Dogadaji u Crnoj Gori

[kiky]

čini mi se da je za crnu goru najbolje rješenje ...
pusti, ba, sanđak ...[/quote]

Komunjare su nakon WWII unistile Sandzak, podijelile ga po velikosrpskom planu izmedu Srbije i Crne Gore, izdali i prodali drugi bosnaskohercegovacki izlaz na more u Bokikotoriskoj, to jest Sutorinu nekakvom internom kafanskom odlukom komunistickih anti BH lesinara koja je nelegalna


Granica danasnje BiH uspostavljena jos na beckom kongresu 1814 a potvrdena 1878 godine na berlinskom na kome su odredene i granice Srbije koje je ona potom prosirivala velikosrpskom nacertanijskom hegemonistickom ideologiom "Krvi i Tla".Na ovoj mapi se odlicno vide granice BiH sa Sutorinom i Bokokokotorskim izlazom na more, koji nam pripada i koji treba povratiti ako treba i medunarondom arbitrazom i tuzbom, tako da se postojece nelegalne granice na stetu BiH sa Crnom Gorom ne mogu prihvatiti.

Bosnjaci juznog, crnogorskog dijela Sandzaka su svojim glasovima na referendumu prevagnuli i pomogli Crnoj gori da se izcupa iz velikosrpskih kandzi. Djukanovic je prevarant,ratni zlikovac i mafijas koji je od velikospskog sluge i agresora na RBiH, progonitelja i ubice Bosnjaka ostao prevarant i vuk u jagnjecoj kozi,....
[/quote]

ma sve to stoji ...
i apsolutno se slažem ...

[PipiDugaDevetka]

čini mi se da je za crnu goru najbolje rješenje ...
pusti, ba, sanđak ..

ma sve to stoji ...
i apsolutno se slažem ...

Pa pobiriši svoju više nego ciničnu izjavu, ''koji ba sandjak''

[radostan dan]

kako ono bi, bravo za milu, neprijatelj mog neprijatelj je moj prijatelj i sl...

Mandić: Dobio sam Mila, ali neću pare već izvinjenje
19:46, 23.10.2012.Autor: ,E.P.K./Dan



Nekadašnji ministar Vlade Republike Srpske pred Evropskim sudom dobio spor protiv Crne Gore zbog nezakonitog hapšenja u Budvi, ali se odrekao odštete i dodao da pamti kada je Đukanović pomagao Srpsku


PODGORICA - Bivši ministar u Vladi Republike Srpske Momčilo Mandić, pred Evropskim sudom u Strazburu, dobio je spor protiv Crne Gore, koji je pokrenuo zbog nezakonitog hapšenja u Budvi. Pošto je podgorička vlada priznala krivicu pred ovim sudom, Mandić nije želeo novčanu naknadu.

Momčilo Mandić je potvrdio da je na sudu u Strazburu dobio spor protiv Crne Gore zbog nezakonitog hapšenja u Budvi. Kazao je i da nije želeo materijalnu naknadu, već javno izvinjenje crnogorske vlasti za nepravdu koja mu je nanesena.

- Prvi i jako važan razlog zbog kojeg sam odlučio da za vandalski čin i torturu koju sam pretrpeo ne tražim materijalnu nadoknadu, već samo izvinjenje od crnogorske vlade, leži u činjenici da moja porodica vodi poreklo iz Crne Gore i nisam želeo da ceh nezakonitih postupaka crnogorske policije plaća moj bratski narod. Jasno je da bi teret ovakve odluke izneli crnogorski penzioneri i radnici koji već plaćaju belosvetskim tajkunima za poslove koje je garantovala Vlada Crne Gore. Ne želim da uzimam novac od crnogorske sirotinje - rekao je Mandić i osvrnuo se na saradnju sa crnogorskom vladom devedesetih godina.

- Drugi i ujedno i najvažniji razlog je to što ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo.
Ne smem zaboraviti ni pomoć koju nam je upućivao tadašnji ministar zdravlja Miomir Mugoša koji je Hercegovini darovao dve poljske bolnice - kazao je Mandić.

- Posebno su značajan doprinos dali u oslobađanju Goražda gde je bivši gradonačelnik Pljevalja i sadašnji, koliko čujem, poslanik Mila Đukanovića pokazao neverovatan patriotizam. Bivši ministar zdravlja Mugoša je jedan od najomiljenijih ljudi u RS i srpski mu narod nikad neće zaboraviti što je sve uradio za nas.

Dozvolio je da budem prvi crnogorski državljanin koji je izručen drugoj državi i to bez ikakvog postupka ekstradicije, suprotno tadašnjem zakonu i Ustavu Crne Gore. Kada sam uhapšen, moja supruga je izvadila uverenje da sam državljanin Crne Gore da bi kasnije crnogorska SDB pokušala da falsifikuje dokumentaciju, pa mi je u martu 2005. godine navodno oduzeto državljanstvo. Naravno, u tome nisu uspeli. Zato sam i dobio spor u Strazburu jer se radilo o klasičnoj otmici, a ne izručenju. Nemam objašnjenja zbog čega je prema meni ovakvo postupano, osim da je u pitanju potreba da se po svaku cenu ostane na vlasti - zaključio je Mandić.

U obrazloženju presude se navodi da su 17. avgusta 2005. godine, u 14 sati i 30 minuta, četiri crnogorska policajca ušla u stan podnosioca tužbe u Budvi, stavila mu lisice i odvela ga u policijski auto.

[kiky]

čini mi se da je za crnu goru najbolje rješenje ...
pusti, ba, sanđak ..

ma sve to stoji ...
i apsolutno se slažem ...

