#501 Re: Život samaca u srednjim godinama
Posted: 14/02/2024 20:35
Pojma nemam, kažu da jest. Znam mnogo inteligentnih i pametnih ljudi koji su završili tu školu, rade sa mnom. Ja nisam bio redovan, nego prekvalifikacija. Redovno sam završio gimnaziju ali pojedinci iz ŽIŠ-a su me znali postidit.
Nije medresa u pitanju...ShnjaZZZ wrote: ↑14/02/2024 19:01Nema samo medresa internatOzimician wrote: ↑14/02/2024 18:32Isao u medresu ?Bosanac sa dna kace wrote: ↑14/02/2024 11:02 Ne znam šta pametno reći, haman sa 14 otiš'o od kuće.
Ne znam jesam li od tad sa roditeljima proveo više od mjesec dana u cugu.
Kasnije isto k'ô da je teško bilo da se naviknemo jedni na druge...
Sad samo mati ima, odem kad mogu 2-3 dana i to je...![]()
2003 je na žiš-u Mathematik i fizika bili haos teski. Mi gimnazijalci popsuili foru od njih na takmicenju
Mislim da zivot sa roditeljima u nekim zrelijim godinama dosta otezava mogucnost da se nadje partner. Ovo je vise izrazeno kod muskaraca, ali mislim da otezava i zenama. Kad sam zivio sa roditeljima, nisam imao sad neka ogranicenja u izlascima ni nista tako, ali opet od kad sam se osamostalio sam se osjecao opustenije, da se ne moram nikome javljati gdje idem i kad cu se vratiti, nekako vise slobode i manje obaveza prema kuci, te opusteniji drustveni zivot. Pogotovo mislim da u nekim ozbiljnijim godinama zivot sa roditeljima psihicni utice na ljude da se drustveni zivot zapostavi, da osjecaju neku obavezu prema kuci i roditeljima, pa sve to utice na mogucnost da se nadje partner.BJB wrote: ↑14/02/2024 01:11 Zato što smo robovi tradicije koliko god napredovali..Kad sam se htjela odseliti od kuće, mama mi je plakala, dramila, samo nije crkla od muke..šta će svijet reći, eto nije mogla s roditeljima, a nije gledala na to kao "hoće da se osamostali, stvori nešto za sebe"..Da se razumijemo, žaliću dok sam živa što se nisam odselila, a nisam samo zbog mame..jer ona to ne bi podnijela. Ali ne zbog neslaganja s roditeljima, već zbog nekog ličnog napretka ili osjećaja da čovjek nešto postiže.
A da je bio sin, to da se odseli ne bi bio nikakav problem..Normalna stvar, ide naprijed, itd.
@ozimician, ne možeš generalisati..To što čovjek ostane sam nije rezultat ni odbijanja ok momaka, ni probiranje, već jednostavno takav splet okolnosti..Iskreno, nisam tip koji bilo šta radi zbog drugih..Tako da mi nikad nije ni bio cilj udati se po svaku cijenu..Radije ću provesti život sama, nego se udati samo da zadovoljim očekivanja drugih ili standarde okoline..Gdje to piše da se svi moraju oženiti/udati? A realno gledajući, ima dosta ljudi koji su se oženili jer im je "bilo vrijeme".. Sad ispaštaju i oni i djeca..Ako nekad naiđe prava osoba, nije isključeno, ako ne, nije se ni trebalo desiti.
Neke skole jednostavno privlace cudnu i problematicnu omladinu zbog cega su onda na losem glasu, sto ne znaci da je skola kao skola losa, ali jednostavno bude puno problematicnih pojedinaca, i moja je bila takva, kakvih je tu sve neandertalaca bilo.
I kod nas je bilo tako, ja sam bio jedan od problematicnih, ali nisam dirao druge. Ali oni sta su htjeli da uce su redovno uzimali medalje na svim nivoima. Sreca pa dodjoh pameti na vakat
Upravu si, nisam jednom u društvu čuo da to baš odbija potencijalne djevojke. Mislim, volim starce baš puno i vezan sam za njih ali osamostalio bih se vrlo rado ali onda bi to bilo preživljavanje od plate do plate. Ovako se šta i uštedi... Mislim ne baš šta, ostavim skoro svaki mjesec pola plate.Ateista wrote: ↑15/02/2024 08:58Mislim da zivot sa roditeljima u nekim zrelijim godinama dosta otezava mogucnost da se nadje partner. Ovo je vise izrazeno kod muskaraca, ali mislim da otezava i zenama. Kad sam zivio sa roditeljima, nisam imao sad neka ogranicenja u izlascima ni nista tako, ali opet od kad sam se osamostalio sam se osjecao opustenije, da se ne moram nikome javljati gdje idem i kad cu se vratiti, nekako vise slobode i manje obaveza prema kuci, te opusteniji drustveni zivot. Pogotovo mislim da u nekim ozbiljnijim godinama zivot sa roditeljima psihicni utice na ljude da se drustveni zivot zapostavi, da osjecaju neku obavezu prema kuci i roditeljima, pa sve to utice na mogucnost da se nadje partner.BJB wrote: ↑14/02/2024 01:11 Zato što smo robovi tradicije koliko god napredovali..Kad sam se htjela odseliti od kuće, mama mi je plakala, dramila, samo nije crkla od muke..šta će svijet reći, eto nije mogla s roditeljima, a nije gledala na to kao "hoće da se osamostali, stvori nešto za sebe"..Da se razumijemo, žaliću dok sam živa što se nisam odselila, a nisam samo zbog mame..jer ona to ne bi podnijela. Ali ne zbog neslaganja s roditeljima, već zbog nekog ličnog napretka ili osjećaja da čovjek nešto postiže.
