Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[dariomiamigo]

Meni je Sanja Vlaisavljević sasvim ok, list za koji piše je zlonamjeran, licemjeran.

Ćas iz propagande;

Nađeš komentar nekog bjednika na nerelevantnom site-u i u nedostatku materije za pisanje, spucaš bombastičan naslov.

[bach]

Teta Sanja se opet uhvatila tastaure i medija. Za fašizam i krv u Lištici krivi su mediji.

Govor mržnje, ali se ovaj put ne kaže: e pa šta!
Datum: 09.10.2009 22:00
Autor: Sanja Vlaisavljević

Prije nekog vremena smo mogli čuti prilično neozbiljne i neodgovorne izjave o huškačkom jeziku i govoru mržnje i to od onih od kojih očekujemo da vode brigu o tome da toga jezika nema ili da je sveden na najmanju moguću mjeru.

Danas je posvuda prisutna velika zabrinutost zbog huškačke retorike i jezika mržnje. Ova zabrinutost dolazi iz medija. Ovih dana Federaciju potresa strašna tragedija koja se dogodila prije neki dan prije početka utakmice dva nogometna kluba: Široki Brijeg i Sarajevo. Jedan mladić je izgubio život, a mnogi su ranjeni. Ranjeni su i svi oni koji nisu fizički napadnuti, a nalaze se u ova dva grada. Ranjeni su retorikom koja je bila jednako ubojita kao i oni meci na ulicama Širokog. Retorika dolazi sa Internet portala i medija. Paradoks ove situacije je veći ukoliko se uzme u obzir činjenica da mediji optužuju jedni druge da baš oni drugi koriste neprimjerenu retoriku i jednostrano izvještavaju o tragediji. Sarajevo opet prednjači: ne samo da se upućivanje teških optužbi dohvatilo taborskog razdvajanja po regionalnom, županijskom i etničkom osnovu nego su se ukoštac uhvatili i sami gradski mediji. Tako se u magazinu Dani može pročitati optužba na račun TV Sarajevo koja je okvalificirana kao pristrana i neprofesionalna jer plasira jezik mržnje kroz pozive gledalaca u nekoj emisiji, a bez uredničke intervencije, a svega par stranica nakon ove optužbe u istoj novini se nalazi tekst sa izjavama samo jedne strane i teškim optužbama na račun druge strane. Zašto je problem napisati tekst u kojemu se može čuti druga strana, eto upravo onako kako je to sa zavidnom profesionalnošću uradila novinarka Suzana Mijatović u najnovijem broju "Slobodne Bosne" (u članku "Prvi smo napadnuti i morali smo se braniti")? U tekstu se može čuti inače ušutkana druga strana, a da novinarka nije pritom sugerirala svoje zaključke. Ovakav tekst doprinosi objektivnom i neutralnom novinarstvu, a ne dodatnom podizanju tenzija.
Internet portali su odjednom puni mržnje

Po prvi put se čuje zabrinutost za jezik mržnje i huškačku retoriku na Internet portalima. Do sada ovaj jezik nije u glavnom gradu primjećivan niti smatran posebno bitnim. On je naprosto držan za jedan od oblika slobode govora putem medija, za kojeg nema a niti su predviđene sankcije. Danas se može čuti da portali, ali samo oni koje se ispisuju negdje izvan Sarajeva, predstavljaju opasnost i mogu dovesti do neželjenih posljedica i sukoba između dva naroda. Točno, ali o ovome treba voditi računa uvijek i principijelno, ne samo kada je ugrožena jedna strana u ime koje se izvjesni medij obraća. O njoj treba voditi računa ne samo kada se napiše "ubij balije", već i kada piše "ubij ustaše", "ubij četnike". Dok god se zbog navodnih načelnih građanskih opredjeljenja ne bude htjela vidjeti štetnost svih šovinističkih komentara neće biti niti govora o dobroj volji i neovisnom novinarstvu. Naprosto zato što neovisno i profesionalno novinarstvo mora pokazati dovoljno uviđavnosti za sve strane u sukobu. U Sarajevu se mogu pronaći i pročitati priče o nekakvom političkom scenariju svih dešavanja u Širokom Brijegu i ekskluzivnoj odgovornosti jedne strane, a istovremeno i prigovori hrvatskom tisku i medijima. Primjerom neprofesionalnosti i pristranosti se uzima naslovna stranica "Večernjeg lista" na kojoj je izražen strah od odmazde nad Hrvatima u Sarajevu i ogorčenost zbog medijskog linča, dok u isto vrijeme, kao gotovo usputnu informaciju, jedne sarajevske dnevne novine objavljuju da je uhićeno osam sudskih policajaca u Širokom Brijegu. Sa puno dobre volje i želje da povjerenje zauzme (možda već odavno) izgubljeno mjesto, to bi nužno morala biti udarna vijest u novinama, a ne pompozan naslov "Slučaj Široki Brijeg: Kako Federacija (ne)funkcionira" ili "politički linč…"
Politički linč

Postaviti čak i hipotetički u medijima tezu o političkom linču nije ništa drugo nego potkrepa sumnje u političku ulogu medija. Mediji ovdje ni na koji način ne sugeriraju politički linč svih strana već samo jedne ili nekih, te stoga samo još dosipaju ulje na vatru koja je buknula u Širokom Brijegu. Nevjerojatno je koliko novinari ovim povodom hrle da pogoršaju ionako već posve tešku političku situaciju. Umjesto da pred oči javnosti na svjetlo dana istupi skupina prijestupnika i nasilnika pred čijim se postupcima zgražavaju svi građani, neredi sukobljenih navijača su sada prerasli u navijački obračun u koji su uključeni političari, policajci, novinari, pa i čitavi narodi. Ovako imamo priliku slušati vrele medijske poruke namijenjene samo jednoj strani a protiv one druge, nakon kojih se na Internet portalima razliježe moćan eho mržnje prepun otvorenih poziva na linč.
BREME odgovornosti

