Deblokada Sarajeva???

[Tromblon]

Iranci nisu arapi pod broj jedan i ne smije ih se svrstavati u isti koš. Pod dva Iran je jedna od zemalja koja nam je najviše pomogla. Nažalost mnogo toga što su nam namijenili nihe moglo biti isporučeno.

Zanimljivo je kako je tokom rata u BiH osim zapadnjačkih špijuna bilo i mnogo iz muslimanskog svijeta. Upravo se odnos S. Arabija - Iran prelamao preko naših leđa jer su ovi iz Mekke uslovljavalu svoju pomoć odbacivanjem onoga što Teheran daje.

[Nekako s proljeća]

Ne bih ulazio u raspravu i tako trolao temu o deblokadi Sarajeva. Znam šta sam napisao i to je to, mogu samo dopuniti da je u okviru Organizacije Islamske Konferencije (OIC) bio ostvaren ujedinjen stav po pitanju R BiH, što je i najvažnije u toj priči. Bosna i Hercegovina a naročito grad Sarajevo je bio obavještajni El Dorado u to vrijeme.

Bilo bi korektnije da malo osvijetlimo ovaj visočki pravac deblokade Sarajeva izvana, jer i sami znate za onu raširenu ''konzerva se otvara izvana''. Na tom visočkom pravcu su se nalazili Ahatovići, vrlo lako se na temi prelazi preko tog primjera počinjenog ratnog zločina nad njegovim stanovništvom. Rasvjetljavanjem tog , jednog od mogućih pravaca deblokade, može se naći i motiv zašto je neprijatelj ''preventivno'' počinio taj ratni zločin.

[Nekako s proljeća]

Sarajevo ili smrt

Komandant Trećeg korpusa Enver Hadžihasanović Đedo i njegov zamjenik Džemo Merdan pozvali su 25. decembra 1992. godine komandanta i emira tek formirane Sedme muslimanske brigade Mahmuta Karalića, načelnika Štaba ove brigade Asima Koričića, pomoćnika komandanta za logistiku Halila Brzinu i komandanta 2. bataljona 7. muslimanske Šerifa Patkovića i izdali mu naređenje da hitno uputi jedan bataljon u Visoko kako bi učestvovao u operaciji „Koverat“. Karalić je od najboljih boraca formirao jedinicu jačine bataljona na čije je čelo postavio Šerifa Patkovića. Iako je bio sastavljen od najboljih boraca svih jedinica 7. muslimanske, ovaj mješoviti bataljon se u dokumentima spominje kao Drugi bataljon. Istog dana izabrani ratnici Sedme krenuli su u Visoko.

Snage 7. muslimanske koje će učestvovati u borbama za deblokadu Sarajeva brojale su oko 400 ljudi.

U okviru ove brigade u borbu je krenulo i više samostalnih borbenih grupa muslimanskih snaga. Bili su to mudžahidi iz arapskih zemalja i Turske. Među njima bilo je i dosta bosanskih mudžahida.

Bio je to drugi, visočki glavni pravac operacije „Koverat“ kojim je planirana deblokada Sarajeva preko Kralipa, Ahatovića i sarajevskog polja. Komandant pravca je bio Kadir Jusić. U sklopu ovog pravca bila su tri potpravca na kojima je angažovano devet jedinica iz srednje Bosne. Jednim je komandovao Hasib Mušinbegović, drugim Fuad Smailbegović i trećim Suad Hasanović Laufer. Komandno mjesto operacije je bilo u selu Buci. Glavni pravac udara išao je preko Komina i Gornje Bioče i on je povjeren 7. muslimanskoj brigadi i njezinim muslimanskim udarnim grupama.

Borci 7. Muslimanske tražili su pomjeranje operacije za jedan dan radi izviđanja. „Jedva smo taj dan dobili, jer je stvorena takva klima da je Sarajevo u tako teškoj situaciji da je pitanje hoće li izdržati taj još jedan dan“, sjeća se Šerif Patković. Patković je komandi prenio i zahtjev da oni sami žele da urade svoj plan napada. Jer, njegovi borci nisu imali povjerenje u borbenost pripadnika Teritorijalne odbrane „koji ratuju po naređenju“, a oni „u ime Allaha“.

Suština njihove zamisli je bila da ubace 36 mudžahida u dubinu okupirane teritorije, koji će napasti neprijatelja s leđa, a da ostale snage njihove brigade udare s čela. Bila je to zamisao, koja do tada nije korištena u bitkama.

