Hajd' dobro...eluna wrote:a što da ne napišeš??? možda još nekome pomogneš
Na početku bih bacio kratak osvrt na dio rečenice u kojem autor posta kaže "trudim se biti glava porodice koliko je to moguće". Nevjerovatno ali i istinito je da svaka normalna porodica NEMA odnosno NE SMIJE imati glavu porodice mada su određene uloge podijeljenje (moja supruga i ja smo oko 14 godina u braku, dosta sugo smo se zabavljali, ali ni za vrijeme dok smo se zabavljali a ni sada jednostavno ne znamo "ko je glava porodice" niti smo ikada o tome razgovarali) da bi sve funkcionisalo kako treba (primjera radi, žena se definitivno bolje razumije u planiranje i raspodjelu kućnog budžeta, muškarac je definitivno bolji u farbanju zidova, premještanju namještaja, raznim opravkama svega i svačega i sl., ovdje ne želim uključivati i posebno pisati o obavezama, jer bilo koji vid pomoći zaposlenoj ženi nije "posao" nego "obaveza", jednako kao i primjera radi "izlazak sa djecom u vrtić" i sl.). U mom primjeru nije izvršena "podjela poslova po osnovama spola", nego zapravo "podjela poslova po maksimalnom učinku koji mogu dati jedna i druga strana" gdje se prednost daje onoj strani koja ga može uraditi dosta kvalitetnije i brže. "Glava porodice" je balkanska narodna izmišljotina u kojoj muž radi i donosi novac, a žena brine o djeci i kućnim poslovima i uglavnom služi samo za to. U ovom primitivnom modelu žena ne može biti glava porodice jer tada muž postaje "papučar", a ovo što sam naveo se lijepo uklapa sa profilom razmišljanja autora početnog posta (teme) kojeg dovoljno odaje sam naslov teme "Razvod ili papučar". Glava porodice je praktično general kojeg slijepo i bespogovorno mora slušati kompletna vojska (odnosno članovi obitelji) bez obzira bio on u pravu ili ne. Ne kažem da ovaj model ne može funkcionisati najbolje i da ne funkcioniše odlično u dosta slučajeva (ja sam čak prijatno iznenađem kada u porodicama koje praktikuju ovaj model primjetim koliko su djeca lijepo odgojena i koliko poštuju roditelje), ali ono što želim podvući je da ga ženski dio populacije sve više odbacuje zbog dole navedenih razloga:
- Niko je ne može izbaciti golu i bosu na ulicu jer je ravnopravno učestvovala u izgradnji dvorca ljubavi u kojem živi, a čak i da nije, u svakom slučaju joj ostaje njen posao koji će joj omogućiti daljni nastavak života bez njenog "generala" ;
- U nekim slučajevima radi se o čistom ponosu jer žena ne mora moliti muža za kutiju cigareta, torbicu, ili na kraju krajeva mlijeko za lice i/ili ostalu kozmetiku. Po osnovama planiranja raspodjele kućnog budžeta svi problemi su u ovom slučaju lakše riješivi, a partneri zadovoljniji jer zajednički učestvuju u ostvarenju ciljeva.
Dakle, autor posta ovdje pravi katastrofalnu grešku jer prije stupanja u brak nije odredio strateške poteze koje želi povući (odnosno koje je trebao povući još davno), a oni mogu biti:
- "Želim biti glava porodice. Mislit ću prvo na karijeru, naći ću posao, ostvariti sve zacrtane ciljeve i onda ću razmišljati o braku i porodici".
- "Zasnovat ću porodicu a onda ću uložiti svoj maksimum pri čemu ću ostati dio te porodice. U svemu ovome mi može ali i ne mora pomoći žena sa kojom ću stupiti u brak, a njoj ću prije stupanja u brak naglasiti svoje želje, pokušati naći kompromis, ili na kraju krajeva naći drugu osobu koja će poštovati sve moje želje sa kojom ću ostvariti brak (ovdje je recimo naglašena njegova želja da on želi raditi sam)". Molim da se obrati pažnja na ovo zadnje napisano, dakle na dio rečenice "uložit ću svoj maksimum pri čemu ću ostati dio porodice", jer onaj ko želi biti "dio porodice" i jeste upravo to, njen dio, a ne nepoznati subjekt koji služi samo dobavljanje novca.
