Forum Klix.ba

nosara wrote:
Arkusi su mi bili komsije u starom komsiluku u Novom Sarajevu... Gdje ga nadje... Darko i njegov stariji brat cije sam ime, na zalost, zaboravio... Simfonijski orkestar nekadasnje TVSa...

Hmmm, mislim da mu se brat zvao Božidar. Božidar Arkus, ako se ne varam.

Mecena wrote:[

Pazi, molim te. Ispada da je Jugoslavija nastala na akademskim marginama hrvatskog društva, dok su, nasuprot te "visokocivilizovane" hrvatske margine (a jeste hrvatska margina, jer je hrvatski "main stream" bio apsolutno proaustrougarski i fanatično antisrpski) bili prefrigani Srbijanci, podmukli Pašić i Crna ruka sa srpskim šovinistima iz Bosne. Ovakav prohrvatski puritanizam je priča za malu djecu. Zajednička država južnih Slovena, nastala je krvavom borbom za slobodu, a ne odocnjelim -1-9-1-7- spiskom želja hrvatske političke i akademske projugoslovenske margine.
Naravno da nije bio na toj liniji. Za njega i njegove, sloboda nije stvar naknadne pameti iz 1917, nego vijekovna težnja za slobodom i socijalnom emancipacijom. Uprkos protivljenju, ne samo austrougaraša u BiH, nego i srpske čaršije (Jeftanovića, Despića i ekipe) koji borbu za slobodu posmatraju iz ugla milionerske i akademske nirvane.


Bez borbe za oslobođenje od AU okupatora, ne bi bilo prve državne zajednice južnih Slovena, pa ni NOB-a, kao prirodnog slijeda stvari. Princip i Valter čine logičan istorijski niz heroja, boraca za slobodu.

Mecena wrote:

... ?
... ??
... ???

O čemu ti to? Gdje sam ja pomenuo "zajedničku borbu", LOL! Kada čitam šta pišeš, prva stvar koja mi pada na pamet je - "a o čemu ovaj priča? S kim on to polemiše?" Jesi li ti UOPŠTE čitao ono što pišem? Nisi, očigledno. Hajde ti sad prvo iščitaj šta sam ti napisao, pa onda repliciraj.

Ovako stičem utisak da polemišeš sa nekim imaginarnim stereotipom, LOLOLOL!

Hajd', ćao.

Procitaj sta si napisao. Zajednicka drzava juznih Slovena , nastala je krvavom borbom za slobodu. Reci mi cijom krvavom borbom?
Sta dalje lupetas?
"Naravno da nije bio na toj liniji. Za njega i njegove, sloboda nije stvar naknadne pameti iz 1917, nego vijekovna težnja za slobodom i socijalnom emancipacijom."

Pa dalje nastavljas

"Bez borbe za oslobođenje od AU okupatora, ne bi bilo prve državne zajednice južnih Slovena, pa ni NOB-a, kao prirodnog slijeda stvari. Princip i Valter čine logičan istorijski niz heroja, boraca za slobodu."

Pa onda pitas , kad sve ove gluposti stavis na papir, sa kim ja to polemisem.
Da se razumjemo ja i ti sinak jednom zanavjek. Tvoje poznavanje istorije, pa i one srpske je veoma povrsno i naravno veoma subjektivno gledas na stvari.Ovaj nosara pokusava to da potkrijepi necim i podastire bar Vladimira Dedijera "Sarajevi 1914" a ti nemas pojma o cemu pises i interpretiras istoriju bez istorijskih izvora, onako kako si to cuo od svoje babe. Da dodam jos nesto uopsteno. Gavrilo Princip jeste usao u istoriju( to je neosporno) ali kao srpski heroj , revolucionar,velikan, zovite ga kako hocete. Njegova borba za oslobadjanje Srba od od AU okupacije nema nista zajednicko sa zeljama ostalih naroda u BIH. To sto se on i drugari mu pokusavaju predstaviti kao jugoslovenski revolucionari, na njihovom sudjenju, je samo zelja da se prikrije uloga i umjesanost Srbije i srpskih tajnih organizacija u organizovanju atentata. Ja sam negdje puno ranije u nekom mom postu napisao da mali Gavro uopste nije bio svjestan djela koji je uradio. Jednostavno, da je to danas u mogucnosti, ne bi to nikad uradio.
Postoji jos jedan atentat, mada je to pomalo off topic, koji je takodje vezan za nase prostore, a tice se atentata na kralja Aleksandra u Marseju 1934. Atentator, tj terorista je bio neki omladinac iz VMRO, Vlado Georgiev, (ko je jos cuo za njega) koji je navodno po nalogu ustasa ubio kralja. Taj omladinac je proglasen teroristom, a imao je i on neke revolucionarne ciljeve. I Hrvati i Bosnjaci su imali razloga da slave ubistvo kralja Aleksandra, kao sto Srbi slave Principa i ubistvo Ferdinanda. Poredjenja radi, kralj je uveo diktaturu, podjelio administrativno Jugoslaviju na banovine cije granice nisu imale nista zajednicko sa istorijskim granicama, recimo Slovenije, Hrvatske i BIH. Ukinuo je parlament, po svim demokratskim parametrima, je zasluzio taj atentat. Medjutim u istoriografiji su atentat izveli teroristi. I to su ti dvostruki arsini u objektivnom sagledavanju istorije. Gavrilo revolucionar,heroj, koji je uzgred ubio i nevinu zenu, a Vlado Georgijev je ekstremno desni terorist.

janko_007 wrote:bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla..bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...bla,bla,bla,bla,bla...

Shredder wrote:

Ateista wrote:

nosara wrote:Na povijest.net u dijelu sadrzaj/lenta/20-st ima interesantan tekst iz sest dijelova prof. Stipice Grgica... Sve sto je dostupno o Principu i Sarajevskom atentatu kondenzovano i ispricano na vrlo jednostavan i lako citljiv nacin...

Znimljiv tekst.

Nisam procitao bas sve, nemam vremena, ali jesam bitnije informacije.

Ako sam dobro zakljucio iz teksta, Princip jeste dobio pomoc iz Beograda od strane "crne ruke" ali nije bio clan iste i nije se zalgao za iste ideje. Njegovi ciljevi su bili oslobadjanje Bosne i ujedinjenje svih juznoslavenskih naroda, daleko od ideje velike srbije.