„Na ovom prostoru smo ratovali i u ljeto 92. godine, pa smo dobro poznavali teren“, kaže Patković.

„Plašili smo se jedino da će noć biti mračna, pa da se nećemo snaći.“

Noć uoči bitke, 27.decembra, u Komandi je održano referisanje. Svi komandanti jedinica su iznijeli svoje zamisli napada, pa ju je iznio i Patković. Zamisao je bila smjela i Jusić je pitao Patkovića kako je za sutrašnju bitku u njegovom bataljonu organizovao sanitetsko obezbjeđenje. Jusić se sjeća da je Patković odgovorio: „Lakši ranjenik se izvlači sam, težak ranjenik, inšallah, šehid.“

„Tačno je, tako sam rekao,“ kaže Patković. Jusić je ponovo upozorio Patkovića pred njegovim komandantom i emirom Karalićem i načelnikom Štaba Koričićem na rizik takvog ratovanja, ali je Patković odgovorio da zbog toga nema brige, jer je to kod njih adet.

„Nisam imao treće rješenje, nego – ili prekinuti „Koverat“, ili krenuti sa takvom zamisli“, kaže Jusić. „Krenuo sam u operaciju. Ali, naredio sam jednoj visočkoj četi da izađe na teren i bude u pripravnosti i, ako bude potrebno, pomogne im u izvlačenju ranjenih i mrtvih.“

„Tu veče, poslije jacije namaza, učili smo dove za Sarajevo“, sjeća se Patković. „Tada se jedna grupa mudžahida, stranih i domaćih, zaklela da će uzeti kotu Višegrad ili poginuti. Druga grupa, među kojima je bilo dvadesetak stranih mudžahida, ali i naših, zaklela se najsmjelije: „Sarajevo ili smrt!“

Dakle, da povratka nema – ući u Sarajevo, ili poginuti. I svi su se oni javili da uđu kao diverzanti iza prvih neprijateljskih linija.“

Sat prije ponoći 36 boraca je krenulo na zadatak. A za njima i ostali borci. „Dragi Allah je htio da počne padati snijeg, pa je noć bila svijetla i naše snage su se neopaženo uvukle u neprijateljsku pozadinu“, sjeća se Patković. Ostale jedinice su zauzele svoje položaje na širini os jednog kilometra.

Napad je počeo tačno u pet ujutro, 28. decembra 1992. godine. Signal za napad je bio kao i uvijek – tekbir. „Za četiri minute borbe ovladali smo kotom Višegrad“, priča Patković.

„Odmah su krenule i druge snage i za pola sata je uspostavljen mostobran. U šest sati sam dobio izvještaj da smo ovladali zadatim pravcima i tražim sanitetsko obezbjeđenje jer imamo jednog poginulog iz grupe 36 i nekoliko ranjenih. Takođe tražim uvođenje drugog ešalona, a to su bili Kakanjci, kako bismo zajedno nastavili dejstva.“

„Oni su u Bioči uništili komandu četničkog bataljona, oslobodili objekte Komin i Višegrad i otišli predaleko u dubinu“, kaže Jusić. „Ali, tada četnici sa svih strana artiljerijskim oruđima zasipaju taj tek oslobođeni prostor, a i šire, te granatiraju ne samo naše položaje nego i svoje. I tada mnogi iz 7. muslimanske i borbenih muslimanskih grupa stradaju.“

Jusić je, veli, naredio komandantu Odreda iz Kaknja da odmah ujutro dođe, iako je bilo predviđeno da Kakanjci zamijene 7. muslimansku u 16 sati. „Ali, Kakanjci su sabotirali“, kaže Jusić. „Njihov komandant Hukić je došao i donio spisak stvari koje oni traže da bi učestvovali u borbi. Na tom spisku bile su sve sitnice: nekolike puške, 3.000 metaka i slično. Na kraju tog spiska su bili i – sapuni i žileti. Dakle, nisu htjeli.“

Prema, pribilješkama vođenim u dežurnoj knjizi, Patković je u 8,40 javio da ima 14 ranjenih i dok se oni ne izvuku „nema daljnjeg napada“. Patković je, tada naredio Rami Durmišu, komandiru čete, da ostane na dostignutim pravcima i da se sklone od artiljerijske vatre. Ali, veli, ni borbene muslimanske grupe, ni Durmiš ga nisu poslušali. Nastavile su borbena dejstva i s njima je veza prekinuta. Deset minuta kasnije Patković je javio da ima i šehida. U pola dest bilo je već sedam mrtvih i 20 ranjenih. Iako je komanda uputila sanitetsku službu, u dežurnoj knjizi je u 9,45 zabilježeno da prikupljanje ranjenih nije izvršeno jer četnici drže put pod vatrom, a pola sata kasnije da je ranjen vozač saniteta Mirsad Dervišbegović. Napokon, oko podne su stigli i Kakanjci.

