Forum Klix.ba

taxi_driver wrote:Al-(to je garant arapski) ni tebi se ne svidja rad rajka vasica, i nemas kontraargumenata. Pa hajmo i rajku dozvoliti da bude dr. Stvarno se treba zabrinuti kad vidis koliko balavaca rajka brani. Kuku nama za par godina. Otislo je sve u kujac. I stani, ovdje ne pricamo o srpskim i hrvatskim fasistima, ovdje pricamo o bosnjackom fasisti. o srpskim i hrvatskim sve znamo, ali ovdje se neda reci da bosnjaci imaju fasiste, i sto je najgore takvim bi vi dodijelili ono dr ispred imena. Pa zar nije zalosno kada karadjica zovu doktorom? A to sto je kao u mjesanom braku okacite macku o rep. Pa i ta nije normalna ako zivi s covjekom koji citav njen narod u isti kos trpa. Boze sacuvaj. Zamisli da ja zivim sa nekom cetnikusom u kuci.

taxi_driver wrote:Al-(to je garant arapski) ni tebi se ne svidja rad rajka vasica, i nemas kontraargumenata. Pa hajmo i rajku dozvoliti da bude dr. Stvarno se treba zabrinuti kad vidis koliko balavaca rajka brani. Kuku nama za par godina. Otislo je sve u kujac. I stani, ovdje ne pricamo o srpskim i hrvatskim fasistima, ovdje pricamo o bosnjackom fasisti. o srpskim i hrvatskim sve znamo, ali ovdje se neda reci da bosnjaci imaju fasiste, i sto je najgore takvim bi vi dodijelili ono dr ispred imena. Pa zar nije zalosno kada karadjica zovu doktorom? A to sto je kao u mjesanom braku okacite macku o rep. Pa i ta nije normalna ako zivi s covjekom koji citav njen narod u isti kos trpa. Boze sacuvaj. Zamisli da ja zivim sa nekom cetnikusom u kuci.

avicena wrote:

taxi_driver wrote:Djaba jovi, cedi, vikicu ...... Sto su se borili, kas je tebi opet blizi arap. Sto ti je nekad konzervu poslao.

Ko je ovo pokrenuo poslije pada kreditnog rejtinga BiH?

Sarajevo Business Forum pratit će 200 novinara iz 57 medijskih kuća




U glavni grad BiH 16. maja dolaze investitori iz 25 zemalja. Najavljene je dolazak velikih delegacija privrednika iz Turske, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapaskih Emirata, Katara, Kine i Japana


http://bbibanka.com.ba/web/

taxi_driver wrote:Al-(to je garant arapski) ni tebi se ne svidja rad rajka vasica, i nemas kontraargumenata. Pa hajmo i rajku dozvoliti da bude dr. Stvarno se treba zabrinuti kad vidis koliko balavaca rajka brani. Kuku nama za par godina. Otislo je sve u kujac. I stani, ovdje ne pricamo o srpskim i hrvatskim fasistima, ovdje pricamo o bosnjackom fasisti. o srpskim i hrvatskim sve znamo, ali ovdje se neda reci da bosnjaci imaju fasiste, i sto je najgore takvim bi vi dodijelili ono dr ispred imena. Pa zar nije zalosno kada karadjica zovu doktorom? A to sto je kao u mjesanom braku okacite macku o rep. Pa i ta nije normalna ako zivi s covjekom koji citav njen narod u isti kos trpa. Boze sacuvaj. Zamisli da ja zivim sa nekom cetnikusom u kuci.

al_uqaab wrote:Neki Fatmira proglasavaju ludjakom i fasistom cisto zato jer im se ne svidja njegov rad i nemaju kontraargumenata, pa je to najlaski nacin da se neko diskredituje.

poznanik wrote:Ima li neko informaciju o imenima 20 profesora koji su dali negativno mišljenje o Fatmirovoj disertaciji?

al_uqaab wrote:Pa ne znam bas ko drhti...sudeci po tvom stilu pisanja i mrznje kojom odise tvoj post...

...Na Kazazovoj ljestivici opsesija ja, Fatmir Alispahic, zauzimam prvo mjesto. Cak me ni izvrijedani Admir Pozderovic ne može sustici. Ja sam za E. Kazaza nešto kao slovo, tacka, zarez, nešto bez cega nema teksta. Toliko je tekstova napisao protiv mene, da bi mogao jednu knjigu sastaviti, a možda i doktorirati na necemu što je njegovo, a nije ukradeno i prepisano. I u ova dva teksta, doduše bez bitnog povoda, cetiri-pet puta me etiketira, dvaput kao „najcuvenijeg bošnjackog rasistu“, „negatora holokausta“ (iako sam stoput demantirao tu klevetu), pa onda pravi problem što sam kao „rasist“ magistrirao na Filozofskom fakultetu, jer takvima ne treba dozvoliti da se bave naukom. Tu nije važna suština – da sam ispolagao sve ispite kod uglednih profesora i odbranio magistarski rad – važnija je etiketa o „rasisti“, zbog koje ta magistratura ne vrijedi. Onaj ko nije „rasista“, kao Fatmir, vec je pravoslavni clan SDP-a ili Naše stranke, može biti tuta-bugarin, ali ce biti slavljen kao strucan i poželjan. Ovo razotkriva ideološki, partijski karakter pameti i morala u E. Kazaza. Kleveta je glavno oružje svakog totalitarizma. Stoga cu u nastavku baciti nekoliko rukavica u lice svima koje raduje etiketiranje moga imena, i otvoreno ih pozvati da mi se suprotstave argumentima...
...A što se tice moga teksta (Pod zastavom noža, Ljiljan 448, 2001.: 23-24.) o onoj srpskoj djeci u Becu, koja idu na žurku da kolju zeca, i tome se raduju – a zbog cega su me Marko Vešovic i Enver Kazaz proglasili rasistom – moram reci da se ponosim napisanim, jer je za svakog normalnog monstruozno kad srpski ocevi srpskoj djeci kupuju zeca za klanje i sadisticku zabavu. Odgajanje srpske djece kroz klanje zeceva, odgajanje je koljaca bošnjackog naroda. Apsolutno je nebitno šta o tome misli Markov Marko i Enver Markov. Bitno je šta o tome mislimo mi.
http://www.alispahic.net/en/fasizam-envera-kazaza

