Forum Klix.ba

Što kažu.... i stanicu i motku ....

Zato je i propalo sve što ne znaš prepoznati nekoga ko je spreman krenuti o odnosu na onog koji ceka drugog da juriša pa kad padne onda ovaj samo i stane.

Baš me zanima ima li nekoga ko ce prepoznati ovo što pricam jer ovo vrijedi svakoj sferi života uvijek imaš onoga koji te mora za rukav povuci.

Bio je jedan takav primjer sa tzv visočkog pravca, oko 20 mudzahida su se zakleli - Sarajevo ili smrt, izvrsili svoj dio zadatka zauzimanjem kote Trebević i nesto kasnije svi izginuli. Snage planirane da ih prate su zakazale i oni su dozivjeli okruzenje u dubini neprijatelja.

Nekako s proljeća wrote:Bio je jedan takav primjer sa tzv visočkog pravca, oko 20 mudzahida su se zakleli - Sarajevo ili smrt, izvrsili svoj dio zadatka zauzimanjem kote Trebević i nesto kasnije svi izginuli. Snage planirane da ih prate su zakazale i oni su dozivjeli okruzenje u dubini neprijatelja.

...mali milion takvih primjera..

90minut wrote:

Nekako s proljeća wrote:Bio je jedan takav primjer sa tzv visočkog pravca, oko 20 mudzahida su se zakleli - Sarajevo ili smrt, izvrsili svoj dio zadatka zauzimanjem kote Trebević i nesto kasnije svi izginuli. Snage planirane da ih prate su zakazale i oni su dozivjeli okruzenje u dubini neprijatelja.

...mali milion takvih primjera..

Srećom ih nema milion.

Evo, ja nisam arap pa sam uskakao u četničke rovove. Jebali te arapi više.

Svaka čast amidži, neka ga sreća prati zauvijek. Ali, majke ti nemoj ni pomisliti da znaš bolje i više od nas koji smo to pregurali na svojim leđima.

90minut wrote: Ja licno znam bolje o borbama od mnogo likova ovdje jer mi je iz prve ruke prepricavao amidža

Vjerovatno ih ima još sa ostalih ratišta , ali ja ovaj navedoh jer je vezan za deblokadu Sarajeva izvan unutrašnjeg prstena opsade. Koliko se sjećam ostalih toponima ...Gornja i Donja Bioča, kota Trebević, Ahatovići i vjerovatno spoj sa snagama odbrane Sarajeva dole oko Rajlovca. Nije mi pri ruci neka literatura da provjerim datum te akcije ali dopunio bih se kada mi bude pri ruci.
Dakle, osim onog tzv Igmanskog pravca , jedno vrijeme se pominjao i tzv Visočki pravac u vezi deblokade Sarajeva iz vana. Naravno, vjerovatno u nekim sadejstvima sa snagama iznutra.

Tromblon wrote:

90minut wrote:

Nekako s proljeća wrote:Bio je jedan takav primjer sa tzv visočkog pravca, oko 20 mudzahida su se zakleli - Sarajevo ili smrt, izvrsili svoj dio zadatka zauzimanjem kote Trebević i nesto kasnije svi izginuli. Snage planirane da ih prate su zakazale i oni su dozivjeli okruzenje u dubini neprijatelja.

...mali milion takvih primjera..

Srećom ih nema milion.

Evo, ja nisam arap pa sam uskakao u četničke rovove. Jebali te arapi više.

Svaka čast amidži, neka ga sreća prati zauvijek. Ali, majke ti nemoj ni pomisliti da znaš bolje i više od nas koji smo to pregurali na svojim leđima.

Ima itekako brojke govore mnogo, a arape moram spomenuti jer su bili instrumentalni u najvecoj pobjedi Armije za vrijeme rata i zna se kakva je žrtva bila potrebna s njihove strane da bi se ta pobjeda obezbjedila.

Ne govorim u ratnim dešavanjima da znam bolje govorim da znam bolje o psihi ljudi ko je spreman za akciju, a ko je tu da ratuje na poprilicno siguran nacin.