A da je bio sin, to da se odseli ne bi bio nikakav problem..Normalna stvar, ide naprijed, itd.
@ozimician, ne možeš generalisati..To što čovjek ostane sam nije rezultat ni odbijanja ok momaka, ni probiranje, već jednostavno takav splet okolnosti..Iskreno, nisam tip koji bilo šta radi zbog drugih..Tako da mi nikad nije ni bio cilj udati se po svaku cijenu..Radije ću provesti život sama, nego se udati samo da zadovoljim očekivanja drugih ili standarde okoline..Gdje to piše da se svi moraju oženiti/udati? A realno gledajući, ima dosta ljudi koji su se oženili jer im je "bilo vrijeme".. Sad ispaštaju i oni i djeca..Ako nekad naiđe prava osoba, nije isključeno, ako ne, nije se ni trebalo desiti.
Slazem se da se ne treba udati ni zeniti pod svaku cijenu, ne treba biti sa nekim ko ti ne odgovara samo da eto da bi bio sa nekim, bolje biti sam nego u losoj i toksicnoj vezi.
Sretno u svakom slucaju, nadam se da ces naci osobu koja ti odgovara.
Niti je bezobrazno, niti bezobzirno. To je pravi lncel stav.ShnjaZZZ wrote: ↑15/02/2024 10:39Upravu si, nisam jednom u društvu čuo da to baš odbija potencijalne djevojke. Mislim, volim starce baš puno i vezan sam za njih ali osamostalio bih se vrlo rado ali onda bi to bilo preživljavanje od plate do plate. Ovako se šta i uštedi... Mislim ne baš šta, ostavim skoro svaki mjesec pola plate.Ateista wrote: ↑15/02/2024 08:58Mislim da zivot sa roditeljima u nekim zrelijim godinama dosta otezava mogucnost da se nadje partner. Ovo je vise izrazeno kod muskaraca, ali mislim da otezava i zenama. Kad sam zivio sa roditeljima, nisam imao sad neka ogranicenja u izlascima ni nista tako, ali opet od kad sam se osamostalio sam se osjecao opustenije, da se ne moram nikome javljati gdje idem i kad cu se vratiti, nekako vise slobode i manje obaveza prema kuci, te opusteniji drustveni zivot. Pogotovo mislim da u nekim ozbiljnijim godinama zivot sa roditeljima psihicni utice na ljude da se drustveni zivot zapostavi, da osjecaju neku obavezu prema kuci i roditeljima, pa sve to utice na mogucnost da se nadje partner.BJB wrote: ↑14/02/2024 01:11 Zato što smo robovi tradicije koliko god napredovali..Kad sam se htjela odseliti od kuće, mama mi je plakala, dramila, samo nije crkla od muke..šta će svijet reći, eto nije mogla s roditeljima, a nije gledala na to kao "hoće da se osamostali, stvori nešto za sebe"..Da se razumijemo, žaliću dok sam živa što se nisam odselila, a nisam samo zbog mame..jer ona to ne bi podnijela. Ali ne zbog neslaganja s roditeljima, već zbog nekog ličnog napretka ili osjećaja da čovjek nešto postiže.
A da je bio sin, to da se odseli ne bi bio nikakav problem..Normalna stvar, ide naprijed, itd.
@ozimician, ne možeš generalisati..To što čovjek ostane sam nije rezultat ni odbijanja ok momaka, ni probiranje, već jednostavno takav splet okolnosti..Iskreno, nisam tip koji bilo šta radi zbog drugih..Tako da mi nikad nije ni bio cilj udati se po svaku cijenu..Radije ću provesti život sama, nego se udati samo da zadovoljim očekivanja drugih ili standarde okoline..Gdje to piše da se svi moraju oženiti/udati? A realno gledajući, ima dosta ljudi koji su se oženili jer im je "bilo vrijeme".. Sad ispaštaju i oni i djeca..Ako nekad naiđe prava osoba, nije isključeno, ako ne, nije se ni trebalo desiti.
Slazem se da se ne treba udati ni zeniti pod svaku cijenu, ne treba biti sa nekim ko ti ne odgovara samo da eto da bi bio sa nekim, bolje biti sam nego u losoj i toksicnoj vezi.
Sretno u svakom slucaju, nadam se da ces naci osobu koja ti odgovara.