S obzirom da je ovo hrvatska stranica i hrvatski profesor, vjerovatno bi i sam jedva docekao da Principa proglasi zagovornikom velikosrpske ideje da ima nekog osnova, ocigledno je da ga nema.

Ne znam kako si uspio iz ovog teksta shvatiti to što si shvatio. Pročitao sam prvi dio. Dakle, atentat je finansirala "Crna ruka" ("Ujedinjenje ili smrt" - u ovom tekstu se navodi da im je to bilo službeno ime) koja se otvoreno zalagala za "ujedinjenje Srpstva". Dakle, Veliku Srbiju. To je činjenica. Sad mi možemo naglabati za šta je bio Princip kao pojedinac, ali finansirao se od te organizacije. Isto da ja kažem sad da sam za jedinstvenu BiH, a finansira me organizacija koja se bori za njenu podjelu na tri dijela . Kao što vidiš iz teksta i sam osnivač "Mlade Bosne", Vladimir Gaćinović, blisko je sarađivao sa "Crnom rukom". Teško da su im ciljevi bili toliko različiti.

I još nešto, stavljati Principa i Valtera u isti kontekst je u najmanju ruku smiješno.

Poenta je da crna ruka nije idejni vodja, a Princip je trazio pomoc od njih jer su u svom statutu imali nesto kao "pomoc organizacijama koje se bore za slobodu", i dobio je oruzje.

Princip je bio clan Mlade Bosne, i oni su imali drugacije ciljeve, a saradnja sa crnom rukom uopste ne znaci iste ideje i iste ciljeve. Sad, sta je pravi motiv crne ruke da im pomogne to je skroz drugo pitanje.

janko_007 wrote:Njegova borba za oslobadjanje Srba od od AU okupacije nema nista zajednicko sa zeljama ostalih naroda u BIH.

Moze li pojasnjenje...? Unaprijed se radujem...

Ovaj iz vmro je placeni ubojica, nema greske... Prije kralja ubio je nekog komunistu i, naravno, nije odgovarao... Angazovan od vmro koji su imali isti cilj kao i ustase, a to je rasturanje Jugoslavije, i u slucaju vmro, pripojenje Bugarskoj... Navodno je taj tip etnicki Bugar...

Atentat na Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu izvela je grupa mladića kolokvijalno i danas nazivana Mlada Bosna. Učinili su to zbog teškog stanja u svojoj zemlji, a pod utjecajem raznih ideja koje su u to doba vršile utjecaj na njih. Anarhizam, revolucija, jugoslavizam, utopizam, mučeništvo, junaštvo, ateizam samo su neke od njih. U svom naumu djelovali su sami iako ih je materijalno pomogla jedna antimonarhijska organizacija iz Srbije (Ujedinjenje ili smrt). Atentatu su dosta doprinijele i loše mjere osiguranja od strane monarhijskih vlasti. Vjerujući kako će atentat pomoći rješavanju pitanja, ne samo položaja Bosne i Hercegovine, već i položaja svih jugoslavenskih naroda u unutar Monarhije i njihovom ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom odlučili su izvesti ovaj okrutan čin.

Studentski pokreti u Bosni i Hercegovini

Događanja u BiH u godinama koje su prethodile atentatu lako možemo povezati sa utjecajima iz susjednih zemalja. Tako su npr. početkom 1912. nakon generalnoga štrajka zagrebačkih studenata protiv opresija režima, u kojem je zbog sukoba sa policijskim snagama bilo lakše ranjenih u redovima studenata, došlo do sličnih demonstracija u Sarajevu u kojima je na ulice izišla čak redovna vojska. Organizator demonstracija u Sarajevu bio je student prava iz Zagreba Luka Jukić, podrijetlom iz Bosne, kasniji atentator na hrvatskog bana Cuvaja. Beogradski studenti su se solidarizirali sa zagrebačkim i sarajevskim pa su u ožujku 1912. održali velik javni skup u kojem se govorilo o antijugoslavenskoj politici Monarhije, a jedan od najvatrenijih govora izrekao je tadašnji izaslanik zagrebačkih studenata Tin Ujević.

Samo nekoliko dana nakon Sarajevskog atentata 1914. godine austro-ugarske policijske vlasti su u nizu premetačina otkrile, najprije u Tuzli i Trebinju, a zatim i Sarajevu i Banjoj Luci postojanje više tajnih učeničkih (najviše srednjoškolskih) organizacija koje je vezao naziv Srpsko-hrvatska nacionalistička omladina. Radi bolje koordinacije postojao je i Centralni odbor koji je bio sačinjen od predstavnika odbora pojedinih (pod)organizacija. Članovi organizacija bili su svih bosansko-hercegovačkih nacionalnosti (Srbi, Hrvati, muslimani). Nakon događaja iz 1912. studenti i učenici iz Hrvatske, Srbije i BiH su se solidarizirali pa je ubrzo nastala ova organizacija. Srpsko-hrvatska nacionalistička omladina imala je iz iste godine i svoj idejni program. «Temeljita i centralna zadaća kluba jeste propaganda filosofije nacionalizma u opšte, uz naročitu propagandu radikalno-demokratskih političkih doktrina: sve to u svrhu da bi se osnažila srpsko-hrvatska nacionalna duša» Ipak, samo djelovanje ovoga kluba trebalo je da bude više kulturno nego radikalno, a djelovanje kluba treba propagirati «ideju suvereniteta srpsko-hrvatskog naroda u jednoj državi osnovanoj na slobodoumnim principima.» Monarhija je ovaj klub nastojala prikazati radikalnim i revolucionarnim, ali iako je u njemu bilo takvih članova, ipak idejni program ne spominje oružanu borbu, pa ni Kraljevinu Srbiju ili dinastiju Karađorđevića kao uzor, pokrovitelje ili buduće vladare pa se može reći da se ovaj klub zalagao za kulturno jedinstvo južnoslavenskih naroda, a ne njihovo političko jedinstvo. Ipak, mnogi od štrajkaša-studenata iz Sarajeva su bili uhvaćeni i suđeni na veleizdajničkom đačkom procesu 1912. i 1913. godine, a kao dokazni materijal bile su priložene njihove tiskovine (npr. list Napredak koji se tada tiskao u Beogradu), ali i ovaj program Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine.

