Obama i SAD (2008-2016)

[itakodalje]

što se dijaspora pali na američke probleme, jesu li ovo oni sa teme Mcdonalds u Sarajevu

kako bi bilo da se vratite u BiH i bavite se izborima ovdje...

[ljubav_aha]

ja sam Apoliticna

[zonbirile]

@statix
ja zaboravih i kraljica je dio priče

[dallton]

ne bih da tupim dugo - ali ja nazalost mislim da ce se obama pokazati kao veliko razocaranje i na unutarnjem i na vanjskom planu (nesto kontam da svi nesto slicno osjecaju ali ne zele previse javno da iznose, osim naravno obaminih kriticara kojima je to posao a koji su svakako i doveli do ove situacije)...

[zonbirile]

ne bih da tupim dugo - ali ja nazalost mislim da ce se obama pokazati kao veliko razocaranje i na unutarnjem i na vanjskom planu (nesto kontam da svi nesto slicno osjecaju ali ne zele previse javno da iznose, osim naravno obaminih kriticara kojima je to posao a koji su svakako i doveli do ove situacije)...

---------------------------------------
znalo se ,znalo pa Paja Patak igrača iz sjene.

[ahuseino]

što se dijaspora pali na američke probleme, jesu li ovo oni sa teme Mcdonalds u Sarajevu

kako bi bilo da se vratite u BiH i bavite se izborima ovdje...

sto se matica, k'o obicno, pali na tudje probleme ...

kako bi bilo da se bavite svojim problemima

[zonbirile]

mislim da su problemi i saznanja sviju nas,neko prije neko kasnije će iskijati,uglavnom niko sem njih neće proći nekažnjeno i neokrznuto.Još se ništa ne zna ima još do raspleta.

[ahuseino]

mislim da su problemi i saznanja sviju nas,neko prije neko kasnije će iskijati,uglavnom niko sem njih neće proći nekažnjeno i neokrznuto.Još se ništa ne zna ima još do raspleta.

Jeli ti ozbiljno vjerujes da ces doziviti rasplet... mislim 2013-te?

[jeza u ledja]

Evo ja ovo ocekujem do isteka Obaminog mandata:

- potpuno vojno povlacenje brobenih trupa iz Iraka
- presude i zavrsenje procesa svih onih koji su upetljani u 9/11 (dakle bez skrivenih zatvora u Guantanamu i drugdje)
- znatno smanjenje prisustva trupa u Afganistanu
- potpisivanje novog "Kyoto protokola"
- donosenje smislenog zakona o zdravstvenom osiguranju (pod smislenog mislim na neku verziju universal coverage)
- smanjenje stope nezaposlenosti na ispod 7%
- konkretne primjere investicija u renewable energy technologies
- jos jedan liberalni Supreme Court Justice nominee (mada ovo ovisi od toga hoce li koji odapet)
- i naravno nezapocinjanje novih ratova na Bliskom Istoku
- konkretizovanje ideje izmjena kreditiranja i studenstkih stipendija u visokom skolstvu

Ako u vecini ovih stvari ne uspije u naredne 3 godine i ja cu reci da je razocarenje.

A to sto su ljudi ocekivali od njega da im skine zvijezde sa neba to je njihov problem.

Da napomenem da mnoge od ovih stvari (prvenstveno ove na unustrasnjem planu) drasticno ovise od izbora 2010, odnosno od toga da li ce balans snaga u korist Demokrata ostati manje-vise isti.

[ljubav_aha]

meni je Obama doslovno odvratan,i to vec pisem od pocetka njegovog mandata

[simpozijum delirijum]

preuzeto sa e-novine .com

"Mesija statusa quo
Obamin rat za mir
Piše: Andrej Nikolaidis

Uočavamo li ovdje golemu istorijsku nepravdu? Zašto Nobelova nagrada za mir 1991. nije dodijeljena Svetozaru Maroviću, koji je mnogo prije Obame, tokom crnogorskog napada na Dubrovnik, lansirao slogan „Rat za mir“? Marović je radio isto što i Obama – ratovao, i govorio isto što i Obama – da ratuje za mir. Pa zašto onda jednome slava i novac, a drugome prezir i krivnja?

