Yug wrote:Samo da udje i ovo u zapisnik kao adekvatan argument ovoj dubokoumnoj raspravi.
Bilo jednom u Americi
Asim B. je urlao u mikrofon, i tek što je odlučio napraviti pauzu, shvatih da su te psovke koje sam čuo jedino što su oni u stanju reći bez uplitanja engleskog jezika. Pošto se muzika utišala, rozokošuljaši su počeli sa standardnim komešanjem, jedan stariji je i razbio flašu bud lighta* (bljutavo američko pivo koje prosječnog čovjeka ne "dirne" ni nakon 7 flaša) o sto, dok je visokofrekventnim glasom rekao "Did you fuck my mum!?" To je pitanje koje nisam očekivao od jednog, najmanje, tridesetogodišnjaka nekom golobradom momčiću sjajnog čela i masne kose, na što mu je ovaj “trehno” boga i rekao "Duude, ja ne znam your mum, are you crazy?" Ja bih se i dalje pokušavao ubjediti da je to samo neki sleng, i da je valjda kul pričati tako, da nisam čuo neko djevojče kako očito polupijana pita drugu "What did you say Šaćira?"
Asim B. opet izlazi na binu, rozokošuljaš i ljubičastokošuljaš su počeli s naguravanjem, - "your girl is slut, I don´t want her to talk shit about me!"dopiralo je kroz hardcore ambijent uz zvuke lomljenja flaša, nekvalitetno ozvučenje, engleskobosanski jezik i neku nasumičnu priču likova kraj slot aparata. Lik u džemperu (sa onim V izrezom, kežual) udara bocom o sto i govori, na moje čuđenje, na tečnom bosanskom, “Zna se ko je najjači ovdje!! Uaaargh!”, u međuvremenu osiguranje uspjeva da razdvoji onu dvojicu šarenokošuljaša dok rozi govori redaru "Dont touch me jebem ti mater” pokušavajući da ga odgurne, dolazi i gazda, rozokošuljaš i njega pokušava gurnuti, nakon čega mu se ovaj unosi u facu i poentira “Još jednom me gurni buddy, razbiću te ko sijalicu!"
Izvode ga vani, Asim vrišti da neće, neće dijamante, neka curica priča kako je izvjesni Baha slomio nos nekom vani.
Tek kad čovjek ode negdje vani shvati da se Bosna i Hercegovina najviše voli iz daleka, ali isto tako neki shvate da su “naši” jedini razlog koji može da neutrališe tu ljubav, a nekada te čak i natjerati da je zamrziš, onako kako ljudi mrze samo one koji su im nanijeli veliko zlo i štetu u životu. Tu večer mi je prolazilo na stotine pitanja kroz glavu, tipa kako je ovo moguće, koliko ograničen se rodiš da postaneš ovakav i tako dalje, ali taj događaj te večeri je zaista iskristalisao neke stvari i uklonio neke sumnje koje sam gajio o nama samima.
Naime... Sevdah, ćevapi s lukom, rakija, teferiči, janje na ražnju uz pivu, psovke, degenek koji možeš dobiti bez razloga, ali i dati bez razloga, kafane, meza, pjevači i pjevačice i još gomila sličnih stvari nemaju nikakve veze s dušom bosanskom, šta god to ona bila, jarane. Nikakve.