Komrad wrote:1mustra wrote:no_pasaran wrote:
Evo ovako, do 1990 BiH je funkcionirala na građanskom principu uz puno uvažavanje njene multietničke karakteristike. I funkcionirala je prilično dobro.
Funkcionirala je, ali u jednom totalitarnom rezimu. Mozemo mi pricati i o varijanti da se u BiH suspendira demokracija i uvede diktatura, mozda bi ona bila bolja od demokracije, ali ja ne bih bash ovu temu time opterecivao. Nesto sto perfektno funkcionira u totalitarizmu moze biti potpuno nefunkcionalno u demokraciji.
Da li jedna "normalna" držav au interpretaciji jednog Sarajlije znači država gdje je jedan čovjek = jedan glas, gdje dominantna nacija preglasava druge, gdje dominantna nacija zatire etničke i kulturne karakteristike drugih nacija? NE!
Ovdje kazes NE, sto je sjajno, ali nazalost dalje u pojasnjenju toga NE vidimo da je ono ipak DA, i to cisto ko sunce.
Normalna mutietnička država znači da se bavimo pitanjima etničkih skupina, ali da ih odvojimo od ostalih pitanja. Npr da se u Domovima naroda i u Ustavnom sudu bavimo etničkim politikama, ali da se u Predstavničkim domovima parlamenata bavimo ekonomijom, borbom protiv kriminala i korupcije, zdravstvom, približavanjem EU i NATO-u i ostalim pitanjima od vitalnog ljudskog interesa, a da vitalni nacionalni interes ostavimo Domovima naroda koji, baš kao i Predstavnički dom, mogu glasati za ili protiv nečega. Eto to čak možemo i sa ovim našim nakaradnim Ustavom.
Najvaznije pitanje etnickih skupina je pitanje vrsenja vlasti, raspodjele sredstava iz budzeta, donosenja zakona, koliko vidim ti bi sva ta pitanja izuzeo. Ne razumijem sto bi to ostalo, organiziranje kulturnih manifestacija?
Znaci jedan covjek jedan glas vazi samo za stvari koje su jedino bitne, za ostale ne mora da vazi. Nije to neka sjajna pogodba.
Ali se mora izbaciti princip stranačke podobnosti (Hrvat je samo ako je HDZ, Bošnjak samo SDA, Srbin samo SDS ili SNSD). Dakle Hrvat(kao i Srbin i Bošnjak) ima pravo da bude u stranci u kojoj želi i da živi u kojem god želi dijelu BiH.
Time sto ces princip postivanja izborne volje gradjana nazvati pogrdnim imenom "princip stranačke podobnosti" nece promijenit njegovu sustinu. Taj princip je da svaka stranka predstavlja narode u onolikoj mjeri koliku je podrsku od tog naroda dobila. Taj princip je jako vazan, tuzno je sto ga SDP minira.
HDZ/90/HSP predstavljaju Hrvate zato sto imaju podrsku birackog tijela, a SNSD/SDS Srbe iz istog tog razloga. Ne zato sto se zovu Hrvatskim i Srpskim. Mogu ja sutra osnovat neku Hrvatsku ili Srpsku stranku, al necu moc da predstavljam ni Hrvate ni Srbe, dok ne dobijem njihove glasove. Isto vazi za SDP, ne mogu oni na osnovu bosnjackih glasova predstavljat Srbe i Hrvate, kao sto ne bi mogli na osnovu Srpskih ili Hrvatskih predstavljat Bosnjake.
A oni prijedlozi da ce broj Hrvata koji sprovodi bosnjacku politiku biti jednak broju Bosnjaka koji sprovodi bosnjacku politiku jednostavno nisu dovoljno dobri za Hrvate.
SDP ima apsulutno multietničan karakter i u programu i u vodstvu stranke i u biračkom tijelu.
U birackom tijelu nema, gdje si ti to vidio. Govorim priblizno, ako neko ima kod Hrvata oko 5%, Srba oko 1%, a kod Bosnjaka oko 30%, onda ja to ne bih nazvao narocito multietnickim birackim tijelom. Mozda se to nekom ne svidja, ali biracko tijelo je jedino sto se pika, nikakvi programi, vodjstvo, deklaracije tu ne igraju ulogu. Kad SDP osvoji dovoljno glasova Hrvata i/ili Srba niko se nece buniti. Ako su doista multietnicni, onda ce jednog dana osvojit i mjesto premijera RS-a.
Zašto bi se sada SDP odrekao normalne države i normalnih principa ako je dobio podršku naroda da se za to bori, kada je to dokazano kao bolje, kada je današnji koncept pokazao da je gori, i kada su ispravljene greške prijeratnog građanskog koncepta? SDP nema ni potrebe ni prva na tako nešto.
Nije dokazano da funkcionira u demokraciji. Taj prijeratni koncept se pika tek od uvodjenja demokracije do rata. Toliko je dobar da je uspio dovesti drzavu do rata u rekordnom roku.
Izborni zakon u BiH ne poznaje nacionalne izborne jedinice niti se glasovi broje .. prema tome koliko je bosnjaka, hrvata i srba glasalo za nekoga
nego koliko je gradjana ukupno glasalo za njega
SDP ima najvise glasova i ako bude i vlasti mora i treba da predstavlja sve njene gradjane i narode i da i gradjanima i narodima obezbijedi boljitak
Najprije hvala za repliku, nadam se da ćemo o ovome nastaviti kontruktivnu debatu.
