Nadam se da će ovo pomoći. Napokon nešto konkretno.
Srbija je znala da Sporazum o povlačenju ne postoji!
Nije ovdje bio nedostatak dokaza, nego jedan poprilično jak udarac na srbijansko pravosuđe, na njegovu legitimnost i legitimitet svih njihovih postupaka. U ovom trenutku, definitivno najbitnije pitanje jeste da smo u Londonu napravili velike pomake u odbrani gospodina Ilije Jurišića.
Naime, gospodin Jurišić je osuđen na osnovu navodnog sporazuma od 26. aprila 1992. godine između BiH i JNA o mirnom povlačenju JNA. Taj sporazum je navodno potpisan 26. aprila u Skoplju. Srbijanska strana, odnosno srbijansko tužilaštvo ga nikada nije produciralo u postupku protiv Jurišića, već su izveli svjedoka, koji je slagao i rekao da je znao za taj sporazum, za njegovo postojanje.
Odbrana Ilije Jurišića je naravno dokazivala da sporazum ne postoji, da ga tužilaštvo nikada nije produciralo. međutim sud je uvažio iskaz tog svjedoka.
Ono što smo mi u Londonu uspjeli je dokazati da taj sporazum stvarno nikada nije potpisan, mi imamo dokaze, niz dokumantacije koja to dokazuje, međutim, najveći uspjeh je što smo uspjeli natjerati zamjenika srbijanskog tužioca za ratne zločine, Milana Petrovića, da dadne tokom unakrsnog ispitivanja na sudu u Londonu, u stvari da prizna da taj sporazum ne postoji.
Sad, ono što je interesantno jeste da je taj Milan Petrović bio tužioc koji je vodio postupak protiv Ilije Jurišića, što znači da je znao – kada je vodio taj postupak – da taj sporazum ne postoji i da tereti čovjeka na osnovu nepostojećeg sporazuma i sud je osudio tog čovjeka na 12 godina zatvora na osnovu nepostojećeg sporazuma!
Ono što smo pokrenuli još tokom postupka, dok je trajao postupak protiv gospodina Ganića, je kontakt sa advokatima i timom gospodina Jurišića, dostavili smo im svu dokumentaciju, oni su jako ohrabreni, a ono što je meni najdraže jeste da je gospodin Jurišić istakao da je jako ohrabren. Ovi dokazi su mu dali jednu novu nadu.
Da se radi o bilo kojoj drugoj zemlji, ja bih vam rekao da sam uvjeren – kao što sam rekao 15 dana prije presude Ganiću da sam uvjeren da će ishod biti pozitivan – znači ročište Iliji Jurišiću u žalbenom postupku je od 22. do 25. septembra. S obzirom na to da se radi o Srbiji, ja ne mogu reći da sam uvjeren. Pazite, u toj zemlji, kao što je sudija u presudi u Londonu konstatovao, da je tužilac Srbije priznao da ne postoji sporazum, iako je Ilija Jurišić osuđen na osnovu tog sporazuma.
Damir Arnaut / rtm, dragan arap
Ako bude osuđen, Jurišić će se žaliti Strasbourgu
Boris Tadić je nakon presude Ganiću rekao da on to smatra uvredom, ove konstatacije sudije Workmana, za srbijansko pravosuđe, da on smatra da je srbijansko pravosuđe nepristrasno, da se rukovodi standardima EU, tako da ja ovo vidim kao jednu priliku za Srbiju i njeno pravosuđe da to stvarno dokaže.
U Londonu im je rečeno da je njihovo pravosuđe pristrasno, da je njihovo pravosuđe politički motivirano, pod utjecajem politike. Oni sada u procesu protiv Jurišića, s obzirom na sve ove dokaze, koje smo mi dostavili odbrani gospodina Jurišića, stvarno imaju priliku da pokažu kako imaju nezavisno pravosuđe.
Bilo kakva presuda osim oslobađajuće, u ovom apelacionom postupku, s obzirom na ovaj sporazum, bi pokazala da sve što je sudija Workman naveo je apsolutno tačno i ostaje tačno.
Međutim, ono što ohrabruje, nadam se da neće morati do toga doći, nadam se da će Jurišić već krajem septembra ili početkom oktobra biti slobodan čovjek, ali ono što daje nadu je da imamo vrlo jake dokaze koji bi bili od enormne pomoći u slučaju da Apelaciono vijeće potvrdi presudu gospodinu Jurišiću i da se on onda mora žaliti Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, sa argumentom da nije dobio fer suđenje, što je u suprotnosti sa članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Osuditi čovjeka na osnovu nepostojećeg sporazuma i da je njihov tužilac, koji je vodio taj postupak, u Londonu to priznao, bi bio prima facie dokaz da čovjek nije dobio fer suđenje.
RTM.ba: Da li postoje, a ako postoje kakve su političke implikacije presude londonskog suda u slučaju Ganić?
Arnaut: Ja se nadam da će naš najveći dugoročni doprinos biti da smo uspostavili neki model djelovanja, kada neko nasrne na ovu državu, kako se treba ponašati. Ja nisam poznavao gospodina Ganića, prvi put sam ga vidio kada smo došli kod njega u zatvor, mislim da je bio 6. mart, ja i ambasadorica Negodić.
Međutim, onoga trenutka kada je on bio uhapšen, meni je bilo jasno da se hapsi država BiH, to je bio direktan atak na suverenitet države, na promjenu karaktera rata - argument je bio, pa eto, uhapšeni su Milošević, Karadžić, kod njih Ganić, to je sve otprilike isto i za 20 godina bi ostala neka priča, odnosno bila bi namjera da ostane priča da su svi na svakoj strani jednako činili, da je vojni i politički vrh na svakoj strani jednako kažnjen itd.
Ovo zadnje boldirano je upravo ono što je ogroman broj forumaša tvrdio još od samog početka ove farse od suđenja.
Mada ne vezano za temu nisam mogao da ponovo ne popizdim čitajući o ulozi Tihića. Ovaj hajvan ili je stvarno Tadićev plaćenik ili je totalna politička budala. U svakom slučaju nadam se njegovom krahu i nestanku SDA sa političke scene BiH.
''Klipove u točkove su mi stavljali gotovo najviše Bošnjaci''
Ja sam od početka isticao: kao što nas je Srbija sa ovom listom u predmetu ''Dobrovoljačka'', na kojoj se nalazi 19 imena, podsjetila da su BiH od prvog dana branile patriote svih nacionalnosti, tako nas je Srbija i ovaj put podsjetila da u odbranu države ne ustaju samo pripadnici jednog naroda, jednostavno, ja sam najveću pomoć dobio od pripadnika sva tri naroda i miješanih brakova.
Tako da to apsolutno nije mjerilo kada će neko ustati u odbranu ove zemlje. Takođe, da budem iskren, klipove u točkove su mi stavljali gotovo najviše Bošnjaci, sa tvrdnjama da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.
Ja sam imao jedan veliki strah da će britansko tužilaštvo izaći sa agrumentom da lider najveće bošnjačke partije tvrdi da se u Dobrovoljačkoj desio zločin, pa time zahtjev Srbije ne može biti politički motivisan. Srećom, to nisu uradili, mada, da sam ja bio na njihovom mjestu, to bi bila prva stvar koju bih uradio, jer je to išlo u prilog srbijanskoj tvrdnji da ne rade u političke svrhe.