Problem je što si se ti utripovao kao da te imenom i prezimenom prozivam, jer ako se ne pronalaziš u onome što pricam nema ni potrebe da se javljaš zar ne?

Rasim Delić je pred Međunarodnim sudom u Haagu osuđen na tri godina zatvora za zločine koje su počinili strani ratnici, mudžahedini, u Središnjoj Bosni.

jebali vas araBi, covjek iako ga nisam gotivio dobi etiketu ratnog zlocinca, dok su ova bagra odsjecale glave ratnim zarobljenicima... nikad sa njima ne bi isao u borbu, ko ih jebe... slinili za nasim djevojcicama i djecacima... zatucani, bahati i nikakvi borci...

Od arapa,kako u ratu tako i sad,minimalne koristi a ogromna šteta. Kao prvo,nismo ih ni zvali niti su nam trebali.Kao drugo,ubacivani preko Hrvatske i SIS-a i to samo u srednju Bosnu - dakle namjenski da razjebu odnose Hrvata i Bošnjaka.Arapa nije bilo u Krajini,na Teočaku,u Sarajevu ili Žepi gdje se Bosna branila i gdje se ginulo.Od njih nikad vojnika jer jebo njihovu akciju kad ih krene 30 ili 50 u juriš sa tekbirom i pogine ih 2/3.Svi pričaju o "uspjehu" na Vozući a niko ne pominje da su bila i dva korpusa Armije i MUP...
Arapi nikad nisu bili ni ratnici ni heroji,dokaz je jedan koji sa Izrael sa 8 miliona stanovnika jebe sav arapski svijet.

Što se tiče deblokade Sarajeva,imali su početni uspjeh na Nabožiću kad su prepali četnike galamom i vriskom ali kad su se četalji presabrali...

pici wrote:

Nekako s proljeća wrote:To je posljedica, jer oni koji su ostali bez svojih očeva nemaju tu mogućnost da od njih čuju mišljenje o onom što ih zanima. Pogrešnim pristupom šaljemo lošu poruku takvim koji čitaju temu ali se ne javljaju. Niko od vas nema pravo da degradira i omalovažava doprinos bilo kojeg pripadnika snaga odbrane. A nije da nema toga na temi, malo po neprijatelju a onda, sa naknadnom pameću ide koji rafal po nekom ko je tada bio na istoj strani sa nama. Pišanje uz vjetar.

posto se ovo odnosi na mene to cu komentirat... cetnik je cetnik i tu nema sumnju nikakve, neprijatelj i to je to al kad te nas izda il zavali il uperi cijev u tebe i puca pa ti pred ocima istuku kundacima jarana koji ima srce i borac jedan kroz jedan... kako bi njih definisao kao nashe... il dernece u komandi jaja, mesine, kolaci, baklave na stolu, gitara, harmonika, pjevaljka a ja trazim sljedovanje hljeba... il ova dvojica sto su bila sa mnom u vodu napije se stoka i baci bombu medju zgade, ubiju zenu, rane mi jarana i brata... kako bi njih tretiro il dodje arap na igman i udje u zemunicu sa isukanom macetom i imali kaura ovdje... pa pocne pljacka magacina i narede ti da ubijes svakog ko pridje magacinu il krene krast... il uperi ti pistolj u celo i kaze vodi momke gore da se vrate rovovi da bi ce cinovi nabacili... il dodjes umoran , blatnjav, promrzo, sa žuči nisi ni spavao jos se rokacio sa cetama i docekuje te uplakana mater i kaze odveli ti oca cacini... ma ja bacam lovacke citavo vrijeme i pisam uz vjetar... jebo mene ja sam izdajnik i kukavica, tako me danas tretiraju... selam

Iskren da budem nisam iznio mišljenje da bilo koga konkretno , a vala ni tebe, nešto prozivam. Neka si odgovorio i meni je to sasvim razumljivo, i sam bih mogao navesti dosta primjera koji idu u prilog tvog mišljenja. Na žalost. Takve situacije su znale boliti a vjerujem da je i danas tako, ništa manje nego sva ona predeverana stanja u koja smo dolazili na borbenim linijama a Boga mi i preko njih. Ogromna je razlika između doprinosa nas i onih iz debele pozadine, tu nema dileme. Ali eto, ako se malo izdignemo iznad takvih rezona , naši su iako to nisu po svojim postupcima i odnosu ka zajedničkoj borbi. Mi mladi bez kučeta i mačeta i guraj naprijed da se što prije oslobodimo logora. Namazaniji nas samo gurali umjesto sebe.

