U mom okruženju je bilo mnogo "propalih" brakova, od porodice do poznanika. 2/3 njih su propali jer su se ljudi uzimali nakon mjesec ili dva veze. Što je po meni apsurd, nema šanse da nekoga upoznaš za tako kratak period da shvatiš da možete biti cijeli život skupa. Ljudi se žene iz interesa ili žene ljude u nadi da će se smiriti....
Brak ili ne? Ako si sa nekim u vezi tri, četiri ili pet godina logično je da ljudi planiraju brak, porodicu... Ja sam relativno mlad, imam 26 godina i u vezi sam već pet godina. Nama je ovih pet godina prošlo kao pet mjeseci u svakom pogledu nam je bilo super. Znamo se što se kaže u dušu, uvijek smo tu jedno za drugo, pomažemo jedno drugom itd. Brak i zajednički život je slijedeći korak, potom period putovanja i na kraju djeca. To je ono što oboje želimo i planiramo. Niko mi ne garantuje da ćemo cijeli život biti skupa, da neće biti problema i poteškoća, ali mi ćemo učiniti sve da to potraje. U nekoj kasnoj životnoj dobi ćemo biti najpotrebniji jedno drugom, zato nemam ni jedan razog da kažem da ne želim brak.
Na drugoj strani imaš ljude koji koji nemaju ambicije za zajedniči život i porodicu, ali i to je ok. To je nečiji stav i ja to poštujem. Ja ne želim da imam 60-70 godina i da nemam djecu(ili da djeca odrastaju bez oba roditelja), unuke, da budem sam... Sve je stvar ličnog izbora.
Edit:
Ljudi koji ne stupaju u brak pod izgovorom da nemože trajati i da će poslije biti ogorčeni su čudni
