seln wrote:arzuhal wrote:Ljudi, dajmo se dozvati, ovdje pričamo o Ivi kao političkom, moralnom, ideološkom š**pku, a ne o njemu kao književniku vrsne stilistike, itd.
Skoncetrišite se malo, jbmu

Nazalost, u ovom slucaju je tesko odvojiti pisca i djelo, jer obje strane svoj stav prema Andricu grade uglavnom na njegovom knjizevnom opusu.
Naravno, postoje osim knjiga Andriceve izjave, a postoji i korespodencija, sluzbena i privatna. Ali, koliko Srba svoje misljenje o Bosnjacima temelji na Andricevim izjavama i korespodenciji (vecina uopste ne zna za njih)? Ali se zato mnogi pozivaju na neko Andricevo djelo kao vrhovni dokaz. Ista stvar je sa Bosnjacima, samo sa druge strane linije.
Pa onda, ako je tako kako veliš - davno sam to tvrdio u ovim raspravama - nisu uopće problem Andrić, Njegoš, Selimović...Ćosić i njihova književnost (ma o kome, kako i čemu govorila i oni pisali), nego
čitaoci (ili, još gore,
slušaoci tih nekih
čitalaca, ljudi koji su čuli da je Andrići ili XY napisao to i to)), ljudi koji ne razdvajaju, recimo, književnu fikciju i umjetničku imaginaciju (koliko god se ona temeljila i na faktografiji) od stvarnosti, realnosti, logike, povijesti, kritičke misli, etike, itd.
Tu mi, ustvari, imamo problem sa (našim ili nečijim) stanjem svijesti koje je zapelo na mitomanskoj razini, na levelu gdje se pričaju priče i koje se uzimaju kao istina, kao mjera stvarnosti i istine (svejedno kojoj epohi historije književnosti ta književnost pripadala, dal' savremenoj srpskoj ili stargorčkim mitovima, i kojoj književnoj formi), mi se onda ne bavimo, naprimjer, kritičkom historiografijom Ilariona Ruvarca nego romantičarskom i prepričanom historijom Pante Srećkovića u onom vremenu kada nastaje i uzdiže se mit o kosovskom zavjetu, tada "između istine i Srbije uvijek prije biramo Srbiju" (Brana Crnčević), ustavri nije nam ni potreban Andrić kao Andrić da bi nam kazao "istinu o Turcima" nego on tu dođe kao neka potvrda ranije ispričanim pričama...
Jadno je reći, ali u okvirima palančke svijesti i palanačkog iskustva rečeno riječima pokojnog Konstantinovića (ili
kasablijske svijesti, rečeno Andrićevim jezikom), Andrić gubi svaku vrijednost, baš zbog takvog razumijevanja...
A savremni odraz te kasablijske, te palančke svijesti kod nas se ogleda, recimo, od lamenta i naricanja nekih srpskih "kulturnjaka" kako i zbog čega Republika Srpska srozava i uništava svoju srpsku kulturu (sic!) "u ime tzv. države BiH" tako što predstavlja cijelu BiH na Venecijanskom bijenalu,
preko dodjele finansijskih sredstava po etno-nacionalnom ključu za kulturu,
do mjesta poznatog po dobrom ševljenju i imena školi "Mustafa Busuladžić", itd.
Zašto su, o Bože, ljudska mudrost i znanje ograničeni, ali ne i ljudska glupost?