Sada je u prvom planu bila borba za spasavanje ranjenika. A iz časa u čas stizali su sve tužniji podaci. Na kraju dana već se govorilo da ima oko 30 poginulih i stotinjak ranjenih. Tek u sumrak prvi su ranjenici zbrinuti.

Kakanjci su, napokon, upućeni prema koti Višegrad da preuzmu položaje od boraca desetkovane 7. muslimanske. Ali, vratili su se sa obrazloženjem da su četnici na Višegradu. „Plakao sam i govorio im da nije tako, da su na Višegradu naši borci“, kaže Patković. „Uzalud sam ih ubjeđivao. Motorolom sam javio borcima da se povuku, da drugi ešalon neće doći. To je djelovalo poražavajuće na moje borce“.

I borci 7. muslimanske su se to veče povukli sa kote Višegrad. Ali, ne svi.

„U zoru, 29. decembra čuo se ezan sa Višegrada“, sjeća se Patković.

„Sabah su klanjali preživjeli iz grupe koji su se zakleli da će ući u Sarajevo ili poginuti. Ni jedan od njih se nije vratio.“

[Tromblon]

Čitao sam ovo tužno svjedočenje i ranije. Nažalost uvođenjev tzv. drugog ešalona je ostalo ogroman problem do kraja rata. I na svojoj koži sam to osjetio. Kao i nenapadanje svih jefinica planiranih za napad.

[Nekako s proljeća]

Vjerujem da su svi koji su ikada obavljali ID aktivnosti doživjeli ovakve ili slične situacije. I izvinjavam se, nije kota koju sam predhodno nazivao Trebević nego Višegrad.

Ovo je ono vrijeme kada smo mi u Sarajevu preživljavali minuli oklopnomehanizovani udar VRS-a na Otes i njegov pad, i paralelno naš kontraudar na Žuč i zauzimanje bitnih kota na tom brdu.

[JoseMujica]

Od arapa,kako u ratu tako i sad,minimalne koristi a ogromna šteta. Kao prvo,nismo ih ni zvali niti su nam trebali.Kao drugo,ubacivani preko Hrvatske i SIS-a i to samo u srednju Bosnu - dakle namjenski da razjebu odnose Hrvata i Bošnjaka.Arapa nije bilo u Krajini,na Teočaku,u Sarajevu ili Žepi gdje se Bosna branila i gdje se ginulo.Od njih nikad vojnika jer jebo njihovu akciju kad ih krene 30 ili 50 u juriš sa tekbirom i pogine ih 2/3.Svi pričaju o "uspjehu" na Vozući a niko ne pominje da su bila i dva korpusa Armije i MUP...
Arapi nikad nisu bili ni ratnici ni heroji,dokaz je jedan koji sa Izrael sa 8 miliona stanovnika jebe sav arapski svijet.

Što se tiče deblokade Sarajeva,imali su početni uspjeh na Nabožiću kad su prepali četnike galamom i vriskom ali kad su se četalji presabrali...

i to je sve što se ima reći o tim arapima u alijinim paravojvnim formacijama...kažem namjerno paravojnim jer nikada nisu bili dio regularnog komandnog lanca

ARBiH je imala sasvim dovoljno, čak i previše ljudstva tako da nama realno borci nisu ni trebali....nama je trebala oprema, oružje i oruđa i ko god je dovodio te indijance imao je neki lični, skriveni interes

[shalla]

Ja bih samo želio da kažem da sam pojebo 80% manekenki i dobrih koka po Sarajevu...

Mislim, nisam direktno ja već dvojica mojih prijatelja ali majke mi prepričavali su mi tako realno da komotno mogu reći da sam ih ja odradio...

[zateznistub]

Ja bih samo želio da kažem da sam pojebo 80% manekenki i dobrih koka po Sarajevu...