90minut wrote:
Ima itekako brojke govore mnogo, a arape moram spomenuti jer su bili instrumentalni u najvecoj pobjedi Armije za vrijeme rata i zna se kakva je žrtva bila potrebna s njihove strane da bi se ta pobjeda obezbjedila.

Ne govorim u ratnim dešavanjima da znam bolje govorim da znam bolje o psihi ljudi ko je spreman za akciju, a ko je tu da ratuje na poprilicno siguran nacin.

Problem je što si se ti utripovao kao da te imenom i prezimenom prozivam, jer ako se ne pronalaziš u onome što pricam nema ni potrebe da se javljaš zar ne?

Vrijeđa što omalovažavaš borce Armije naspram tih stotinjak arapa koji su tebi vrijedniji. Aferim. Vrijeđa što sr praviš pametan jer si nešto čuo. Slušao sam i ja u kafiću kako je tekla akcija na Stupu u kojoj sam učestvovao pa su nogama u guzicu izbačeni iz lokala. Dakle, slušaj i dalje i ne pravi se pametan.

Najveća pobjeda Armije je oslobodilački pohod 5. korpusa, pa oslobađanje Vlašića pa Vozuća.

90minut wrote: To je moja poenta cijelo vrijeme ako nisi ranjavan više puta nisi realno ni ratovao.

Ti nisi dobar sa glavom nikako. Da ne bi napisao nešto teže pa zbog budale popio ban, odo sa teme a ti dalje nastavi valja ti gluposti posto ovdje nema moderacije ni za lijeka...

Nekako s proljeća wrote:

pici wrote:

Nekako s proljeća wrote:To je posljedica, jer oni koji su ostali bez svojih očeva nemaju tu mogućnost da od njih čuju mišljenje o onom što ih zanima. Pogrešnim pristupom šaljemo lošu poruku takvim koji čitaju temu ali se ne javljaju. Niko od vas nema pravo da degradira i omalovažava doprinos bilo kojeg pripadnika snaga odbrane. A nije da nema toga na temi, malo po neprijatelju a onda, sa naknadnom pameću ide koji rafal po nekom ko je tada bio na istoj strani sa nama. Pišanje uz vjetar.

posto se ovo odnosi na mene to cu komentirat... cetnik je cetnik i tu nema sumnju nikakve, neprijatelj i to je to al kad te nas izda il zavali il uperi cijev u tebe i puca pa ti pred ocima istuku kundacima jarana koji ima srce i borac jedan kroz jedan... kako bi njih definisao kao nashe... il dernece u komandi jaja, mesine, kolaci, baklave na stolu, gitara, harmonika, pjevaljka a ja trazim sljedovanje hljeba... il ova dvojica sto su bila sa mnom u vodu napije se stoka i baci bombu medju zgade, ubiju zenu, rane mi jarana i brata... kako bi njih tretiro il dodje arap na igman i udje u zemunicu sa isukanom macetom i imali kaura ovdje... pa pocne pljacka magacina i narede ti da ubijes svakog ko pridje magacinu il krene krast... il uperi ti pistolj u celo i kaze vodi momke gore da se vrate rovovi da bi ce cinovi nabacili... il dodjes umoran , blatnjav, promrzo, sa žuči nisi ni spavao jos se rokacio sa cetama i docekuje te uplakana mater i kaze odveli ti oca cacini... ma ja bacam lovacke citavo vrijeme i pisam uz vjetar... jebo mene ja sam izdajnik i kukavica, tako me danas tretiraju... selam

