Prije ovog nesretnog rata živio sam u jednoj multietničkoj sredini sa Srbima i Hrvatima. U ratu sam, gotovo kao maloljetnik bio pripadnik Armije R BiH.
Nakon rata, nastavio sam školovanje i kada sam trebao da se malo odmorim PSIHOPATE iz moga naroda su mi napravili niz neugodnosti što se je veoma odrazilo na moje zdravstveno stanje. Uopće nisam znao šta se dešava sa mnom jer MOBBING je nevidljiv.
PSIHOPATE su me dovele u predinfarktno stanje i zamalo me nisu UMORILI do smrti. Danas nakon pet godina proučavanja MOBBING-a imam dosta saznanja ali još uvijek proučavam ovaj društveno-sociološki fenomen. U stanju dugogodišnjeg konstantnog stresa prije pet godina dobivam ''depresiju tijela'' koju sam izbacio iz sebe, samo milošću Uzvišenog Boga, baveći se ekstremnim sportovima.
Tokom svoga života, prije rata nikad nisam doživio neku neugodnost od nekog Srbina ili Hrvata, kao što sam doživio poslije rata od 'naših ljudi' Bošnjaka - PSIHOPATA. Naravno, ne računajući rat koji je bio ekstremna neugodnost lično meni i mome narodu, proizašla od pripadnika ova dva naroda ali govorim za period lijepog suživota u mira prije rata.
MOBBING i kriza ide iz VRHA prema DNU na način kada u VRH dođe PSIHOPATA, on sebi izabere za prvog suradnika, to jeste PREPOZNA identičnog PSIHOPATU kao što je i on sam, a ovaj dalje u dubinu prema DNU ispod sebe prepozna istog PSIHOPATU i tako sve od VRHA do DNA hijerarhije jedan drugog prepoznaju. Na ovaj način se poredaju od VRHA do DNA hijerarhije PSIHOPATE koje psihološki jedan drugog prepoznavaju i privlače se kao magneti pronalazeći isti kriminalni interes.
PSIHOPATE su ljudi koji uopće nemaju savjesti i empatije/suosjećanja prema drugim ljudima i njihovim prije svega egzistencijalnim potrebama. Uopće ih nije briga za druge već se samo brinu o sebi samima. U našem narodu ih zovu i duševni mrtvaci.
Psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti, koju
doktor Robert Hare, jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju u svojoj knjizi
''Without Conscience'' - ''Bez savjesti'', označava kao potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja.
Ukoliko psihopata uopće nešto osjećaja, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu”. Psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu i postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i psihijatri.
Oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, samo što su
duševno mrtvi ljudi bez ikakvih osjećaja.
Duševno mrtvilo, čini ih veoma efikasnim „mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. („Po njihovim plodovima poznajete ih.”). Oni su tip čovjeka koji je u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom uslijed smrti nekog bliskog prijatelja a u sljedećem momentu će otići u disko klub „da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.
S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i suradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava. Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja. Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja. Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta.
Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete državi i kolegama s posla. Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova „glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste „hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: „Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – „da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.
Ukratko je psihopata predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoću jedne „maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor. Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.
Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti primijetiti tu „čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest. Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje.
Ovakvi ljudi uopće ne pokazuju osjećaj krivice za kolateralne štete koju svakodnevno prave državi, firmi i uposlenicima kao i svim drugim običnim normalnih građanima.
Citati su preuzeti od doktora Roberta Hare koji je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju.
Autor je knjige ''Without Conscience'' - ''Bez savjesti''.
Trenutno na pozicijama u BiH postoji veoma veliki broj ljudi sa ovim poremećajem koji svakodnevno uništavaju živote poštenim ljudima. Dakle, radi se klasičnim korporativnim PSIHOPATIMA koje treba poslati na promatranje i na njihovom obrascu ponašanja napraviti detaljnu psihološku studiju jer dolaskom u VRH ispod sebe sve do DNA lančano na najvažnije funkcije u državi POREDAJU psihološki identične osobe - PSIHOPATE.
Ovakve šizofrenične, nesposobne i kriminalizirane osobe su tokom ove zadnje dvije decenije umorili do smrti na stotine visoko profiliranih stručnjaka iz raznih oblasti na radnim mjestima izazivajući kod ljudi stres, moždane i srčane udare, a na njihova mjesta su postavljali sebi slične kriminalizirane, nestručne i neobrazovane PSIHOPATE većinom sa kupljenim diplomama.
Sve do dana današnjeg na najvažnijim pozicijama u državi su se samo izmjenjivale iste osobe sa identičnih psihološkim poremećajima.
MOBBING je prouzrokovao kolateralne štete državi BiH.