Pod zastavom noža

Bosnjaci se ibrete nad svime sto im se dogadja. Nikako da se cudom nacude otkud se tolika kolicina perverznog zla iznova srucuje na njihovu dobrotu, otvorenost, srdacnost. Da su ikad raspravljali o tome zasto sita macka mrcvari ranjenog misa, razumjeli bi nesto od stvarnosti i okruzenja. U bitku sisarskih zakona je da transparentna slabost podrazava i razvija svirepost okruzenja. Macku uistinu ne zanima humanisticka filozofija jednog misa; njeno je da proganja slabije. Onoliko koliko za Bosnjake stvarnost nije crtani film Tom&Jerry, toliko za njihovo okruzenje ovo jest crtani film, zezalica, trening-prostor u kome se vitalnost gradi na partiju tlacenju Bosnjaka. Bas kao sto su ocevi iz KKK vodili svoje sinove i pse da se zezaju ubijajuci crne ljude.

Instruktori klanja

Krajem aprila 1992., u Tuzli su, u jednom lokalu, dvojica pijanih srpskih teritorijalaca razmjenjivali iskustva o klanju muslimana. Crkavali su od smijeha dok su prepricavali vesele dogodovstine. Jedan se odusevljavao spoznajom da su muslimani prdili dok ih je klao. "Ali ne svi. Uglavnom prde oni stariji!" Drugi je opricao kako se jedna zena ulitala u dimije dok ju je klao, pa je to grozno smrdilo. Klanje mu nije bilo grozno. Ovaj dogadjaj je poslije opisan u lokalnim novinama.

U maju 1995., u Becu, nekoliko razdraganih djecaka i djevojcica uslo je u trolejbus br. 13a. Govorili su rodjeni ekavski. Pricali su o tulumu koji ce organizirati za vikend. Kupili su desetak zeceva koje ce klati k"o muslimane. Vesela srpska deca su se od srca radovala klanju zeceva, jedva cekajuci da osjete kako se zivotinje mrdaju kad im se prereze vrat.

Negdje u toku rata do nas je dosla reportaza o beogradskim mladicima koji su u nekoliko navrata dolazili na vikend-ratovanje u Bosnu. Jedan od njih je ispricao svoje motive: "Rekli su nam da cemo moci ubijati i silovati, i da cemo svasta raditi". Bila im je to jedinstvena sansa da osjete toliko im zeljenu slast ubijanja ljudskog bica, a da se pri tome osjecaju patriotski korisnim.
Prisjetimo se i svjedocenja Borislava Heraka, koji je u iskazu pred sudom govorio o treniranju klanja na krmadima, kako bi se obucili da kolju muslimane. U sklopu celicenja bilo je i silovanje i ubijanje muslimanki u kafani Kod Sonje. U ovom logoru su se obucavali i neki medjunarodni zvanicnici, koji nikad za to nisu odgovarali.
Historijska profitabilnost klanja muslimana
Svjedocanstva iz srbofasistickih logora smrti dokazuju da zlocince nije zanimala iskljucivo smrt bosnjackog covjeka, vec mastoviti i monstruozni ritual izivljavanja nad zrtvom. Krvnici su strasno uzivali u masakriranju i ubijanju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu, hrani… cejfili su, kao da je klanje muslimana obicno zadovoljstvo u kome bi bilo nenormalno srpski ne uzivati.

Sve ono sto je za normalne ljude zastrasujuce, za njih je inspirativno. Klanje muslimana je tim bolje ako se dijete kolje pred roditeljima, ili roditelji pred djetetom, ako se kcerka siluje pred ocem, ako sina nabijaju na kolac pred majcinim ocima, ako se s odsjecenom muslimanskom glavom igra na male.
Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je razvrata. Povijest ne pamti gore. Jer, gore ne postoji. Pogotovo ne kao pojava iza koje (jos uvijek) stoji kriticna masa jednog naroda.
Srpska kultura klanja zivi na pijedestalu ispravnog nacionalnog puta. Klanje muslimana je nagradjeno priznavanjem Karadzicevog vojno-politickog cilja, tj. Republike Srpske. Ne postoji nijedan jedini stvarnosni argument koji bi Srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin! Ta sacica srpskih krvnika koja je otputovala u Haag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost, u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju ustavni i medjunarodno priznati karakter.
Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad juznoslavenskim muslimanima, koji su konacno stjerani u dva sandzaka, onda se srpska kultura klanja i progona muslimana ispostavlja kao historijski utemeljen argument.