Iskren da budem nisam iznio mišljenje da bilo koga konkretno , a vala ni tebe, nešto prozivam. Neka si odgovorio i meni je to sasvim razumljivo, i sam bih mogao navesti dosta primjera koji idu u prilog tvog mišljenja. Na žalost. Takve situacije su znale boliti a vjerujem da je i danas tako, ništa manje nego sva ona predeverana stanja u koja smo dolazili na borbenim linijama a Boga mi i preko njih. Ogromna je razlika između doprinosa nas i onih iz debele pozadine, tu nema dileme. Ali eto, ako se malo izdignemo iznad takvih rezona , naši su iako to nisu po svojim postupcima i odnosu ka zajedničkoj borbi. Mi mladi bez kučeta i mačeta i guraj naprijed da se što prije oslobodimo logora. Namazaniji nas samo gurali umjesto sebe.

ma nema ljutnje sve pet... malo prorade emocije, ziv ti meni bio i hallali... citamo se jos

zateznistub wrote:

90minut wrote: To je moja poenta cijelo vrijeme ako nisi ranjavan više puta nisi realno ni ratovao.

Ti nisi dobar sa glavom nikako. Da ne bi napisao nešto teže pa zbog budale popio ban, odo sa teme a ti dalje nastavi valja ti gluposti posto ovdje nema moderacije ni za lijeka...

Sad pozivaš na ban?

Tromblon wrote:

90minut wrote:
Ima itekako brojke govore mnogo, a arape moram spomenuti jer su bili instrumentalni u najvecoj pobjedi Armije za vrijeme rata i zna se kakva je žrtva bila potrebna s njihove strane da bi se ta pobjeda obezbjedila.

Ne govorim u ratnim dešavanjima da znam bolje govorim da znam bolje o psihi ljudi ko je spreman za akciju, a ko je tu da ratuje na poprilicno siguran nacin.

Problem je što si se ti utripovao kao da te imenom i prezimenom prozivam, jer ako se ne pronalaziš u onome što pricam nema ni potrebe da se javljaš zar ne?

Vrijeđa što omalovažavaš borce Armije naspram tih stotinjak arapa koji su tebi vrijedniji. Aferim. Vrijeđa što sr praviš pametan jer si nešto čuo. Slušao sam i ja u kafiću kako je tekla akcija na Stupu u kojoj sam učestvovao pa su nogama u guzicu izbačeni iz lokala. Dakle, slušaj i dalje i ne pravi se pametan.

Najveća pobjeda Armije je oslobodilački pohod 5. korpusa, pa oslobađanje Vlašića pa Vozuća.

U kojem univerzumu omaložavam bilo koga pricam o cinjenicama kojih je bilo mali milion gdje jedni krenu drugi ne isprate i završe u okruženju.
Arape spominjem zbog vozuce i to mi je bila poenta da bez takve spremnosti nema ni rezultata i oni su prvi probili njihove linije i onda je nastala četnicka panika.Baš kao što je u armiji takvih situacija bilo bruku gdje su pojedine jedinice bile spremnije na borbu od ostalih.O pojedinacnim učincima u toku borbi ti sam mozeš potvrditi da si gledao situaciju milion puta gdje ne mozes maljem ljude natjerati da ustanu i nastave dalje.

Isto kao da pricam o naucnoj fizici pa neces da potvrdiš da je u bruku akcija više ljudi poginulo zbog stajanja u mjestu nego što bi poginulo da se krenulo naprijed.

Malo ih koji su ginuli u mjestu. Mnogo više u povlačenju. Mogao si kao dokaz spomenuti 7. Korpus i uspon na Vlašić. Vozuća bi tad pala i bez arapa jer je krenula sila, a oni su bili demoralisani i načeti uzimanjem važnih kota ranije i bili u poluokruženju. A vojnika im bilo malo.

90minut wrote:
Ti si samo moju tvrdnju potvrdio da je takvih bilo 20 posto u procentima, a tih 20 posto ili su završili kao šehidi ili tako kao ti koji su ranjavani više puta o ljudima koji su ostali bez noge ili ruke nemam šta reci osim poštovanja.
To je moja poenta cijelo vrijeme ako nisi ranjavan više puta nisi realno ni ratovao.