Omladinske organizacije, bile su jako popularne u inozemstvu, osobito Pragu i Beču gdje bi se studenti iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te rjeđe Srbije mogli naći u jednoj kozmopolitskoj atmosferi te lakše raspravljati o zajedničkim problemima. Npr. Prvi sastanak slovenskih i bosanskih omladinaca održan je u Beču studijske godine 1910.-1911. Bosanske omladince ovom je prilikom zastupao Vladimir Gaćinović. Posebno je bio važan list «Zora» koji je okupljao južnoslavenske omladince koji su studirali u Pragu a propagirao je ideje revolucije, što se baš nije svidjelo vlastima pa je ubrzo zabranjen.

Radikalizacija raznih studentskih i učeničkih organizacija ipak je bila sve veća, osobito poslije neuspjelog atentata Bogdana Žeraića na poglavara Bosne i Hercegovine generala Varešanina.

Začetnikom i ideologom Mlade Bosne smatra se Vladimira Gaćinovića, mladog bosanskog studenta koji je studirao u Beogradu i otišao u emigraciju (tu se druži i sa Lavom Trockim). Zalaganjem, literarnim radom (piše jedno glorifikacijsko djelo o Žeraićevu činu), ali i sudjelovanjem u Balkanskim ratovima postao je uzor omladini u BiH, pa je baš zbog tih razloga morao 1912. pobjeći iz zemlje u neutralnu Švicarsku. Surađuje s organizacijom Ujedinjenje ili smrt u Beogradu, ali i sa zagrebačkom omladinom. Još za boravka u BiH planira neuspješni atentat na Franju Ferdinanda, a surađuje i sa Gavrilom Principom i Danilom Ilićem (kasnijim atentatorima). Iako mu je Princip prije atentata, još iz Beograda, poslao pisamo u kojem govori o atentatu, ono je stiglo prekasno da bi Gaćinovićev odgovor mogao stići na vrijeme do Principa. Gaćinovićeva važnost za omladince bila je neprocjenjiva, pa je čak njegov članak «Mlada Bosna» tiskan u kalendaru Prosvjeta za 1911. godinu bio onaj poticaj «po kome je ovo ime usvojeno za bosansku nacionalno-revolucionarnu omladinu.»

Ali omladince sve više nisu više zadovoljavale ideje kulturne borbe po uzoru na Masaryka. Po štivu koje se čitalo i dijelilo u ovakvim omladinskim krugovima može se reći da su se sve više u omladini širili utjecaji iz tri pravca. Prvi utjecaji bili su sa zapada. Sve se više čitaju i u omladinskim novinama objavljuju djela stranih revolucionara (npr. Danielea Manzinija, osnivača Mlade Europe), ali i stranih anarhista. Npr. u kasnije konfisciranoj literaturi pronađen je separat iz Bečkog anarhističkog lista «Wohllstand für alle» («Blagostanje za sve») u kojem se objašnjava da je anarhizam «društveno uređenje koje se ne dijeli na vladajuće i podjarmljene klase, nego je zasnovano na interesima zajednice, uzajamnoj pomoći i suradnji svih članova.» Čitaju se djela Bakunjina i Kropotkina, često sa porukom «Pročitaj i podaj dalje», kao i ovaj separat. Drugi velik utjecaj bilo je slavljenje srpske narodne povijesti, osobito mita o tiranoubojstvu vidljivog u Kosovskoj bitci (Miloš Obilić u tom polumitu dolazi kod sultana Murata prije bitke pretvarajući se da mu je prijatelj a zapravo kad se uspio približiti sultanu izvršava atentat na njega, pritom ne vodeći računa o svom životu, već o boljitku naroda). Treći važan utjecaj na omladinu, a posebno atentatore bili su mnogi, većinom neuspješni prijašnji pokušaji atentata na organe vlasti Monarhije. Od pokušaja atentatora u Beču i Pešti preko bližih pokušaja Jukića, Planinšćaka, Dojčića Šafera u Hrvatskoj pa do najvećeg uzora mladobosanskih atentatora - Bogdana Žeraića. Bogdan Žeraić bio je mladi student prava koji si je oduzeo život neposredno nakon neuspješnog atentata na poglavara BiH generala Varešanina 1910. godine. Omladinci su ga toliko obožavali da su čak uspjeli naći njegov neobilježeni grob, u koji su ga vlasti nakon atentata pokopale, te su se tamo sastajali. I zadnju večer prije izvršenja atentata Princip je otišao na njegov grob da oda počast svome najvećem uzoru. Sam je Princip na suđenju izjavio o Žeraiću: «To je moj prvi uzor. Noću sam odilazio na njegov grob kao mladić od 16 godina i prisezao da ću učiniti isto što i on.» Tijekom 1912. i 1913. godine u omladinskim krugovima bilo je mnogih planova o atentatima na istaknute ličnosti Monarhije. Tako su npr. 1912. Đulaga Bukovac i Ibrahim Fazilnović trebali izvesti atentat na Franju Josipa ili Franju Ferdinand prilikom njihova mogućeg posjeta BiH. Ali kako je došao Prvi balkanski rat Bukovac i Fazilnović prijavili su se u četnike, pa do atentata nije ni došlo. Drugi dobar primjer zamisli o atentatu je onaj Srećka Džamonje, mladobosanca hrvatske narodnosti koji je namjeravao ubiti ministra vanjskih poslova Monarhije Bertholda. Došavši u Beograd u potrazi za oružjem ipak su ga «neki ljudi u Beogradu uvjerili da bi to Srbiji donijelo više štete nego koristi.»

Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović (uz manje modifikacije) izjavili su da je njihovo političko načelo bilo ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu, a kako su među ostalim zavjerenicima bili i članovi sarajevske Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine Vaso Čubrilović, Cvjetko Popović, Lazar Đukić, Ivo Kranjčević, Branko Zagorac, Marko Perin i Dragan Kalember vlasti su povezale djelovanje ove organizacije s atentatom. Neki od članova organizacije iz Tuzle ugostili su atentatore na putu da izvrše atentat, a uhićeni su i neki učenici iz Trebinja (jedan zbog pisanja pjesme u kojoj veliča Principov čin), Mostara i Travnika. Uhićeni poslije ovoga čina bili su osuđeni za zločine protiv države i mnogi su odslužili zatvorske kazne.

nosara wrote:

Atentat na Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu izvela je grupa mladića kolokvijalno i danas nazivana Mlada Bosna. Učinili su to zbog teškog stanja u svojoj zemlji, a pod utjecajem raznih ideja koje su u to doba vršile utjecaj na njih. Anarhizam, revolucija, jugoslavizam, utopizam, mučeništvo, junaštvo, ateizam samo su neke od njih. U svom naumu djelovali su sami iako ih je materijalno pomogla jedna antimonarhijska organizacija iz Srbije (Ujedinjenje ili smrt). Atentatu su dosta doprinijele i loše mjere osiguranja od strane monarhijskih vlasti. Vjerujući kako će atentat pomoći rješavanju pitanja, ne samo položaja Bosne i Hercegovine, već i položaja svih jugoslavenskih naroda u unutar Monarhije i njihovom ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom odlučili su izvesti ovaj okrutan čin.

Studentski pokreti u Bosni i Hercegovini

Događanja u BiH u godinama koje su prethodile atentatu lako možemo povezati sa utjecajima iz susjednih zemalja. Tako su npr. početkom 1912. nakon generalnoga štrajka zagrebačkih studenata protiv opresija režima, u kojem je zbog sukoba sa policijskim snagama bilo lakše ranjenih u redovima studenata, došlo do sličnih demonstracija u Sarajevu u kojima je na ulice izišla čak redovna vojska. Organizator demonstracija u Sarajevu bio je student prava iz Zagreba Luka Jukić, podrijetlom iz Bosne, kasniji atentator na hrvatskog bana Cuvaja. Beogradski studenti su se solidarizirali sa zagrebačkim i sarajevskim pa su u ožujku 1912. održali velik javni skup u kojem se govorilo o antijugoslavenskoj politici Monarhije, a jedan od najvatrenijih govora izrekao je tadašnji izaslanik zagrebačkih studenata Tin Ujević.

Samo nekoliko dana nakon Sarajevskog atentata 1914. godine austro-ugarske policijske vlasti su u nizu premetačina otkrile, najprije u Tuzli i Trebinju, a zatim i Sarajevu i Banjoj Luci postojanje više tajnih učeničkih (najviše srednjoškolskih) organizacija koje je vezao naziv Srpsko-hrvatska nacionalistička omladina. Radi bolje koordinacije postojao je i Centralni odbor koji je bio sačinjen od predstavnika odbora pojedinih (pod)organizacija. Članovi organizacija bili su svih bosansko-hercegovačkih nacionalnosti (Srbi, Hrvati, muslimani). Nakon događaja iz 1912. studenti i učenici iz Hrvatske, Srbije i BiH su se solidarizirali pa je ubrzo nastala ova organizacija. Srpsko-hrvatska nacionalistička omladina imala je iz iste godine i svoj idejni program. «Temeljita i centralna zadaća kluba jeste propaganda filosofije nacionalizma u opšte, uz naročitu propagandu radikalno-demokratskih političkih doktrina: sve to u svrhu da bi se osnažila srpsko-hrvatska nacionalna duša» Ipak, samo djelovanje ovoga kluba trebalo je da bude više kulturno nego radikalno, a djelovanje kluba treba propagirati «ideju suvereniteta srpsko-hrvatskog naroda u jednoj državi osnovanoj na slobodoumnim principima.» Monarhija je ovaj klub nastojala prikazati radikalnim i revolucionarnim, ali iako je u njemu bilo takvih članova, ipak idejni program ne spominje oružanu borbu, pa ni Kraljevinu Srbiju ili dinastiju Karađorđevića kao uzor, pokrovitelje ili buduće vladare pa se može reći da se ovaj klub zalagao za kulturno jedinstvo južnoslavenskih naroda, a ne njihovo političko jedinstvo. Ipak, mnogi od štrajkaša-studenata iz Sarajeva su bili uhvaćeni i suđeni na veleizdajničkom đačkom procesu 1912. i 1913. godine, a kao dokazni materijal bile su priložene njihove tiskovine (npr. list Napredak koji se tada tiskao u Beogradu), ali i ovaj program Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine.

Omladinske organizacije, bile su jako popularne u inozemstvu, osobito Pragu i Beču gdje bi se studenti iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te rjeđe Srbije mogli naći u jednoj kozmopolitskoj atmosferi te lakše raspravljati o zajedničkim problemima. Npr. Prvi sastanak slovenskih i bosanskih omladinaca održan je u Beču studijske godine 1910.-1911. Bosanske omladince ovom je prilikom zastupao Vladimir Gaćinović. Posebno je bio važan list «Zora» koji je okupljao južnoslavenske omladince koji su studirali u Pragu a propagirao je ideje revolucije, što se baš nije svidjelo vlastima pa je ubrzo zabranjen.

Radikalizacija raznih studentskih i učeničkih organizacija ipak je bila sve veća, osobito poslije neuspjelog atentata Bogdana Žeraića na poglavara Bosne i Hercegovine generala Varešanina.

Začetnikom i ideologom Mlade Bosne smatra se Vladimira Gaćinovića, mladog bosanskog studenta koji je studirao u Beogradu i otišao u emigraciju (tu se druži i sa Lavom Trockim). Zalaganjem, literarnim radom (piše jedno glorifikacijsko djelo o Žeraićevu činu), ali i sudjelovanjem u Balkanskim ratovima postao je uzor omladini u BiH, pa je baš zbog tih razloga morao 1912. pobjeći iz zemlje u neutralnu Švicarsku. Surađuje s organizacijom Ujedinjenje ili smrt u Beogradu, ali i sa zagrebačkom omladinom. Još za boravka u BiH planira neuspješni atentat na Franju Ferdinanda, a surađuje i sa Gavrilom Principom i Danilom Ilićem (kasnijim atentatorima). Iako mu je Princip prije atentata, još iz Beograda, poslao pisamo u kojem govori o atentatu, ono je stiglo prekasno da bi Gaćinovićev odgovor mogao stići na vrijeme do Principa. Gaćinovićeva važnost za omladince bila je neprocjenjiva, pa je čak njegov članak «Mlada Bosna» tiskan u kalendaru Prosvjeta za 1911. godinu bio onaj poticaj «po kome je ovo ime usvojeno za bosansku nacionalno-revolucionarnu omladinu.»