Buduci da je historija Srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u Republiku Srpsku. Za njih je historijsko pravilo odvec temeljeno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih Srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli, i radili, Turci. Ali, to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom. Niti se da deklonirati genocidom nad juznim Slavenima islamske vjere.

Noz kao simbol srpske historije

Pojava medijske komercijalizacije klanja i silovanja muslimana nadgradnja je srpske genocidne arhitekture. Kad je svijet vec dozvolio i nagradio visegodisnje javno ubijanje Bosnjaka, sta je preostalo Srbima nego da se malko opuste. Danas se protiv zlocinacke internet-stranice bune samo Bosnjaci. Njih vrijedja cinjenica da Srbi za potrebe patoloskog cejfa trguju video-zapisom klanja muslimana. Ali, to ne smeta Srbima! Zasto? Zato sto Srbi prema onom nozu koji kolje muslimana osjecaju epsku zahvalnost kao prema ocu nacije, jer im je taj noz omogucio sve sto imaju. Ako bi se odrekli noza, morali bi se odreci vlastite historije, koja je gradjena na klanju i progonu muslimana. Pogana internet-stranica ima konkretnu medijsku ulogu u zastiti i futuristickom odgajanju srpskog bitka. Ona je vise od patoloske trgovine. To je srpska lektira.
…Ali i bosnjacka! S tim sto se na srpskim terevenkama video-snimak klanja muslimana gleda s osjecajem razonode i nacionalnog ponosa, kao nogometna utakmica, a sto mi okrecemo izranjavanu misao od strahotne spoznaje da smo bili i da jesmo zrtve. Na tom snimku su njihov noz i nas vrat. Dokle god za kriticnu masu Srba taj vrat ne postane ljudski, a ne muslimanski, a noz zlocinacki, a ne srpski, dotle ce biti realan nastavak genocida. Napose, vitalnost srpske genocidne svijesti predstavila se pet godina poslije rata u Banjoj Luci, Trebinju i Srebrenici. Puska je zapeta, a nasa svijest odapeta, i u kriticnoj masi zagubljena u ritmovima srbijanskog folka i slatke obmane da ce desetak haskih optuznica rijesiti i proslost i buducnost.
Buducnost je nasa na ovom strasnom snimku srpskog klanja muslimana, mog i tvog brata, oca, sina, rodjaka. Nema bosnjacke buducnosti bez bosnjackog pamcenja. Nema bosnjackog pamcenja bez suocenja sa stvarnoscu. Stvarnost je da su nase najteze boli, nepreboli, srpska zezalica.

Fatmir ALISPAHIC - Ljiljan

poznanik wrote:

...Na Kazazovoj ljestivici opsesija ja, Fatmir Alispahic, zauzimam prvo mjesto. Cak me ni izvrijedani Admir Pozderovic ne može sustici. Ja sam za E. Kazaza nešto kao slovo, tacka, zarez, nešto bez cega nema teksta. Toliko je tekstova napisao protiv mene, da bi mogao jednu knjigu sastaviti, a možda i doktorirati na necemu što je njegovo, a nije ukradeno i prepisano. I u ova dva teksta, doduše bez bitnog povoda, cetiri-pet puta me etiketira, dvaput kao „najcuvenijeg bošnjackog rasistu“, „negatora holokausta“ (iako sam stoput demantirao tu klevetu), pa onda pravi problem što sam kao „rasist“ magistrirao na Filozofskom fakultetu, jer takvima ne treba dozvoliti da se bave naukom. Tu nije važna suština – da sam ispolagao sve ispite kod uglednih profesora i odbranio magistarski rad – važnija je etiketa o „rasisti“, zbog koje ta magistratura ne vrijedi. Onaj ko nije „rasista“, kao Fatmir, vec je pravoslavni clan SDP-a ili Naše stranke, može biti tuta-bugarin, ali ce biti slavljen kao strucan i poželjan. Ovo razotkriva ideološki, partijski karakter pameti i morala u E. Kazaza. Kleveta je glavno oružje svakog totalitarizma. Stoga cu u nastavku baciti nekoliko rukavica u lice svima koje raduje etiketiranje moga imena, i otvoreno ih pozvati da mi se suprotstave argumentima...
...A što se tice moga teksta (Pod zastavom noža, Ljiljan 448, 2001.: 23-24.) o onoj srpskoj djeci u Becu, koja idu na žurku da kolju zeca, i tome se raduju – a zbog cega su me Marko Vešovic i Enver Kazaz proglasili rasistom – moram reci da se ponosim napisanim, jer je za svakog normalnog monstruozno kad srpski ocevi srpskoj djeci kupuju zeca za klanje i sadisticku zabavu. Odgajanje srpske djece kroz klanje zeceva, odgajanje je koljaca bošnjackog naroda. Apsolutno je nebitno šta o tome misli Markov Marko i Enver Markov. Bitno je šta o tome mislimo mi.
http://www.alispahic.net/en/fasizam-envera-kazaza