Kad smo vec kod te priče bio sam ukljucen i pomagao tim ljudima fizički jer mi neko blizak radi s njima.
Ja licno znam bolje o borbama od mnogo likova ovdje jer mi je iz prve ruke prepricavao amidža koji je sam ranjen s 4 metka dva prva na pocetku rata su bila umalo kobna po njega..I opet se vratio i bio ranjen u ruku i nogu do kraja rata.

Smiješno je pričati koliko dajem sebi pravo da pricam o bilo cemu pogotovo kad su to stvari za koje moj amidža sam kaže da su istine prvo o ratnim profiterima drugo o tim borcima koji nisu borci nego kao neke karikature stoje i gledaju kako da se vrate kuci sigurno.
Zato i nismo napravili ništa konkretno u dvije ofanzive.

Da bilo je mnogo operacija kvalitetnih, al' sam vozucu s namjerom spomenuo jer je jedina bila gdje su se brigade cijele zarobljavale a zna se dobro šta je bilo potrebno za to ludi arapi ( kojih je najviše poginulo ) koji su takvi borci bili da su uljetali u rovove na što se sami četnici sjebavali i paničarili.

Vidi druze, nemam ja namjeru sa tobom se raspravljati u vezi svega ovoga.

Ono sto sam ti napisao o sebi je bilo samo za primjer, da sliku svega treba gledati malo sire.

Ja sam samo jedan od hiljadu ranjavanih branitelja u borbi sa cetnicima, ali vjeruj mi da ne mogu stotinama njih ocistiti ni cizme sta su radili.

Vjerovao ili ne, sa nekim od njih se ovdje i dopisujes i raspravljas.

Npr. da uzmemo Dozera (ostali ne ljutite se doci cete na red da vam ocistim obucu ) koji za mene licno predstavlja heroja, kojem skidam kapu za sve ono sto je ucinio za vrijeme agresije. Znam da ce me vjerovatno ruziti zbog ovoga sto o njemu pisem, ali morao sam.

Vecina ovih sada vec ljudi u poodmaklim godinama koji ti na ovoj temi pisu iz svog licnog iskustva na pocetku agresiju su bili mladja raja koja je casno i posteno odradila svoju obavezu prema jednoj i jedinoj nam domovini. Neki su ranjavani, a neki nisu sto nimalo ne umanjuje njihov doprinos, jer ranjavanje nije nikakvo mjerilo.

Ono sto su dozivili i hvala Bogu prezivili, ostavilo je trajne posljedice na njih. A, to nisu bila nimalo lijepa iskustva. Vjeruj mi da ti iz iskustva govorim, da vise bole ti oziljci i rane, nego one dobijene od metaka i gelera.

E, sada da ne mislis da je sve tako bilo crno, mozes na ovim ratnim temama naci njihova pisanja gdje su opisivali i smijesne i , mozda ti cudno zvuci, lijepe stvari iz vremena agresije.

Ali reci cu ti da su i to neke rane na dusi, jer se ta lijepa i smijesna sjecanja odnose na njih same i na njihove prijatelje koje su tokom agresije gubili.



Mislim da sam ti vec jednom to napisao u jednom dopisivanju, da je i moj otac poginuo kao borac ARBiH, tako sto se mene tice ja licno mogu shvatiti tvoju prazninu u zivotu. Ali vjeruj mi, da svi ovi ljudi ovdje itekako imaju empatije prema tome sto ti je otac poginuo kao pripadnik ARBiH. Mozda ti je otac cak bio i neciji suborac od nas.

Eto, toliko od mene, a sada je do tebe hoces li shvatiti sta sam ti napisao.

Budi pozdravljen!!