Ali omladince sve više nisu više zadovoljavale ideje kulturne borbe po uzoru na Masaryka. Po štivu koje se čitalo i dijelilo u ovakvim omladinskim krugovima može se reći da su se sve više u omladini širili utjecaji iz tri pravca. Prvi utjecaji bili su sa zapada. Sve se više čitaju i u omladinskim novinama objavljuju djela stranih revolucionara (npr. Danielea Manzinija, osnivača Mlade Europe), ali i stranih anarhista. Npr. u kasnije konfisciranoj literaturi pronađen je separat iz Bečkog anarhističkog lista «Wohllstand für alle» («Blagostanje za sve») u kojem se objašnjava da je anarhizam «društveno uređenje koje se ne dijeli na vladajuće i podjarmljene klase, nego je zasnovano na interesima zajednice, uzajamnoj pomoći i suradnji svih članova.» Čitaju se djela Bakunjina i Kropotkina, često sa porukom «Pročitaj i podaj dalje», kao i ovaj separat. Drugi velik utjecaj bilo je slavljenje srpske narodne povijesti, osobito mita o tiranoubojstvu vidljivog u Kosovskoj bitci (Miloš Obilić u tom polumitu dolazi kod sultana Murata prije bitke pretvarajući se da mu je prijatelj a zapravo kad se uspio približiti sultanu izvršava atentat na njega, pritom ne vodeći računa o svom životu, već o boljitku naroda). Treći važan utjecaj na omladinu, a posebno atentatore bili su mnogi, većinom neuspješni prijašnji pokušaji atentata na organe vlasti Monarhije. Od pokušaja atentatora u Beču i Pešti preko bližih pokušaja Jukića, Planinšćaka, Dojčića Šafera u Hrvatskoj pa do najvećeg uzora mladobosanskih atentatora - Bogdana Žeraića. Bogdan Žeraić bio je mladi student prava koji si je oduzeo život neposredno nakon neuspješnog atentata na poglavara BiH generala Varešanina 1910. godine. Omladinci su ga toliko obožavali da su čak uspjeli naći njegov neobilježeni grob, u koji su ga vlasti nakon atentata pokopale, te su se tamo sastajali. I zadnju večer prije izvršenja atentata Princip je otišao na njegov grob da oda počast svome najvećem uzoru. Sam je Princip na suđenju izjavio o Žeraiću: «To je moj prvi uzor. Noću sam odilazio na njegov grob kao mladić od 16 godina i prisezao da ću učiniti isto što i on.» Tijekom 1912. i 1913. godine u omladinskim krugovima bilo je mnogih planova o atentatima na istaknute ličnosti Monarhije. Tako su npr. 1912. Đulaga Bukovac i Ibrahim Fazilnović trebali izvesti atentat na Franju Josipa ili Franju Ferdinand prilikom njihova mogućeg posjeta BiH. Ali kako je došao Prvi balkanski rat Bukovac i Fazilnović prijavili su se u četnike, pa do atentata nije ni došlo. Drugi dobar primjer zamisli o atentatu je onaj Srećka Džamonje, mladobosanca hrvatske narodnosti koji je namjeravao ubiti ministra vanjskih poslova Monarhije Bertholda. Došavši u Beograd u potrazi za oružjem ipak su ga «neki ljudi u Beogradu uvjerili da bi to Srbiji donijelo više štete nego koristi.»

Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović (uz manje modifikacije) izjavili su da je njihovo političko načelo bilo ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu, a kako su među ostalim zavjerenicima bili i članovi sarajevske Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine Vaso Čubrilović, Cvjetko Popović, Lazar Đukić, Ivo Kranjčević, Branko Zagorac, Marko Perin i Dragan Kalember vlasti su povezale djelovanje ove organizacije s atentatom. Neki od članova organizacije iz Tuzle ugostili su atentatore na putu da izvrše atentat, a uhićeni su i neki učenici iz Trebinja (jedan zbog pisanja pjesme u kojoj veliča Principov čin), Mostara i Travnika. Uhićeni poslije ovoga čina bili su osuđeni za zločine protiv države i mnogi su odslužili zatvorske kazne.

Svaka cast, meni se nije dalo.

BiH-x wrote:Uglavnom se cijeli svijet slaze da je smrad bio terorista, sem Srba i srbofila sa ovih prostora

^^Case in point

Ateista wrote:Da, a atentat na vodju okupatora nikako ne moze biti terorizam.

Dakle, podrzavas ubistvo Obame i njegove zene od strane, recimo, jednog Iracanina?

BiH-x wrote:^^Case in point

Ateista wrote:Da, a atentat na vodju okupatora nikako ne moze biti terorizam.

Dakle, podrzavas ubistvo Obame i njegove zene od strane, recimo, jednog Iracanina?

Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Ateista wrote:
Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Koji post! Dakle ubiti trudnu ženu nije terorizam, nije da podržavam, ali razumijem , ali opet nije terorizam, ne diraj mi Obamu ipak nije to to

Ateista wrote:

BiH-x wrote:^^Case in point

Ateista wrote:Da, a atentat na vodju okupatora nikako ne moze biti terorizam.

Dakle, podrzavas ubistvo Obame i njegove zene od strane, recimo, jednog Iracanina?

Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Obama je vrhovni zapovjednik americke vojske u Iraku; dakle vodja okupatora, bez obzira ko je tu okupaciju poceo. Zasto onda nemas razumijevanja za njegovo ubistvo?

BiH-x wrote:

Ateista wrote:
Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Obama je vrhovni zapovjednik americke vojske u Iraku; dakle vodja okupatora, bez obzira ko je tu okupaciju poceo. Zasto onda nemas razumijevanja za njegovo ubistvo?

ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

Bodkin wrote:ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

ne bi , jer je bio rat, jer je Milošević rušio Bosnu i njenu infrastrukturu, a Austrougarska gradila
Što je netko sanjao veliku srbiju i tada i tada (i austro. i miloševičevo doba) je i povod ratova.

KatarinaKosaca wrote:

Bodkin wrote:ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

ne bi , jer je bio rat, jer je Milošević rušio Bosnu i njenu infrastrukturu, a Austrougarska gradila
Što je netko sanjao veliku srbiju i tada i tada (i austro. i miloševičevo doba) je i povod ratova.

hahah smijesno. AU je vec odradila taj dio kontas? ratovala i pobijedila. i onda je gradila da NOSI KUCI NASE RESURSE kontas?

