Interesantna tema, pročitah sve.
Ne mogu odoljeti da koju šarnem

Ima ona jedna izreka koja kaže: Gdje ti je dobro tu ti je domovina. Međutim, jako je rastegljiv pojam te dobrote. Pa je nekom dobro ovo, nekom ono. E sad, trebalo bi da postoje i neke univerzalne norme dobrote tj. dobrog života. Koje su to norme valjda više i vrapci znaju pa ne bih o tome. Po meni je najvažnije slušati onaj svoj unutrašnji glas koji ti kaže: živi ti i tu, tu će ti biti lijepo.
Evo malo statistike:
Prosječna plaća u BiH 817-811 KM
Potrošačka korpa 1.600-1740 KM
Zimnica 340 KM
Ogrjev 390 KM
Opremanje đaka 500-800 KM
Međutim, ne lezi vraže/šejtane, dosjetili se privatnici u BiH. Pa zaposlenima "daju" (99% privatnika u BiH misli da daju plaću svojim zaposlenima) plaću prema tome jesu li samci, oženjeni, rastavljeni, koliko imaju djece. Tako je kod tih naših lijepih priFatnika plaća momku (djevojci) 500 KM (odnosno 600 KM, ako radi na crno) dok je oženjenom djelatniku, koji ima dvoje djece, plaća 2000 KM, k'o da gledam. Malo morgen, oženjeni/udate mogu samo sanjati toliku plaću kod naših lijepih priFatnika. Tako da se danas momci i djevojke slabo (urijetko) i žene/udaju. Lahko se ba oženiti/udati, ali od čega sutra živjeti. Jel od ljubavi?
Prije nego nastavim, Havana i Dino, pišem općenito i nipošto ne prozivam nijednog od vas, te svaka sličnost s vama je savim slučajna.
Radio sam kod nekoliko privatnika u BiH. Radiš za trojicu a plaća jedna. Mizerna. Svaka plaća ispod prosječne plaće (navedeno gore) je mizerna. Elem, na sav glas privatnici viču: kupujte domaće, pomozite BH privredu. Divan slogan, postupah po naređenju do prije par godina. Dok ne skontah. Hej, koga da pomažem. BH privrednike (čitaj robovlasnike) koji svojim zaposlenima "daju" mizernu plaću dok isti ti privrednici sažvaču (žvaka), popuše cigareta, posisaju bombona u visini plaće koju "daju" svom zaposleniku. Oni, BH tajkuni, privrednici, privatnici su valjda neka "viša rasa" pa njima je, eto, potrebno više novca. Tužno do bola. Otkaz ti kod naših lijepih privatnika visi za vratom baš kao sjekira, svaki dan. Šta hoćeš, reći će neko, to ti je kapitalizam. Ne, u BiH je na sceni brutalno iskorištavanje potlačenih od strane tajkuna, a kako se zove to uređenje - ne znam, niti me zanima.
Apelujem na svakog privatnika u BiH koji eventualno pročita: Molim te, isplati svom svakom zaposleniku plaću dostojnu čovjeka (barem prosječnu, gore navedenu) ili konačno skontaj da radiš nešto što ne znaš raditi, te da je grehota to što radiš.
Vi iz dijaspore, dobro došli. Uvijek ste dobro došli u BiH. Ako se odlučite vratiti, živjeti u BiH onda vas lijepo molim da uvažite moj navedeni apel. Vi koji živite van BiH garant znate u bocu šta se sve ovamo događa, pa vam ne treba plaho objašnjavati ko je glavni generator zla u BiH. Trenutno je glavni generator zla politika, vlast u BiH. Konačno, o vlasti se i ne može ozbiljno pričati jer ista nije niti kompletno konstituisana još od izbora u oktobru prošle godine. Sa aspekta države BiH je pod protektoratom, eksperimentom, čime li već, pod patronatom mafije i "vanjske sile". Mi (veliki procenat, oko 90%) u BiH nemamo kad o tome razglabati jer valja zaraditi za hljeba. Vas u dijaspori lijepo molim da obavezno uvijek glasate jer svaki glas je dukata vrijedan.
Bilo bi licemjerno sa moje strane da vam kažem: halo, dijasporo, šta čekaš, dolazi, vraćaj se u BiH. Ne mogu zatvarati oči pred
realnošću. Naime, unazad 5-6 godina sam i to mogao, govoreći: biće bolje, polako, ide na bolje. Kako će biti recimo slijedeće godine ne znam ali unazad nekoliko mjeseci je tako loše u BiH da ni najvećem dušmaninu ne bih predložio da se vrati u BiH. Da ne biste pogrešno shvatili. Vječni sam optimista ali glede boljitka u BiH moj optimizam se istopio, nema ovdje boljitka (u svakom smislu, da ne nabrajam, veće je sve pisano ovdje) u narednih 20-ak godina, a do tada - ko živ, ko mrtav.
Potpuno razumijem one koji su se vratili u BiH, počeli svoj biznis i fino im ide, hvala Bogu. Od srca im želim da im ide još bolje i da njihovi zaposlenici imaju što veće plaće. Međutim, razumijem i one koji se dvoume kao i one koji su čvrsto odlučili da se nikada ovamo ne vrate. Da sam vani najvjerovatnije se ovamo ne bih vratio nipošto prije penzije. Zato što bih vani imao solidan život, dobro plaćen posao, jer takva mi je struka i teško bih se vratio u ovu surovu BH realnost. Kao što je već neko predivno napisao, koliko destrukcije smo imali u ratu i sada poslije rata (što unutrašnje, što vanjske) dobro ikako postojimo, igdje na mapi. Nisam na zapadu (EU ili USA) ni živio niti ikada bio. Varate se ako mislite da ne bih volio putovati malo i po EU i po USA, ali kako, čime? Nisam privatnik, nemam novca za putovanja, na žalost. Možda ću sada zvučati paradoksalno ali vjerovatno sam znatno bogatiji od dosta naših, BH stanovnika koji žive vani. Riješio sam stambeno pitanje, imam auto, ode se na more, a bogami se i roštilja