Ima tu istine, ali izgleda da ti @90' svoje mišljenje ne izneseš na razumljiv način pa ti to otežava komunikaciju sa ostalima. Kada kažem da ima istine, uzeo bih za primjer specifičnu situaciju, kada su šanse za preživljavanje neke akcije veće ukoliko se što više priđe položaju neprijatelja. To su one situacije kada neprijatelj u kontraudaru ima na raspolaganju artiljeriju , koja ''češlja'' prvu liniju pa sve dalje do dubine i eventualno snaga naše rezerve. Nije mali broj boraca poginuo i lakše ili teže ranjen izvan borbenih linija. Borci na borbenim linijama su ipak dosta oprezniji .
Također, siguran san da ima dosta primjera i kod nas i na ostalim ratištima , da je bilo znatnih gubitaka uslijed povlačenja sa prvih borbenih linija ili dodira sa neprijateljem. Tada valjda nastupi rasulo, panika, dezorijentacija i postaje se lakša meta. Bože moj, valja se nekada i povući ali je dobro da i to bude koordinirana radnja, i zbog sebe i zbog ostalih u toj zoni odgovornosti. Ali hajde, lako je to teoretski palamuditi

hamza_sa wrote:

90minut wrote:
Ti si samo moju tvrdnju potvrdio da je takvih bilo 20 posto u procentima, a tih 20 posto ili su završili kao šehidi ili tako kao ti koji su ranjavani više puta o ljudima koji su ostali bez noge ili ruke nemam šta reci osim poštovanja.
To je moja poenta cijelo vrijeme ako nisi ranjavan više puta nisi realno ni ratovao.

Kad smo vec kod te priče bio sam ukljucen i pomagao tim ljudima fizički jer mi neko blizak radi s njima.
Ja licno znam bolje o borbama od mnogo likova ovdje jer mi je iz prve ruke prepricavao amidža koji je sam ranjen s 4 metka dva prva na pocetku rata su bila umalo kobna po njega..I opet se vratio i bio ranjen u ruku i nogu do kraja rata.

Smiješno je pričati koliko dajem sebi pravo da pricam o bilo cemu pogotovo kad su to stvari za koje moj amidža sam kaže da su istine prvo o ratnim profiterima drugo o tim borcima koji nisu borci nego kao neke karikature stoje i gledaju kako da se vrate kuci sigurno.
Zato i nismo napravili ništa konkretno u dvije ofanzive.

Da bilo je mnogo operacija kvalitetnih, al' sam vozucu s namjerom spomenuo jer je jedina bila gdje su se brigade cijele zarobljavale a zna se dobro šta je bilo potrebno za to ludi arapi ( kojih je najviše poginulo ) koji su takvi borci bili da su uljetali u rovove na što se sami četnici sjebavali i paničarili.

Vidi druze, nemam ja namjeru sa tobom se raspravljati u vezi svega ovoga.

Ono sto sam ti napisao o sebi je bilo samo za primjer, da sliku svega treba gledati malo sire.

Ja sam samo jedan od hiljadu ranjavanih branitelja u borbi sa cetnicima, ali vjeruj mi da ne mogu stotinama njih ocistiti ni cizme sta su radili.

Vjerovao ili ne, sa nekim od njih se ovdje i dopisujes i raspravljas.

Npr. da uzmemo Dozera (ostali ne ljutite se doci cete na red da vam ocistim obucu ) koji za mene licno predstavlja heroja, kojem skidam kapu za sve ono sto je ucinio za vrijeme agresije. Znam da ce me vjerovatno ruziti zbog ovoga sto o njemu pisem, ali morao sam.

Vecina ovih sada vec ljudi u poodmaklim godinama koji ti na ovoj temi pisu iz svog licnog iskustva na pocetku agresiju su bili mladja raja koja je casno i posteno odradila svoju obavezu prema jednoj i jedinoj nam domovini. Neki su ranjavani, a neki nisu sto nimalo ne umanjuje njihov doprinos, jer ranjavanje nije nikakvo mjerilo.

Ono sto su dozivili i hvala Bogu prezivili, ostavilo je trajne posljedice na njih. A, to nisu bila nimalo lijepa iskustva. Vjeruj mi da ti iz iskustva govorim, da vise bole ti oziljci i rane, nego one dobijene od metaka i gelera.

E, sada da ne mislis da je sve tako bilo crno, mozes na ovim ratnim temama naci njihova pisanja gdje su opisivali i smijesne i , mozda ti cudno zvuci, lijepe stvari iz vremena agresije.

Ali reci cu ti da su i to neke rane na dusi, jer se ta lijepa i smijesna sjecanja odnose na njih same i na njihove prijatelje koje su tokom agresije gubili.