Pa pobiriši svoju više nego ciničnu izjavu, ''koji ba sandjak''

pa, dobro ...
dal da napadnemo crnu goru ili šta ...
bošnjaci u crnoj gori se ne bune i izgleda da im ide dobro ...
čak su dio vladajuće koalicije ...
šta treba sad da radimo ...

[kiky]

kako ono bi, bravo za milu, neprijatelj mog neprijatelj je moj prijatelj i sl...

Mandić: Dobio sam Mila, ali neću pare već izvinjenje
19:46, 23.10.2012.Autor: ,E.P.K./Dan



Nekadašnji ministar Vlade Republike Srpske pred Evropskim sudom dobio spor protiv Crne Gore zbog nezakonitog hapšenja u Budvi, ali se odrekao odštete i dodao da pamti kada je Đukanović pomagao Srpsku


PODGORICA - Bivši ministar u Vladi Republike Srpske Momčilo Mandić, pred Evropskim sudom u Strazburu, dobio je spor protiv Crne Gore, koji je pokrenuo zbog nezakonitog hapšenja u Budvi. Pošto je podgorička vlada priznala krivicu pred ovim sudom, Mandić nije želeo novčanu naknadu.

Momčilo Mandić je potvrdio da je na sudu u Strazburu dobio spor protiv Crne Gore zbog nezakonitog hapšenja u Budvi. Kazao je i da nije želeo materijalnu naknadu, već javno izvinjenje crnogorske vlasti za nepravdu koja mu je nanesena.

- Prvi i jako važan razlog zbog kojeg sam odlučio da za vandalski čin i torturu koju sam pretrpeo ne tražim materijalnu nadoknadu, već samo izvinjenje od crnogorske vlade, leži u činjenici da moja porodica vodi poreklo iz Crne Gore i nisam želeo da ceh nezakonitih postupaka crnogorske policije plaća moj bratski narod. Jasno je da bi teret ovakve odluke izneli crnogorski penzioneri i radnici koji već plaćaju belosvetskim tajkunima za poslove koje je garantovala Vlada Crne Gore. Ne želim da uzimam novac od crnogorske sirotinje - rekao je Mandić i osvrnuo se na saradnju sa crnogorskom vladom devedesetih godina.

- Drugi i ujedno i najvažniji razlog je to što ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo.
Ne smem zaboraviti ni pomoć koju nam je upućivao tadašnji ministar zdravlja Miomir Mugoša koji je Hercegovini darovao dve poljske bolnice - kazao je Mandić.

- Posebno su značajan doprinos dali u oslobađanju Goražda gde je bivši gradonačelnik Pljevalja i sadašnji, koliko čujem, poslanik Mila Đukanovića pokazao neverovatan patriotizam. Bivši ministar zdravlja Mugoša je jedan od najomiljenijih ljudi u RS i srpski mu narod nikad neće zaboraviti što je sve uradio za nas.

Dozvolio je da budem prvi crnogorski državljanin koji je izručen drugoj državi i to bez ikakvog postupka ekstradicije, suprotno tadašnjem zakonu i Ustavu Crne Gore. Kada sam uhapšen, moja supruga je izvadila uverenje da sam državljanin Crne Gore da bi kasnije crnogorska SDB pokušala da falsifikuje dokumentaciju, pa mi je u martu 2005. godine navodno oduzeto državljanstvo. Naravno, u tome nisu uspeli. Zato sam i dobio spor u Strazburu jer se radilo o klasičnoj otmici, a ne izručenju. Nemam objašnjenja zbog čega je prema meni ovakvo postupano, osim da je u pitanju potreba da se po svaku cenu ostane na vlasti - zaključio je Mandić.

U obrazloženju presude se navodi da su 17. avgusta 2005. godine, u 14 sati i 30 minuta, četiri crnogorska policajca ušla u stan podnosioca tužbe u Budvi, stavila mu lisice i odvela ga u policijski auto.

pa, radosni ...
nije valjda da si spao na to da se hraniš kokošarskim svađama ...
uz to ...
kao da mi u bosni ne znamo šta je radila crna gora ili milo u zadnjem ratu ...
ali cijenimo i ono što je uradio poslije rata, a pogotovo što radi danas ...
al da neduljim, brezveze ...

[ultima_palabra]

Ja Mome provokatora Jeftina fora, bolje da je uzeo pare...

[radostan dan]

što jeS, jeS, i ja bi uzeo radije pare.

ok kiki, ali zar onda nije tragično to što se prije možeš dogovoriti i razumjeti sa tim i takvim milom, nego sa nekim ko je čist glede dešavanja devedesetih... (pitanje je hipotetičko, ne odnosi se konkretno na tebe i samo na mila, već uopšteno)

[kiky]

što jeS, jeS, i ja bi uzeo radije pare.

ok kiki, ali zar onda nije tragično to što se prije možeš dogovoriti i razumjeti sa tim i takvim milom, nego sa nekim ko je čist glede dešavanja devedesetih... (pitanje je hipotetičko, ne odnosi se konkretno na tebe i samo na mila, već uopšteno)

pa s milom se niko nije dogovaro ...
milo je jednostavno okreno list i počeo svirat drugu pjesmu koja je o.k. ... ( da ne nebrajam )
i odmah više nema nikakvih problema ...
ne kontam te ovo za "čist devedestih" ...
jel misliš na nekog konkretno ili na princip ...

[radostan dan]

mislim na princip.
znači u određivanju odnosa spram djela ili persona, potpuna abolicija za sve one koji su okrenuli list, bez obzira na ranije počinjeno?
ja to ne volem i ne marim...