Mediji su imali i uvijek će imati najveće breme odgovornosti u kriznim situacijama. Ova tragedija u Širokom Brijegu nije samo sukob navijačkih skupina. Od medija ovisi koliko će ovo nasilje ostati iz nas ili će iz medija ponovo preći na ulice. Mediji stvaraju prijatelje i neprijatelje, dobre i loše igrače, ljude i neljude. Mediji su u stanju da uznemirenu, isprepadanu i ogorčenu masu sa ulice pošalju u naše domove kao što su jednako u stanju da ih sa ekrana i novinskih stubaca ponovo vrate na ulicu. A kada se na ulici počnu rješavati najteži društveni problemi, pogotovo međunacionalni sukobi, onda oni koji su već nekako preživjeli brojna "događanja naroda" dobro znaju kuda to vodi.

A onda joj Amela Odobašić spuca vruću šamarčinu:

Reagovanje na tekst "Govor mržnje, pa šta",

RAK ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu

Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) Vam se obraća povodom teksta "Govor mržnje, pa šta" autorice Sanje Vlaisavljević objavljenog u "Glasu Srpske" 03.10.2009. godine (strana 2).

S tim u vezi, a u cilju tačnog i objektivnog informisanja Vaših čitalaca, ovom prilikom želimo ukazati na netačne tvrdnje iznesene u tekstu koje se odnose na propuste koje navodno Agencija čini u primjeni nadležnosti iz Zakona o komunikacijama BiH.

Da je autorica teksta istražila pisanja i nekih drugih medija, ali i Vaših novina u kojima se u više navrata pisalo i jasno prenio naš stav o ovoj temi, uočila bi sljedeće: "Regulatorna agencija za komunikacije ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu. Nadležna je samo za jedan segment, a to je izdavanje dozvola za pružaoce internet usluga. Samo u slučaju da sud naloži korisniku da sa servera ukloni sadržaj za koji je ustanovljeno da je nedozvoljen, korisnik je dužan da postupi po odluci. U suprotnom, može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole."

Ukratko, sadržaji koji se distribuiraju putem Interneta nisu u nadležnosti regulatornih tijela nigdje u Evropi, pa tako ni u Bosni i Hercegovini.

Tačno je da Agencija, između ostalog, izdaje i dozvole za audiovizuelno medijske usluge. Međutim, audiovizuelna medijska usluga je, u najkraćem, usluga pod direktnom uredničkom odgovornošću, što sadržaj portala nije. Autorici sugerišemo da prouči važeću regulativu iz nadležnosti Agencije, kao i Direktivu o audiovizuelnim medijskim uslugama, čije usklađivanje sa regulativom koja se primjenjuje u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od obaveza BiH u procesu priključenja Evropskoj uniji.

Konačno, gore navedeno ne znači da na Internetu ne postoje sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa zakonskim propisima u BiH, no, u tom slučaju zadatak autorice teksta je bio da provjeri i navede koji su to organi i tijela koji su nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva.

Autorica je i ranije u više navrata pored iznošenja netačnih informacija o primjeni nadležnosti Agencije, pokazala elementarno nepoznavanje materije o kojoj piše. Stoga, sugerišemo autorici da prije pisanja o ovim i sličnim složenim temama kontaktira Agenciju.

Biće nam zadovoljstvo dati odgovore, a sve u cilju tačnog informisanja Vaših čitalaca.

Amela Odobašić

Rukovodilac sektora za odnose s javnošću

[bach]

....

[bach]

...

[Abacija]

Neriješeno nacionalno pitanje generator je nacionalizma

Autor: "Sanja Vlaisavljević"



Nemili događaji u Širokom Brijegu razotkrili su ono što je već godinama prešutno svima jasno, a što je sada brutalno izašlo na vidjelo – BiH je bure baruta, u kojem svaki veći međunacionalni incident može dovesti do potpunog sloma daytonskih institucionalnih okvira i trenutnog obnavljanja ratne psihoze. Koliko god političari nastojali minorizirati užas koji se dogodio i ostaviti dojam kao da je riječ o pukim huliganskim neredima, ono što se dogodilo i događa nakon njih puno je šire i opasnije. U nedjelju i ponedjeljak u Federaciji BiH dogodila se institucionalna i moralna katastrofa. Pokazalo se potpuno nepovjerenje u institucije pravne države, koje su se u trenu raspale na “našu” i “njihovu” policiju, “hrvatsku” i “bošnjačku” obdukciju, “hercegovačku” i “bosansku” istinu.

U administrativnom središtu države, Sarajevu, kao krajnja, suverena instanca nametnuli su se nogometni navijači, koji su u nedjelju navečer blokirali centar grada i na koncu odredili potpredsjedniku Federacije BiH što mu je činiti, štoviše, postavili uvjete koje je morao ispuniti. Susret sarajevskog izaslanstva u sastavu potpredsjednik Federacije-potpredsjednik Hordi zla i zapadnohercegovačke županijske vlasti nalikovao je na pregovore zaraćenih strana o razmjeni zarobljenika. Nakon pritiska na županijsko tužiteljstvo, privedeni huligani puštaju se iz pritvora i s Kebom odlaze u Sarajevo, gdje su dočekani kao heroji koji su u Širokom “branili Bosnu”, a istodobno osoba osumnjičena za ubojstvo navijača Sarajeva bježi iz pritvora.