U Bijedi filozofije Marx najavljuje Fukuyamu i njegovu radosnu objavu „kraja istorije“. Konstatuje kako za buržoaziju postoje samo dvije vrste institucija: vještačke i prirodne. Institucije feudalizma su vještačke, dok su one buržoaske – prirodne. Buržuji po tome Marxa podsjećaju na teologe, jer i oni sve religije svode na dvije vrste: svoju, koju je poslao Bog - dakle prirodnu - i sve druge, koje su izmišljotina čovjeka - dakle vještačke. Buržoazija insistira na tome da njen poredak uvažava zakone prirode. Zato što poštuju zakone sve-prisutne i sve-vremenske prirode, oni su nezavisni od uticaja vremena. Zakoni prirode su po njima vječni, i društvo se mora ravnati prema njima. Dok je postojao feudalizam, koji je neprirodan, postojao je i uticaj vremena, stoga i istorija. Sa pobjedom kapitalizma, koji poštuje prirodu i njene zakone, nema više istorije. Tako Marx.

Fukuyama je pobjedu kapitalizma nad feudalizmom jednostavno zamijenio sa pobjedom nad jednako neprirodnim komunizmom, i bez trunke ironije kao konačnu istinu saopštio ono što je bila Marxova kritika buržoaske ideologije.

Fukuyama je tu Marxov, a ovaj Hegelov učenik... Kako u Zaokretu primjećuje Žarko Paić, Fukuyama je tezom o pobjedi kapitalizma kao kraju istorije ponudio vlastito čitanje čitanja Hegela koje je sproveo Alexandre Kojéve. Koji u Kako čitati Hegela piše da na mjesto krvave povijesti sukoba ideologija, u doba kraja povijesti, stupa čovjek koji više nije čovjek, nije istorijski i slobodan pojedinac, nije „objektu suprostavljeni subjekt“, nego (ne)sretna životinja. Na mjesto ratova, revolucija i, konačno, filozofije, stupa – šta? Status onoga što čovjeka čini sretnim – umjetnosti, ljubavi, igre, ostaje nedefinisan. Cijena za uklanjanje sa lica svijeta onoga što nas čini nesretnim (ratova, ideologija) moglo bi biti upravo sve ono što nas čini sretnim.

Fukuyama je, primjećuje Paić, „ideologizirao izvorno filozofsku“ postavku. Fukuyamin „popravni“ rad, onaj o „našoj posthumanoj budućnosti“, zapravo je novo čitanje istog texta: to je zapravo ono što je Kojéve saopštio najavljujući post-ljude, bezsupstancijalne ne-subekte.

Ali: nema li danas odveć istorije za svijet kraja istorije? Doba kraja istorije nije dugo trajalo: kraj kraja istorije nastupio je 11.09.2001. Današnji je svijet sve samo ne „oslobođen“ od ideologije.



Photo: http://www.feministpeacenetwork.orgVjerovatno se udarnički rad ideologije nigdje ne vidi tako jasno kao u akciji mesijanizacije Baracka Obame. Taj je rad tako sveobuhvatan da gotovo pa eliminiše sumnju. Od svih dostignuća zapadne civilizacije, upravo je sumnja ono najveće. Obama umjesto sumnje nudi nadu – skeptiku je već to dovoljno za uzbunu. U mesijanizaciji Obame ide se tako daleko da se okupira i prostor estetskog – People magazin je u aprilu ove godine suprugu američkog predsjednika, Michelle Obamu, uvrstio na listu 100 najljepših ljudi na svijetu. Jer svijetu treba ne samo nova politika, nego i nova estetika.

Reakcije na spektakularnu, montipajtonovsku odluku da se Obami dodijeli Nobelova nagrada za mir bile su tihe i nemušte poput reakcija subjekta pod hipnozom. Da komedija bude raskošnija, Obama nije prvi, nego već treći američki predsjednik koji je dobio tu nagradu. Dobitnik nagrade za mir u ovom trenutku vodi dva rata. U jedan od njih upravo je poslao još 30 000 vojnika. On je predsjednik zemlje koja je, kako u tekstu od 9. septembra ove godine piše San Francisco Chronicle, i dalje najveći prodavac oružja na planeti. Amerika je u 2009. godini prodala oružja u vrijednosti od 37 milijardi dolara. Američka industrija oružja u ovoj godini bilježi rast od 50 odsto, jer se 2008. od prodaje sredstava za širenje mira u zemlju slobodnih i dom hrabrih slilo 25 milijardi dolara. Chronicle konstatuje kako 68 posto oružja koje se proda u svijetu, proda Amerika – dakle zemlja čiji je predsjednik nagrađen Nobelovom nagradom za mir.