[kiky]

mislim na princip.
znači u određivanju odnosa spram djela ili persona, potpuna abolicija za sve one koji su okrenuli list, bez obzira na ranije počinjeno?
ja to ne volem i ne marim...

ali imaš li nekog konkretnog kao primjer gdje se nemožemo dogovorit a "čist je" ...
ili ...

[PipiDugaDevetka]

http://www.slobodnaevropa.org/content/v ... 95496.html
Šta da traži neko od rodbine ovih nakon što su jednom, pardon više puta, prevareni SVI?

Što se mene tiče, ja tražim ovaj spomenik u HN?
Meni je to dosta.

Ostalo vidjeti na 18. stranici ove teme.

[PipiDugaDevetka]

Crna Gora




Vlast u Crnoj Gori ne želi da se sjeća deportacija izbjeglica


28.05.2012
Ovih dana navršava se 20 godina od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, koji su 1992. godine nezakonito uhapšeni i zatim deportovani iz Crne Gore. Pored obećanja iz vrha vlasti da će spomenik žrtvama deportacije biti podignut u krugu policijske stanice u Herceg Novom, kao i da će 27. maj biti proglašen Danom sjećanja na deportovane, to se do danas nije dogodilo. U međuvremenu, u Višem sudu u Podgorici 29. maja bi trebalo da počne novo suđenje devetorici bivših policijskih službenika koji su optuženi za taj ratni zločin.

Tačno prije godinu iz Vlade obećali su da će podržati gradnju spomenika žrtvama deportacija, a predstavnici NVO sektora pozdravili takvu inicijativu iz kabineta premijera Igora Lukšića.

Tih dana je iz Ministarstva kulture stigla potvrda da su u vrhu vlasti voljni da podrže gradnju biste u znak sjećanja na 66 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti koji su 1992. predati vojsci bosanskih Srba. Tadašnja portparolka Ministarstva kulture Danica Nikolić rekla je za RSE:

,,To je još jedan korak ka onome na čemu insistira i NVO sektor, na čemu država i državni organi predano rade, a to je suočavanje sa prošlošću i sa nekim ružnim stvarima koje se jesu desile i zaista sam sigurna, i kada je Ministarstvo kulture u pitanju kao i kolege iz drugih resora, da će učinite sve da se to spomen obilježje što prije završi“.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, takođe, javno podržao inicijativu da 27. maj bude Dan sjećanja na deportovane.

Ni nakon godinu, međutim, nije podignut spomenik, a nije uspostavljen ni Dan sjećanja.

Istraživač slučajeva kršenja ljudskih prava, Aleksandar Zeković, za RSE kaže da Crna Gora za 20 godina, izuzev deklarativnih izvinjenja, nije mnogo učinila kada je riječ o pravdi za žrtve ratnih zločina. To pokazuje, kaže Zeković, i odnosom prema inicijativi NVO za gradnju spomen obilježja za deportovane.

„Crna Gora, odnosno Vlada Crne Gore je prošle godine otvorila jedno posebno spomen obilježje u glavnom gradu koje je posvetila svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugsolavije. No, sa aspekta onih koji su inicijatori, ja sam među njima, podizanja spomenika u Herceg Novom, smatram da to nije adekvatan čin i, nažalost, radi se o jednoj novoj vrsti izigravanja, ne samo žrtava i njihovih porodica deportovanih, nego ukupno civilnog društva i demokratske javnosti. Zaista zabrinjava podatak da Crna Gora za 20 godina nije uspjela da napravi jedan ozbiljniji otklon od onog činjenja iz devedesetih godina i da napravi neku konkretniju akciju od izvinjenja koje su uputili nekoliko visokih državnika“, smatra Zeković.

Prema prijedlogu NVO, spomenik bi trebalo da bude sagrađen na prostoru područne jedinice policije u Herceg Novom.

Novljanin Miodrag Mališa Marović kaže nam da još dugo neće biti podignut spomenik onima koji su prije 20 godina u Herceg Novom i u Crnoj Gori potražili spas od rata da bi potom bili izručeni dželatu na ruke. Navodi prvi razlog:

„Zato što u državnom i političkim vrhovima Crne Gore ne postoji politička volja da se nešto tako učini iz prostog razloga što se taj zločin ne priznaje kao zločin tadašnje vlasti nego kao državna greška ili kao nešto što je počinila policija, odnosno njeni službenici nižeg ranga, dok su oni u policijskom vrhu ispunjavali zadatke dodijeljene im u, još uvijek tada zajedničkoj državi“.

Marović navodi i drugi razlog zbog kojeg , kako kaže, još neće biti podignut spomenik deportovanim bosanskim izbjeglicama.

„Drugi razlog je sam Herceg Novi. U vrijeme zločina to je bio grad u kojem je provođeno etničko čišćenje i kada se taj grad nazivao najjužnijom srpskom karaulom. Ko je danas spreman u ovom gradu da prizna da je u toj politici počinjen zločin kada su na vlasti oni koji su bili ideolozi i izvršioci etničkog čišćenja , provođenog u to vrijeme“.

Početkom devedesetih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci haškog optuženika Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima. Niko od tadašnjih visokih zvaničnika u Crnoj Gori nije izveden pred sud niti je pozvan da svjedoči o tom zločinu.

Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio.