Vjerovatno pišem sbrda-sdola, ali povezat ćete vi to

Vama na zapadu (EU, USA itd.) jedino zavidim što živite u uređenim državama. To je ono što treba ovamo, uređena država sa
vladavinom prava, kraj priče.
Unazad 5-6 godina sam pričao isto kao Havana, pa dajte ljudi manite se crnjaka, nije sve tako crno, ima i lijepih stvari u BiH. Dakako da ima puno, puno lijepih stvari u BiH ali je ipak daleko više crnjaka, džaba je.
Potpuno shvatam pogotovo mlade ljude koji na žalost moraju da odu iz BiH. Prisiljava ih na to današnji rastući primitivizam i
mediokriteti koji vladaju u BiH. Ako se sutra moja djeca odluče da idu vani neću ih ni sekunde smetati, i ja ću pakovati kofere zajedno s njima, da budemo makar u istom gradu negdje vani. Volio bih da oni isprobaju i tu opciju pa onda da odluče gdje će živjeti, kako bude suđeno.
Pošto nisam ekonomske struke zamolio bih nekoga ko je te branše da mi objasni. Kako objasniti da s jedne strane recesija,
neimaština (ali nije to glavni problem, generatori zla su glavni problem) drmaju u BiH a s druge strane su ulice pune automobila (u skladu sa brojem stanovnika) koji troše izuzetno skupo gorivo u odnosu na standard?
Još nešto, na kraju. Nisam a ne bih ni mogao biti privatnik, biznismen. Smatram da to ne može svako. Ja sam šljaker, radnička klasa. I neka sam, meni ne smeta. Rekoh već šta mi smeta. U tom smislu vama u dijaspori samo mogu reći da ako nemate poduzetničkog duha nipošto i ne razmišljate o povratku u BiH, barem za izvjesno vrijeme.
Konačno, sve ovo što se dešava u BiH nije ju niti moglo mimoići...