Evo tog teksta:

Pod zastavom noža

Bosnjaci se ibrete nad svime sto im se dogadja. Nikako da se cudom nacude otkud se tolika kolicina perverznog zla iznova srucuje na njihovu dobrotu, otvorenost, srdacnost. Da su ikad raspravljali o tome zasto sita macka mrcvari ranjenog misa, razumjeli bi nesto od stvarnosti i okruzenja. U bitku sisarskih zakona je da transparentna slabost podrazava i razvija svirepost okruzenja. Macku uistinu ne zanima humanisticka filozofija jednog misa; njeno je da proganja slabije. Onoliko koliko za Bosnjake stvarnost nije crtani film Tom&Jerry, toliko za njihovo okruzenje ovo jest crtani film, zezalica, trening-prostor u kome se vitalnost gradi na partiju tlacenju Bosnjaka. Bas kao sto su ocevi iz KKK vodili svoje sinove i pse da se zezaju ubijajuci crne ljude.

Instruktori klanja

Krajem aprila 1992., u Tuzli su, u jednom lokalu, dvojica pijanih srpskih teritorijalaca razmjenjivali iskustva o klanju muslimana. Crkavali su od smijeha dok su prepricavali vesele dogodovstine. Jedan se odusevljavao spoznajom da su muslimani prdili dok ih je klao. "Ali ne svi. Uglavnom prde oni stariji!" Drugi je opricao kako se jedna zena ulitala u dimije dok ju je klao, pa je to grozno smrdilo. Klanje mu nije bilo grozno. Ovaj dogadjaj je poslije opisan u lokalnim novinama.

U maju 1995., u Becu, nekoliko razdraganih djecaka i djevojcica uslo je u trolejbus br. 13a. Govorili su rodjeni ekavski. Pricali su o tulumu koji ce organizirati za vikend. Kupili su desetak zeceva koje ce klati k"o muslimane. Vesela srpska deca su se od srca radovala klanju zeceva, jedva cekajuci da osjete kako se zivotinje mrdaju kad im se prereze vrat.

Negdje u toku rata do nas je dosla reportaza o beogradskim mladicima koji su u nekoliko navrata dolazili na vikend-ratovanje u Bosnu. Jedan od njih je ispricao svoje motive: "Rekli su nam da cemo moci ubijati i silovati, i da cemo svasta raditi". Bila im je to jedinstvena sansa da osjete toliko im zeljenu slast ubijanja ljudskog bica, a da se pri tome osjecaju patriotski korisnim.
Prisjetimo se i svjedocenja Borislava Heraka, koji je u iskazu pred sudom govorio o treniranju klanja na krmadima, kako bi se obucili da kolju muslimane. U sklopu celicenja bilo je i silovanje i ubijanje muslimanki u kafani Kod Sonje. U ovom logoru su se obucavali i neki medjunarodni zvanicnici, koji nikad za to nisu odgovarali.
Historijska profitabilnost klanja muslimana
Svjedocanstva iz srbofasistickih logora smrti dokazuju da zlocince nije zanimala iskljucivo smrt bosnjackog covjeka, vec mastoviti i monstruozni ritual izivljavanja nad zrtvom. Krvnici su strasno uzivali u masakriranju i ubijanju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu, hrani… cejfili su, kao da je klanje muslimana obicno zadovoljstvo u kome bi bilo nenormalno srpski ne uzivati.

Sve ono sto je za normalne ljude zastrasujuce, za njih je inspirativno. Klanje muslimana je tim bolje ako se dijete kolje pred roditeljima, ili roditelji pred djetetom, ako se kcerka siluje pred ocem, ako sina nabijaju na kolac pred majcinim ocima, ako se s odsjecenom muslimanskom glavom igra na male.
Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je razvrata. Povijest ne pamti gore. Jer, gore ne postoji. Pogotovo ne kao pojava iza koje (jos uvijek) stoji kriticna masa jednog naroda.
Srpska kultura klanja zivi na pijedestalu ispravnog nacionalnog puta. Klanje muslimana je nagradjeno priznavanjem Karadzicevog vojno-politickog cilja, tj. Republike Srpske. Ne postoji nijedan jedini stvarnosni argument koji bi Srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin! Ta sacica srpskih krvnika koja je otputovala u Haag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost, u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju ustavni i medjunarodno priznati karakter.
Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad juznoslavenskim muslimanima, koji su konacno stjerani u dva sandzaka, onda se srpska kultura klanja i progona muslimana ispostavlja kao historijski utemeljen argument.

Buduci da je historija Srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u Republiku Srpsku. Za njih je historijsko pravilo odvec temeljeno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih Srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli, i radili, Turci. Ali, to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom. Niti se da deklonirati genocidom nad juznim Slavenima islamske vjere.