Vrijeme TOTALNE ANARHIJE prolazi i običnog građanina raduje činjenica da EU i USA administracije u BiH kao i BiH novinari svakodnevno prate naše pisanje na ovom forumu i prave detaljne analize.
Naravno o njima i njihovim zločinima nad vlastitim narodom će u narednim periodu biti detaljno napisano na stotine stranica jer BiH građani sve otvorenije pišu i govore protiv kriminala, što je vidljivo i po ovom forumu. Pored ovoga, tu je i podrška EU i administracije velikih sila u borbi protiv kriminala kroz TRANSPARENTNOST i kojima se BiH građani u svakom momentu mogu obratiti.
http://usembassysarajevo.blogspot.com/
Što je dosta, dosta je: Vrijeme je za borbu protiv korupcije u BiH
Svaki građanin kojeg sam upoznao ima nešto reći o korupciji. Svake sekunde u kojoj se korupcija toleriše u ovoj zemlji, 47 KM biva ukradeno od privrede, što je novac koji se može iskoristiti za izgradnju puteva i škola ili plaću poštenog policajca. Svake godine rezultat korupcije je jednak direktnom porezu od 400 KM za svakog muškarca, ženu i dijete u BiH. To predstavlja ogroman gubitak koji građani ne mogu priuštiti.
Korupcija je složen problem i moramo se protiv nje zajedno boriti, napasti je sa svih strana. Svaki građanin zna da su neki lideri koje je izabrao i pojedinci u vlasti i poslovnom svijetu korumpirani. Građani bi trebali biti bijesni zbog takvog djelovanja korumpiranih lidera i lošeg primjera koji daju novim generacijama. Neprihvatljivo je da građani misle da moraju platiti mito da bi dobili posao. Neprihvatljivo je da građani misle da se moraju uključiti u neku političku stranku da bi im se pružile osnovne usluge. A neprihvatljivo je i da međunarodna zajednica šuti o korupciji. E, više neće. Ambasada SAD opredijeljena je promociji građanskog zagovaranja programa za borbu protiv korupcije, obznanivanju prave cijene korupcije, podršci onima koji javno progovore o njoj, bez obzira koja je njihova pozicija, te podsticanju procesuiranja počinilaca.
Nažalost, korupcija nije ograničena samo na vladu, nego je ima u svim društvenim sektorima. Efekti korupcije mogu se osjetiti u svakodnevnom životu. Jučer sam imao priliku otvoriti konferenciju koju je podržao USAID, a na kojoj je Transparency International prezentirala podatke o ozbiljnoj ugroženosti integriteta univerziteta u BiH. Većina studenata vidi korupciju kao pojavu koja je široko rasprostranjena u visokoobrazovnom sistemu. Bio sam razočaran kada sam čuo da jedan od četiri studenta u BiH tvrdi da je lično naišao na korupciju, te da bi pola studenata bilo voljno platiti mito ukoliko ne postoji nikakav drugi način da polože ispit. Duboko vjerujem da univerziteti i škole uopšte moraju biti primjeri etičkog ponašanja. Univerziteti treba da odgajaju buduće lidere društvenih i ekonomskih reformi i moraju biti kolijevke nove produktivne energije i znanja. Međutim, ugled ovih institucija je izložen riziku.
Potplaćivanje da bi se položio ispit i ostali oblici korumpiranog ponašanja samo umanjuju kvalitet obrazovanja i obeshrabruju mlade ljude u njihovom nastojanju da postignu najbolje rezultate tokom studija. Međutim, ohrabren sam činjenicom da je nekoliko univerziteta u BiH odlučilo koristiti prijedloge Transparency International za poboljšanje mehanizama i procedura za sprečavanje korupcije. Nadam se da će ostali slijediti njihov hrabri primjer. Apelujem na univerzitete u BiH da se bore protiv korupcije i zaštite svakog studenta ili profesora koji joj se otvoreno suprotstavi i koji prijavi slučaj korupcije.
SAD su ponosne što podržavaju lokalne organizacije poput Transparency International u identificiranju uzroka korupcije, pomoći svim nivoima vlasti u BiH u borbi protiv korupcije i praćenju efikasnosti politika borbe protiv korupcije. I vi se možete boriti protiv korupcije. Nedavno sam pomogao pokretanje projekta Jedistvene mreže građanskih organizacija za borbu protiv korupcije (ACCOUNT) kojem podršku pruža USAID. ACCOUNT je opredijeljen da da podršku civilnom društvu i poštenim vladinim zvaničnicima koji se bore da iskorijene korupciju u društvu. Posjetite internet stranicu
http://www.account.ba ako želite saznati više.
Obećavam da ću biti uz one koji identificiraju slučajeve korupcije i kažu “dosta je više”. Ustanite, borite se za ono što je ispravno i uradite što vi možete da biste zaustavili korupciju u BiH. Što je dosta, dosta je.