U utorak, 29. maja bi u Višem sudu trebalo da počne glavni pretres na novom suđenju devetorici bivših policijskih i bezbjednosnih službenika koji su optuženi za zločin deportacije. Novo suđenje je zakazano nakon što je Apelacioni sud Crne Gore ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda kojom su devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore oslobođeni optužbe da su preseljenjem izbjeglica BiH iz Crne Gore vlastima Republike Srpske, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Pred sudiju bi ponovo trebalo da izađu Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radunović, Milorad Ivanović, Milorad Šljivančanin, Božidar Stojović, Sreten Glendža, Duško Bakrač i Branko Bujić.

[PipiDugaDevetka]

Penzionisani policijski inspektor postaje nacionalni heroj u Crnoj Gori, jer uporno tvrdi da je tokom rata, rizikujući život, spasio trojicu Bosanaca. No, istina polako počinje da izlazi na vidjelo....Film "Heroj naseg doba" Šekija Radončića o deportaciji Bosanskih izbjeglica 92. u Herceg Novom. Film sadrzi svjedočenja, koja bacaju novo svjetlo na ulogu policijskog inspektora Slobodana Pejovića u deportaciji bosanskih izbjeglica 92. Slobodan Pejović dobio je vise nagrada za građansku hrabro...st, jer je, po sopstvenoj priči, oslobodio trojicu Muslimana, uhapsenih 92. u Herceg Novom. Svjedoci, koje je nakon visegodisnjeg traganja pronasao autor filma Šeki Radončić, tvrde, međutim, da ih je Pejović grubo hapsio, a da ih je oslobodio policajac Milan Jokić.
Režija i scenarij: Šeki Radončić
Produkcija:Witness-Sarajevo

[PipiDugaDevetka]

Koji lažljivac! Ovaj, Slobodan Pejović!

[Bosnolog]

Đoković je polu-Crnogorac polu-Hrvat!
Posted on septembar 28, 2012
Novak Đoković nije etnički Srbin, već Crnogorac po ocu i Hrvat po majci!


Porodica Novaka Đokovića potiče od Damjanovića iz stare Crne Gore, sa Čeva. Njegov predak, Đoko Damjanović, po kom je nastalo prezime porodice, oko 1730. godine preselio se u Jasenovo Polje kraj Nikšića.

Iz Jasenovog Polja se Novakov prađed Neđeljko Đoković 1928. sa porodicom odselio u Metohiju, u selo Voćnjak. Zbog rata na nekoliko godina se nastanjuju u Jasenovom polju. Početkom 1951. godine Novakov đed Vladimir seli se iz Metohije u Kosovsku Mitrovicu, đe 1961. dobija sina Srđana, Novakovog oca, koji danas ne krije da je etnički Crnogorac. Đokovići su se preselili u Beograd 1981. godine.

Vrlo je vjerovatno da je Novak upravo dobio ime po svom čukunđedu, Crnogorcu iz Jasenovog polja – Novaku Đokoviću, koji je 1905. otišao u Čikago. Dva puta se vraćao kako bi se borio za svoju domovinu. Poslije Solunskog fronta riješio je da ostane u Jasenovom polju, đe je postao sudija porotnik.


Klikntite za uvećanje dokumenta u kome se Đokovićev čukunđed izjasnio kao Crnogorac

U američkom imigracionom dokumentu, koji su useljenici popunjavali u luci odakle je brod isplovljavao za Sjedinjene Američke Države, ČUKUNĐED NOVAKA ĐOKOVIĆA UPISAN JE, NA OSNOVU SVOJEVOLJNOG ISKAZA, KAO CRNOGORAC PO NACIONALNOJ I ETNIČKOJ PRIPADNOSTI! U tom dokumentu starom preko 100 godina, konkretno je za ime ovog istoimenog Đokovićevog pretka navedeno: Nationality (Country of which citizen or subject): Montenegro; Race of people: Montenegrin.

Dakle, isključuje se svaka mogućnost da je podatak “Montenegrin” označavao državljanstvo a ne narodnost, naročito imajući u vidu da su odmah iznad Đokovića bila upisana dva Srbina iz Mađarske, što još jasnije pokazuje da Đokovići nijesu bili srpske, već crnogorske narodnosti! Saznajte više ovđe: klikntite za članak s dokumentom u kome se Đokovićev čukunđed izjasnio kao Crnogorac (članak je pisan 2008, kada se nije znalo da li se radi o Novakovom rođaku ili direktnom pretku, dakle prije nego je javnost upoznata da je definitivno riječ o čukunđedu slavnog tenisera).

Sa druge strane, Novakova majka Dijana je Hrvatica rođena 1964. godine od oca Zdenka i majke Elizabete, vojnih zdravstvenih radnika, Hrvata doseljenih iz Vinkovaca u Beograd sredinom prošlog vijeka nakon što je Dijanin otac, oficir JNA, dobio prekomandu.

Novak Đoković je u više navrata i javno priznao da mu je majka Hrvatica (napr.: Kad sam ušao u četvrtfinale Roland Garrosa, lično me nazvao premijer Koštunica, čestitao mi na uspehu. Šokirao sam se jer je znao baš sve o meni. I da mi je majka Hrvatica, iako je rođena u Beogradu, jer su svi njeni iz Vinkovaca i tamo imam puno rodbine. Tata je Crnogorac…).


Novakov otac je takođe priznao hrvatsku nacionalnost svoje supruge:

- Istina je da je moja supruga Hrvatica, ali je isto tako istina da ona u Srbiji živi više od 40 godina i da je lojalan građanin naše države. Njeni roditelji su bivša vojna lica, rođeni Vinkovčani, koji su svoj život i sreću pronašli u Beogradu. … Srbi su normalni ljudi i moja supruga nikada nije imala problema što je druge nacije. … Iskreno verujem da Novaku niko neće zameriti što mu je majka Hrvatica.



http://crnogorskapitanja.wordpress.com/ ... olu-hrvat/

[radostan dan]

džabe ga braniš moj bosnolog, obični troprstaš, kO i drugi...