Bodkin wrote:hahah smijesno. AU je vec odradila taj dio kontas? ratovala i pobijedila. i onda je gradila da NOSI KUCI NASE RESURSE kontas?

Ne, ne kontam

KatarinaKosaca wrote:

Bodkin wrote:hahah smijesno. AU je vec odradila taj dio kontas? ratovala i pobijedila. i onda je gradila da NOSI KUCI NASE RESURSE kontas?

Ne, ne kontam

ok do mene onda, precijenio sam te

Je li ovaj podatak istinit :

Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine i dolazak Austro-Ugarske u BiH bio je za Bošnjake veliki historijski zaokret i neizvjesni izazov - prelazak iz jednog civilizacijskog kruga u drugi, u sasvim razlicitu kulturu i nacin zivota, koji su izazivali dramaticne i sudbonosne posljedice u zivotu ljudi. Jedna od tih pojava je i iseljavanje u Tursku, ciji su uzroci razliciti. Broj iseljenih Bošnjaka u toku ceterdeset godina austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini krece se od 61.114 iseljenika, sto je zvanicni podatak austrougarskih vlasti do 300.000, sto je podatak koji se spominje u publicistici (371).

Nakon aneksije BiH 1908. godine nastavilo se masovno iseljavanje Bošnjaka iz BiH u Tursku. Samo 1910. godine broj iseljenika dostigao je brojku 17.018.


Moguce je da Bosnjaci iz tog perioda i danasnjeg ne gledaju isto na okupaciju BiH od AU.

KatarinaKosaca wrote:

Bodkin wrote:ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

ne bi , jer je bio rat, jer je Milošević rušio Bosnu i njenu infrastrukturu, a Austrougarska gradila
Što je netko sanjao veliku srbiju i tada i tada (i austro. i miloševičevo doba) je i povod ratova.

Austrija je gradila ono sto je sluzilo monarhij ( puteve i zeljeznice kojima su izvlacili sve sto su mogli)

exliberal wrote:

KatarinaKosaca wrote:

Bodkin wrote:ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

ne bi , jer je bio rat, jer je Milošević rušio Bosnu i njenu infrastrukturu, a Austrougarska gradila
Što je netko sanjao veliku srbiju i tada i tada (i austro. i miloševičevo doba) je i povod ratova.

Austrija je gradila ono sto je sluzilo monarhij ( puteve i zeljeznice kojima su izvlacili sve sto su mogli)

argumenat je da je bio rat. dakle da ga je ubio dok je austrija osvajala onda bi bilo u redu. pa rat je bio. ovako kad vec izgubis onda ne dirati

nosara wrote:

janko_007 wrote:Njegova borba za oslobadjanje Srba od od AU okupacije nema nista zajednicko sa zeljama ostalih naroda u BIH.

Moze li pojasnjenje...? Unaprijed se radujem...

..

Posmatrati Sarajevski atentat iz samo jednog ugla je potpuno pogresan pristup ovom znacajnom istorijskom dogadjaju.I dan danas traju polemike na raznim naucnim skupovima sirom svijeta , ko je stvarno stajao iza organizovanja Sarajevskog atentata. Milorad Ekmecic, srpski istoricar, dugogodisnji profesor na Filozofskom fakultetu-na odsjeku istorija, danas ugledni clan SANU, o tome kaze u svom djelu“Istorija Srba u novom veku 1492-1992, na strani 348, da se Sarajevski atentat u naucnoj literaturi smatra djelom srpskog nacionalnog pokreta. U istom djelu Ekmecic navodi da Francuski istoricar Renouvin smatra da je u pitanju politicki zlocin, dok poznati engleski istoricar Alan Taylor govori da je sam atentat odgovor srpskih nacionalista na Austrougarsku provokaciju da na 28. 06. (tj Vidovdan), kada je godisnjica Kosovskog boja vrse vojne smotre i svecano paradiraju kroz Sarajevo . Taylor govori da bi to isto bilo „kao kada bi engleski kralj paradirao kroz irski Dublin na dan Svetog Patrika“. Vecina svjetskih istoricara smatra da se iza atentatora krije srpska vlada i sam kralj, dok je Ekmecic misljenja da je sve djelo Crne ruke i Apisa, koji su bili izrazito antirojalistiki raspolozeni, ali da su oni u tjesnoj vezi sa slicnim ruskim tanim vojnim organizacijama. Ekmecic takodje navodi da je covjek koji je predao revolver atentatorima bio cak clan jedne masonske loze. U solunskom procesu koji je bio od 02. aprila do 06 juna 1917 se navodi da je Dragutin Dimitrijevic Apis planirao atentat i na prestolonaslednika Aleksandra . Od devet osudjeni na smrt oficira, trojica medju njima i Apis su odmah pogubljena. Na tom sudjenju, Apis je priznao da je organizovao atentat na austrougarskog prestolonaslijednika. Kada covjek cita ove navode

“ Atentat na Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu izvela je grupa mladića kolokvijalno i danas nazivana Mlada Bosna. Učinili su to zbog teškog stanja u svojoj zemlji, a pod utjecajem raznih ideja koje su u to doba vršile utjecaj na njih. Anarhizam, revolucija, jugoslavizam, utopizam, mučeništvo, junaštvo, ateizam samo su neke od njih.“

