sistem wrote:
zaid ben haritah je bio muhamedov posinak
elem, da se vratimo da posvajanje - da, postojalo je posvajanje i muhamed je vec imao posvojeno dijete
sad, ako ti tvoji izvori kazu da nije tako...
Kad već insistiraš i ako je off topic:
Ovakva praksa posvajanja bila je raširena u arabljanskome društvu u vrijeme kad je došao islam. Prije nego je primio poslanički poziv, Resulullah – alejhi’s-selam – lično je bio usvojio Zejda ibni Harisa, koji je bio zarobljen kao dijete prilikom jednog napada na njegovo pleme, što je bila svakodnevna pojava u vrijeme džahilijjeta. Hakim ibni Hizam kupio ga je svojoj tetki po ocu Hatidži, a kad se ona udala za Resulullaha – alejhi’s-Selam –, Hatidža mu je poklonila Zejda. Kada su Zejdov otac i rođak saznali gdje se on nalazi, došli su Resulullahu – alejhi’s-selam – i tražili da se Zejd vrati. Resulullah – alejhi’s-Selam – prepusti Zejdu da sam izabere kuda će. Zejd nije mogao da, pred ocem i amidžom, ne da prednost Muhammedu – alejhi’s-selam -, nakon čega ga on oslobodi i usvoji kao sina u prisustvu ostalih. On se već zvao Zejd ibni Muhammed i postao je prvi slobodni rob koji je primio islam.
Po šerijatu nije dozvoljeno potpuno usvajanje djeteta, što znači davanje mu svog prezimena, nego se djete može tretirati kao štičenik uz davanje svih vrsta potpore istom.
'Allah nijednom covjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni zene vase, od kojih se ziharom rastavljate, materama vasim nije ucinio,niti je posinke vase sinovima vasim ucinio. To su samo vase rijeci, iz vasih usta, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi.
"Zovite ih po ocevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena oceva njihovih, pa, braca su vasa po vjeri, i sticenici su vasi. Nije grijeh ako u tome pogrijesite, grijeh je ako to namjerno ucinite ; a Allah prasta i samilostan je." (Al Ahzab 4-5)
Uvođenje stranca u familiju kao njezina člana i dopuštenje da on bude u blizini žena koje mu nisu muharremât, tj. ne postoji šeri’atska smetnja da ih on uzme za ženu, je, ustvari, prijevara – jer čovjekova žena nije majka usvojenom, niti je njegova kćerka tome dječaku sestra, niti je njegova sestra tome dječaku tetka – pošto sve one njemu nisu muharremat; za sve njih on je samo stranac. Štaviše, usvojeni sin tražit će pravo na nasljedstvo čovjeka ili njegove žene lišavajući time istinske nasljednike u njihovom punom pravu na nasljedstvo. Takva situacija izaziva ljutnju pravih nasljednika protiv stranca koji ih je zloupotrijebio i uzurpirao njihova prava tako što ih je lišio cjelokupnog nasljedstva, miraza. Takve česte ljutnje vode u svađe i kidaju srodstvo i rodbinske veze. To je razlog što je Kur’an ukinuo ovaj džahilijjetski sistem zabranivši ga u potpunosti i iskorijenivši sve njegove posljedice. Allah dželle šanuhu kaže:
"… niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši … (El-Ahzab 5-6)
U pogledu braka, Kur’an ustvrđuje da su samo žene « rođenih sinova » (En-Nisa’ : 23), a ne žene usvojenih sinova, zauvijek zabranjene za brak onome ko je usvojio dijete (sina). Prema tome, dozvoljeno je čovjeku da se oženi razvedenom ženom njegova usvojenog sina – pošto je ona, ustvari, bila žena stranca, onoga koji s njim nije u krvnom srodstvu.
sto znaci,da nije sve kako pise u Kur'an,ap tako i o bludu prije braka,kao i o punoljetnosti baziranoj na polnoj zrelosti,koja se,pazi ovo,kod djeovojcica "naglasava" pocetkom nosenja marame,to je dio tradicije,a ne Kur'an/o temi nosenja marame smo davno razlogovarali,nema potrebe da pisem ponovo o tome/sve je vrlo razumljivo
sve se ovdje pomutilo 
