kada su se roditelji i djeca iz Konjević polja vukla ispred OHR-a, puno je lajkova dato.
vidi wewo, sve se mora izbalansirati, lakše je nešto ukinuti, nego integrisati. 20 poslijeratnih godina, srpska i hrvatska politika u bosni su dezintegrativne, siju mržnju, nadaju se uzvraćanju istom mjerom da bi se polako nalazili izgovori za svoje postupke.
revnosno se pokušava pravedni, oslobodilački rat napraviti frakcijskim sukobom, u kojem je svak svakoga, i gdje nema nevinih. pa upali, upali. jednom kad čovjeka oklevetaš, ne opra ga ni sto voda.
i to je mnogo lakše, nego integrisati, miriti, udruživati... mnogima još nije jasno da je ova priča put prema raspadu zemlje. ne kažem da će, jer to umnogome ovisi o vanjskopolitičkom faktoru, ali i on se može promijeniti. mnogi nisu svjesni, da se mora, i nakon stravičnih žrtava, još mnogo, mnogo govana najesti da bi se izgradila zemlja sa onima koji je otvoreno MRZE. mnogo je lakše dezintegrisati.
i onda ljudi misle, ha, kako je Dodik sposoban političar.
jašta je. da bi izgradio zgradu treba ti brdo inženjera i arhitekta. da je sravniš, potreban je bager i Kruško.
Bošnjaci i svi koji vole Bosnu i Hercegovinu polako posustaju u svemu tome, najviše zahvaljujući rukovodstvu, koje se nakon godina pljačke donacija sada mora okrenuti sebi i vidjeti kakvu je pustoš ostavila iza sebe. nemaju šta konkretno ponuditi i okreću se mržnji, jer tako ljudi nemaju vremena da misle o nečemu drugom.
zar je slučajno što na ovim imbecilnim fejzbuk grupama najviše peru "ljevicu"? laž i spin izazivaju rasprave, polemike, zavađaju, dok smo svi ili žedni ili se trujemo vodom. zašto postavljati slike u pomen Srebrenice, Prijedora ili Bijeljine, kada o njima nema prijepora? zašto pričati o povratničkoj djeci koja nemaju prava da svoj jezik zovu onako kako žele, i kako se, na kraju krajeva zove, bosanskim? pa nema prijepora oko toga.
nažalost, mnogi nasjedaju na to.
stvar je vizije kako se treba boriti protiv dezintegracije zemlje. to slabo ko prepoznaje, što se vidi na ovoj temi, i sve se svodi na paranoju i pokušaje lične diskreditacije. čovječe, onaj negdje piše o rušenju džamija
ej bogtevidio
pa nijedna vlast dosad nije bila sposobna srušiti nijednu bespravno izgrađenu kuću, a da ruši džamije... mislim
što je tužno, mislim da je sve i jednom forumašu koji je komentarisao ovu temu, Bosna i Hercegovina prva u srcu. a pogledajte na šta tema liči.
naravno i tu je Karlinka, za koju mislim da bi imala primjedbe na plavoću neba.
dakle, ja nigdje nisam vidio da je neko osporovao bosanski jezik, kako se to ovdje olako piše. niti se mijenja naziv jezika. za ovo potonje sam u dilemi je li u pitanju čisti spin ili površnost ili... nešto treće. ova priča ne prelazi školske pragove, tako da je sve ostalo izlišno, da ne kažem bezobrazno, spominjati. na tome se treba i zadržati.
stvar je izbora koji se djeci ostavlja.
ja želim vjerovati da su Kovači puni zato što u tom vremenu nije bilo izbora, i da nam je dužnost nikome ga ne uskraćivati. čak ni u takvim stvarima koji se završavaju u školskim klupama.
ja nemam problem sa hrvatskim ni srpskim, ni onima koji ga govore. imam problem sa onima koji dezintegrišu ovu zemlju. a bogami, takvi ne govore samo hrvatski i srpski.
U principu, kao sa konceptom, slažem se sa tvojom pričom, ali u praksi, činjenice se baš i ne slažu.
Borba protiv dezintegracije zemlje i odbrana multietničkog principa i koncepta je nulti prioritet.
Sada ja tebe pitam, ko ruši taj koncept, ako se protiviš spomeniku Vikićevim specijalcima i to proglašavaš etnonacionalnom politikom? Ko to hoće da odbranu Sarajevu predstavi kao etnonacionalni sukob plemena? Ja u tome upravo vidim napad na multikultiralnost Sarajeva i revizionističko guranje u torove, jer je odred Bosna bio primjer pobune sarajlija protiv divljaštva. Jedinice, čiji je prvi poginuli borac bio Mađar, a komandir Dragan Vikić. Jel borba protiv podjela nipodaštavanje jedinice koja se borila protiv tih podjela? Je li spomenik bilo kojoj jedinici koja je branila grad spomenik SDA? Jel samo SDA branila grad, pa da se sada odreknemo toga?
Na istom fonu je i priča oko jezika. Kada je obrazovanje djece u Konjević polju bilo top tema, isti ovi koji sada brane naziv BHS su pričali drugu priču. Borba roditelja da djeca uče ustavom zagarantovani jezik je bila proglašena nacionalizmom. Za sve one koji se ne sjećaju, premotajte na malo iza 1:00 na snimku, pa se uvjerite:
http://www.dailymotion.com/video/x4mg115
Dakle, ključno pitanje je gdje i kada počinje i prestaje borba za multietničku BiH, a počinje borba za neke skrivene ideje i hibride koji nikada nisu bili dio BiH.