Da li je uopste moguce zakljuciti, da se radi o jednoj jugoslovenski orjentisanoj organizaciji. sam atentator Princip je maloljetan sedamnaestogodisnjak. Kao i vecina u organizaciji „Mlada Bosna“.. Kao sto smo vidjeli iz prilozenog, oni su politicki nezreli i sa njima je bilo veoma lako manipulisati.
Kada sam naveo da je taj omladinski pokret bio po karakteru, srpski nacionalni pokret za oslobadjanje BIH od AU okupacije i prikljucenje iste BIH, imao sam na umu , prethodne dogadjaje i velike uspjehe srpske vojske u balkanskim ratovima. Gdje je, kao sto je poznato Turska gotovo izbacena iz Evrope . Naravno da druga dva naroda nisu bila odusevljena tom idejom. Hrvati u BiH predvodjeni katolickom crkvom i biskupom Stadlerom imali su plan pripajanja BIH Hrvatskoj i u okviru preuredjenja Austrugarske monarhije to ustavno formulisati, kao trojnu monarhiju. Osim toga, vecina BH hrvatskih politickih partija je bila na liniji Frankovaca, koji su bili izrazito antisrpski raspolozeni. Slicna je situacija i sa BIH muslimanima. Oni su vec otpoceli politicku borbu (Dzabicev pokret) za vjersku i kulturnu autonomiju. Osim toga citava politika Kalaja, namjesnika u BIH je bila da ne dira dotadasnje unutrasnje uredjenje , naslijedjeno od Turske i da na sve nacine favorizuje BH muslimane ka vladajuci narod u BIH. Sto se tice unutarnjih odnosa koje AU nije htjela mjenjati, to je prije svega agrarno pitanje, tj. ukidanje kmetstva(koje je u cijelom carstvu vec bilo ukinuto). Agrarni odnosi su najveca tacka razdora izmedju bosanskog begovata i ojacane mladesrpske trgovacke burzoazije. To goruce pitanje ce biti kao osnovno pitanje prilikom ujedinjenja u SHS. Da bi covjek razumjeo unutar politicku situaciju pred sam atentat, mora se poznavati politicke prilike u BIH pocev od Aneksione krize 1908(koja je vec znacila manje vise objavu rata AU i Njemacke Rusiji i Srbiji). Zatim dolazi revolucionarni zanos izazvan uspjehom Srbije i Crne gore pobjedama u Balkanskim ratovima. Ne moze se ocekivati od BH muslimana da slave uspjehe Srbije i Crne gore koji izbacuju zajednickim snagama Tursku iz Sandzaka i time jos vise geografski odaljuju BIH muslimane od matice Turske. Znaci oba naroda svaki na svoj nacin osjecali su strah od jacanja srpskog uticaja u BIH i gajili pritajenu mrznju prema njima. Ona je eskalirala otvoreno, odmah poslije atentata u vidu paljenja srpskih crkvi i hapsenja istaknutih srpskih vidjenijih ljudi(prema Ekmecicu). spontani gnijev pa i nasilje prema srpskom stanovnistvu je natjeralo Potjoreka da uvede vanredno stanje i sprijeci daljnje vjerske sukobe. A Austrougarska unutrasnje ustrojava BIH formiranjem pored vojnih i policijskih snaga i dobrovoljne, danas bi to nazvali, paramilitarne organizacije zvane Schutzkorps. Ekmecic navodi da je ova organizacija brojala 11 000 dobrovoljaca. Samo jos da zakljucim. Vrlo je poucna kniga za ovaj period od Ante Malbase “Bosansko pitanje i Austrougarska” Sarajevo,1933. U njoj je veoma dobro prikazano stanje u BIH iz ugla Austrijskog drzavnika Josepha Baernreither. Inace politicku borbu za kulturnu autonomiju BH Muslimana je veoma obradio Osman Nurija Hadzic u svom djelu “Muslimanska versko-prosvetna autonomija, Beograd ,1925. Tu se najbolje vidi da politicki ciljevi BH Muslimana nisu isti sa ciljevima druga dva naroda . I zato , da bi se tema Sarajevskog atentata sto bolje razumjela moraju se uzeti u obzir svi aspekti koji su doveli do tog cina

KatarinaKosaca wrote:

Ateista wrote:
Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Koji post! Dakle ubiti trudnu ženu nije terorizam, nije da podržavam, ali razumijem , ali opet nije terorizam, ne diraj mi Obamu ipak nije to to

Fino sam sve objasnio, ne podrzavam nikakvo ubistvo, pogotovo sto mu je ubio i zenu, ali s obzirom na to da je predstavnik okupatorske vlasti to je bila samoodbrana a ne terorizam, ne znam sta tu nije jasno?

BiH-x wrote:

Ateista wrote: Dakle, podrzavas ubistvo Obame i njegove zene od strane, recimo, jednog Iracanina?

Ne podrzavam nikakvo ubistvo, tako ni ubistvo Franca Ferdinanda, ali razumijem razloge i smatram da nije terorizam.
Isto tako, ne bih podrzao ubistvo Obame, cak ni Busha (njega u stvari mozda i bih )

Situacija sa Obamom i Irakom je malo diskutabilna jer je okupaciju Iraka poceo Bush, tako da bi puno bolja analogija bila atentat na Busha dok je jos bio pretsjednik, i ni taj atentat isto tako ne bih smatrao terorizmom nego borbom protiv okupacije, kao i bilo koji slican slucaj gdje je atentat izvrsen na predstavnika okupatorske vlasti.

Obama je vrhovni zapovjednik americke vojske u Iraku; dakle vodja okupatora, bez obzira ko je tu okupaciju poceo. Zasto onda nemas razumijevanja za njegovo ubistvo? [/quote]

Nisam rekao da nemam, samo da je diskutabilno jer je okupaciju poceo Bush i da bi to bila bolja analogija, ali bi svakako imali potpuno pravo da izvrse atentat i na Obamu.

KatarinaKosaca wrote:

Bodkin wrote:ok nek ga ubiju ako mogu. a reci mi ovo sad, da je neko snajperom skinuo milosevica na palama 93, bil to bio terorizam?

ne bi , jer je bio rat, jer je Milošević rušio Bosnu i njenu infrastrukturu, a Austrougarska gradila
Što je netko sanjao veliku srbiju i tada i tada (i austro. i miloševičevo doba) je i povod ratova.

A sta da se Bosna predala zbog recimo nedostatka uslova a odbranu, i Milosevic preuzme Bosnu bez rata, mirnom okupacijom (kao AU), da li bi onda podrzao njegovo ubistvo?

janko_007 wrote:

nosara wrote:

janko_007 wrote:Njegova borba za oslobadjanje Srba od od AU okupacije nema nista zajednicko sa zeljama ostalih naroda u BIH.

Moze li pojasnjenje...? Unaprijed se radujem...

..

