harač wrote:ravno wrote:vodoprovodčik wrote:Predislamski Arapi iz doba koje muslimani nazivaju "džahilijet" su imali vrhovnog boga mjeseca, Allaha, tako da potiče od njih.
Allah dž.š. - Jedan i Jedini Bog, gospodar i stvoritelj svega materijalnog i nematerijalnog, pa i sunca i mjeseca; tako ga identično nazivaju i arapski kršćani i jedan dio arapskih jevreja.
Pošto se lako stiče utisak da impliciraš kako je islam nastavak paganskih politeističkih uvjerenja od prije pojave Muhammeda s.a.v.s., dužnost mi je da ti ukažem na izvor islama koji to eksplicitno negira:
"Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate."
(Qur'an - Al-Fussilat – Objašnjenje 41:37)
U novije vrijeme je, naročito u zapadnim medijima, sve prisutnija teza skoro identična tvojoj, o tome kako muslimani, u stvari, obožavaju paganskog boga.
Lijepi pozdravi,
(i šta si s ovim "dokazao": jedni tvrde jedno, drugi drugo)
Harač, kod Arapa muslimana i nemuslimana riječ "Al-lah" znači bog. Druga riječ pandan toj je Rabb ili Gospodar. Allah je lingivstički nastalo od Al i lah, što znači jedini bog. Drugo mišljenje govori o tome da je Allah riječ ponikla u arapskom jeziku, a znaći skriveni bog, onaj koji je nevidljiv, svemoguć i nije ga moguće spoznati, koji upravlja apsolutno svime. Alihe je množina za božanstva u arapskom jeziku. Lingvisti su se razišli u mišljenju da li je riječ Allah nastala iz harfova l-h ili w-l-h. Ovo se odnosi na dva harfa koja grade riječ Allah. Što se tiće mišljenja da je Allah drevni arapski bog mjeseca, tačnije božica , to je laž koja se potura, zbog simbola koji su bili susretljivi na pojedinim kipovima i pločama iskopanim u Palestini na spomenicima božice mjeseca koji uopšte nemaju veze sa arapskom predislamskom paganskom vjerom.
Zbog znaka koji podsječa na Allah kako je napisano u arapskom jeziku stilski kaligrafski i simbola mjeseca na ploči, isti su poistovijetili da je Allah iz Islama božica mjeseca, proistekla iz kulta božice prirode po imenu Sibila pronađene na obalama Male Azije u Pergamesu iz koje se izrodio i kult obožavanja božice mjeseca čiji se kult veže pojedine iskopine iz Palestine, a koje se zbog simbola koje podsječaju na rijeć Allah i mjeseca i zvijezde kao simbola muslimana (što nije bio simbol prvih muslimana) veže za islamsko vjerovanje.
Simboli ruku koji podsječaju na stilizovano ispisanu rijeć Allah, vidljivo na slikama, kao i mjesec:
Istina je da su Arapi večinski bili pagani. Kao i da je istina i to da su Krščani i Jevreji Arapi nazivali svoga Boga Allahom još prije pojave Islama, razlozi tome su gore navedeni u značenju riječi Allah, kao i to da su Arapi jedan od naroda koji su potekli od Abrahama/Ibrahima. Smatra se da je dio njih bio i nasljednicima pradjedovske Abrahamove/Ibrahimove vjere koji su isto svoga boga zvali Allahom. Arapi pagani su riječ Allah vezali za nevidljivog boga kojeg su štovali kao dio pradjedovske vjere koju naslijedili od Abrahama/Ibrahima za kojeg se vjeruje da je sazidao Kabu, nerijetko su ga vezivali i za Hubala jer je bio prvi kip u Kabi i koji je za Arape bio bog proricanja, pa su ga mnogi smatrali i prvim bogom kojem su žrtvovali žrtve kako bi predskazali svoju budučnost. Jevreji i Krščani su također za rijeć Bog upotrebljavali rijeć Al-lah. Istina je da je Hubal božanstvo koje je donešeno iz Šama tačnije Sirije, a koje je potaklo razvijanje mnogoboštva na prostorima Arapa. Menat, Uzat, Lat su donešeni bogovi iz drugih kultura, čak Arapi kažu iz kojih su ih mjesta donjeli. Međutim oni koji tvrde da je Hubal za Arape bio bog mjeseca što nije tačno, zaboravljaju činjenicu da su kod Arapa štovali sveukupno 360 bogova/kipova i da su pored toga imali i skrivenog boga tj. Allaha kojem su uvijek odvajali ono što ostane od žrtve drugim bogovima. Isto tako nije tačno da je Allah bio bog mjeseca. Istina je da su Allahu pripisivali žensku djecu, ne u vidu kipova božica, već u smislu muška djeca su za ljude, a ženska djeca za njega kao skrivenog boga. Dobijanje kčerke u predislamskom vremenu se smatralo sramotom među Arapima, pa su ubijana. Islam se od obje tvrdnje mnogobožaca ogradio tvrdeći da je Allah jedan jedini, da nije rođen, da nije rodio i da mu niko ravan nije, te da nićemu nama znanom nije sličan. Allah kao skriveni bog se obično dozivao onda kada bi se Arapi dobro uvalili u nevolju.
E sad naučnici imaju različitih tvrdnji o tome šta su Hubal i Allah predstavljali Arapima. Drugi bogovi pored ovih bili su: Vedd, Suvaa, Jegus, Jeug i Nesr, koji su doneseni sa sjevernih krajeva arabijskog poluostrva.
Naučnici su se razišli u tome dali je Hubal Arapima bio bog proracanja, kiše ili ratova i kakva je uloga Allaha u predislamskom paganskom kultu. Američki evangelisti namjerno proturaju tezu o tome da je Allah Boginja mjeseca, vezujući pojedine kipove iz Palestine sa Hubalom bogom Arapa i da je Islam samo adaptacija prijašnjeg paganskog štovanja boga Hubala. Knjigu o tome je napisao Robert Morej, po imenu Allah - bog mjeseca.
Na kraju Islam kao vjera apsolutnog monoteizma pokazuje jasan stav prema višeboštvu uopšte svojim temeljnim istinama i poimanjem boga, a to nije svakako dio teme o Iranu.
) žene vjernice su bile šikanirane, ponižavane, bez mogućnosti učešća i djelovanja u javnom životu, formirala se ( pod pritiskom i utjecajem europskih zemalja a prije svega Francuske) politička elita, koja je vladala Tunisom toliko godina, odavala lažni sjaj u društvu, dok je obični tuniski čovjek patio i mučio..u Europi se pokazivala slika Tunisa kao idealnog sekularističkog naprednog modela za arapski svijet 
sve se pokaza i otkri..umjesto lagodnog života kako se predstavljalo Tunižan je živio bijedno jadno i čemerno ! umjesto napretka i progresa u znanju, ekonomiji, tehnologiji, posvuda jad čemer, korupcija, siromaštvo i beznađe ! 
, dio istog pokreta, odnosno partije, koja vlada i u Siriji. Zbog manjka demokratskog sistema, odnosno korupcije i nepotizma, u tim zemljama su odredjene sekte, plemena ili regije bile povlastene. (Isti je slucaj bio i u Gadaffijevoj Libiji). U sustini, ti ljudi su igrom slucaja dosli u poziciju gdje jesu. Recimo Alawiti u Siriji su vijekovima bili jade, a sad su pod Assadima glavni. 