I u Sarajevu i u Širokom već su se odigrali prosvjedi građana, a najavljeni su novi, još masovniji, i kraj cijeloj priči se ne nazire. U međuvremenu, internetski forumi, uz neviđen govor mržnje, pozivaju na rat. Pokazuje se da u Federaciji BiH raste provalija između dviju zajednica – nema zajednički priznate, više instance koja bi istražila stvar i iznijela na vidjelo neovisnu verziju, potkrijepljenu dokazima, koju bi prihvatile obje strane. Nogometni čelnici nastoje “smiriti strasni”, u osnovi prikrivati problem, pretvarati se da je riječ o sporadičnom incidentu, unutar u osnovi harmonične zajednice.

No stvarnost je potpuno drukčija. Četrnaest godina nakon rata čini se da BiH nije napravila ni koraka naprijed. Nedavno je objavljen podatak da je u nju, po stanovniku, međunarodna zajednica već sada uložila više novca nego što je Marshallovim planom investirano u poslijeratnu Njemačku. A BiH je i dandanas poluprotektorat koji životari od međunarodne pomoći… Od rata, a dijelom već od prvih demokratskih izbora, unutar nje funkcioniraju tri odvojena društva, od vrtića do sveučilišta. Ljudi navijaju za različite reprezentacije, u svatove nose različite zastave, ustaju na različite himne. Heroji jednih su zločinci drugih i trećih, i obratno. Tko onda uopće voli daytonsku BiH? Teško će neki Bošnjak reći da voli Republiku Srpsku, vojsku RS-a, HVO ili zastavu Zapadnohercegovačke županije, a sve su to legalne i legitimne sastojnice daytonske BiH. Isto vrijedi i za druge dvije strane. Zajedničke institucije su uglavnom predstava za međunarodnu zajednicu, kojoj takva situacija kontroliranog kaosa očito odgovara. BiH joj služi kao mješavina kontejnera za islužene diplomate i neperspektivne službenike (deseterostruko bolje plaćene od lokalnog stanovništva) i laboratorija za socijalne pokuse. Neriješeno nacionalno pitanje glavni je generator nacionalizma, i gorka je istina da ovakav državni sklop potencira probleme, umjesto da vodi prema njihovom rješavanju. Četrnaest protraćenih godina, u kojima je četrnaest generacija djece koja odrastaju u tri odvojene, u osnovi međusobno neprijateljski nastrojene zajednice, zamijenilo četrnaest generacija koja su imala iskustvo suživota, pravi su daytonski saldo. I svakim danom sve je manji potencijal za postizanje bilo kakvog dogovora o samoodrživoj BiH. Priča o preustroju stoga nije priča o podjeli, jer ispod krhke daytonske koprene sve je već gotovo dva desetljeća duboko podijeljeno, već o možda zadnjem pokušaju dogovornog pronalaska nekog političko-administrativnog okvira koji bi doveo do održive države, koju će svi njezini stanovnici osjećati kao svoju.

Istina o daytonskoj BiH najbolje se vidi u Mostaru, spletom ratnih prilika jedinom istinski multietničkom gradu, koji činjenicu da u njemu nije bilo vojnog pobjednika plaća drugim gradovima nepoznatim “komplikacijama”, poput činjenice da je već godinu dana bez gradonačelnika, jer se glavne hrvatske i bošnjačke stranke ne mogu više postići dogovor ni oko čega. U Mostaru je svaki susret “naših” i/ili “njihovih”, a posebno oni reprezentacija Hrvatske i BiH, mogući izvor teških navijačkih sukoba i strepnja njegovim stanovnicima.

Činjenica da su u nedjelju igrali Zrinski i Velež dijelom je “kriva” za ono što se dogodilo u Širokom Brijegu, jer su svi “specijalci” bili upućeni u Mostar. No on je ovaj put ostao miran, ali se na razini Federacije zadnjih dana proživljava psihoza poluratnog ozračja, koju Mostar proživljava nakon svake “važne” utakmice. Krhka Federacija BiH, oličena u svojoj policiji, sve više nalikuje na prekratak pokrivač – može pokriti Mostar, ali će onda, u najmanju ruku, nazepsti Široki Brijeg. Ili sutra neki drugi dio. Kako vrijeme prolazi, čini se da je prekrivač sve kraći, a dah opasnosti sve ledeniji.

Pronadjite gresku!

[Pera Trta]

Hohoho, što joj ga ova iz RAK-a spusti!
Stvarno, što se ova predklimakterična teta naložila baš na "internet portale" (a zna se na koji)? Ko joj je od njih nešto nažao učinio? Jesu li to neke traume iz djetinjstva i rane mladosti (pre-internetska era)?

[nokia6170]

Amela Odobasic je samo potvrdila moj drugi post na ovoj temi gdje sam napisao sljedece:


"Evo procitao sam tekst doticne gospodje i mogu samo konstatovati da osim jezickog izrazavanja kroz njeno pisanje, ista nema blage veze o politici i pravu, tako da je ne uzimam zaoubiljno u svakom slucaju.

Medjutim, posavjetovao bi je da ode u Banja Luku i da obuce majicu sa zastavom Bosne i Hercegovine i prodje glavnom tzv. Gospodskom ulicom i da nakon tog zivotnog iskustva napise ponovo ovaj isti clanak koji je gore postiran....a u medjuvremenu nek promovise kulturu dijaloga u Zavodu za hitnu pomoc u BL kad je budu sivali."

A ostajem i kod sve i jedne napisane moje rijeci u vezi sa njom, pogovoto ove sa mahanjem zastave po BL....sumnjam da je navijala za Bosnu u BL i na jednoj utakmici i da je smjela navijati i mahati zastavom drzave u gradu koji se nalazi u toj drzavi.

