nastojao sam zaboraviti sto vise stvari tako da mi je sada tesko povezati sve sto sam prozivio kao klinac u jednu cjelovitu pricu, pa zato evo jos par nasumicnih detalja sto mi padaju na um.
o'zone da li si ikad u ratu sreo onog crnogorca (vojnika) koji je samo pjevao po Grbavici dan i noc punih pluca ?
a i ono auto sa mrvackom glavom mi je par puta parirano pod prozor, a iz njega tresti baja mali knindza i ostale "srpske patriotske pjesme"
a mrtvi su se kopali pod prozore i u parkove ispred zgrada, pa su cetnici cesto znali kad se napiju pucati i u te mezare, do koje je mjere to ludilo islo , ili uzmu dokumente ili neki drugi predmet, bace ga na tadasnju ulicu "srpskih boraca" kako se u ratu zvala danasnja Hamdije Cemerlica ili prijeratna Bratstva i jedinstva, kojom niko nije prolazio jer je tu snajper "radio", i kazu idi dohvati sad, i stotine drugih nacina psihickog i fizickog maltretiranja, lupanje u sred noci na haustor i vikanje "imal ovdje balija ?" a nas stan prvi od ulaza koji je bio naseljen, bas divna lokacija, ko god u haustor uleti prvo nama na vrata.
kada bi krenuli da vode nekoga sa Grbavice 2 obicno su isli autom gore kuda trola ide, pored danasnjih pilica. jer je na kraju ulice Hamdije Cemerlica bilo par naslaganih auta i autobus stari koji su sluzili kao paravan, medjutim jednom prilikom gledam scenu sa balkona, jedna od najupecatljivijih scena iz rata, cetnici, njih trojica izvode momka iz zgrade, pocetak 93. godine, i uvode u nekog razdrndanog stojadina, naprijed sjedaju njih dvojica, a nazad jedan sa tim momkom i govore na glas, "ne mogu ja sad gore vozit hajmo odmah ovdje proletit brzo, sta ce nam bit", i krecu pravo od zgrade prema pijaci, kroz raskrsnicu gdje mesnica i pekara danas, i tacno na sred raskrsnice staje im auto. verglaj verglaj, ma jok, za minut-dva poce pucat po njima, ma to bjezancija, momak izlijece nazad iz auta i bjezi prema sopingu, a njih trojica kidaju prema pijaci glavom bez obzira. taj momak je ostao ziv, znao ga je moj stari, sreo ga poslije rata u gradu negdje, kako je prezivio tu pricu ne znam, a taj stojadin se vidi na jednom snimku reintegracije
ili situacija kada je moj pokojni stari oprao mozak snajperisti koji je dosao da puca iz nase zgrade sa posljednjeg sprata, inace stari je dobio papir da ne moze u vojsku jer je imao problema sa jetrom, tako da je izbjegao mobilizaciju, i jedno vrijeme radio u opstini, a od kraja 93. su ga smjestali par puta da cuva ljude koje su dovodili u radne vodove, gdje im je davao cigare krisom, to znaju svi koji su bili u radnim vodovima, i koji su poslije rata dolazili u nas stan i grlili ga kao brata, ili su ga stavljali da strazari po zgradama okolnim da ne bi ulatili nasi na Grbavicu, a da su uletili kad je on strazario, prosli bi neopazeno sigurno, ako razumijete sta zelim rec

, elem snajperista dolazi da puca dok je on bio na strazi i uocio je nekog covjeka u dvoristu crkve kod Trece gimnazije kako skuplja drva, i kaze odo ga ja sad skinut ko zeca, a moj stari "stani bolan, nemoj biti lud, to je nas covjek", kaze snajperista se sjebo, "kako nas, kako znas to?", "pa bolan skontaj sam, nebi ti nikad musliman usao u dvoriste crkve da skuplja drva, njima to vjera zabranjuje, ovo je nas, srbin 100%"

i kaze tajac, i onda snajperista "u jebote upravu si, umalo da se ogrijesim", i prekrsti se (a kao ne bi bio grijeh da je druge vjere).
ponosan sam na svoga oca sto je u takvim okolnostima zadrzao svoju ljudskost, i sto je sa obrazom ostao na Grbavici i kada je bila reintegracija, iako su mu svi govorili "idi odatle, pod bukvu ako treba, ubice te kad vide da si srbin" i takve stvari...ali je znao ko je i sta je, i ja danas imam obraza ovo sve pisat jer znam da moj otac ako nije mogao pomoci nekome u ratu, sigurno mu nije naudio ! i mogla je njegova porodica ispastat zbog toga, ali hvala Bogu svi smo, osim nane, prezivili rat na Grbavici i Grbavica ce vjecno biti moj dom, i moje utociste !
sto se ispisa, pukla me neka inspiracija... bjezim glava ce me zabolit, jebem ti temu