[Akadi]

Đoković je polu-Crnogorac polu-Hrvat!
Posted on septembar 28, 2012
Novak Đoković nije etnički Srbin, već Crnogorac po ocu i Hrvat po majci!

Ne pričaj svašta. Nole je čistokrvni Srbin. Samo su se ostali narodi miješali i asimilirali druge... kod Srba toga nije bilo.

[muzicar_iz_parka]

Imaju oni u CG "čistokrvne" Crnogorce poput haškog psihijatra Dabića, te mirotvorca Slobodana, pa nigdje ne ističu njihovu pripadnost crnogorskom narodu.
Ako ćemo po porjeklu, barem je svaki 4. Beograđanin porjeklom iz CG, a neki u šali kažu da novi Beograd više Crnogoraca ima no sama Podgorica.

[radostan dan]

ako ćemo baš da se ćeramo, nije svaki 4-ti no svaki 2,7-mi...
drugo, samo u bg ima više cg no u podgoricu, to nije šala.

evo sad ova generacija studenata iz 96-te upravo završava škole, ne vjerujem da će i 25 posto da ih se vrati u rodnu grudu.
i ne treba.
srbija bi bila obezglavljena da taki i toliki kadar najednom ode.
od upravnika studenskije domova, grasa, zadruga, milicije i udbe, do glavnije lokala.



još malo, neće ga se novi sad zvati tako, nego nova gorica...

nema praška protiv nas baćo...

[CSKA]

A ne bi ste vjerovali koliko sarajlija ima na Dorcolu .

[radostan dan]

šaka jada spram ovake (brzo a, dugo e) mase (ponoviti postupak iz prethodne zagrade).

[Akadi]

Zabranjen Memorial "Šahovići 1924-2012"!

U skladu sa Rješenjem Uprave policije- PJ Bijelo Polje, obavještavamo javnost da se „...Zabranjuje održavanje javnog okupljanja NVO „Broj 19“ iz Bara, zakazanog za dan 10.11.2012. godine u 8:00 časova, ispred Gasulhane u Bijelom Polju i Memorijalni marš na relaciji Bijelo Polje...“.

Sadržaj Rješenja je, osim vremenskih detalja, identičan prošlogodišnjem. Izostavljen je i pasus: „... zbog činjenice da je predio Vraneške doline naseljen većim pravoslavnim stanovništvom, te da među njima vlada nepovjerenje u dobronamjernost organizacije ovog marša i održavanje programa.“ Koliko nas je samo skupo koštalo „nepovjerenje“ prije 88 godina?! Nameće se logično pitanje: ko bi ovdje trebao da bude nepovjerljiv?

Podsjećamo da je Savjet za građansku kontrolu rada policije na 19-toj sjednici 19.aprila 2012.godine zaključio da „Ustav Crne Gore, u članu 52, jamči slobodu mirnog okupljanja, bez odobrenja, uz prijethodnu prijavu nadležnom organu kao i da se, istim članom, sloboda okupljanja može samo privremeno ograničiti, iz Ustavom predviđenih razloga, ali nikako zabraniti. - Pri razmatranju ove problematike Savjet je imao u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, kroz čiju jurisprudenciju su razvijeni određeni standardi zaštite prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, kao i pitanje pozitivnih obaveza države u pogledu ometanja ovog prava od strane eventualnih protivdemonstranata.

Predstavnik NVO “Broj 19” će se 10. novembra 2012. godine pojaviti na zakazanom mjestu, kao znak otpora kolektivnom zaboravu!

http://broj19-number19.org/project_view ... ject_id=31


Masakr u Šahovićima 1924.

Prema Đilasu, „Gorski vijenac“ u njegovom selu znali su napamet svi seljaci, i ta im je knjiga bila praktično zamjena za „Bibliju“. On kaže: "Izgledalo mi je da sam rođen sa krvlju u očima. Prvi prizor koji sam ugleda bila je krv. Moje prve riječi bile su krv i kupale se u krvlju”.

U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde" Đilas opisuje taj strašni zločin i opisuje užasne detalje tog masakra, u kojem su ubijene žene, djeca, starci, i opisuje krvoločnost crnogorskih seljaka koji su tijela masakrirali i nakon što su ih ubili. Takođe on navodi prave razloge koji su motivisali Crnogorce da počine ovaj zločin:

"... Nikada nije bilo takvog vojnog pohoda, niti je iko čak mogao pretpostaviti da se to zbilo u onom što zovemo duh nacije. U poređenju sa tim, nedela iz 1918. bila su dečja igra. Kasnije se većina krstaša i sama stidjela onog što se dogodilo i što su učinili, ali - učinili su... Vlasti u Šahovićima dale su obavještenje da će grupa muslimana, koji su bili pritvoreni pod izgovorom da su im životi ugroženi, biti prebačena u Bijelo Polje. Crnogorci su ih čekali na zgodnom mjestu i poklali ih nedaleko od groblja u Šahovićima. Ubijeno je oko pedeset istaknutih muslimana. Slična je sudbina bila namenjena i muslimanima iz Bijelog Polja, inače miroljubivim i marljivim ljudima. I oni su pod zaštitom trebali biti prebačeni preko Šahovića. Međutim, u poslednjem je trenutku jedan oficir srpske vojske spriječio prijevaru i zločin... Zaklano je nekih trista i pedeset ljudi, svi na strahovit način. Usred pljačke bilo je i silovanja, koje je kod Crnogoraca dotad bilo nečuveno... Iako je Jugoslavija imala parlament, cijeli je zločin zataškan... Da je provedena čak i površna istraga, otkrili bi se počinioci i vođe. Ali nikakve istrage nije bilo. Dva ili tri stražara iz Šahovića ostala su nekažnjena što su zatočenike predali rulji. Bila je najavljena sveobuhvatna istraga, ali se pokazala običnom komedijom... Iz naručja majki i sestara uzimali su djecu i klali ih pred njihovim očima... Jedna je grupa napala jedan muslimanski usamljeni posjed. Seljak je upravo drao jagnje. Namjeravali su ga ustrjeliti, a kuću zapaliti, ali ih je guljenje jagnjeta navelo da na istu šljivu za pete objese seljaka. Iskusni mesar je sjekirom rascjepio seljakovu glavu, ali vrlo pažljivo, kao da nije želeo da ošteti torzo Zatim je rasporio grudi. Srce je još kucalo. Mesar ga je rukom isčupao i bacio psu, kasnije se pričalo kako pas nije ni taknuo srce, jer čak ni pseto neće tursko meso... Da bi nepravda bila potpuna, Boška nijesu ubili muslimani nego Crnogorci, glavešine iz Kolašina. To je moj otac kasnije saznao od povjerljivog znanca..."



Tačan broj ubijenih Bošnjaka u Šahovićima se ne zna, ali se zna da se kreće između 600 i 750 ubijenih. U Šahovićkoj kapetaniji je prije ovog događaja bilo 576 pravoslavnih i 1580 muslimanskih domaćinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26, 8 a Bošnjaka 73, 2. Danas tamo nema više ni jednog Bošnjaka. Oni koji su preživjeli zločin odselili su duboko u Sandžak, Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zločin i počinili, tako da danas tamo žive njihovi potomci.

Kako ništa ne bi podsjećalo na Bošnjake i Islam, Crnogorci su porušili obije džamije, prekrstili naziv mjesta Šahovici u Tomaševo. (http://www.vranes.eu/)

http://www.brodarevo.net/diskusije/3/49 ... 24-godine/


Šahovići

To crna zemlja upamtila nije!
...O, Boze! O, grdne rane nase!

Sve zivo sto nadjose po selu
priuzomi zicom ostrom povezase!
I ono malo u besi sto trza ko' crv,
i djecaka pirgava, s kosom kao grm,'
i djevojce sto tek uci na nasuce prelu,
I sve cure nase, I zene,
I oceve, I djede, I nene?
Sve povezase ko tovljenu stoku
I sve nas povedose ka nijemom potoku ?
Do stogova!

Mladu kojoj je jos dukat sijao na celu ?
Skinuse golu?!
O, Boze! O, grdne rane nase! ?
Pred mladozenjom, svekrvom, jetrvama
I pred nama je svima salijetase
Sludjenu, zavezanu za topolu,
I vec bez svijesti, jadnicu!
Ne oni, mi smo plamtjeli od srama,
mavi podocnjaka, srveni u licu!
Oci smo svoje dizali ka Nebu,
Zurec po njivi, sumarku I greblju,
Bacajuc ih preko medja I ograda?
Kamo srece da sam bio slijep!

A tek je dosla bila nasa cila Mlada!
Voljesmo je kao scer il seku!
Muskici se, na piru, po njenu duseku
Valjahu: da nam porod bude kao ona lijep,
Da nam ona, plemkinja, koljeno produzi!
A sad nase ruho prlja cetnik ruzni
Spustajuci u njega gadno spolovilo!
To crna zemlja upamtila nije!

O, kamo srece da nas na njoj nikad nije bilo
- kakvu gledasmo sramotu
mi, bijedni ko tarac na plotu!
U usima je tutnjalo ko grom
ono sto hajkac bi hajkacu,
cereci se, sapnuo u uho
prije neg bi pridji tijelu Mladinom?
A onda bi mokrili ? podrigujuc I hracuc ?
Za topolom suhom!
I zvijer stane krvi kada se naguca!
Nadasmo se da su zasitili se,
Da se s Mladom svrsit nase muke
Te da vise mrcvarit nas nece!
No najdeblje uze pocelo je pucat
Kad nam jace zavezase ruke!
Nejac ostavise da s prsa vise
I da, prestravljena, deru se I kmece!

Jedan jedno otrze od nevjesine sise
I baci ga u vis da mu u tom letu
Raspori tjelesce na dugom bajonetu!
Poprska nas krvca, I svako zgranu se,
Skrhan, sledjen, bez znage, bez daha!
Neko jeknu, neko spomeni Allaha!
Zivot nam bje vrijedan kolik crklo kljuce!

O, Boze! O, grdne rane nase!

Jauka ne bjese, ili ih bi malo!
Vrisnu majka, potom u nesvijest pade!
Neko je dijete ko mace mjaukalo,
Neko rece da se vode nesretnici dadne.
suti, sinko! Sabur, sestro saptale su zene
dok su starci mrkom suzavali zjene.
Uto nasta tajac.
Sute kerovi I tor.
Usutje I nejac, niko ne zna zasto!
Uz togove selo prislonjeno :
Sareni se kolo zlokobno uz sijeno!
Istom, tamo s kraja, neko zapomaga:
Goriii! Spalit ce nas, braco moja draga!?
Dotle mirno, stado najezi se:
Aj, aj, majko! Pece, Boliii?
Noga uz nogu, glava uz glavu zbi se!
Bolje pobijte nas, cetnicki paskovi cicalo je I mlado I staro
dok se plamen pirec razgaro!