[klixober]

Neriješeno nacionalno pitanje generator je nacionalizma

Autor: "Sanja Vlaisavljević"



Nemili događaji u Širokom Brijegu razotkrili su ono što je već godinama prešutno svima jasno, a što je sada brutalno izašlo na vidjelo – BiH je bure baruta, u kojem svaki veći međunacionalni incident može dovesti do potpunog sloma daytonskih institucionalnih okvira i trenutnog obnavljanja ratne psihoze. Koliko god političari nastojali minorizirati užas koji se dogodio i ostaviti dojam kao da je riječ o pukim huliganskim neredima, ono što se dogodilo i događa nakon njih puno je šire i opasnije. U nedjelju i ponedjeljak u Federaciji BiH dogodila se institucionalna i moralna katastrofa. Pokazalo se potpuno nepovjerenje u institucije pravne države, koje su se u trenu raspale na “našu” i “njihovu” policiju, “hrvatsku” i “bošnjačku” obdukciju, “hercegovačku” i “bosansku” istinu.

U administrativnom središtu države, Sarajevu, kao krajnja, suverena instanca nametnuli su se nogometni navijači, koji su u nedjelju navečer blokirali centar grada i na koncu odredili potpredsjedniku Federacije BiH što mu je činiti, štoviše, postavili uvjete koje je morao ispuniti. Susret sarajevskog izaslanstva u sastavu potpredsjednik Federacije-potpredsjednik Hordi zla i zapadnohercegovačke županijske vlasti nalikovao je na pregovore zaraćenih strana o razmjeni zarobljenika. Nakon pritiska na županijsko tužiteljstvo, privedeni huligani puštaju se iz pritvora i s Kebom odlaze u Sarajevo, gdje su dočekani kao heroji koji su u Širokom “branili Bosnu”, a istodobno osoba osumnjičena za ubojstvo navijača Sarajeva bježi iz pritvora.

I u Sarajevu i u Širokom već su se odigrali prosvjedi građana, a najavljeni su novi, još masovniji, i kraj cijeloj priči se ne nazire. U međuvremenu, internetski forumi, uz neviđen govor mržnje, pozivaju na rat. Pokazuje se da u Federaciji BiH raste provalija između dviju zajednica – nema zajednički priznate, više instance koja bi istražila stvar i iznijela na vidjelo neovisnu verziju, potkrijepljenu dokazima, koju bi prihvatile obje strane. Nogometni čelnici nastoje “smiriti strasni”, u osnovi prikrivati problem, pretvarati se da je riječ o sporadičnom incidentu, unutar u osnovi harmonične zajednice.

No stvarnost je potpuno drukčija. Četrnaest godina nakon rata čini se da BiH nije napravila ni koraka naprijed. Nedavno je objavljen podatak da je u nju, po stanovniku, međunarodna zajednica već sada uložila više novca nego što je Marshallovim planom investirano u poslijeratnu Njemačku. A BiH je i dandanas poluprotektorat koji životari od međunarodne pomoći… Od rata, a dijelom već od prvih demokratskih izbora, unutar nje funkcioniraju tri odvojena društva, od vrtića do sveučilišta. Ljudi navijaju za različite reprezentacije, u svatove nose različite zastave, ustaju na različite himne. Heroji jednih su zločinci drugih i trećih, i obratno. Tko onda uopće voli daytonsku BiH? Teško će neki Bošnjak reći da voli Republiku Srpsku, vojsku RS-a, HVO ili zastavu Zapadnohercegovačke županije, a sve su to legalne i legitimne sastojnice daytonske BiH. Isto vrijedi i za druge dvije strane. Zajedničke institucije su uglavnom predstava za međunarodnu zajednicu, kojoj takva situacija kontroliranog kaosa očito odgovara. BiH joj služi kao mješavina kontejnera za islužene diplomate i neperspektivne službenike (deseterostruko bolje plaćene od lokalnog stanovništva) i laboratorija za socijalne pokuse. Neriješeno nacionalno pitanje glavni je generator nacionalizma, i gorka je istina da ovakav državni sklop potencira probleme, umjesto da vodi prema njihovom rješavanju. Četrnaest protraćenih godina, u kojima je četrnaest generacija djece koja odrastaju u tri odvojene, u osnovi međusobno neprijateljski nastrojene zajednice, zamijenilo četrnaest generacija koja su imala iskustvo suživota, pravi su daytonski saldo. I svakim danom sve je manji potencijal za postizanje bilo kakvog dogovora o samoodrživoj BiH. Priča o preustroju stoga nije priča o podjeli, jer ispod krhke daytonske koprene sve je već gotovo dva desetljeća duboko podijeljeno, već o možda zadnjem pokušaju dogovornog pronalaska nekog političko-administrativnog okvira koji bi doveo do održive države, koju će svi njezini stanovnici osjećati kao svoju.

Istina o daytonskoj BiH najbolje se vidi u Mostaru, spletom ratnih prilika jedinom istinski multietničkom gradu, koji činjenicu da u njemu nije bilo vojnog pobjednika plaća drugim gradovima nepoznatim “komplikacijama”, poput činjenice da je već godinu dana bez gradonačelnika, jer se glavne hrvatske i bošnjačke stranke ne mogu više postići dogovor ni oko čega. U Mostaru je svaki susret “naših” i/ili “njihovih”, a posebno oni reprezentacija Hrvatske i BiH, mogući izvor teških navijačkih sukoba i strepnja njegovim stanovnicima.

Činjenica da su u nedjelju igrali Zrinski i Velež dijelom je “kriva” za ono što se dogodilo u Širokom Brijegu, jer su svi “specijalci” bili upućeni u Mostar. No on je ovaj put ostao miran, ali se na razini Federacije zadnjih dana proživljava psihoza poluratnog ozračja, koju Mostar proživljava nakon svake “važne” utakmice. Krhka Federacija BiH, oličena u svojoj policiji, sve više nalikuje na prekratak pokrivač – može pokriti Mostar, ali će onda, u najmanju ruku, nazepsti Široki Brijeg. Ili sutra neki drugi dio. Kako vrijeme prolazi, čini se da je prekrivač sve kraći, a dah opasnosti sve ledeniji.