U svom govoru povodom prijema nagrade, Obama je branio američko pravo na rat. Govorio je o „pravednom ratu“ i „moralnoj opravdanosti rata“. Saopštio je da „Moramo početi od priznanja teške činjenice da se nećemo riješiti nasilnih konflikata za vrijeme našeg života. Biće trenutaka kada će nacije – same ili udružene – shvatiti da je upotreba sile ne samo nužna, nego i moralno opravdana“.

Dodao je: „Ne pravimo grešku: Zlo postoji na svijetu“. I objasnio da je dužnost Amerike da ratuje protiv Zla. Šta je i ko je Zlo, frazom „Axis Of Evil“ definisao je već njegov prethodnik: Obama ga nije opovrgao. Znamo kako to ide: Dobro smo uvijek mi, a Zlo su naši protivnici. Manihejska logika zbog koje su ljudi širom svijeta mrzili i ismijavali Busha, sada je odjednom logika „nade“ i obećanje „mira“. Doista: u tezi da na svijetu postoji Zlo a naša je dužnost ratovati sa njim sve, ali sve obećava mir.

Potom je Obama istakao da mir u svijetu u proteklih 60 godina nije očuvala samo pametna politika, nego i snaga američkog oružja: „SAD su pomogle održanje globalne sigurnosti krvlju naših građana i snagom našeg oružja.... Zato da, instrumenti rata imaju ulogu u održanju mira“.

Uočavamo li ovdje golemu istorijsku nepravdu? Zašto Nobelova nagrada za mir 1991. nije dodijeljena Svetozaru Maroviću, koji je mnogo prije Obame, tokom crnogorskog napada na Dubrovnik, lansirao slogan „Rat za mir“? Marović je radio isto što i Obama – ratovao, i govorio isto što i Obama – da ratuje za mir. Pa zašto onda jednome slava i novac, a drugome prezir i krivnja?

Ima još sličnosti. Obama ratuje u Avganistanu da bi se obračunao sa zlim teroristima. Marović, Đukanović, Bulatović i kompanija napali su Dubrovnik da bi se obračunali sa zlim ustašama. I u jednom i drugom slučaju, napad je objašnjavan kao „preventivan“ – atak na tuđu teritoriju pravdao se sprječavanjem zlog neprijatelja da napadne „našu teritoriju“. Amerika nema niti malo veće pravo da napadne Avganistan, nego što ga je Crna Gora imala da napadne Hrvatsku. Napad Amerike na Avganistan nije ništa moralniji od napada Crne Gore na Hrvatsku. Što naravno ne znači da je Crna Gora trebala bombardovati Dubrovnik – naprotiv, znači da Amerika nije trebala bombardovati brda oko Kabula. Ali da nije povela rat protiv terora a za mir, teroristi bi Ameriku prisilili na rat. Kada tako pogledamo na stvar, i pomislimo koliko je miroljubivih ljudi širom svijeta Amerika snabdjela oružjem, tako da i oni mogu ratovati za mir, i najvećem skeptiku mora biti jasno da je Nobel za mir otišao u prave ruke.

Cinici, ti crni psi, mogu reći: vođi zemlje koja vlada svijetom, dakle imperatoru, dati nagradu za mir – to je sama definicija poltronstva. Ali psi laju, a karavani sa oružjem prolaze... Na stvar se, naravno, može gledati i drugačije. Američka vladavina može se nazvati „američkim liderstvom“. Imperator se može nazvati „vođom slobodnog svijeta“. Nagrada za mir može se smatrati „podsticajem“, a ratovi koje „lider slobodnog svijeta“ vodi i mrtvi koje u tim ratovima padaju mogu se smatrati „tragičnom ali nužnom žrtvom na našem trnovitom putu ka pravednijem i mirnijem svijetu“.