Zategnu se urgan! Ozivjese koze
Kao kvasac kada uzavrije:
Ziv docekat vatru niko smio nije
Vec jurnismo na njihove cijevi I noze
Licem, vratom, razdrljenim zdrijelom,
U neznanu, obmotanim tijelom!
U ciki, urliku, ko iz badnja vici
Mnogi se sjeti da halal zaiste
Od svog najmilijeg, koji u pecnici
Vec mrijese, pjeneci I pistec!
Dim se sam tusio; plamen se snebivo
da jos jednom zprzi tijelo ljudsko zivo:
jos ne imadjase ovakvo gorivo
koje na gnoj zaudar, smrdi
cim pristeve na njem lazne I zasmudi!

Al hajkaci nisu davali da zamre
Postidjene vatre zelenkasti plamen:
Glavnjom je podinu jedan potpaljivo
Zabadajuci je pokraj nasih nogu
I krisceci ko da donosi na sljeme!
Drugi su nas gurali ka stogu
Sicajuci nam bajonetom zjene!

Urlajuc, s ledja sam plamen otresao
I gledo da nos zacepim od smrada,
I tada sam sebi zgadio se, jadan ?
Jer u meni dusin tihi glas prozbori -:
To gori tvoj rod, tvoja krv I meso,
gori, ummet Muhammedov gori!
Jos sam trpec bol mogao da cujem
Jauke I krike I molbe kako bruje:
Smilujte se bar bezgrijesnoj djeci,
nek ne gore s nama u plastu.
Iz ponekog tijela vidjeh: prociruje
Lubanja a oci mu u silnoj pripeci
Curile su niz lice krastu
Plamen je vec navrh stozine se svio
Da odozgor mahnit, poludio!
Grozu smrtnu iz celjusti bljuje!

Oni po strani, daleko od vatre
Stajahu u grupi, ko da zateceni
Prizorima kabilskim, paklenim:
kerovi sto reze I ponekad kevcu,
sretni stoga sto ce da se zatre
sjeme onih sto se Istoku okrecu!
Ne pomaknuse se kad se dva-tri trupa
Odvezase pusec se I stenjus!
Ko kotlovi, po ostrome stijenju ,
Splazase se do potoka mutna;
Naklani su grkljani suplju grgoljili,
Kozama su suznju vodu pili!

A to ko da ja je pijem!
Guto sam je vilice sireci!
Iz mene je jara pocela da bije,
Dim pokulja ko iz pune peci!
Gorjelo je meso oko prsta svitih,
Gorjeli su clanci, dlani zuljeviti!
Zagrcah s djecom grlom zalovitim;
Nikad vas njima necu zagrliti?
Priuza pregorje! U usta sam guro
Krvave sake upecene plamom!
Pod noktima pa cijelim kosturom
Bol je odlamala sve do srca samog!

Jauci se vuku
Sijeno pucketa
Meso cvrci
Pucaju kosti
Oj! oj! oj !oj!
Kraj mene se jedno tijelo grci!
Jedan se les ispod nogu skljoka!
Obuca u krvi, a kosljua mokra!

O, Boze! O, grdne rane nase!
Jos pri sebi ? dok je plamen hitri
Penjao se na glavu s ledja! ?
Potrese me prizor jezoviti:
Na urganu su, iza prvih medja,
Vukli novo Sahovic roblje:
Da ga ciplje hrasta gorovitih
Huk prozdrljiv u kreceni zoblje!
Buljak se otimao, kricio I zido
I zubima urgan kvrgavi je kido!
Ugledavsi vatru, ko vepar je rukno
Dok je korbac nad njim zmijolik fijuko!
U toj hrpi, u tom zbjegu prestravljenu
Prepoznao sam svoju Elifu I zenu!
Kceri! Zeno! pokusao sam reci;
samo jeknuh kao zvijer ruceci!
Vise ne bih sto sam; svaki bol mi presta,
Tijela moga sa mukama nesta!
Da su htjeli, stoput bih gorio
Samo da ih otpuste iz zbjega!
Ali vec sam kasa spekla bio,
Uskoro bez glasa, vida ocinjega
Kao Ejjub, ogoljen do kosti,
Jos sa nepcem mogao da micem:
O spasi ih, tako Ti milosti.
Dok mi srce tuce I urlice.

Babo, babo!? prepoznah glas dijete,
I jos jednom vidjeh zenu svoju:
Sad su htjeli u vatru poletjet
Da izvuku jos prikazu moju!
Tu sam sliku sebi sacuvao
Da je ponesem u vjecnu tamu
Kao svoj prtljag, svoje ruho
Jer vec sam padao u bezdanu jamu!
Al prije nego na taj put krenuh
jedam me sum kao zraka prenu:
sa moga vida padao je veo:
melek je zicu od svjetlosti preo,
grlio me, tjesio, rane mi polivo
I u plavi beskraj tiho me dozivo.
No ja sam htio natrag da se vratim
Onima sto ostase u zalu I patnji,
I da reknem svijetu kog sam ostavljao:
Ako si lijep, sto si tolko zao
Ako pustas da e usmrte najljepsi
Bez ikoga da ih spasi il utjesi,
Zemljo, kuda ides?! Gdje ces stati?!
I dokle ces takva Kosmosom plivati?
Mozes li sprat krv stop o tebi tece?!
Skriti zlokovarstva brojna I velika?!
Nikad! Nikad! Nikad!
Kako da ne prsnes u stotinu pola
Kolko nosis na sebi grijeha I bola
Ti sutis!
Ti, kroz kosmicke eone,
U besumnome zuju,
Nosis terete svoje
Do neke luke!
Dok Pisari ( meleki ) vjerno zapisuju
Sve sto cine covjekove ruke!