Pronadjite gresku!

Totalno isti tekst kao na blogu pametnjakovica Nine Raspudica...

http://blog.vecernji.hr/nino-raspudic/

Ostaje pitanje ko je od koga ukrao tekst..neko od njih dvoje ga lazno pripisuje sebi.

[VjecitiStudent]

"... strateski pametna strategija ..."
Sanja .V. na OBN-u, 11.10.

[Banksy]

"... strateski pametna strategija ..."
Sanja .V. na OBN-u, 11.10.

uuu, bilo je tu materijala ...

[VjecitiStudent]

"... strateski pametna strategija ..."
Sanja .V. na OBN-u, 11.10.

uuu, bilo je tu materijala ...

Za sladokusce ... gostovali Fatmir, Sanja i Pedja K., ... sve u istoj emisiji

[Abacija]

Neriješeno nacionalno pitanje generator je nacionalizma

Autor: "Sanja Vlaisavljević"



Nemili događaji u Širokom Brijegu razotkrili su ono što je već godinama prešutno svima jasno, a što je sada brutalno izašlo na vidjelo – BiH je bure baruta, u kojem svaki veći međunacionalni incident može dovesti do potpunog sloma daytonskih institucionalnih okvira i trenutnog obnavljanja ratne psihoze. Koliko god političari nastojali minorizirati užas koji se dogodio i ostaviti dojam kao da je riječ o pukim huliganskim neredima, ono što se dogodilo i događa nakon njih puno je šire i opasnije. U nedjelju i ponedjeljak u Federaciji BiH dogodila se institucionalna i moralna katastrofa. Pokazalo se potpuno nepovjerenje u institucije pravne države, koje su se u trenu raspale na “našu” i “njihovu” policiju, “hrvatsku” i “bošnjačku” obdukciju, “hercegovačku” i “bosansku” istinu.

U administrativnom središtu države, Sarajevu, kao krajnja, suverena instanca nametnuli su se nogometni navijači, koji su u nedjelju navečer blokirali centar grada i na koncu odredili potpredsjedniku Federacije BiH što mu je činiti, štoviše, postavili uvjete koje je morao ispuniti. Susret sarajevskog izaslanstva u sastavu potpredsjednik Federacije-potpredsjednik Hordi zla i zapadnohercegovačke županijske vlasti nalikovao je na pregovore zaraćenih strana o razmjeni zarobljenika. Nakon pritiska na županijsko tužiteljstvo, privedeni huligani puštaju se iz pritvora i s Kebom odlaze u Sarajevo, gdje su dočekani kao heroji koji su u Širokom “branili Bosnu”, a istodobno osoba osumnjičena za ubojstvo navijača Sarajeva bježi iz pritvora.

I u Sarajevu i u Širokom već su se odigrali prosvjedi građana, a najavljeni su novi, još masovniji, i kraj cijeloj priči se ne nazire. U međuvremenu, internetski forumi, uz neviđen govor mržnje, pozivaju na rat. Pokazuje se da u Federaciji BiH raste provalija između dviju zajednica – nema zajednički priznate, više instance koja bi istražila stvar i iznijela na vidjelo neovisnu verziju, potkrijepljenu dokazima, koju bi prihvatile obje strane. Nogometni čelnici nastoje “smiriti strasni”, u osnovi prikrivati problem, pretvarati se da je riječ o sporadičnom incidentu, unutar u osnovi harmonične zajednice.

No stvarnost je potpuno drukčija. Četrnaest godina nakon rata čini se da BiH nije napravila ni koraka naprijed. Nedavno je objavljen podatak da je u nju, po stanovniku, međunarodna zajednica već sada uložila više novca nego što je Marshallovim planom investirano u poslijeratnu Njemačku. A BiH je i dandanas poluprotektorat koji životari od međunarodne pomoći… Od rata, a dijelom već od prvih demokratskih izbora, unutar nje funkcioniraju tri odvojena društva, od vrtića do sveučilišta. Ljudi navijaju za različite reprezentacije, u svatove nose različite zastave, ustaju na različite himne. Heroji jednih su zločinci drugih i trećih, i obratno. Tko onda uopće voli daytonsku BiH? Teško će neki Bošnjak reći da voli Republiku Srpsku, vojsku RS-a, HVO ili zastavu Zapadnohercegovačke županije, a sve su to legalne i legitimne sastojnice daytonske BiH. Isto vrijedi i za druge dvije strane. Zajedničke institucije su uglavnom predstava za međunarodnu zajednicu, kojoj takva situacija kontroliranog kaosa očito odgovara. BiH joj služi kao mješavina kontejnera za islužene diplomate i neperspektivne službenike (deseterostruko bolje plaćene od lokalnog stanovništva) i laboratorija za socijalne pokuse. Neriješeno nacionalno pitanje glavni je generator nacionalizma, i gorka je istina da ovakav državni sklop potencira probleme, umjesto da vodi prema njihovom rješavanju. Četrnaest protraćenih godina, u kojima je četrnaest generacija djece koja odrastaju u tri odvojene, u osnovi međusobno neprijateljski nastrojene zajednice, zamijenilo četrnaest generacija koja su imala iskustvo suživota, pravi su daytonski saldo. I svakim danom sve je manji potencijal za postizanje bilo kakvog dogovora o samoodrživoj BiH. Priča o preustroju stoga nije priča o podjeli, jer ispod krhke daytonske koprene sve je već gotovo dva desetljeća duboko podijeljeno, već o možda zadnjem pokušaju dogovornog pronalaska nekog političko-administrativnog okvira koji bi doveo do održive države, koju će svi njezini stanovnici osjećati kao svoju.