Pogledajte - opet pseći lavež - termine koje smo upravo upotrijebili. Upravo to je ogoljena ideologija u punom pogonu – ideologija koja djeluje na jezik, koja već u imenovanju stvari obavlja represivnu funkciju, kaže cinik. „Vijesti“ su nedavno prenijele tekst generalnog sekretara Savjeta Evrope, Torbjorn Jaglanda. Tekst počinje ovako: „Predsjednik Barack Obama...“. Ne „američki predsjednik“, nego „predsjednik“, što znači samo jedno – „moj predsjednik“. Kaže visoki funkcioner unije nezavisnih evropskih država. Isti čovjek je, u svojstvu Predsjednika Nobelovog komiteta američkom predsjedniku uručio nagradu. I ponovio „predsjednik Obama“. To je goli, necenzurisani jezik, kaže cinik, koji uvijek saopštava više nego se želi reći.

Završimo ovaj pseći tekst riječima kojima je svoj mirotočivi govor u odbranu rata završio američki, ne moj predsjednik: „Negdje danas, ovdje i sada, vojnik vidi da je oružjem nadjačan ali čvrsto stoji u odbranu mira. Negdje danas, u ovom svijetu, mladu protestantkinju očekuje brutalnost njene vlade, ali ona ima hrabrosti da maršira dalje. Negdje danas, majka se suočava sa siromaštvom ali ipak podučava svoje dijete, koje vjeruje da surovi svijet ipak ima mjesta za njegove snove. Živimo po njihovom primjeru... Možemo prihvatiti da će represija uvijek biti uz nas, a ipak stremiti pravdi... Možemo razumjeti da će biti rat, a ipak stremiti miru. Mi to možemo – jer to je priča o ljudskom progresu: to je nada čitavog svijeta: i u ovom trenutku izazova, to mora biti naš posao ovdje na Zemlji“. Citirano očito nije mesijanski, nego real-politički govor: ne zaneseni govor proroka, nego ideološki govor vladara.

Ideja o Obami kao Mesiji je bizarna, jer taj Mesija ne donosi promjenu. On ne donosi kraj, nego stiže nakon kraja istorije. On je Mesija statusa quo. Kraja istorije, međutim, nema, a status quo je neodrživ. Političko čitanje majke svih mesijanskih tekstova, Jovanovog Otkrivenja, jasno kazuje da je Mesija pobunjene hrišćane imao osloboditi od Rima, tadašnje imperije. Daleko smo dogurali: danas je imperator – Mesija, a njegov zadatak je da svijet oslobodi od zlih pobunjenika protiv imperije."

[ljubav_aha]

In addition to these three presidents and a vice president, a handful of secretaries of state also won the Nobel Peace Prize.

Elihu Root won the Nobel Peace Prize for 1912. Root had served as Theodore Roosevelt's second secretary of state. Root agreed to speak in Oslo on September 8, 1914, but was prevented from doing so by the outbreak of World War I. This is what was said about Root in absentia: "In the ten years during which he held office [as secretary of war and secretary of state], he had to settle a number of particularly difficult problems, some of an international character. It was he who was chiefly responsible for organizing affairs in Cuba and in the Philippines after the Spanish-American War. Even more important was his work in bringing about better understanding between the countries of North and South America. When he visited South America in the summer of 1906, he did a great deal to strengthen the Pan-American movement, and in 1908 he founded the Pan-American Bureau in New York. His strenuous efforts to improve relations between the small Central American countries have borne splendid fruit. The most difficult problem with which Root had to deal while secretary of state, however, was the dispute with Japan over the status of Japanese immigrants. Although a final solution of this dispute eluded him, his work on it was nevertheless of great value.After he had left the government, Root gave himself heart and soul to the cause of peace, and he is now president of the great Carnegie Peace Foundation. [As a senator] Root was one of the most energetic champions of Taft's proposal for an unconditional arbitration treaty between the U.S.A. and Great Britain; and in the dispute concerning tolls for the Panama Canal, he supported the English interpretation of the Hay-Pauncefote Treaty, opposing special privileges for American shipping. When he spoke on this in the Senate last spring, he gained the admiration of all friends of peace."[5]