Jer ovdje je riječ upravo o tome. U Sarajevu se MORA učiti bosanski, srpski i hrvatski jezik. Ja koliko znam, do sada je to i bio slučaj. Profesori su učenicima, bar u srednjim školama objašnjavali razlike i učili ih sve tri norme. Profesor Nenad Veličković predaje srpsku književnost na tom istom Filozofskom fakultetu, a Kazaz hrvatsku.
Ako mene pitaš, tako treba i nastaviti, uz posvećivanje više pažnje učenicima koji žele izučavati svoj jezik, jer im je to Ustavom zagarantirano pravo. Sintagma BHS nije način da se to pravo ispoštuje i to je jedina stvar koju bih promijenio u svemu ovome. Apsolutno ne dozvoliti razdvajanje djece na nastavi i slične gluposti.
Inače, dovešćemo se u situaciju kao u RS, gdje djeca neće moći izučavati srpski i hrvatski jezik. Da bi to pravo mogli upotpuniti, moraju imati i upisan ustavni naziv jezika u svjedožbu takođe. U svemo ovome ne vidim ništa sporno, dapače. Ono što se tražilo u RS, nudi se djeci u Sarajevu.
Sa druge strane, svi oni, koji su se našli u paradoksalnoj situaciji da u Sarajevu napadaju bosanski jezik (a kako god to objasnili, upravo to rade), neka se zamisle nad idejom koju propagiraju. Je li borba za multikulturalnost ukidanje bosanskog jezika i prihvatanje nekog interkulturalnog hibrida koji će se u RS zvati srpski (ma ajte, svakako je isti jezik), u Hercegovini hrvatski (čujte, svakako je to isti jezik), a u Sarajevu BHS (...).
Zanimljiv je koncept po kojem ćemo se protiv nacionalizma boriti ukidanjem nacija. To je ovo što se nudi i ne, to nije multikulturalnost nego interkulturalnost onosno anacionalizam, nešto što nije svojstveno BiH.
A najzanimljivije je da dvojac koji je uvijek najglasniji u ovakvim situacijama, Kazaz, Veličković, dok mi ovo raspravljamo uredno jede budžetski, nacionalni hljeb sa Filozofskog fakulteta predavajući srpsku i hrvatsku književnost, bez namjere da svojim primjerom pokažu kako se bori za svoje ideje, uz obogačivanje vlasitih budžeta kroz NGO aktivnosti. Nemam ništa protiv da kao perjanice razuma i vizionari osnuju vastiti univerzitet i interkulturalne škole i pokažu nama zatucanim nacionalistima kako se to radi.
U Sarajevu trenutno postoje pored državnih: KŠC, IUS, BURCH, SSST, Američki univerzitet, Sema, Perzijski koledž, Montesori... pun klinac privatnih škola i fakulteta, pa ni taj novi ne bi bio višak. Nađeš finansijera, stipendiraš nadarenu djecu i mijenjaš društvo.
Problem je njihova ambicija i želja promjene zvanične politike i nametanje njihove vlastite ideje gdje su svi koji nisu kako oni kažu, listom nacionalisti, pa tu nastrada i bosanski jezik. Problem je njihovo doživljavanje demokratije gdje postojeće stanje treba poravnati i na svježe srušenom sistemu krenuti sa interkulturalnim konceptom. Takođe, problem je što njihova ambicija ne postoji i ne dobacuje dalje od Sarajeva, tako da će se na Konjević polje referirati samo kao na slučaj kako se treba boriti za anacionalnu stvar i pustiti djecu da se pate i dalje.
Na kraju, nevjerovatno ali istinito, dođemo do paradoksa da oni koji se deklarativno zalažu za cjelovitu BiH, doduše sa nakaradnim interkulturalnim konceptom, najbolje odigraju za one koji su protiv BiH. Ili to možda i nije paradoks?
Njihovo rješenje je, hajmo mi prvi ukinuti nacionalne nazive, a ukinućemo ih samo u ovom bošnjačko-federalnom dijelu. Onda, hajmo isto i sa bosanskim jezikom. Na ostale svakako i nemamo uticaja, pa ćemo RS i HZHB objasniti tako da je to svakako isti jezik (deklaracije i ostalo...). Na kraju ćemo BiH tako odbraniti što ćemo u RS imati srpski i pisaćemo ponekad o tome, u Hercegovini hrvatski, a u ostatku nećemo bosanski, jer je to nazadni nacionalizam, nego neki hibrid. O Srbiji i Hrvatskoj da ne govorimo. I književnost će nam biti takva, pa će nadležne stručne komisije odabrati lektire u kojima će se od Bošnjaka i to samo u RS, pojaviti Meša Selimović, a u Hercegovini niko. To će biti objašnjeno kvalitetom dijela i ničim drugim.
Svaka sličnost sa ciljevima Srbije i Hrvatske u BiH tokom 90ih je slučajna.
Treba li spominjati da odavno postoji ovaj koncept multikulturalne BiH u kojoj savršeno funkcioniraju Srbi i Hrvati. Pogledati pod sporazum Cvetković Maček, Karađorđevo isl.
Na kraju, da ponovim. U Sarajevu se brani multikulturalni duh ove države. Odbranićemo ga jedino tako što ćemo svima dopustiti da uče jezike kojima govore i što ćemo u školama djecu podučavati multikulturalnoj književnosti svih naroda BiH. I to jeste tako trenutno. Pitanje BHS naziva predmeta mora biti tretirano samo kao administrativno usklađivanje, gdje se uvode ustavni nazivi jezika i pravo učenika da im se upiše jezik koji žele. To trenutno nije slučaj. Sve ostale podjele, razdvojene nastave i slične gluposti najoštrije sasjeći u korijenu.