Istina o daytonskoj BiH najbolje se vidi u Mostaru, spletom ratnih prilika jedinom istinski multietničkom gradu, koji činjenicu da u njemu nije bilo vojnog pobjednika plaća drugim gradovima nepoznatim “komplikacijama”, poput činjenice da je već godinu dana bez gradonačelnika, jer se glavne hrvatske i bošnjačke stranke ne mogu više postići dogovor ni oko čega. U Mostaru je svaki susret “naših” i/ili “njihovih”, a posebno oni reprezentacija Hrvatske i BiH, mogući izvor teških navijačkih sukoba i strepnja njegovim stanovnicima.

Činjenica da su u nedjelju igrali Zrinski i Velež dijelom je “kriva” za ono što se dogodilo u Širokom Brijegu, jer su svi “specijalci” bili upućeni u Mostar. No on je ovaj put ostao miran, ali se na razini Federacije zadnjih dana proživljava psihoza poluratnog ozračja, koju Mostar proživljava nakon svake “važne” utakmice. Krhka Federacija BiH, oličena u svojoj policiji, sve više nalikuje na prekratak pokrivač – može pokriti Mostar, ali će onda, u najmanju ruku, nazepsti Široki Brijeg. Ili sutra neki drugi dio. Kako vrijeme prolazi, čini se da je prekrivač sve kraći, a dah opasnosti sve ledeniji.

Pronadjite gresku!

Totalno isti tekst kao na blogu pametnjakovica Nine Raspudica...

http://blog.vecernji.hr/nino-raspudic/

Ostaje pitanje ko je od koga ukrao tekst..neko od njih dvoje ga lazno pripisuje sebi.

To i jeste tekst Nine Raspudica (zvanog Karajlic ), ali sam ga namjerno pripisao Sanji zato sto im je retorika slicna. Raspudicevi tekstovi bi se komotno mogli pripisati Sanji i obrnuto. Pogledaj gore u postu, Sanjino ime sam stavio pod navodnike...

[ultima_palabra]

To i jeste tekst Nine Raspudica (zvanog Karajlic ), ali sam ga namjerno pripisao Sanji zato sto im je retorika slicna. Raspudicevi tekstovi bi se komotno mogli pripisati Sanji i obrnuto. Pogledaj gore u postu, Sanjino ime sam stavio pod navodnike...

Sjo Abacije što nas testira... kad pogledam malo, smisao tekstova im je sličan, al ipak Raspudić je stilistički dosta jači od Sanjice

[nokia6170]

Citaj Sanja, citaj direktorice kulture dijaloga:

Kad sam na samom pocetku ove teme napisao ovo:

Medjutim, posavjetovao bi je da ode u Banja Luku i da obuce majicu sa zastavom Bosne i Hercegovine i prodje glavnom tzv. Gospodskom ulicom i da nakon tog zivotnog iskustva napise ponovo ovaj isti clanak koji je gore postiran....a u medjuvremenu nek promovise kulturu dijaloga u Zavodu za hitnu pomoc u BL kad je budu sivali."

Sanja je u svom pisanju se osvrnula na moj komentar i napisala ovo u cetnickom Glasu Srpske:

Један коментар је прилично илустративан: "Посавјетовао би је (С. В. поводом текста у "Гласу") да оде у Бању Луку и да обуче мајицу са заставом Босне и Херцеговине и прође главном тзв. Господском улицом и да након тог животног искуства напише поново овај исти чланак....а у међувремену нек промовише културу дијалога у Заводу за хитну помоћ у БЛ кад је буду шивали." Шта је тужно у овом коментару? Незнање, предрасуде и стереотипи који су посљедица пропаганде о Републици Српској. Размишљам о овоме као изузетно значајном коментару, а који је, нажалост опће мјесто у Федерацији, па не могу а да се не осврнем на њега. Не само да прођох по Бањалуци са бх. заставом већ и организовах 2002. године са огромном бх. заставом дебату у сали Народне скупштине РС у којој је сједило преко двије стотине младих људи из цијеле БиХ, а које је на најтоплији начин поздравио градоначелник Бање Луке господин Драгољуб Давидовић и између осталога поручио: "Веома ми је драго што се ово значајно такмичење одржава у Бањој Луци, прије свега због младих људи који ће на њему учествовати". Прошета и једна велика група младих људи по Јахорини ове године са бх. заставом, а заставу је носио најбољи дебатант у Босни и Херцеговини Радован Паповић из Гацка. И гле чуда, нико никога не није требао шивати. Aли, да би о овако крхким питањима за БиХ могли разговарати, потребно је задовољити један мали предуслов: изаћи из Сарајева и заиста проходати градовима, прочитати и погледати што све пише у медијима у РС, па тек онда говорити или писати коментаре као што је сљедећи "Успут, пратио сам једно вријеме тај "Глас ГТРС", чисто да видим "шта ту има".

E sad Sanja fino procitaj ovo i oprosti mi sto sam predlozio da to uradis u Banjoj Luci...moze i Janja.


Policajci u Janji pretukli navijače BiH

BIJELJINA - Policajci iz Janje priveli su u noći sa subote na nedjelju petoricu mladića koji su ispred diskoteke "Bosna" u tom gradiću slavili pobjedu bh. reprezentacije u Estoniji i pretukli ih u Policijskoj stanici. Jednog od njih pretukli su već pred diskotekom, a potom ponovo s ostalima u stanici, dok su bili vezani lisicama, piše Dnevni avaz.

