pa razlozi slabe kvalitete su sljedeći:
1) Nestručan kadar u omladinskim kategorijama. Bivši tesari, zemlojradnici, pekari, poštari...su kupili licence (Hvala ti, Munire Taloviću!) i treniraju djecu.
2) Klubovi jako, jako malo financijski ulažu u omladinske kategorije tako da pomenuti tesari, zemljoradnici, pekari i poštari jure egzistenciju preko leđa talentovane djece, primajući ''poklone'', kUverte, pozive na ispaše, dopune kredita itd. da bi invalidi nosili dres Sarajeva ili ŽeljA kako bi rodbina po ŠveCkoj bila sretna, a babo rodom iz Rogatice (odmah kod Pilane), ponosan

.
3)
Članarine! Nekad su trenirala najtalentovanija djeca, nekad je pojam
selekcije imao svoje konkretno značenje, a danas treniraju ona djeca čiji babo drži mesaru i ima love.
4) Nakaradna politika vodećih klubova koji radije peru lovu, bogateći određene sandžačko-papanske krugove, kupovanjem polovnjaka nego što guraju svoje omladinace u vatru, tako da recimo Sarajevo pouzima sve titule u omladinskim kategorijama al' ne potpiše ugovor s niti jednim juniorom. Generacija i generacija i generacija uber talentovane djece je tako ugašeno dok je, recimo, Samir Duro nakon svakog protjerivanja iz ''premoćne'' HNL pronalazio utočište na Koševu
5) Prevelika i neatraktivna liga - naprosto je nemoguće da liga bude solidna kad u njoj igra Gornja Obarska ili kako se već zove onaj zaseok po kraj onog sela? Možemo mi svi biti puni patriotske orgazmičnosti, ali postoji razlog zašto je prva jugoslovenska liga bila atraktivna, dok su međuopštinske lige bile vala malo kaka.
6) Činjenica da sport nije regulisan u BiH - država ne ulaže u sport, država ne stvara okolnosti da pojedincima bude isplatljivo ili, ako išta, sigurno da ulažu u sport; privatizacija je i dalje nemoguća te sve funkcioniše po principu
ja tebi-ti meni, što bi rek'o Saša Vugdalić.
7) Nije došlo do profesionalizacije lige, ne postoji normalno udruženje premijerligaša, ne postoji udruženje bh. fudbalera i sve iznutra izgleda k'o da je '76 s tim da nemaš Tita i Partiju da sistematski ulažu u sport i guraju zdravu kulturnu politiku. Drugim riječima, ostali isti mehanizmi osim onih što pumpaju lovu (ned'obog da se keš baca na sport i omladinu kad se meRe uzet' novi vozni park) kao iz birvaktile doba.
Stadioni! Ne bi ni hibrid Cristiana Ronalda, Messija i Maradone mog'o izgledati dobro na bh. terenima. Kad god pomislim na našu ligu, sjetim se markantnog sportskog centra
Goal u Orašju gdje, nakon što zabiješ gol, preskoćiš reklamu, napraviš 4 koraka i ravno dođeš do svog auta, kako bi mogao nazvati dajdžinicu i kaZati joj da si postig'o zGoditak.
9) Reprezentacija još nije napravila taj iskorak koji će, kad se desi, sigurno pokrenuti neke zdravije trendove u domaćem fudbalu jer će se lokalne kabadahije, sitni sandžačko-papanski menadžeri, ratni zloč...mislim, generali... koji drže klubove morati prešaltati, promijeniti čvarcima uflekane potkošulje, prozboriti malo elokventnije i otpočeti veću transparentnost ako se žele omastiti.
10) Namještanja. Svaka, ali SVAKA titula u Bosni i Hercegovini je kupljena. U našoj ligi ne kupuješ samo svoje utakmice, već podmazuješ protivnike direktnih konkurenata, protivnike ekipa koje tebe puštaju...itd. itd. savršen krug, što bi rek'o jedan naš vrli reditelj. Dakle, kako očekivati kvalitetnu ligu kad možeš duplu krunu riješiti jednom aktovkom i kilom šampite?

Samo se kod nas desi da jedna ekipa ubjedljivo osvoji tituli jedne sezone, da bi odmah iduće ispala iz lige sa apsolutno nepromjenjim igračkim kadrom (Leotar)...pametnom dosta