Noz kao simbol srpske historije

Pojava medijske komercijalizacije klanja i silovanja muslimana nadgradnja je srpske genocidne arhitekture. Kad je svijet vec dozvolio i nagradio visegodisnje javno ubijanje Bosnjaka, sta je preostalo Srbima nego da se malko opuste. Danas se protiv zlocinacke internet-stranice bune samo Bosnjaci. Njih vrijedja cinjenica da Srbi za potrebe patoloskog cejfa trguju video-zapisom klanja muslimana. Ali, to ne smeta Srbima! Zasto? Zato sto Srbi prema onom nozu koji kolje muslimana osjecaju epsku zahvalnost kao prema ocu nacije, jer im je taj noz omogucio sve sto imaju. Ako bi se odrekli noza, morali bi se odreci vlastite historije, koja je gradjena na klanju i progonu muslimana. Pogana internet-stranica ima konkretnu medijsku ulogu u zastiti i futuristickom odgajanju srpskog bitka. Ona je vise od patoloske trgovine. To je srpska lektira.
…Ali i bosnjacka! S tim sto se na srpskim terevenkama video-snimak klanja muslimana gleda s osjecajem razonode i nacionalnog ponosa, kao nogometna utakmica, a sto mi okrecemo izranjavanu misao od strahotne spoznaje da smo bili i da jesmo zrtve. Na tom snimku su njihov noz i nas vrat. Dokle god za kriticnu masu Srba taj vrat ne postane ljudski, a ne muslimanski, a noz zlocinacki, a ne srpski, dotle ce biti realan nastavak genocida. Napose, vitalnost srpske genocidne svijesti predstavila se pet godina poslije rata u Banjoj Luci, Trebinju i Srebrenici. Puska je zapeta, a nasa svijest odapeta, i u kriticnoj masi zagubljena u ritmovima srbijanskog folka i slatke obmane da ce desetak haskih optuznica rijesiti i proslost i buducnost.
Buducnost je nasa na ovom strasnom snimku srpskog klanja muslimana, mog i tvog brata, oca, sina, rodjaka. Nema bosnjacke buducnosti bez bosnjackog pamcenja. Nema bosnjackog pamcenja bez suocenja sa stvarnoscu. Stvarnost je da su nase najteze boli, nepreboli, srpska zezalica.

Fatmir ALISPAHIC - Ljiljan

poznanik wrote:Ima li neko informaciju o imenima 20 profesora koji su dali negativno mišljenje o Fatmirovoj disertaciji?

sandokann wrote:

poznanik wrote:Ima li neko informaciju o imenima 20 profesora koji su dali negativno mišljenje o Fatmirovoj disertaciji?

Ko su - da su? To je dvadeset GROMADA zbog kojih vrijedi zivjeti u ovome gradu i ovoj drzavi.
Hvala im!

oridjidji wrote:
Care moj on je u mjesanom braku vec godinama. Nevjerujem da covjek koji je branio prava Srba u Tuzli i djece iz mjesanih brakova kada je bilo najgore sam sebi skace u stomak i svome djetetu brani druzenje sa istima. To kome se on obraca iz srpskog naroda i kome kaci te epitete vidljivo je iz toga teksta.

Njemu smeta sto Bosnjaci brane Jovom multikulturu koje u nasem narodu sve manje ima i ukazuje na ljudski licmejerluk jer tog istog Jovu je neko nekada u Sarajevu nazvao i Cetom, o tom bosnjackom licemjerstvu svjedoci i Jovino pismo Alji, a danas je neko od tih licemjera prvi u redu koji skuplja jeftine politicke bodove braneci Jovu. Kontas sad? Ono sto Fatmir zamjera onima koji su protestvovali za Jovu jeste sto se nisu isti sijetili minutom sutnje ili fatihom rahmetli Alagica i Talijana kojima je godisnjica smrti bila u danima kada su bili protesti za Jovu jer su i oni imali istu ulogu u ratu i isti doprinos kao Jovo, ako ne i veci sto je BiH opstala, ali njih se niko ni pomenom nije sjetio sto govori kako mi brzo zaboravljamo svoju historiju.

Sto se tice vjerskih praznika i nacionaliziranja istih, svakako sam protiv i sa Fatmirom i bez Fatmira ne svidja mi se nacionaliziranje religije, ali jbg danas apsolutno svi to rade u BiH, tako da i ukoliko zelim da zatvorim oci pred time to ne mogu jer opet je i vise nego ocito...

I procitajte ovo pa da vidite kakav je Fatmir fasista:

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=45329

Kako je i obećao, general Jovan Divjak je svakoga dana - od časa kada je zaustavljen na aerodromu u Beču - vodio Dnevnik za čitatelje naše novine: dakle, četvrtak je, 24. mart 2011.


Sa vidnim raspoloženjem oprostili smo se od advokata i otišli na zasluženi ručak u stan gde sam smešten. Ručak domaći, doneli ga Edo i Meho iz Sarajeva. Poslao mi ga vlasnik Bosanske kuće sa Čaršije. Sogan-dolma, šiš-ćevap, sarmice, preko svega jogurt. Damir i Meho pijuckaju pivo, Edo i ja vodu, iako mi oči žele pivo. Među poštom koja je arhivirana u dva registra, jedan sa domaćom, a drugi s inostranom, pronašao sam članak podrške Jean-Marie Laclavetine, romanopisca i polemičara, koji je preveo Asaf Džanić.

