sedma_7 wrote:Borim se sa depresijom i anksioznošću već godinu-dvije. U međuvremenu sam se navukla na Asentru. To je super lijek, dobijaš takvo samopouzdanje da ti ne bi bilo bedak prić Brad Pittu i 'ladno ga barit. Međutim, ima jedna caka. Obično si jako nadrkan, obično su ti emocije toliko povišene (ove bijesne), da ih konstantno moraš držat pod kontrolom (jbg kad skontam, izgleda da je tako inače u životu).
Terapija je super, lijekovi su super, ali te više ništa ne čini sretnim. Jednostavno postaneš k'o zombi, ništa te ne može ni usrećit ni rastužit, kontantno si u nekakvoj liniji. Kao zombi. Obično postaneš toliko hladnokrvan da uopće ne možeš izraziti nikakve prijatne emocije, i ne možeš shvatiti tuđu bol ili tuđe ne, jer na Asentri, ti možeš sve a drugi ljudi ti se čine glupi, jer kako ne mogu. Elem nejse, moj problem je što kad sam na Asentri, imam jako malo razumijevanja za druge, seksualni libido ne postoji (šta je to?), ljubiš se s dečkom, a osjećaš se onako otprilike kao da se ljubiš sa drvetom. Seks postane toliko bezemocionalan da ukoliko ne paziš može odvesti u promiskuitetno ponašanje. Stid, crvenjenje, neugodne situacije - to ne postoji pa onda malo ispaneš bahati čudak kojem nije stalo ni do čeg i ni do kog. Dakle vrlo lako je postati nemoralan. Nečovjek.
E sad, iako jednoj aksioznoj osobi ovo super zvuči, vjeruj mi nije. Proklinjem dan kad sam ih počela pit.
evo vidjeh da koristis asentru i da pitam pošto je i ja koristim, koliko je pijes, koju dozu...
jer ja sam prvo pila pola tablete 6 mjeseci i bila super uz razgovor sa psihologom,,nakon 6 mjeseci doktorica mi iskljuci, da bi nakon nekog perioda meni se stanje pogorsalo i doktorica ponovo ukljuci pila 3 mjeseca nikakvih promjena, javim se kod nje ona mi kaze da pijem cjelu tabletu i evo vec osam mjeseci pijem i nista mi nije bolje...
Nego ja bi ti savjetovala da pripazis i ne stavis ovu anksioznost u centar tvojih desavanja..da samo o njoj mislis..jer tako podsjecas se i ona se odmah javi..onda nemoj izbjegavati izlazske,druzenja jer poslije sve teze bude izac..Lijek je suocavanje sa strahovima..ovo ti govorim jer se ubrzo javi taj strah od otvorenog,pa da ce neko primjetit pa podjes izbjegavat i onda odjednom ne smijes vani sam..Ti mozda to jos sve mozes preduhitrit..znaci samo hrabro..to su samo misli a od te derealizacije ti nece biti nista..A i ja sam isla na ispite a sve mi se krivila slika..jedva stignem do faksa al kad se suocis to sve polako prodje..
i na kraju sam digla ruke..hajd reko' kad mi se skroz pogorsa idem na pretrage i tako sam prestala nagadjat i bivala bolje..sad me nekad steze oko grla i naravno kontam stitna..pa pogledam simptome ima ih dosta a ja samo jedan...ma reko' mozda je psiha...i cim ne mislim popusti..ma psiha je cudo..
Koristan rad prvenstveno, tipa kopanje, sređivanje svoje sobe, i psihički. Neko spomenu igrice. Igrice su vrlo dobra stvar da "pustiš mozak na pašu" i da ne razmišljaš, jer glavni problem kod aknksiznosti je overthinking.