Autor posta je tu negdje između ova dva kriterija, i u principu uopšte ne razumije svoju ulogu zbog čega i nastaju slijedeći problemi.
Odvojeni život od porodice
Osobe koje su dosta po terenima nisu zločinci, odnosno oni nisu neprijatelji svojoj ženi i djeci. To pokazuju samim time što su odlučili maksimalno uložiti sve svoje napore u iznalaženju riješenja pomoću kojeg će ta porodica živjeti bolje. Ja bih ukratko nazvao "zbunjenim", jer u principu svi oni ne shvataju da ne mogu biti "najbolji prijatelji i najvažnije osobe" djeci koja ih viđaju dva puta godišnje jer će to za njih uvijek biti majke koje su uvijek tu kada su djeca bolesna, kada nekome trebaju povjeriti slatke ljubavne priče, kada sa nekim trebaju razgovarati o domaćim zadaćama ili bilo čemu što ih muči. Otac koji nije duže vremena sa djecom je praktično stranac, odnosno sponzor kojeg djeca uopšte ne poznaju jer zapravo ne znaju ni ko je on. Nije bio sa njima kada im je trebao i "novi bicikl" kupljen djetetu praktično nije ništa više vrijedan od onog koji mu kupi susjed. Stoga mi je njegova konstantacija da djeca moraju voljeti više njega nego majku (koja je u cijeloj priči opisana kao totalno nesposobna) poprilično neozbiljna, ili da se bolje izrazim, poprima oblike razmišljanja petnaestogodišnjeg razmaženog klinca. Ne razumijem ni čemu služi pitanje "koga više voliš , mene i mamu?" Neka je živo i zdravo, o tome koga više voli me zaboli ... Da, baš to.
Jedno od mogućih riješenja za ovaj problem:
Svako od nas, u kojem god kraju svijeta radio, ima pravo na godišnji odmor. Osobe koje tvrde da nemaju godišnji odmor lažu jer ne žele poslati dio svojih primanja članovima porodice u matičnoj zemlji, dakle onoj u kojoj su rođeni (sic
). Dakle, za vrijeme godišnjeg odmora, otac u ovisnosti uzrasta djeteta može pobuditi njegovu pažnju nekim poklonom. Primjera radi, može iskoristiti ovu običnu jebenu rečenicu "Wooow koliko si narastao, prošli put kada sam te vidio bio si pravi mali razmaženi klinjo. Sine (kćeri), ponosan sam tobom i želim ti omogućiti da se nastaviš dalje pravilno razvijati i razmišljati, stoga sam odlučio da ti uplatim vozački ispit i kupim automobil, šta ti misliš o tome?). Preko godišnjeg odmora dijalog sa djecom mora biti maksimalno pozitivan i mora se protezati tokom cijelog godišnjeg odmora sa maksimumom uložene nevještački proizvedene ljubavi, jer djeca trebaju upoznati tu "mašinu" koja im obezbjeđuje novac za udoban život. Bez ovoga, "mašina" je samo "mašina", odnosno obični stranac koji nikome nije pretjerano zanimljiv.