Mislim, nisam direktno ja već dvojica mojih prijatelja ali majke mi prepričavali su mi tako realno da komotno mogu reći da sam ih ja odradio...

[JoseMujica]

kad ti pričaju o tome isto je ko da i sam guziš

[zateznistub]

kad ti pričaju o tome isto je ko da i sam guziš

podsjetime na:

Moke je još dodao i to da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo
Pisonja i Zuga mogli su ih slušati i noć cijelu... i tako dalje...

[pici]

kad ti pričaju o tome isto je ko da i sam guziš

[Nekako s proljeća]

Jasmin Nišić Pišonja je poginuo kao branilac grada 1992.

[PM72]

Ja i PM smo ranije imali nekih " sukoba " zato on i provocira na ovaj podmukli kukavički način..Nije to zajebancija vec podlost..

.

Kad si napisao da si jurišao na policiju u Širokom brijegu ...sve mi je bilo jasno.To kod vas zvuči kao juriš na Ravni nabožić 1993...čuj ja ga podlo zajebavam,da sam podmukao i kukavica.

[PM72]

@PM72 - zivco. Sve mu smeta, hebe mater svemu, najradje bi poubijao sve oko sebe, ali kad je rokacina u pitanju drzi se one: "Druze Tito, dok se cuju puske s Ljubina groba....."



@Dozer - eh sad, po nekim pricama podrumas, ali ja bih ga ipak primio u jedinicu. Nije sala biti mobilisan krajem 1992. u specijalnu jedinicu policije. Jos samo da skonta da mu je cetnik zabio noz u stomak, a ne da ceka da akcija prodje pa da mu to drugi kazu. Sve ostalo ce ga ekipa nauciti.

.

Hamza legendo,

Nisam ti ja živčo - vjeruj mi.Mogu trpit ko konj.A nisam nešto plaho ni srkletli,u meni je skoro 2 metra i haman 115 kg.A Dozer je miš mekinjaš,podrumaš i kvarnjak samo takav.Znam ga već...Tito dragi...34 godine...uvjek se krio,ljude folira da je šatro zajeban.

taj ti ne zna ni pušku rasklopit... sporije od par sekundi.

[pirpa]

u sredini, r, Jasmin Nišić Pišonja ...

[JoseMujica]

Čitao sam ovo tužno svjedočenje i ranije. Nažalost uvođenjev tzv. drugog ešalona je ostalo ogroman problem do kraja rata. I na svojoj koži sam to osjetio. Kao i nenapadanje svih jefinica planiranih za napad.

taktički i logistički smo bili i ostali nula do kraja rata

Baš na deblokadi na sekundarnom pravcu igman-bjelašnica-treskavica prema Krupcu mi smo u prvom naletu uzeli 100km2 i čekali smo skoro pet dana da nam dođe pojačanje za nastavak. I naravno kad je na kraju došlo poderale na čete i tu smo i stali na onom brdu iznad sela Jasen

Da je bio drugi ešalon da uleti nakon početnog proboja ne bi se stalo do Lukavice ili da je oklopno-mehanizovanih jedinica bilo Lukavica, Grlica i Vojkovići bi se sami iselili

[aldinjo]

Ništa nam arapi nisu dobra donijeli osim što i danas sa narandžastim harače ovu našu napaćenu zemlju.

[aldinjo]

i to je sve što se ima reći o tim arapima u alijinim paravojvnim formacijama...kažem namjerno paravojnim jer nikada nisu bili dio regularnog komandnog lanca

Ne izmišljaj. Bili su sastavni dio ARBiH, nikakva paravojna formacija

[JoseMujica]

i to je sve što se ima reći o tim arapima u alijinim paravojvnim formacijama...kažem namjerno paravojnim jer nikada nisu bili dio regularnog komandnog lanca

Ne izmišljaj. Bili su sastavni dio ARBiH, nikakva paravojna formacija

možda formalno al nisam nikada imao osjećaj da je neko njima mogao nešto narediti ili ih npr. uhapsiti zbog ratnih zločina

[Tromblon]

Ništa nam arapi nisu dobra donijeli osim što i danas sa narandžastim harače ovu našu napaćenu zemlju.

Ma prošetaj najbolje ti je. A onda obrni još jedan krug.

