiven Spilberg
Ajkule širom svijeta postale su žrtve ljudi u čija je srca Spilberg usadio strah od ajkula. Ta morska stvorenja prikazana su kao nemilosrdni tamanitelji svega ljudskog – čak ni gliseri nisu ostali pošteđeni. Da ne govorimo o tome da je film nedvojbeno mizoginijski: rediteljeva ajkula i nije drugo nego plivajuća vagina dentata.
4. KRALJ LAV – Rodžer Alers, Rob Minkof
Zli lav preuzima vlast uz pomoć hijena, koje su u ovom filmu prikazane kao ništarije koje se boje jačega i zlostavljaju slabije. U trenutku kada reditelj skup hijena prikaže kao nacistički miting, povratka više nema: djeca koja su odrasla uz The Lion King mrziće te životinje do kraja života. Ako 2015. vidite tridesetogodišnjaka kako, ničim izazvan, puca na hijene u zoološkom vrtu, možete biti sigurni da je kao dijete gledao ovaj film. Opasnost koju ovaj raskadrirani zločin predstavlja postaje jasna tek kada uočimo da je sam Kralj Lav, zapravo, rasno-čista-naci-figura, dok su hijene prikazane onako kako su hitlerovi filmmejkeri prikazivali Jevreje.
3. PLANETA MAJMUNA – Frenklin Šafner
Ko nakon gledanja ovog filma nije poželio da ubije nekog majmuna, ili mu barem spali drvo na kojem živi, taj i nije čovjek nego – majmun.
2. AUTOSTOPER – Robert Harmon
Strah rađa mržnju. Ovaj film rađa strah. Zbog Harmonovog autostopera, u svakom neznancu na putu vidimo potencijalno zlo. U takvom svijetu, u kojem je sve oko nas prijetnja, nema mjesta za humanost. „Autostoper“ je, stoga, celuloidni zločin protiv humanosti.
Kandidat za člana UNS-a: Stiven Spilberg
PHOTO: EPA/HOLLYWOOD FOREIGN PRESS ASSOCIAT
1. PTICE – Alfred Hičkok
„Ne prodaju li se dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak, nijedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega“, kaže Novi zavjet. Boj se ptice svoje, kao što se bojiš sebe samoga, kaže Alfred Hičkok. Opravdanje za svaku iz obijesti ustrijeljenu pticu, ovaj film nevina pernata stvorenja pretvara u snagu koja će uništiti čovječanstvo. U svijetu u kojem su čak i vrapci smrtna opasnost koju treba uništiti, rat je doista otac svih stvari.
NEOBORIVI ARGUMENTI: Ovih pet filmova, uz već pomenutu Šindlerovu listu, predstavljaju pet (pardon – šest) neoborivih argumenata zašto se ne može suditi srpskim i crnogorskim novinarima. Ako se nije sudilo autorima The Lion King i njihovom filmskom jeziku mržnje, ako se nije sudilo njima, koji su čitavu jednu životinjsku vrstu – hijene - prikazali kao pokvarenu i sklonu nacizmu, zašto bi se sudilo TV reporterima Televizije Crne Gore koji su pred kamerama zlostavljali starce u Konavlima, a u pauzama sadističkih seansi gledalištu otkrivali sve što su ikada željeli da znaju o Hrvatima prirođenom ustaštvu, a nisu smjeli da pitaju?
Guess what: oni! su se izvukli. Kao što nas je bilo manje onda, manje nas je i sada. Čim se ukaže prilika, oni! će nastaviti tamo gdje su, silom prilika i mimo svoje volje, stali. I mi ne možemo da uradimo ništa da ih u tome spriječimo. Posebno zato što su oni!, kako je, negativno odgovorivši na inicijativu da se sudi i crnogorskim novinarima-ratnim huškačima, rekao visoki funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista, okrenuti budućnosti, dok smo mi okrenuti prošlosti. Jasno: oni! looking forward da nastave. Njihova je politika vrsta ekspoatacijskog horror filma – sad kad im je dobro prošao prvi, spremni su za nove nastavke. Njihova horror franšiza je, uostalom, dugovječnija od Petka 13: u svakom nastavku serijala, koji je počeo još turskim osvajanjima, njihovi se junaci svete za zlo počinjeno u prethodnom. To što nam se serijal ne dopada, naš je problem. Šta bismo mi: vječito samopropitivanje histeričnih vudialenovskih likova? Jebi ga, u pogrešnom smo bioskopu: raji oko nas film se baš dopada.