Bošnjački paraideolog


Tri sedmice pošto sam slobodan, ali samo u granicama austrijske republike i sa fotokopirane dve stranice pasoša, ako mi neko zatraži lična dokumenta, jer mi je pasoš u Tužilaštvu, „vodim" razgovor sa Fatmirom Alispahićem, kao što je ono nekad Čengić vodio: "Moj razgovor sa Krležom", u listu Saf (u distribuciji od 23.3.2011. godine, a preštampan u Avazu nekoliko dana kasnije), Fatmir Alispahić, bošnjački paraideolog, piše o „Kvazipatriotskom transu bošnjačkog ranjenog uma: Điha, điha SaraJovo."
Ono što sam podvukao u njegovom tekstu biće predmet „razgovora". F.A. pitam: „Da li znate kako su me zvali vojnici, koje sam obilazio u nevremena (kiša, sneg, noć) na svim položajima oko Sarajeva, Tuzle, Gradačca, Lukavca i dr., oko Visokog, u Hercegovini? A i dan-danas." Naravno da to F.A. ne zna i ne želi da zna. Za naredno pisanje pamfleta u kome ću potcrtati - „...da nije uhapšen u Beču, pod optužbom za ratni zločin, nikada ne bismo saznali šta je nama Jovo..." , treba znati da sam za pripadnike ARBiH bio - komandant, general, a pod košuljom branitelja BiH - čovek! Odnosno, čovjek, jer F.A. smeta moja ekavica. F.A. treba da odgovori - u čije ime, u ime insana ili Allaha, kvalifikuje „...protesti za Divjaka su bili neviđeni kvazipatriotski trans bošnjačkog ranjenog uma, koji bosanstvo doživljava kao ulizivanje nemuslimanima i zanemarivanje muslimana...". Koliko je meni poznato, podršku su mi dali građani Sarajeva, u čijim očima i glasovima nije bilo nacionalnog, nacionalističkog, antimuslimanskog!
A, šta F.A. znači ono „čika Jovo"?
- Pravo je čudo kako sarajevski mediji nisu prije otkrili da se general Divjak zove „čika Jovo", već je ta i tolika ljubav premijerno prikazana baš u povodu njegovog hapšenja?!
- Zlobne glasine o „čika Jovi", jer je on kroz fondaciju Obrazovanje gradi BiH i kroz primjereno držanje u poratnom periodu za sebe izborio status čovjeka kojega treba poštovati i s kojim se treba ponositi.

Bodkin wrote:

poznanik wrote:

...Na Kazazovoj ljestivici opsesija ja, Fatmir Alispahic, zauzimam prvo mjesto. Cak me ni izvrijedani Admir Pozderovic ne može sustici. Ja sam za E. Kazaza nešto kao slovo, tacka, zarez, nešto bez cega nema teksta. Toliko je tekstova napisao protiv mene, da bi mogao jednu knjigu sastaviti, a možda i doktorirati na necemu što je njegovo, a nije ukradeno i prepisano. I u ova dva teksta, doduše bez bitnog povoda, cetiri-pet puta me etiketira, dvaput kao „najcuvenijeg bošnjackog rasistu“, „negatora holokausta“ (iako sam stoput demantirao tu klevetu), pa onda pravi problem što sam kao „rasist“ magistrirao na Filozofskom fakultetu, jer takvima ne treba dozvoliti da se bave naukom. Tu nije važna suština – da sam ispolagao sve ispite kod uglednih profesora i odbranio magistarski rad – važnija je etiketa o „rasisti“, zbog koje ta magistratura ne vrijedi. Onaj ko nije „rasista“, kao Fatmir, vec je pravoslavni clan SDP-a ili Naše stranke, može biti tuta-bugarin, ali ce biti slavljen kao strucan i poželjan. Ovo razotkriva ideološki, partijski karakter pameti i morala u E. Kazaza. Kleveta je glavno oružje svakog totalitarizma. Stoga cu u nastavku baciti nekoliko rukavica u lice svima koje raduje etiketiranje moga imena, i otvoreno ih pozvati da mi se suprotstave argumentima...
...A što se tice moga teksta (Pod zastavom noža, Ljiljan 448, 2001.: 23-24.) o onoj srpskoj djeci u Becu, koja idu na žurku da kolju zeca, i tome se raduju – a zbog cega su me Marko Vešovic i Enver Kazaz proglasili rasistom – moram reci da se ponosim napisanim, jer je za svakog normalnog monstruozno kad srpski ocevi srpskoj djeci kupuju zeca za klanje i sadisticku zabavu. Odgajanje srpske djece kroz klanje zeceva, odgajanje je koljaca bošnjackog naroda. Apsolutno je nebitno šta o tome misli Markov Marko i Enver Markov. Bitno je šta o tome mislimo mi.
http://www.alispahic.net/en/fasizam-envera-kazaza

Evo tog teksta:

Pod zastavom noža

Bosnjaci se ibrete nad svime sto im se dogadja. Nikako da se cudom nacude otkud se tolika kolicina perverznog zla iznova srucuje na njihovu dobrotu, otvorenost, srdacnost. Da su ikad raspravljali o tome zasto sita macka mrcvari ranjenog misa, razumjeli bi nesto od stvarnosti i okruzenja. U bitku sisarskih zakona je da transparentna slabost podrazava i razvija svirepost okruzenja. Macku uistinu ne zanima humanisticka filozofija jednog misa; njeno je da proganja slabije. Onoliko koliko za Bosnjake stvarnost nije crtani film Tom&Jerry, toliko za njihovo okruzenje ovo jest crtani film, zezalica, trening-prostor u kome se vitalnost gradi na partiju tlacenju Bosnjaka. Bas kao sto su ocevi iz KKK vodili svoje sinove i pse da se zezaju ubijajuci crne ljude.