Pretučeni su Alen Alić (1988.), Amel Alić (1986.), Halid Korajac (1991.), Amir Nuhanović (1988.) i Senad Zakomac (1988.). Na Salku Hamzića, koji je htio mobilnim telefonom snimiti ovaj događaj, nasrnuo je jedan policajac prijeteći mu privođenjem.
Protiv petorice privedenih podnesene su prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira.
Mustafa Hrustanbegović, član Upravnog odbora LAG-a, ogorčen je ovim događajem i tvrdnjom zapovjednika Policijske stanice Milana Neškovića da nije bilo prekomjerne upotrebe sile.
- Mladići su pretučeni bez milosti i ja se više ne osjećam sigurnim u Janji. Tražio sam da OSCE o svemu ovome obavijesti OHR i da se omogući patrola međunarodne policije radi zaštite Bošnjaka u Janji - kaže Hrustanbegović.
Kako "Dnevni avaz" saznaje od žrtava ovog policijskog nasilja, nakon pobjede BiH nad Estonijom oko 50 automobila sa zastavama BiH kružilo je Janjom, slaveći uz vatromet pobjedu bh nogometaša, a slavlje je nastavljeno u diskoteci "Bosna" i izvan nje.
Sugovornici Avaza tvrde da je bilo nekog nesporazuma i raspravljanja grupe mladića, nakon čega se pojavilo dvadesetak policajaca koji su uz psovke odmah nasrnuli na okupljene.
Glasnogovornik CJS Bijeljina Dragomir Perić potvrdio je za da je te noći bilo remećenja javnog reda i mira ispred diskoteke i da je policija reagirala silom jer je naišla na otpor pijanih mladića.
- O eventualnim prekoračenjima ovlaštenja za upotrebu sile odlučivat će Unutrašnja kontrola u CJS Bijeljina - rekao je Perić.
Mještani Janje ogorčeni su nasiljem policije i tvrde da nakon ovoga više ne stoji nedavna izjava ministra policije RS Stanislava Čađe da se Janjani mogu osjećati sigurno.
Iste noći, nakon završetka nogometnih utakmica, Asmir Adanalić povrijeđen je u centru Janje kada je na njega, naočigled dežurnog policajca, naletio "audi 6" okićen zastavama Srbije.
Adanaliću je napukla ključna kost i ima ozlijede glave. Očevici tvrde da se iz tog "audija", uz psovke i uvrede, i pucalo, ali policija, zanimljivo, nema taj podatak niti evidenciju o tom događaju.

13.10.2009.
Pincom.info


Masi Sanja zastavama svoje drzave ako smijes, slobodno masi i drzi nama ovdje predavanja slobodno...samo sto te uboga realnost demantuje i potvrdjuje sve sto sam napisao....nazalost.

[nineinchnails]

.........

[Abacija]

To i jeste tekst Nine Raspudica (zvanog Karajlic ), ali sam ga namjerno pripisao Sanji zato sto im je retorika slicna. Raspudicevi tekstovi bi se komotno mogli pripisati Sanji i obrnuto. Pogledaj gore u postu, Sanjino ime sam stavio pod navodnike...

Sjo Abacije što nas testira... kad pogledam malo, smisao tekstova im je sličan, al ipak Raspudić je stilistički dosta jači od Sanjice

Vrati mi ljubav - Elvis J Kurtovich


Vrati mi ljubav, sve one dane
Vrati mi ono za cim smo snili
Vrati mi bundu i prsten od 25 cigli

Umjesto gazde sad ljubis golju
Umjesto gute si dobila zgolju
Znao sam propade pos'o
Kada je dos'o brada filozof

On ima samo na stapu gace
Nema ga za sta ujesti pasce
Kako to da se desi
Da otme te taj sugavi pjesnik

On se samnom potuci ne smije
Po citav dan cita ti pjesme
Umjesto mesa sad jedi graha
Kada si nasla tog siromaha

Vrati mi ljubav, sve one dane
Vrati mi ono za cim smo snili
Vrati mi bundu i prsten od 25 cigli

Vrati mi bundu i prsten od 25 cigli

Vrati mi bundu i prsten od 25 cigli...

[Abacija]

A onda joj Amela Odobašić spuca vruću šamarčinu:


Reagovanje na tekst "Govor mržnje, pa šta",

RAK ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu

Regulatorna agencija za komunikacije (Agencija) Vam se obraća povodom teksta "Govor mržnje, pa šta" autorice Sanje Vlaisavljević objavljenog u "Glasu Srpske" 03.10.2009. godine (strana 2).

S tim u vezi, a u cilju tačnog i objektivnog informisanja Vaših čitalaca, ovom prilikom želimo ukazati na netačne tvrdnje iznesene u tekstu koje se odnose na propuste koje navodno Agencija čini u primjeni nadležnosti iz Zakona o komunikacijama BiH.

Da je autorica teksta istražila pisanja i nekih drugih medija, ali i Vaših novina u kojima se u više navrata pisalo i jasno prenio naš stav o ovoj temi, uočila bi sljedeće: "Regulatorna agencija za komunikacije ne vrši regulaciju sadržaja na Internetu. Nadležna je samo za jedan segment, a to je izdavanje dozvola za pružaoce internet usluga. Samo u slučaju da sud naloži korisniku da sa servera ukloni sadržaj za koji je ustanovljeno da je nedozvoljen, korisnik je dužan da postupi po odluci. U suprotnom, može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole."

Ukratko, sadržaji koji se distribuiraju putem Interneta nisu u nadležnosti regulatornih tijela nigdje u Evropi, pa tako ni u Bosni i Hercegovini.

Tačno je da Agencija, između ostalog, izdaje i dozvole za audiovizuelno medijske usluge. Međutim, audiovizuelna medijska usluga je, u najkraćem, usluga pod direktnom uredničkom odgovornošću, što sadržaj portala nije. Autorici sugerišemo da prouči važeću regulativu iz nadležnosti Agencije, kao i Direktivu o audiovizuelnim medijskim uslugama, čije usklađivanje sa regulativom koja se primjenjuje u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od obaveza BiH u procesu priključenja Evropskoj uniji.