Posmatrati Sarajevski atentat iz samo jednog ugla je potpuno pogresan pristup ovom znacajnom istorijskom dogadjaju.I dan danas traju polemike na raznim naucnim skupovima sirom svijeta , ko je stvarno stajao iza organizovanja Sarajevskog atentata. Milorad Ekmecic, srpski istoricar, dugogodisnji profesor na Filozofskom fakultetu-na odsjeku istorija, danas ugledni clan SANU, o tome kaze u svom djelu“Istorija Srba u novom veku 1492-1992, na strani 348, da se Sarajevski atentat u naucnoj literaturi smatra djelom srpskog nacionalnog pokreta. U istom djelu Ekmecic navodi da Francuski istoricar Renouvin smatra da je u pitanju politicki zlocin, dok poznati engleski istoricar Alan Taylor govori da je sam atentat odgovor srpskih nacionalista na Austrougarsku provokaciju da na 28. 06. (tj Vidovdan), kada je godisnjica Kosovskog boja vrse vojne smotre i svecano paradiraju kroz Sarajevo . Taylor govori da bi to isto bilo „kao kada bi engleski kralj paradirao kroz irski Dublin na dan Svetog Patrika“. Vecina svjetskih istoricara smatra da se iza atentatora krije srpska vlada i sam kralj, dok je Ekmecic misljenja da je sve djelo Crne ruke i Apisa, koji su bili izrazito antirojalistiki raspolozeni, ali da su oni u tjesnoj vezi sa slicnim ruskim tanim vojnim organizacijama. Ekmecic takodje navodi da je covjek koji je predao revolver atentatorima bio cak clan jedne masonske loze. U solunskom procesu koji je bio od 02. aprila do 06 juna 1917 se navodi da je Dragutin Dimitrijevic Apis planirao atentat i na prestolonaslednika Aleksandra . Od devet osudjeni na smrt oficira, trojica medju njima i Apis su odmah pogubljena. Na tom sudjenju, Apis je priznao da je organizovao atentat na austrougarskog prestolonaslijednika. Kada covjek cita ove navode

“ Atentat na Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu izvela je grupa mladića kolokvijalno i danas nazivana Mlada Bosna. Učinili su to zbog teškog stanja u svojoj zemlji, a pod utjecajem raznih ideja koje su u to doba vršile utjecaj na njih. Anarhizam, revolucija, jugoslavizam, utopizam, mučeništvo, junaštvo, ateizam samo su neke od njih.“

Da li je uopste moguce zakljuciti, da se radi o jednoj jugoslovenski orjentisanoj organizaciji. sam atentator Princip je maloljetan sedamnaestogodisnjak. Kao i vecina u organizaciji „Mlada Bosna“.. Kao sto smo vidjeli iz prilozenog, oni su politicki nezreli i sa njima je bilo veoma lako manipulisati.
Kada sam naveo da je taj omladinski pokret bio po karakteru, srpski nacionalni pokret za oslobadjanje BIH od AU okupacije i prikljucenje iste BIH, imao sam na umu , prethodne dogadjaje i velike uspjehe srpske vojske u balkanskim ratovima. Gdje je, kao sto je poznato Turska gotovo izbacena iz Evrope . Naravno da druga dva naroda nisu bila odusevljena tom idejom. Hrvati u BiH predvodjeni katolickom crkvom i biskupom Stadlerom imali su plan pripajanja BIH Hrvatskoj i u okviru preuredjenja Austrugarske monarhije to ustavno formulisati, kao trojnu monarhiju. Osim toga, vecina BH hrvatskih politickih partija je bila na liniji Frankovaca, koji su bili izrazito antisrpski raspolozeni. Slicna je situacija i sa BIH muslimanima. Oni su vec otpoceli politicku borbu (Dzabicev pokret) za vjersku i kulturnu autonomiju. Osim toga citava politika Kalaja, namjesnika u BIH je bila da ne dira dotadasnje unutrasnje uredjenje , naslijedjeno od Turske i da na sve nacine favorizuje BH muslimane ka vladajuci narod u BIH. Sto se tice unutarnjih odnosa koje AU nije htjela mjenjati, to je prije svega agrarno pitanje, tj. ukidanje kmetstva(koje je u cijelom carstvu vec bilo ukinuto). Agrarni odnosi su najveca tacka razdora izmedju bosanskog begovata i ojacane mladesrpske trgovacke burzoazije. To goruce pitanje ce biti kao osnovno pitanje prilikom ujedinjenja u SHS. Da bi covjek razumjeo unutar politicku situaciju pred sam atentat, mora se poznavati politicke prilike u BIH pocev od Aneksione krize 1908(koja je vec znacila manje vise objavu rata AU i Njemacke Rusiji i Srbiji). Zatim dolazi revolucionarni zanos izazvan uspjehom Srbije i Crne gore pobjedama u Balkanskim ratovima. Ne moze se ocekivati od BH muslimana da slave uspjehe Srbije i Crne gore koji izbacuju zajednickim snagama Tursku iz Sandzaka i time jos vise geografski odaljuju BIH muslimane od matice Turske. Znaci oba naroda svaki na svoj nacin osjecali su strah od jacanja srpskog uticaja u BIH i gajili pritajenu mrznju prema njima. Ona je eskalirala otvoreno, odmah poslije atentata u vidu paljenja srpskih crkvi i hapsenja istaknutih srpskih vidjenijih ljudi(prema Ekmecicu). spontani gnijev pa i nasilje prema srpskom stanovnistvu je natjeralo Potjoreka da uvede vanredno stanje i sprijeci daljnje vjerske sukobe. A Austrougarska unutrasnje ustrojava BIH formiranjem pored vojnih i policijskih snaga i dobrovoljne, danas bi to nazvali, paramilitarne organizacije zvane Schutzkorps. Ekmecic navodi da je ova organizacija brojala 11 000 dobrovoljaca. Samo jos da zakljucim. Vrlo je poucna kniga za ovaj period od Ante Malbase “Bosansko pitanje i Austrougarska” Sarajevo,1933. U njoj je veoma dobro prikazano stanje u BIH iz ugla Austrijskog drzavnika Josepha Baernreither. Inace politicku borbu za kulturnu autonomiju BH Muslimana je veoma obradio Osman Nurija Hadzic u svom djelu “Muslimanska versko-prosvetna autonomija, Beograd ,1925. Tu se najbolje vidi da politicki ciljevi BH Muslimana nisu isti sa ciljevima druga dva naroda . I zato , da bi se tema Sarajevskog atentata sto bolje razumjela moraju se uzeti u obzir svi aspekti koji su doveli do tog cina

Odakle sad ovo, turska matica BiHmuslimana?