Instruktori klanja

Krajem aprila 1992., u Tuzli su, u jednom lokalu, dvojica pijanih srpskih teritorijalaca razmjenjivali iskustva o klanju muslimana. Crkavali su od smijeha dok su prepricavali vesele dogodovstine. Jedan se odusevljavao spoznajom da su muslimani prdili dok ih je klao. "Ali ne svi. Uglavnom prde oni stariji!" Drugi je opricao kako se jedna zena ulitala u dimije dok ju je klao, pa je to grozno smrdilo. Klanje mu nije bilo grozno. Ovaj dogadjaj je poslije opisan u lokalnim novinama.

U maju 1995., u Becu, nekoliko razdraganih djecaka i djevojcica uslo je u trolejbus br. 13a. Govorili su rodjeni ekavski. Pricali su o tulumu koji ce organizirati za vikend. Kupili su desetak zeceva koje ce klati k"o muslimane. Vesela srpska deca su se od srca radovala klanju zeceva, jedva cekajuci da osjete kako se zivotinje mrdaju kad im se prereze vrat.

Negdje u toku rata do nas je dosla reportaza o beogradskim mladicima koji su u nekoliko navrata dolazili na vikend-ratovanje u Bosnu. Jedan od njih je ispricao svoje motive: "Rekli su nam da cemo moci ubijati i silovati, i da cemo svasta raditi". Bila im je to jedinstvena sansa da osjete toliko im zeljenu slast ubijanja ljudskog bica, a da se pri tome osjecaju patriotski korisnim.
Prisjetimo se i svjedocenja Borislava Heraka, koji je u iskazu pred sudom govorio o treniranju klanja na krmadima, kako bi se obucili da kolju muslimane. U sklopu celicenja bilo je i silovanje i ubijanje muslimanki u kafani Kod Sonje. U ovom logoru su se obucavali i neki medjunarodni zvanicnici, koji nikad za to nisu odgovarali.
Historijska profitabilnost klanja muslimana
Svjedocanstva iz srbofasistickih logora smrti dokazuju da zlocince nije zanimala iskljucivo smrt bosnjackog covjeka, vec mastoviti i monstruozni ritual izivljavanja nad zrtvom. Krvnici su strasno uzivali u masakriranju i ubijanju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu, hrani… cejfili su, kao da je klanje muslimana obicno zadovoljstvo u kome bi bilo nenormalno srpski ne uzivati.

Sve ono sto je za normalne ljude zastrasujuce, za njih je inspirativno. Klanje muslimana je tim bolje ako se dijete kolje pred roditeljima, ili roditelji pred djetetom, ako se kcerka siluje pred ocem, ako sina nabijaju na kolac pred majcinim ocima, ako se s odsjecenom muslimanskom glavom igra na male.
Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je razvrata. Povijest ne pamti gore. Jer, gore ne postoji. Pogotovo ne kao pojava iza koje (jos uvijek) stoji kriticna masa jednog naroda.
Srpska kultura klanja zivi na pijedestalu ispravnog nacionalnog puta. Klanje muslimana je nagradjeno priznavanjem Karadzicevog vojno-politickog cilja, tj. Republike Srpske. Ne postoji nijedan jedini stvarnosni argument koji bi Srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin! Ta sacica srpskih krvnika koja je otputovala u Haag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost, u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju ustavni i medjunarodno priznati karakter.
Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad juznoslavenskim muslimanima, koji su konacno stjerani u dva sandzaka, onda se srpska kultura klanja i progona muslimana ispostavlja kao historijski utemeljen argument.

Buduci da je historija Srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u Republiku Srpsku. Za njih je historijsko pravilo odvec temeljeno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih Srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli, i radili, Turci. Ali, to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom. Niti se da deklonirati genocidom nad juznim Slavenima islamske vjere.

