Kad sam u Sarajevu obavezno idem na sva gostovanja FCS i naravno bio sam u Tuzli 4,5 puta poslije rata.
Uglavnom su sve to bile prvenstvene tekme a jednom je to bio turnir Mustafa Hukic. Na ovom turniru sam se osjeco kao da sam u Beogradu a ne negdje u BiH, sjebada zesca. Pored Sarajeva ucesnik turnira bio je i beogradski Partizan, cijeli stadion je za njih navijao, skandirao "jugoslavija, jugoslavija"

. Nije mi zao sto ne navijaju za nas, sto nas vise mrze znaci da vise vrijedimo ali mi je pravo tesko palo to klicanje srbiji i srbima u gradu u kojem ima hiljadama izbjeglica iz Srebrenice.
Nista bolja nisu iskustva ni u prvenstvenim tekmama, jednom su nas satro iz bezbjednosnih razloga ostavili na stadionu 2 sata nakon tekme, nekakvi helikopteri okolo kruzili, murija neda da izadjemo a njihove picke gadjaju kamenjem i stolicama. Bilo nas je oko 200, A. Ferhatovic je tada zabio za 1:2 u zadnjim minutama pa su se cak i drotovi naljutili i postupili krajnje "profesionalno" mamicu im njihovu. Onda smo i mi morali polomiti stolice, napraviti stitove i izaci, jebi ga.
Uglavnom, nije me strah otici im na noge jer su pichke ali nije mi Tuzla nikakvo gostovanje, bezze skroz, samo mrznja prema SA i svemu iz SA, nikad od njih navijaca biti nece pa tako ni nekih navijackih nadmetanja. Ukratko, copy&paste navijaci..