Frank Kellogg won the Nobel Peace Prize in 1929. He served as Calvin Coolidge's second secretary of state, and Herbert Hoover's too. At the presentation ceremony it was said of him: "The movement in favor of the 'outlawry of war,' to proclaim war illegal and to label it a crime, had gained increasing support in the U.S.A. ever since the end of the World War. Mr. Briand, France's great champion of peace, made a point of choosing a memorable date in the American calendar -- April 6, 1927 -- the tenth anniversary of the entry of the United States into the war, to declare himself a disciple of that movement: 'If there were any need between these two great democracies [the United States and France] to testify more convincingly in favor of peace and to present to the peoples a more solemn example, France would be ready publicly to subscribe, with the United States, to any mutual engagement tending, as between those two countries, to "outlaw war," to use an American expression.' And on June 20, 1927, Briand handed to the American ambassador in Paris a draft of a treaty of perpetual friendship between the two countries. According to the draft, the two parties would solemnly declare that they condemned war and renounced it as an instrument of their national policies. On the other side of the Atlantic, Frank B. Kellogg, the U.S. Secretary of State, elevated this proposal to the status of the world pact to which we pay tribute today in the person of its author: 'The Government of the United States is prepared, therefore, to concert with the Government of France with a view to the conclusion of a treaty among the principal Powers of the world, open to signature by all nations, condemning war and renouncing it as an instrument of national policy in favor of the pacific settlement of international disputes.' And from this common action emerged the pact that today binds together almost all civilized nations in the world. Article I of the Pact states the following: 'The High Contracting Parties solemnly declare in the names of their respective peoples that they condemn recourse to war for the solution of international controversies and renounce it as an instrument of national policy in their relations with one another.'"[6]

Cordell Hull won the Nobel Peace Prize in 1945 for a career devoted to peace. He was Franklin Roosevelt's secretary of state from 1933-1944, and his reward was sealed when FDR called him the "father of the United Nations."[7]

George C. Marshall won the Nobel Peace Prize in 1953. His packed resume included being general president of the American Red Cross, President Truman's third secretary of state, Truman's third secretary of defense, U.N. delegate, and originator of the Marshall Plan. At the award ceremony, it was said of Marshall: "Less than four months after entering the State Department, he presented his plan for that tremendous aid to Europe which has become inseparably connected with his name. He stated in his famous speech at Harvard University: 'Our policy is directed not against any country or doctrine but against hunger, poverty, desperation, and chaos. Its purpose should be the revival of a working economy in the world so as to permit the emergence of political and social conditions in which free institutions can exist. Such assistance, I am convinced, must not be on a piecemeal basis as various crises develop. Any assistance that this government may render in the future should provide a cure rather than a mere palliative.' Marshall carried out his plan, fighting for it for two years in public and in Congress."[8]

Henry Kissinger won the Nobel Peace Prize, along with Le Duc Tho, in 1973. After negotiations that lasted nearly four years, a ceasefire agreement was concluded between the U.S. and the Vietnamese Democratic Republic on January 23, 1973. The new secretary of state was unable to attend the award ceremony.[9]

[Karabaja]

meni je Obama doslovno odvratan,i to vec pisem od pocetka njegovog mandata

ma hajde, no sikiriki, vratiće se brzo republikanci

[jeza u ledja]

Potom je Obama istakao da mir u svijetu u proteklih 60 godina nije očuvala samo pametna politika, nego i snaga američkog oružja: „SAD su pomogle održanje globalne sigurnosti krvlju naših građana i snagom našeg oružja.... Zato da, instrumenti rata imaju ulogu u održanju mira“.

Uočavamo li ovdje golemu istorijsku nepravdu? Zašto Nobelova nagrada za mir 1991. nije dodijeljena Svetozaru Maroviću, koji je mnogo prije Obame, tokom crnogorskog napada na Dubrovnik, lansirao slogan „Rat za mir“? Marović je radio isto što i Obama – ratovao, i govorio isto što i Obama – da ratuje za mir. Pa zašto onda jednome slava i novac, a drugome prezir i krivnja?

Ima još sličnosti. Obama ratuje u Avganistanu da bi se obračunao sa zlim teroristima. Marović, Đukanović, Bulatović i kompanija napali su Dubrovnik da bi se obračunali sa zlim ustašama. I u jednom i drugom slučaju, napad je objašnjavan kao „preventivan“ – atak na tuđu teritoriju pravdao se sprječavanjem zlog neprijatelja da napadne „našu teritoriju“. Amerika nema niti malo veće pravo da napadne Avganistan, nego što ga je Crna Gora imala da napadne Hrvatsku. Napad Amerike na Avganistan nije ništa moralniji od napada Crne Gore na Hrvatsku. Što naravno ne znači da je Crna Gora trebala bombardovati Dubrovnik – naprotiv, znači da Amerika nije trebala bombardovati brda oko Kabula. Ali da nije povela rat protiv terora a za mir, teroristi bi Ameriku prisilili na rat. Kada tako pogledamo na stvar, i pomislimo koliko je miroljubivih ljudi širom svijeta Amerika snabdjela oružjem, tako da i oni mogu ratovati za mir, i najvećem skeptiku mora biti jasno da je Nobel za mir otišao u prave ruke.