Ja ću ovo po brojevima da ne radim copy/paste:
1. U prvom tekstu kog nisi u cjelini kopirao jasno sam naznačio da smo uklonili prepreke starog sistema kao što su diktatura i nedemokratske zabrane.
2. Nismo se razumjeli. Dom naroda ima iste nadležnosti kao i Predstavnički dom. On može raspravljati i odlučivati o svakom ekonomskom zakonodavnom i ostalim pitanjima. Zahvaljujući Domu naroda i kantonalnom uređenju Hrvati tj. predstavnici Hrvata sa područija gdje oni čine većinu mogu na državnoj i federalnoj razini obustaviti ili podržati bilo koju odluku za koju oni ocijene da je loša po narod iz kog dolaze, bila to ekonomija ili kultura.
Mi svakako ne zagovaramo istu viziju (slažemo se da se ne slažemo

) ali moje je pitanje zašto izvršnu vlast koja bi se trebala baviti pitanjima vitalnog ljudskog interesa miješati sa nacionalnim pitanjima. Nacionalna pitanja imaju svoju zaštitu kroz institucije Doma naroda i Ustavni sud. Mislim da je opterećenje izvršne vlasti i Predstavničkih domova prosto zloupotreba nacionalnog pitanja. Svaki narod je po našem Ustavu zaštićen "ko međed" i samo odlukom predstavnika tog naroda u Domu naroda može se donijeti odluka o bilo čemu. Mi smo dominantno parlamentarna država (ne predsjednička). Tako da nema izgovora petljati naciju u pitanja Izvršne vlasti i u Predstavničkom domu - a Dom naroda ima iste nadležnosti kao i taj predstavnički dom.
Hoću da kažem da mi imamo ustavni potencijal da funkcionišemo kao građanska država sa DEBELO zaštićenim kolektivnim/narodnim pravima. To je ono što SDP zastupa i ništa od toga neće i ne može biti na kontra odluke Hrvata jer im Dom naroda garantuje mogućnost obaranja svake odluke.
3. Ova treća tačka je predmet našeg najvećeg neslaganja. Vidiš SDP smatra da nosioci suvereniteta nisu Bošnjaci, Srbi i Hrvati nego Mujo, Milorad i Mario. Dakle osobe a ne narodi.
U našem rječniku ne postoji "dobar" i "loš" Hrvat, Bošnjak ili Srbin. Mi ne poznajemo Hrvatsku, Bošnjačku ili Srpsku politiku. Postoji politika stranaka sa hrvatskim predznakom u trenutnom mantau, ali to je politički a ne empirijski fakt.
Mi ne predstavljamo Bošnjake niti smatramo da neko drugi predstavlja Hrvate ili Srbe. Stranke predstavljaju individue koje su za njih glasale, a ne narode. To je okosnica mojih i tvojih suprotstavljenih svjetonazora.
Ipak činjenica je da svi mi, pa i ja, imamo snažno nametnut kolektivni osjećaj. To uopšte nije problem, čak je i pozitivno u jednom smislu. Taj kolektivni osjećaj ne mogu ni ustavno ni moralno predstavljati bilo koje stranke. Ali taj kolektivni osjećaj legalno i legitimno može predstavljati Dom naroda, ma ko bio u njemu, pa taman i crni vrag.
Eh tek su Hrvati u Domovima naroda legitimni predstavnici Hrvatskog korpusa kao cjeline. Samo oni mogu reći da pričaju u ime Hrvata, a jedan HDZ to ne može pa taman se na glavu nasadio. Samo izabranici u Domovima naroda imaju to pravo. A oni se biraju iz kantona i tu nema preglasavanja. I za razliku od stranaka oni su legalni i legitimni i k tomu još imaju pravo da obore svaku odluku o kojoj razmatra Parlament, pa čak i na duže staze da obore vlade koje smatraju negativnim po svoj narod. Dakle to nije neki zamišljeni koncept, to je Dejtonski koncept koji trenutno funkcioniše.
4. SDP ima multietničan karakter. Pogledaj organe stranke i uvidjeti ćeš da je tako. I biračko tijelo SDP-a je multietnično, a koliko koga tu ima nije bitno JER SDP SVOJ PREDIZBORNI I POSTIZBORNI PROGRAM I RAD NIKADA NE ZASNIVA I NE PROVODI NA NARODNIM NEGO NA LJUDSKIM PITANJIMA. Stoga on ima pravo, baš kao i NSRZB sebe prozivati građanskom i multietničkom strankom.
A premijer RS-a, biće aBd
5. Nažalost do rata je doveo upravo onaj nacionalni koncept koji je nastupio nakon izbora 1990. Kao što znaš tada je došlo do tektonskih promijena u načinu funkcionisanja države kada je sve što treba i ne treba podijeljeno sa 3. Upravo to je bila uvertira za buđenje potrebe za "lebensraumom" i do "čiščenja" teritorija u BiH, na poslijetku i do rata.
Dakle koncept državnog uređenja prije i poslije prvih demokratskih izbora je potpuno drugačiji i građansko uređenje nije uopšte krivo za rat, naprotiv...
6. Oko tvoje zaključne konstatacije se potpuno slažemo i iskreno se nadam da će tako i biti.