Mislim da sam ti vec jednom to napisao u jednom dopisivanju, da je i moj otac poginuo kao borac ARBiH, tako sto se mene tice ja licno mogu shvatiti tvoju prazninu u zivotu. Ali vjeruj mi, da svi ovi ljudi ovdje itekako imaju empatije prema tome sto ti je otac poginuo kao pripadnik ARBiH. Mozda ti je otac cak bio i neciji suborac od nas.

Eto, toliko od mene, a sada je do tebe hoces li shvatiti sta sam ti napisao.

Budi pozdravljen!!

Naravno da prihvatam napisao si sve ono što i mislim ne znam jesi li procitao da sam licno i dan danas pomagao tim ljudima za ovo ili ono jer mi neko blizak radi s njima.

Samo i iskljucivo pišem o spremnosti pojedinaca u odnosu na druge da se krene naprijedi to je razlog što sam oca spomenuo jer je poginuo od snajpera u baš takvom jurišu ( iz usta više saboraca koji kazu istu stvar dakle nema laganja da se moja " patnja " smiri )

Sigurno ce i on sam potvrditi ( dozer ) da je na borbu bilo spremno u procentima 20 posto boraca dakle pravu borbu gdje ideš na sve ili ništa.
I zbog toga smo masovno i ginuli na ratištima zar ne jer neke jedinice krenu druge ne razmišljaju isto vec kako doci kuci i onda se desi okruženje.

Dakle ove bajke koje pojedini pokušavaju ubaciti u moja usta da ja nekog ne poštujem su smiješne.
Svi koji su uzeli pušku imaju moje poštovanje što su dosli i uzeli, eh sad kako su ratovali poslije toga je neka druga stvar.

I onda kad ja napišem ovo javi mi se lik i pjeni iako apsolutno nema potrebe za to jer svako za sebe zna šta je uradio i koliko je bio angažovan ukratko nema potrebe da mi se javlja.

A ako neki pojedinci pokušavaju ovdje bajke neke prosipati kako je svaki vojnik heroj, e onda šta odgovoriti na to?

Nekako s proljeća wrote:Ima tu istine, ali izgleda da ti @90' svoje mišljenje ne izneseš na razumljiv način pa ti to otežava komunikaciju sa ostalima. Kada kažem da ima istine, uzeo bih za primjer specifičnu situaciju, kada su šanse za preživljavanje neke akcije veće ukoliko se što više priđe položaju neprijatelja. To su one situacije kada neprijatelj u kontraudaru ima na raspolaganju artiljeriju , koja ''češlja'' prvu liniju pa sve dalje do dubine i eventualno snaga naše rezerve. Nije mali broj boraca poginuo i lakše ili teže ranjen izvan borbenih linija. Borci na borbenim linijama su ipak dosta oprezniji .
Također, siguran san da ima dosta primjera i kod nas i na ostalim ratištima , da je bilo znatnih gubitaka uslijed povlačenja sa prvih borbenih linija ili dodira sa neprijateljem. Tada valjda nastupi rasulo, panika, dezorijentacija i postaje se lakša meta. Bože moj, valja se nekada i povući ali je dobro da i to bude koordinirana radnja, i zbog sebe i zbog ostalih u toj zoni odgovornosti. Ali hajde, lako je to teoretski palamuditi

Dakle sasvim normalne stvari za shvatiti o cemu se prica i onda samo jedan ( ti ) u potpunosti razumiješ to mi je nejasno totalno.

On ti pokušava reći da promjeniš malo nastup i pristup pa da te svi razumiju.

hamza_sa wrote:

Npr. da uzmemo Dozera (ostali ne ljutite se doci cete na red da vam ocistim obucu ) koji za mene licno predstavlja heroja, kojem skidam kapu za sve ono sto je ucinio za vrijeme agresije.

Dobri naš Hamza,
Mogo si vala i boljeg borca spomenuti,kud nađe Dozera.To je bio podrumaš kojeg je specijalna mobilisala krajem 1992 a sve sportske ”uspjehe” stekao je preko štele.On ratovao? Laže. metka opalio nije...
Pričo mi dajža...