Žena - sam svoj majstor u kući
Ne razumijem šta autoru teme ovdje uopšte smeta? Ako je žena iz mog slijedećeg primjera već duže vremena sama (dakle ne njegova žena, nego žena koju sam izmisio kako bih je uklopio u ovu priču bez potrebe da se neko osjeti uvrijeđenim), pa joj onda u posjet dođe njen rođak Hamo i zasere kompletnu WC šolju što prouzrokuje trenutnu začepljenost kanalizacionog odvoda, logično je da će žena kojoj je čovjek na terenu vremenom početi razmišljati u stilu "ovo jako smrdi, moram nešto uraditi jer je smrad neopisiv". Nakon toga će posegnuti za sredstvima za otčepljenje, osnovnim alatom, pa će lijepo sve srediti i usput popraviti česmu koja pušta vodu. Nešto poslije će ustanoviti da joj to dobro ide, pa će podmazati vrata koja škripe, zamjenit će stari daljinski upravljač koji su polupala njena djeca novim, i nakon toga će postati "sam svoj majstor" jer se nema na koga osloniti. Istina je da pored ovakvih žena postoje i one druge koje su radi samo njima poznatih razloga uvjerene kako su bolje od muškaraca u svemu, ali takve jednostavno treba zamoliti da promjene zupčasti remen i vodenu pumpu na automobilu, i onda sve bude u redu jer ubrzo nakon otpuštanja prve matice 100% njih odustane. Dakle sve. Izbacit ću za sada ovu vrstu (sortu, LoL) žena i vratiti se na temu o kojoj govorimo. Ovoj ženi ne treba ništa zamjeriti jer praktično živi sama, stoga joj "kućni poslovi ove vrste" liče kao nešto uobičajeno zbog čega se svako insistiranje na pružanju pomoći sa strane pa čak i od sopstvenog muža doživljava kao "nisi bio tu prije tri mjeseca kada je Hamo zasr'o šolju, što ćeš mi i sada?".
Jedno od mogućih riješenja za ovaj problem može biti slijedeća jebena rečenica:
"Ljubavi, ja znam da ti je bilo jako teško ovo raditi dok sam bio odsutan, ali sada je tu onaj kojem si se divila na samom početku kada si ih mogla odabrati milione, a odabrala si samo mene. Dozvoli da doslovce pojedem ovaj problem i da to sve lijepo poravim, a za vrijeme koje sam uštedio, otići ćemo na večeru u restoran sa romantičnom muzikom, pa ćemo malo plesati, popiti, i onda otići u sobu jer sam poželio da mi pokažeš koliko me voliš".
U svemu, pa i u ovome, dakle treba biti džentlmen a ne krkan. Žene trebaju pažnju i vole kada su voljene. Volite ih.
Vozači kamiona koji ne piju, ne troše puno, i ne seksaju puno druge žene
Ja se stvarno izvinjavam, ali kada bi mi moj idol (a taj je drug Josip Broz Tito) rekao "Marcello, ovakvi ljudi stvarno postoje, povjeruj u to ili ćemo te morati strijeljati", ja bih mu odgovorio "druže Tito, reci ljudima da postupe po tvom naređenju, ali nemojte pucati u lice, želim umrijeti lijep", LoL.
Jebo te pa ja sam relativno mator, imam ravno 40 godina, ali kada pijem jutarnju kafu mislim na seks, kada sam na poslu i radim nešto dosadno, mislim na seks, kada dođem kući i kada trebam ručati, naravno, mislim na seks, kada večeram, stvar je ista... mislim na seks. Kada imam temperaturu +99 stepeni mislim na... da , mislim baš na to
... a eto ja sam prosječan (običan, nikakav) muškarac, ima i boljih. I sada će mi neko tu pričati kako može raditi sam po šest mjeseci out a da ne dodirne i ne pomisli na žensko, a još kamiondžija? Ma daj... Zaključak:
Mislim da je cilj ove teme bio samo jedan - posrati se po ženi koja ne razumije čovjeka koji je uvijek u pravu. Da pitamo nju kako stvari stoje ispričala bi sasvim drugu priču.... so... what we can do now?
Ja ću mu još jednom toplo sugerirati da se spusti sa neba, počne razmišljati o sebi, životu i porodici za koju kaže da jako želi na poželjan i koristan način, jer ovakve pjesme nikome ne padaju lako...