[90minut]

U ratu ljudski faktor jeste najvažniji ali ne i jedini. Iskoristio bih momenat trolanja teme sa pričom operaciji Vlašić da ukažem na ostale , tj faktor vrijeme, prostor i mts. Mislim da se prva uz litice popela gardijska brigada iz Sarajeva, to je bio jedini mogući i neočekivani prilaz neprijatelju. Neka to bude u vezi faktora čovjek i prostor, možda još dodati da je bilo zimsko godišnje doba i naslage snijega su neutralisale minska polja ka neprijatelju. A o faktoru vrijeme vrijedi reći sljedeće, da su naše snage izašle na plato tj čistinu i po planu su trebali da pristignu ostali. Da nije pala magla i tako sakrila naše snage da ostanu neprimijećeni, Bog zna da li bi se sve završilo kako se završilo po nas. Na sreću jeste i faktori rata su se poklopili.

Ne bih naprđivao na temi o filozofiji i moralnom aspektu mudzahida, koji imaju vrlo jasnu percepciju pojma šehid, uslovno rečeno kamikaza ili borac sa jednosmjernom namjerom za viši cilj. To većini od nas nije bilo svojstveno pa i ne možemo najbolje to shvatiti ni vrjednovati. Svaka vojska na svijetu bi poželjela u svojim redovima imati takav profil ratnika. Nama je bliži pojam gazija, borac koji ustaje protiv zuluma , bori se i vrati se živ. I tako do nekog drugog vremena kada se zulum opet javi.

Naveo sam primjer veće grupe mudzahida na tzv visočkom pravcu, koji su izvršili svoj dio zadatka i svi poginuli na vrhu zauzete kote Trebević, od ruke pregrupisanog neprijatelja, a zarad zakazale koordinacije i sadejstva naših snaga angažovanih na tom pravcu tada. Ne poštovati taj njihov čin i doprinos nije ispravno.

Republika Iran je bosanskoj Vladi za odbrambene svrhe stavila na raspolaganje milijardu dolara, mimo ostale pomoći i podrške u okviru arapske OIC-a. Ovo navodim kao činjenicu koja se ne može i ne smije zanemariti, a vezana je za faktor MTS. Rat je ogroman potrošač svih resursa. Novac većinu tih resursa osigura na ostalim tržištima. Uz ljudski faktor koji je svo vrijeme bio naša prednost, taj iznos novca je bio itekako važan da možemo da planiramo nastavak odbrambenog rata protiv Bosne i Hercegovine. Toga su i iscrpljeni neprijatelji bili svejsni i završilo se kako se završilo.

Eto.

[aldinjo]

Ništa nam arapi nisu dobra donijeli osim što i danas sa narandžastim harače ovu našu napaćenu zemlju.

Ma prošetaj najbolje ti je. A onda obrni još jedan krug.

Kada bude tvoj privatni forum onda može. Ionako je pet-šest "privatizovalo" ovaj pdf.

[parappa]

Npr. da uzmemo Dozera (ostali ne ljutite se doci cete na red da vam ocistim obucu ) koji za mene licno predstavlja heroja, kojem skidam kapu za sve ono sto je ucinio za vrijeme agresije.

Dobri naš Hamza,
Mogo si vala i boljeg borca spomenuti,kud nađe Dozera.To je bio podrumaš kojeg je specijalna mobilisala krajem 1992 a sve sportske ”uspjehe” stekao je preko štele.On ratovao? Laže. metka opalio nije...
Pričo mi dajža...

Lazes, svega mi!! A, meni prico da je bio ekstra borac!



Salu na stranu, licno ne bih volio da "90minut" pomisli da se zezam na njegov racun.

Nazalost zivimo u takvim vremenima da cemo mi njega, a on nas tesko shvatiti. Najradje bih rekao da je slika rata iskrivljena, ali istine radi, reci cu da ona nije nikada ni napravljena. Tako da mu iz tog razloga nista ne zamjeram.

Jedino kako bih mu ja mogao docarati sve ono o cemu pricamo jeste da postoji vremeplov, pa da vas sve potrpam u njega, vratim u vrijeme agresije, negdje u vukojebinu, a naravno da i on bude prisutan.

Jeste da bi se vratili u zla vremena, ali ako nista opet bi bili mladi , ali ovaj put svi zajedno u jednoj jedinici. Koje bi to ludilo bilo.

Posto vas dobar dio znam licno, pokusacu opisati. A, one koje ne znam nek mi ne zamjere, pokusavam ih zamisliti na osnovu pisanja na forumu.