Jadno.
Tako je isto i napad NATO na srpske polozaje 95-e, a onda poslije i na Srbiju 99-e valjda bio isti kao i napad na Dubrovnik?
Jadno.

[zonbirile]

mislim da su problemi i saznanja sviju nas,neko prije neko kasnije će iskijati,uglavnom niko sem njih neće proći nekažnjeno i neokrznuto.Još se ništa ne zna ima još do raspleta.

Jeli ti ozbiljno vjerujes da ces doziviti rasplet... mislim 2013-te?

-----------------------------------------------------
nisam toliko star,a i zdrav sam.Mislim da prije 2013g moraju imati riješenje,a tu je i ljubimac publike da učini što treba.Očita je bila namjera da se oraspolože birači i puk,pred rasplet.Neće valjda biti krvav,sada šta je sve u igri...

[pure_love]

2012 se dogadja puno toga

[zonbirile]

2012 se dogadja puno toga

----------------------------------------
ti si neumoran,na pp raja te zažaljeva.Zar ne vidiš smisao u prepisci,samo ti ulečeš ko ..... ne kontajući o čemu se radi.

[pure_love]

samo ti ne shvacas poentu smajlija,da se radi o zafrkanciji..ajd caos nastavi

[Truba]

buš zapravo i nije toliko loš

na nekom nivou je možda i dobar bio za razliku od ovoga sada... koji se predstavlja po difoltu da je bolji... samo što nije on

[ljubav_aha]

meni je Obama doslovno odvratan,i to vec pisem od pocetka njegovog mandata

ma hajde, no sikiriki, vratiće se brzo republikanci

najbolji je bio predsjednik Jefferson , dmekoratski republikanac,kasnije su se ove dvije struje odcjepile jedna od druge ,steta

nije ikljucivo vazna partijska opredjeljenost,koliko trenutna politika u zemlji i u svijetu,jer ima i dobrih republikanaca predjesnika u istoriji SAD

[corolla02]

dajte kakvog Gavrila sa ga skinemo!

[ljubav_aha]

dajte kakvog Gavrila sa ga skinemo!

ima vehabija puna BiH ,oni ce to uraditi bez treptanja

[corolla02]

koga ovaj zastupa, stoka jedna, i on se kobajagi bori za nakvu buducnost nacije

[ahuseino]

mislim da su problemi i saznanja sviju nas,neko prije neko kasnije će iskijati,uglavnom niko sem njih neće proći nekažnjeno i neokrznuto.Još se ništa ne zna ima još do raspleta.

Jeli ti ozbiljno vjerujes da ces doziviti rasplet... mislim 2013-te?

-----------------------------------------------------
nisam toliko star,a i zdrav sam.Mislim da prije 2013g moraju imati riješenje,a tu je i ljubimac publike da učini što treba.Očita je bila namjera da se oraspolože birači i puk,pred rasplet.Neće valjda biti krvav,sada šta je sve u igri...

Nisam ti kompliment dav'o za godine koliko sam izjavio sumnju da ce biti ikakvog raspleta. Nema rjesenja ako nema problema... a taj problem sto ga nema, je problem svih nas na dunjaluku; pa mi je dosta komican taj naivni komentar gorenavedeni - da se energija dijaspore usmjeri prema izbornim problemima u matici, kada se ne shvataju srazmjeri problema niti ovoga o cemu pricamo, specijalno u kontrastu sa ovim problemom u matici...

Hint za Libermana: ako znas odakle je znas koga zastupa... a buducnost i nacije on ne stavlja u istu recenicu.

[statix]

@ahuseino
Bas me interesuje kako ti vidis razvoj ove recesije i buducu ekonomsku politiku SAD-a.
Ja da budem iskren ne bas pozitivno, sve dok se novac ne usmjeri u proizvodnju i tehnologiju, a ne u ratove koji takodjer donose profit, ali mi obicni gradnjani nemamo ama bas nista od toga.