Konačno, gore navedeno ne znači da na Internetu ne postoje sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa zakonskim propisima u BiH, no, u tom slučaju zadatak autorice teksta je bio da provjeri i navede koji su to organi i tijela koji su nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva.

Autorica je i ranije u više navrata pored iznošenja netačnih informacija o primjeni nadležnosti Agencije, pokazala elementarno nepoznavanje materije o kojoj piše. Stoga, sugerišemo autorici da prije pisanja o ovim i sličnim složenim temama kontaktira Agenciju.

Biće nam zadovoljstvo dati odgovore, a sve u cilju tačnog informisanja Vaših čitalaca.

Amela Odobašić

Rukovodilac sektora za odnose s javnošću

EvE @zoome.

Odgovor Regulatornoj agenciji za telekomunikacije

RAK jedini zna sve

Autorica ne zna, ne istražuje, iznosi netočne informacije, ne zna svoj zadatak, preporučeno joj je da prouči važeću regulativu, preporučeno joj je da kada piše o složenim temama kontaktira Agenciju, preporučeno joj je još i da provjeri i navede koji su to organi nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva…
Evo ovako u najkraćem izgleda tekst koji potpisuje portparol RAK-a u prošlom broju glasa, reagirajući na tekst "Govor mržnje, pa šta". Prosto je nevjerojatno da gotovo u svakom svom javnom obraćanju predstavnici RAK-a pompozno objavljuju kako onaj tko se usudi progovoriti o reguliranju medija nešto ili pak ama baš ništa ne zna.
O RAK-u očito odluče pisati ili progovoriti oni koji žele da sebe predstave kao potpune neznalice. Pa je li baš sve tako kako nam s visine poručuje portparol RAK-a, ali i neki drugi članovi Agencije?
Ako je točno ono što piše gđa Odobašić, a to je da ukoliko korisnik dozvole ne postupi po odluci suda "može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole", onda je nejasno zašto u Pravilu 33/2008 član 3./6 o načinu dodjele i uvjetima dozvole za pružanje audiovizuelnih usluga, RAK propisuje sljedeće: "svi kodeksi i pravila će biti primjenjivi na ovu dozvolu u skladu sa njenim općim rokovima i uvjetima". Dalje se navodi nešto što gđa Odobašić ne spominje, ali je veoma interesantno. To previđaju i drugi predstavnici Agencije koji reagiraju na primjedbe u kojima se ukazuje na zabrinjavajuću ignoranciju RAK-a prema pojavljivanju različitih huškačkih sadržaja na medijima (a za to ne treba nikakva prethodna literatura). Naime u daljem tekstu stoji da korisnik dozvole ne da "može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole" nego jeste odgovoran, jer "U slučaju kršenja odredbi ovog Pravila, kao i drugih pravila… Agencija će izreći odgovarajuće sankcije…" (Ibid. Član 13./1) i to ne nakon odluka suda, nego "po službenoj dužnosti" prije svega ( Ibid. Član4./a).
Gđa Odobašić nastavlja svoju kritiku navodeći da Agencija ipak izdaje dozvole za audiovizualne medijske usluge, a koje su "u najkraćem usluga pod direktnom uredničkom odgovornošću, što sadržaj portala nije". Letimičnim pogledom na ozbiljnije portale kao što su Sarajevo-dž.com, 24-sata.info itd. nedvosmisleno se raspoznaju članovi redakcije i uredništva koji se ni po čemu ne razlikuju od uredničke strukture u bilo kojim drugim elektronskim medijima. I možda jedno pitanje: da li se portali pri radio i tv stanicama sami uređuju? Ali, kako se nigdje u direktivama i preporukama ne koristi eksplicitno riječ portal, onda je mnogo lakše konstatirati da portali nisu dio nadležnosti RAK-a iako zadovoljavaju sve uvjete da jesu, pogotovo oni koji su pod direktnom uredničkom odgovornošću. I ovdje se može govoriti o normativnom procjepu o kojemu sam, između ostalog, pisala u tekstu koji je kritiziran, a na temelju kojega RAK ima mogućnost da ignorira portale. I konačno, nova Direktiva o audiovizualnim uslugama od 29.11.2007. na koju se opet poziva gđa Odobašić, a koja je "modernizirana" verzija direktiva iz 1989. i 1997. godine nigdje ne eksplicira riječ Internet, ali je nigdje eksplicitno niti ne isključuje, ali uistinu obvezuje na neke odrednice koje su u BiH često ignorirane.

Sanja Vlaisavljević

Malo Sanjici da se raspravlja sU RAK-om pa hoce i sa SA-Džovcima, pardon SA-Xovcima.

[amrica]

[Armen]

AUUUUUUUUUU kako se ovdje nalupala, ni pocetka, ni kraja, a kamoli sredine.Ova zena stvarno nema pojma i nije mi jasno zasto se upusta u ovakve teme i ovako lupeta, bolje da je sutila, sada se jos vise zapetljala. Ako je vec placena da dere RAK onda neka nadje neke prizemnije teme, a ovaj clanak joj je zaista hit. Ej zamisli , regulacija portala

[Chmoljo]

ž

nayebo sam ako Sanja vidi ovo

[macan prvi]

ž

nayebo sam ako Sanja vidi ovo

Imas sljem, il kapu, sta te briga.

[Chmoljo]

cmoljo, zoom, abacija i frst.....ne začatavajte temu SVB

mah, ionako ćemo svi argumentovano nayebati u idućoj kolumni

[macan prvi]

cmoljo, zoom, abacija i frst.....ne začatavajte temu SVB

Ako se ovo zadnje odnosilo na mene, zahtijevam da mi nick navodis u cjelini jer inace ne postujes kulturu dijaloga i uvazavanje sugovornika.

[amrica]

macane

[macan prvi]

macane

Macane prvi