Razumijem i njihov point of view ali opet je to malo danas tražiti neću reći bezobrazno ali jest bezobzirno. Mislim te djevojke što traže to i nađu to samo nama slobodnima još manje ostane potencijalnog izbora.
Ne bih imao ništa protiv da uselimo zajedno čim postane ozbiljnije ali dotad mi to nekako nema smisla jer bi živio psećim životom.
Ja sam bio u Drugoj gimnaziji.Ateista wrote: ↑15/02/2024 09:03Neke skole jednostavno privlace cudnu i problematicnu omladinu zbog cega su onda na losem glasu, sto ne znaci da je skola kao skola losa, ali jednostavno bude puno problematicnih pojedinaca, i moja je bila takva, kakvih je tu sve neandertalaca bilo.![]()
Iz ovog ugla mislim da sam imao srece pa sam nasao pravu osobu, iako smo mnogo radili na tome da se izborimo sa vlastitom tvrdoglavoscu.
Osim sto odbija neke djevojke, mislim da i na druge nacine smanjuje sanse, manje aktivan drustveni zivot, manje neke fleksibilnosti i slobode i slicno. Inace, razumijem tu komociju kad imas priliku da zaradjujes a zivis sa roditeljima, dobar dio plate se moze zastekati i trositi na cejfove umjesto na redovne kucne troskove, da dobar dio para ode na kiriju, rezije i slicno, tesko se vjerovatno odluciti pomjeriti iz te zone komfora. Ja nisam na zalost imao priliku za to, prerano sam se morao osamostaliti samo sto mi je ostao stan pa nisam kiriju ni kredit morao placati, a pitam se da nije tako bilo kad bih se odlucio na to i koliko bi mi trebalo da prelomim da se osamostalim.ShnjaZZZ wrote: ↑15/02/2024 10:39Upravu si, nisam jednom u društvu čuo da to baš odbija potencijalne djevojke. Mislim, volim starce baš puno i vezan sam za njih ali osamostalio bih se vrlo rado ali onda bi to bilo preživljavanje od plate do plate. Ovako se šta i uštedi... Mislim ne baš šta, ostavim skoro svaki mjesec pola plate.Ateista wrote: ↑15/02/2024 08:58Mislim da zivot sa roditeljima u nekim zrelijim godinama dosta otezava mogucnost da se nadje partner. Ovo je vise izrazeno kod muskaraca, ali mislim da otezava i zenama. Kad sam zivio sa roditeljima, nisam imao sad neka ogranicenja u izlascima ni nista tako, ali opet od kad sam se osamostalio sam se osjecao opustenije, da se ne moram nikome javljati gdje idem i kad cu se vratiti, nekako vise slobode i manje obaveza prema kuci, te opusteniji drustveni zivot. Pogotovo mislim da u nekim ozbiljnijim godinama zivot sa roditeljima psihicni utice na ljude da se drustveni zivot zapostavi, da osjecaju neku obavezu prema kuci i roditeljima, pa sve to utice na mogucnost da se nadje partner.BJB wrote: ↑14/02/2024 01:11 Zato što smo robovi tradicije koliko god napredovali..Kad sam se htjela odseliti od kuće, mama mi je plakala, dramila, samo nije crkla od muke..šta će svijet reći, eto nije mogla s roditeljima, a nije gledala na to kao "hoće da se osamostali, stvori nešto za sebe"..Da se razumijemo, žaliću dok sam živa što se nisam odselila, a nisam samo zbog mame..jer ona to ne bi podnijela. Ali ne zbog neslaganja s roditeljima, već zbog nekog ličnog napretka ili osjećaja da čovjek nešto postiže.
A da je bio sin, to da se odseli ne bi bio nikakav problem..Normalna stvar, ide naprijed, itd.
@ozimician, ne možeš generalisati..To što čovjek ostane sam nije rezultat ni odbijanja ok momaka, ni probiranje, već jednostavno takav splet okolnosti..Iskreno, nisam tip koji bilo šta radi zbog drugih..Tako da mi nikad nije ni bio cilj udati se po svaku cijenu..Radije ću provesti život sama, nego se udati samo da zadovoljim očekivanja drugih ili standarde okoline..Gdje to piše da se svi moraju oženiti/udati? A realno gledajući, ima dosta ljudi koji su se oženili jer im je "bilo vrijeme".. Sad ispaštaju i oni i djeca..Ako nekad naiđe prava osoba, nije isključeno, ako ne, nije se ni trebalo desiti.
Slazem se da se ne treba udati ni zeniti pod svaku cijenu, ne treba biti sa nekim ko ti ne odgovara samo da eto da bi bio sa nekim, bolje biti sam nego u losoj i toksicnoj vezi.
Sretno u svakom slucaju, nadam se da ces naci osobu koja ti odgovara.
Razumijem i njihov point of view ali opet je to malo danas tražiti neću reći bezobrazno ali jest bezobzirno. Mislim te djevojke što traže to i nađu to samo nama slobodnima još manje ostane potencijalnog izbora.
Ne bih imao ništa protiv da uselimo zajedno čim postane ozbiljnije ali dotad mi to nekako nema smisla jer bi živio psećim životom.