@PM72 - zivco. Sve mu smeta, hebe mater svemu, najradje bi poubijao sve oko sebe, ali kad je rokacina u pitanju drzi se one: "Druze Tito, dok se cuju puske s Ljubina groba....."

@zateznistub - Susta suprotnost od PM72. Mirnica. Sjedi pod drvetom, drvce na jednoj strani usta, cigareta na drugoj i samo suti i posmatra. Ostri noz i nakon nekog vremena samo izusti "ja bih to klao".

@Nekako s proljeca - poetska dusa. A, slabo ko zna kakva se "zvijer" krije iza te vanjske maske. Sami Bog ga stvorio da udara tamo gdje rijetki smiju i pogledati.

@tromblon - nesto slicno PM72. Mislim da bi mu glavna recenica bila "Ma, hebite se svi redom, ja vise necu cekati. Ko hoce samnom da ide, neka ide."

@pici - omiljeni lik. Ni jedna akcija bez njega, ne bi bila akcija. Ko bi nas nasmijavao u najtezim momentima?? Za razliku od @zateznistub, on bi kometarisao: "Ja bih to hebao!"

@Havana - nedo Bog nikome! Ludo, pa zivi. Ali sto je najvaznije, taj te ni poginulog ne ostavlja. Meni ne trebao.

@pirpa - bolje ti je ne raspravljaj sa njim ako nemas dokaze. U vidu papira. Za rat su ti najpotrebniji ovakvi. Nema rokanja dok se sve ne stavi crno na bijelo.

@JoseMujica - shshshhshs. Sacemo im hebati majku. Nije bitno ko od nas ide, bitno je da im hebemo majku.

@Dozer - eh sad, po nekim pricama podrumas, ali ja bih ga ipak primio u jedinicu. Nije sala biti mobilisan krajem 1992. u specijalnu jedinicu policije. Jos samo da skonta da mu je cetnik zabio noz u stomak, a ne da ceka da akcija prodje pa da mu to drugi kazu. Sve ostalo ce ga ekipa nauciti.

@Gojeni H - ma sta ja znam. Ne volim ovakve tipove u borbi. Da ti svoju krv da bi ti prezivio, a sa njim sta bude.

@Ramzess Veliki - nema bitke, nema rata bez...... Ramzessa brata.

@parappa - covjek za sve i svasta. Uz njega se ne trebamo brinuti ni o cemu.


Itd. itd. da ne nabrajam vise (uz molbu da se ne naljute oni koje nisam spomenuo), jer su gori od nabrojanih.


E, sada posto se ja podobro napisah, samo bih na kraju upitao "90minut" (posto sam pokusao malo ti ih pribliziti) bi li on sa ovakvom rajom proveo 24 sata u ratnim uslovima??

Vjeruj, ja bih citav zivot.

Ratniče Bosanski... Nemoj mene u ovo društvo prekaljenih boraca.
Ja sam rođen osamdesetih i bio sam balavac u ratu. Ne bih da se kitim tuđim perjem.

Znam dosta toga što se dešavalo u Goraždanskoj enklavi i okusio sam svašta (glad i strah pogotovo) ali se borio nisam.

Dolazim na ovu temu upravo zbog tebe i drugih boraca i jer je jedna od boljih na forumu. Interesuje me kako se Sarajevo odbranilo i zašto deblokade nisu uspjele. O tome znam samo površinski pa sam prije par stranica pomiješao Laste i Specijalnu ustvari mislio sam da su ta dva odreda bila pod Vikićem.

A tebi dobri čovječe sve najbolje u borbi sa bolešću

[PM72]

i to je sve što se ima reći o tim arapima u alijinim paravojvnim formacijama...kažem namjerno paravojnim jer nikada nisu bili dio regularnog komandnog lanca

Ne izmišljaj. Bili su sastavni dio ARBiH, nikakva paravojna formacija

Oni su bili u sastavu Armije koliko je RS u sastavu BiH.Samo formalno.Naredbe generalštaba ili korpusa nisu ih doticale nego se pitao glavni mudžahedin ili Emir,plijen nisu dijelili,zarobljenike ubijali na najokrutnije načine,imali su svoju logistiku i lanac komandovanja mimo svih pravila.

Kad se sve sabere i oduzme,napravili su više štete nego koristi i to deset puta.Da se rat nastavio morali bi tu mi jedinicu vojno uništiti.

[JoseMujica]

bas tako pm72