tri put sam pocela pisat, pa odustanem

helem...
Dosla ja tek na fax 2000,
iz provincije 
, sa cimerkom S zivjela na Pofalicima. U to vrijeme Pofalici bili studentsko naselje i brzo ti mi tu upoznamo jos 2 cure A, Dz i D.
Jedne subote bila s nekim drustvom na kafama u gradu i kasno ja kuci krenem, iza 23:40- zadnji tramvaj haman-za taksija se nema, naraFno. Izlazim ja na Pofalicima i trebam sad onim pravcem gore u Humsku. Iz tramvaja izadjose 3 lika ispred mene i sve se okrecu, komentarisu i zastajkuju. Jooooooooooooj, meni prpa, sta kako... i predjem ja na drugu stranu i lagano. Kad komentarisu oni, glasno skroz(nigdje nikog, ni pjesaka ni auta, pohladno-novembar):
'Vidi ba ona cura sama, ide gore na Pofalice. Pusticemo je do nadvoznjaka, a onda gore je nasa.' Ja se tresem ko Banja Luka. Nit ja imam mobitel, nit nesto love za taksi, nit koga u blizini, ma nista!!! Kad nastavise oni :' Uzecemo joj svu lovu, i onda je sredit', kaze drugi :' Ma bolje je upratit gdje i s kim stanuje, ovdje je ona nova, pa nek nikad ne zna kad cemo je sacekat!'
Ja se ukopala. Sjela na onu stanicu autobusku, i kontam sta cu, gdje cu; nekog sacekat, pitat gdje je policija il nesto... izbezumljena! Kad dobacuju oni:'Dzaba ti tu sjedis, nema sad autobusa nikakvih... ti moras ispod nadvoznjaka, to je jedini put!' Pogledam ja, benzinska! Odem kupim tlf karticu i nazovem ove cure, tacnije D, jer je jedina ona imala mobitel. Sve im ispricam i zamolim ih da dodju po mene, odmah, i nek pokupe i moju cimerku usput...(one su kod plavog granapa bile, a mi kod FDS-a).
U medjuvrmenu, momci otisli prema nadvoznjaku, a ja cekam kod pumpe. Onim na pumpi nit sta govorim, nit je njima sta jasno. Kad dolaze ove cure... meni svanulo. A i one se prepale, ponijele jadnice nozeve kuhinjske.

Pogledam kod jedne, rezbrasti

Puknemo se tu smijat od muke.
I krenemo mi lagano gore, sve je u meni umrlo kod nadvoznjaka...

One me ubjedjuju da nisu nikog usput srele, al jok! Sedam dana iz kuce nisam nosa promolila, samo jednom otisla na predavanje i to s cimerkom do faxa, nazad sama-taxijem... U granap nisam mogla...
sad se vec pitate a gdje je ovdje date
Proslo od toga desetak dana, dodje nama Dz i veli meni da je jedan njen kolega s faxa vidio nas dvije u Merkatoru nekad, i ko ja mu se pravo svidjela i hajd ko on bi samnom na kafu... Ma meni se ne ide nikud, jos me drzi... i nagovore ti one mene, te ti ja s Dz odem i nadjemo se s tim likom... u po bijela dana, naraFno! Njoj kao nesto iskrslo, ode ona, ima obaveza...
Ja ostanem, lik extra, smijeh do suza... i onako i fin, i zgodan... ma sasvim oki...meni pravo sjelo malo zeze i da se opustim od one traume... i dodje prica do toga gdje ja zivim ovdje u Sa, i tako ja velim na Pofalicima gore... kad veli lik:' Imam ja gore neke raje, nedavno bio kod njih... Joj jesmo se ismijali, tu noc neku curu isprepadali. Vracala se ona sama odnekud i mi joj dobacivali da cemo je docekat gore kod mosta, da je gotova...' Valja se on od smijeha! Ja mislim da sam bila zelenija od ovog smaje

i da sam u sekundi izgovarala po 7-8 rijeci, i da je u narednhi 5 minuta bio spomenut veci dio njegove familije i sljedecih pokoljenja... tresem se ja, ma place mi se!!
Tek nakon par minuta lik skonta o cemu ja, ost'o

poceo se izvinjavat, kao sve je zeza, oni to nekad tako
manijaci jedni, ja sebi ne mogu doci...
i ne trebam dalje spominat, da nista nije bilo...vidjala sam ga par puta, uvijek se ono nasmijesi i gleda prvi pozdravit... i sad mi muka kad se sjetim...
sorry na velkom uvodu, al mi je to fakat trauma...
ako je neko odavdje bio neki od aktera