[Bosnolog]

Crveni Vojvoda Zlatomir je ugostio Dukanovica i dao mu pocasno clanstvo "Bosnjackog Instituta", nama dobro poznatog Milosevicevog bajraktara krvavih ruku do lakata, iz vremena unistavanja Dubrovnika i agresije na RBIH,te deportovanja bosnjackih prognanika pod noz Karadzicevim genocidasima,...

Babin trezorac je nastavio njegovim stopama,.

Milo ĐukanovićPočasni član Senata Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića


U februaru 2010. g. premijeru Republike Crne Gore Mili Đukanoviću je uručena plaketa počasnog člana Senata Bošnjačkog instituta povodom gostovanja na 7. Forumu Bošnjačkog instituta govoreći o temi Evroatlanska perspektiva regiona – iskustva Crne Gore.

U svom izlaganju premijer Đukanović je istakao da, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine nema alternativu, te da je to uvjet bez kojeg nije realno razgovarati o stabilnosti regiona Zapadnog Balkana, a stabilnost je ključno pitanje približavanja regiona Evroatlanskim integracijama, Evropskoj uniji i NATO-u.

Govoreći još o stanju u BiH, premijer Đukanović je iznio mišljenje da politički subjekti trebaju uložiti veliki napor i ostvariti minimum ustavnih reformi koje će doprinijeti boljoj funkcionalnosti BiH. U tome joj svakako mora pomoći međunarodna zajednica, a jedino jedinstvena BiH može ostvariti napredak ka svome cilju tj. Evroatlanskim integracijama.

Mišljenja je da predizborno vrijeme ne stvara povoljnu klimu, tj. nije optimalno za reforme Ustava, ali da Ustav svakako treba prilagoditi tome da BiH dobije funkcionalnu državu, te da u tom procesu treba ići korak po korak. Kada je govorio o bilateralnim odnosima Crne Gore i BiH, istakao je da je ta saradnja primjer dobrih odnosa, te da u njima nema otvorenih pitanja.



Biografija Mile Đukanovića

Rođen 15. februara 1962. g. u Nikšiću, Srbija

Studirao je ekonomiju i 1979. godine postao član Centralnog komiteta Saveza Komunista Jugoslavije. 1991. g. postaje najmlađi premijer u Evropi. Krajem 1996. i početkom 1997. g. počinje da se distancira od beogradskog režima i politike Slobodana Miloševića. To je uticalo na otvoreni razdor u Demokratskoj partiji socijalista DPS koji se podijelio na dvije frakcije: jednu predvođenu Đukanovićem a drugu Momirom Bulatovićem, pristalicom Miloševićevog režima. 1997. g. na crnogorskim predsjedničkim izborima izabran je za predsjednika. Momir Bulatović napušta stranku i osniva Socijalističku narodnu partiju koja je nastavila da podržava Slobodana Miloševića.

Đukanović je tokom svog mandata preuzimao političku i ekonomsku kontrolu nad crnogorskim poslovima od jugoslovenskih saveznih organa. Pružao je utočište vođama srpske opozicije i medijima čije je oglašavnje bilo zabranjeno u Srbiji.

Demokratska partija socijalista je bojkotovala savezne izbore u septembru 2000. g. i od tada je Đukanović na čelu političke grupacije koja se zalagala za državno osamostaljenje Crne Gore. Marta 2002. g. Đukanoviće je bio među potpisnicima Beogradskog sporazuma o osnivanju Državne zajednice Srbije i Crne Gore koja je proglašena 2003. g. 21. maja 2006. g. Đukanovićev blok za nezavisnu Crnu Goru pobjedio je na referendumu.

Milo Đukanović trenutno služi svoj šesti mandat što ga čini najdužim premijerom u crnogorskoj historiji. On je jedini bivši jugoslovenski lider koji je ostao potpuno u vlasti kroz cijele 1990-te do današnjih dana.
http://www.bosnjackiinstitut.ba/home/sa ... Djukanovic 1.JPG

[PipiDugaDevetka]

Te jadne ljude su u Herceg Novom ganjali po gradu i hvatali kao pse lutalice . Klasican lov .Jedan je covjek skocio kroz prozor ne bi li se spasio . Uhvatili ga .to sto su radile CG dzukele u HN 1992 treba da udje anale ljudskog kukavicluka , pustosi i bijede ljudske duse . I oni imaju himnu u kojoj pjevaju da su oni cuvari nekog postenja i i nekakvog cojstva . Serem im se u cojstvo !Zemljo otvori se .

[Paranoid]

Crveni Vojvoda Zlatomir je ugostio Dukanovica i dao mu pocasno clanstvo "Bosnjackog Instituta", nama dobro poznatog Milosevicevog bajraktara krvavih ruku do lakata, iz vremena unistavanja Dubrovnika i agresije na RBIH,te deportovanja bosnjackih prognanika pod noz Karadzicevim genocidasima,...

Babin trezorac je nastavio njegovim stopama,.

Milo ĐukanovićPočasni član Senata Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića


U februaru 2010. g. premijeru Republike Crne Gore Mili Đukanoviću je uručena plaketa počasnog člana Senata Bošnjačkog instituta povodom gostovanja na 7. Forumu Bošnjačkog instituta govoreći o temi Evroatlanska perspektiva regiona – iskustva Crne Gore.

...i nije jedini...