ma dobro, nije svaki sekularizam jednako sekularizam
:-)
jednom sam ovo napisala na nekoj drugoj temi, pa da ponovim:
sekularno durshtvo u sushtini znachi da legitimitet i suverenitet institucije zvane drzhava kojom je omedjeno to drushtvo bazira na principu volje naroda, a ne na principu bozhanskog odredjenja - ali uz poshtivanje vjerskih sloboda pojedinca i kolektiva.
ovo je sushtina sekularizma; kako ce na kraju krajeva izgledati taj sekularizam, odnosno kako se on sprovodi u praksi, to izgleda drugachije od drzhave do drzhave, a uslovljeno je istorijskim konstelacijama izmedju vjerskih institucija i drzhavne tradicije.
e sad, imamo nekoliko vrsta sekularizma --- pozivacu se samo na demokratske drzhave: imamo onaj u americi i francuskoj, pa i turskoj, imamo onaj u njemachkoj, holandiji, imamo onaj u engleskoj (gdje je kraljica by the way josh uvijek zvanichno poglavar i crkve i drzhave
).
u svim ovim zemljama se religija tretira na drugachiji nachin. koliko bi one nama mogle biti uzor? teshko je reci.
sad, da li znachi da je prinicpijelni sekularizam samo onaj u americi, recimo? ne bih rekla, pogotovo znajuci koliko religija tamo utiche na politichke odluke, te koliko je odluchujuca kod izbora. interakcija sekularizma na nivou zakona i institucija i "sekularizma" (odnosno nedostatka istog) u drushtvu je jako zanimljiva stvar. uglavnom, nedostatak vjeronauke u shkolama nije nimalo umanjio religiozitet tog drushtva.
u turskoj? ne, jer sekularna drzhava znachi ono shto sam gore rekla, ali znachi i neutralnost prema religiji, kako @danas reche. ustvari znchi afirmaciju religije (time shto joj omogucava potpunu autonomiju u privatnoj sferi). neutralnosti u turskoj nema, jer je usprkos sekularnom ustrojstvu, sunitski islam taj koji dominira na vjerskom podruchju, druge vjerske zajednice nisu ni priznate kao takve.
u njemachkoj recimo je utjecaj religije na politiku vec daleko manji nego u americi, iako bi neki mozhda rekli na prvi pogled da je njemachka kroz svoju specifichnu konstelaciju crkvenih institucija kao javnih korporacija manje sekularna. ali nije, naravno.
radi se o sekularnoj zemlji, ali vjeronauka se ovdje pohadja u shkolama, i finansira se djelimichno od strane drzhavnih poreza, a djelimichno od crkve. ta vjeronauka, ja opet ponavljam, nije nikakav kateshizam, nego vishe uvod u etiku i istoriju religije.
znam ovo iz vlastitog iskustva, pohadjala sam katolichku vjeronauku (dosadno mi bilo trchati okolo, a ja teshka shtreberka
:D:D a protestanti mi nisu bili zanimljivi, nauka o islamu nije tada josh postojala u shkolama, iako se sad uvodi), predavana je od strane jedne fantastichne zhene, filozofa i teologa, i mogu reci da sam tu nauchila vishe o krishcanstvu negoli kroz odrastanje u multikulti BiH, gdje jesmo zhivjeli jedni sa drugima, ali slabo shta da smo znali jedni o drugima. no dopushtam da sam ja bila premlada, pa da je ovo zbog toga
ali nisam postala katolkinja.
digresija: ovo spominjem samo da bih se vratila na doktorovu molbu da se opishu vlastita iskustva. inache sam mejtefsko dijete
socijalistichki pionir koji je predavao hatme i pobjedjivao na titovim stazama revolucije
no ni ovo ne bjeshe nikakav garant za moj svjetonazor koji ce se razviti kasnije
kod nas u BiH je pak situacija puno slozhenija nego kod ovih zemalja koje navedoh.
na balkanu su crkve i vjerske institucije bile nosioci borbe za nacionalnu nezavisnost u 19. vijeku, odnosno nosioci kolektivnog nacionalnog identiteta u 20.om. ova se povezanost manifestirala vishe puta, a manifestira se i danas kroz samorazumjevanje vjerskih institucija kao predstavnika nacija. u jednom modernom, stabilnom gradjanskom drushtvu ovo ne bi moglo fercerati. kod nas josh uvijek funkcionishe, iz mnogo razloga.
u sekularnim demokratijama u kojima je vjeronauka predmet u shkolama, sekularizam i kooperacija crkvi sa drzhavama su se razvili evolutivnim putem. multireligioznost se, a i to negdje vec napisah, kompenzira kohezivnim djelovanjem drzhave kao osnovog referentnog sistema lojaliteta.
kod nas to nije (bio) sluchaj, nama je sekularizam nametnut poslije drugog svjetskog rata, a bez da bi se poradilo na dubinskom shvacanju samog principa sekularizma. izgleda da se posljedice toga namecanja i nedostatka edukacije osjecaju josh i danas, kada vidimo iz reakcija na bilo shta o pitanju vjere da na svim stranama vlada ignorancija i nerazumijevanje... vlada nerazumijevanje i za sushtinske principe demokratije, a kamoli shta drugo.
uglavnom, koju vrstu sekularizma da praktikuje to nashe drushtvo, drushtvo u kojem je religija jedan ochito jako, jako vazhan faktor u svakodnevnom zhivotu, u politici, drushtvo segregirano na nacionalnoj i vjerskoj osnovi... drushtvo gdje drzhava kao sistem i ne funkcionishe kako treba?
po meni, jedini ispravan princip koji bi ovdje mogao funkcionirati je onaj americhki, znachi totalno odvojiti vjerske institucije od drzhavnih, ukljuchujuci i shkole i vrtice, i omoguciti autonomiju religije u privatnoj sferi. samo tako se mozhe balansirati razlichitost i garantirati ravnopravnost.
no, ako cemo biti realisti, znamo da situacija izgleda mnogo nepovoljnije, imamo aparthejd u drushtvu koji zadire puno dublje nego shto to ikakav predmet u shkoli mozhe reflektirati.
i vjerujte mi, ovo pitanje se nece rjeshiti kako treba niti na zadovoljstvo svih, sve dok drzhava kao takva ne zazhivi, dok se ne uspostavi drzhavna kohezija
na cjelokupnoj teritoriji, dok drzhavne institucije a ne kleptokratski lobiji budu ti koji ce odluchivati sudbinu gradjana, a ovi biti u stanju da ih demokratskim putem kontrolishu, dok se ne uspostavi realna i zakonska ravnopravnost svih ljudi (ukljuchujuci i one "ostale") na cijelom podruchju BiH.
no i to je njeno pravo, ali onda nek mi ne drobi o 'svoj djeci'... ionako se nerviram oko svega.