Noz kao simbol srpske historije

Pojava medijske komercijalizacije klanja i silovanja muslimana nadgradnja je srpske genocidne arhitekture. Kad je svijet vec dozvolio i nagradio visegodisnje javno ubijanje Bosnjaka, sta je preostalo Srbima nego da se malko opuste. Danas se protiv zlocinacke internet-stranice bune samo Bosnjaci. Njih vrijedja cinjenica da Srbi za potrebe patoloskog cejfa trguju video-zapisom klanja muslimana. Ali, to ne smeta Srbima! Zasto? Zato sto Srbi prema onom nozu koji kolje muslimana osjecaju epsku zahvalnost kao prema ocu nacije, jer im je taj noz omogucio sve sto imaju. Ako bi se odrekli noza, morali bi se odreci vlastite historije, koja je gradjena na klanju i progonu muslimana. Pogana internet-stranica ima konkretnu medijsku ulogu u zastiti i futuristickom odgajanju srpskog bitka. Ona je vise od patoloske trgovine. To je srpska lektira.
…Ali i bosnjacka! S tim sto se na srpskim terevenkama video-snimak klanja muslimana gleda s osjecajem razonode i nacionalnog ponosa, kao nogometna utakmica, a sto mi okrecemo izranjavanu misao od strahotne spoznaje da smo bili i da jesmo zrtve. Na tom snimku su njihov noz i nas vrat. Dokle god za kriticnu masu Srba taj vrat ne postane ljudski, a ne muslimanski, a noz zlocinacki, a ne srpski, dotle ce biti realan nastavak genocida. Napose, vitalnost srpske genocidne svijesti predstavila se pet godina poslije rata u Banjoj Luci, Trebinju i Srebrenici. Puska je zapeta, a nasa svijest odapeta, i u kriticnoj masi zagubljena u ritmovima srbijanskog folka i slatke obmane da ce desetak haskih optuznica rijesiti i proslost i buducnost.
Buducnost je nasa na ovom strasnom snimku srpskog klanja muslimana, mog i tvog brata, oca, sina, rodjaka. Nema bosnjacke buducnosti bez bosnjackog pamcenja. Nema bosnjackog pamcenja bez suocenja sa stvarnoscu. Stvarnost je da su nase najteze boli, nepreboli, srpska zezalica.

Fatmir ALISPAHIC - Ljiljan

ovaj ljudski otpad i greska prirode bi bio idealan da zivi 1943.negdje u srednjoj evropi. fasista da ne moze biti veci i svi koji podrzavaju ove stavove, a ima ih poprilicno ovdje, su isto tolii ako ne i veci fasisti od ovog ispljuvka

poznanik wrote:

sandokann wrote:

poznanik wrote:Ima li neko informaciju o imenima 20 profesora koji su dali negativno mišljenje o Fatmirovoj disertaciji?

Ko su - da su? To je dvadeset GROMADA zbog kojih vrijedi zivjeti u ovome gradu i ovoj drzavi.
Hvala im!

Znam za dio njih:

Enes Duraković, prof.dr. Redovni profesor
Munib Maglajlić, prof.dr. Redovni profesor
Fahrudin Rizvanbegović, prof.dr. Redovni profesor
Nihad Agić, prof.dr. Redovni profesor
Muhidin Džanko, prof.dr. Redovni profesor
Enver Kazaz, prof.dr. Vanredni profesor
Fatma Hasanbegović, prof.dr. Vanredni profesor

Rizvanbegović: Bilo je uvredljivih riječi

U razgovoru za “Avaz” profesor Fahrudin Rizvanbegović je potvrdio da je Lovrenović na Alispahićev račun izrekao niz uvredljivih riječi te da je u ovom slučaju napravljen svojevrstan presedan.

- Ovo je prvi put u historiji fakulteta da se takvo nešto dogodilo, da se govori o moralnoj podobnosti kandidata, a ne o temi. I dalje smatram da je tema dobra i da kandidat ispunjava sve uvjete – rekao je Rizvanbegović.

mihlebulesed wrote:

zasto u Europi, jel to u Bosni toga nije bilo !? ti bi vjerovatno volio da je Fatmir zapravo 1942-43 zivio u Foci tada pa da zavrsi u Drini kao drugih i 10 000 focanskih Bosnjaka tih godina ! ili mislis da se ovo gore boldirano nije ni desavalo kako u Drugom svjetskom tako ni u ratu 92-95 !?

poznanik wrote:Ima li neko informaciju o imenima 20 profesora koji su dali negativno mišljenje o Fatmirovoj disertaciji?

sandokann wrote:Ko su - da su? To je dvadeset GROMADA zbog kojih vrijedi zivjeti u ovome gradu i ovoj drzavi. Hvala im!

poznanik wrote:Znam za dio njih:
Enes Duraković, prof.dr. Redovni profesor
Munib Maglajlić, prof.dr. Redovni profesor
Fahrudin Rizvanbegović, prof.dr. Redovni profesor
Nihad Agić, prof.dr. Redovni profesor
Muhidin Džanko, prof.dr. Redovni profesor
Enver Kazaz, prof.dr. Vanredni profesor
Fatma Hasanbegović, prof.dr. Vanredni profesor

mihlebulesed wrote: to ti sigurno znas da su oni glasali protiv ili onako odokativno lupas i pominjes ih jer si eto samo onako cuo za njih

U razgovoru za “Avaz” ...- Ovo je prvi put u historiji fakulteta da se takvo nešto dogodilo, da se govori o moralnoj podobnosti kandidata, a ne o temi. I dalje smatram da je tema dobra i da kandidat ispunjava sve uvjete – rekao je Rizvanbegović.
http://www.akos.ba/fatmir-alispahic-pro ... -doktorat/

Prof. Rizvanbegovića poznajem iz medija, ne osobno, iako su "Rizvanbegovići" poznati i već opisani kroz istoriju... S jednim profesorom sa spiska sam odrastao, i još uvijek sam iznimno blizak, drugog poznajem od rođenja, jer je oženio moju rodicu, s trećim - onim "lojavim" sam veliki prijatelj, tako da baš i ne lupam odokativno.

A i "Akos" je relevantna organizacija za ovu temu