seln wrote:
De ba, arzo...
Zasto neko mora uopste piti alkohol? Zasto mora u kladionicu, za koju eto nema alternative? A alternativa za blud postoji: il zenidba ili slajfanje.
Ne radi se o alternativi. Ako je nesto haram, onda je haram i nema price o alternativi.
"O vjernici! Zabranjuje vam se strv i krv i svinjsko meso. I ono sto je u necije drugo ime zaklano, a ne u Allahovo"
" I sto dalje od bluda"
"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje, odvratne su stvari"
Vidis li ti tu neku gradaciju? Alternativu?
Ja ne vidim.
Meni se cini da je tu u pitanju "ono cega se ja licno mogu odreci je vise haram od onoga cega se teze odricem".
I ti to sve super kažeš, kao da smo negdje na sijelu, pijemo kahvu poslije iftara pa ti to izneseš i ja se sve složim s tobom
Što se tiče alternativa ili zamjena, Kur'an govori jasno o halal i haram hrani, o bludu kojeg zabranjuju (Kur'an upozorava i na samo približavanje bludu, na ono što vodi konkretnom činu dok se još nije stvar ni počinila, baš u tom ajetu čiji prevod navodiš...) i seksu unutar bračne zajednice kojeg podstiče i hvali jer seks samo po sebi nije ništa loše i sramotno, naprotiv. Za kladionice i slične igre gdje efekat sreće igra ključnu ulogu u dobiti zamjena su igre i kvizovi gdje treba uložiti znanje i vještinu (o radu kao glavnom načinu zarade da i ne pričam), itd.
Meni se cini da je tu u pitanju "ono cega se ja licno mogu odreci je vise haram od onoga cega se teze odricem".
Možda ima i takvih stavova, objašnjenja ili samoobjašnjenja odluke da se ne jede svinjetina, ali ja sam otvoren i za svaku drugu pa i onu po kojoj je neko svjestan da gazi preko svake druge zabrane u islamu ali, eto, makar može i hoće jednu da ispoštuje a to će biti ta - nejedenje svinjetine. I to je nit za koju se on drži, ali ne na način da svinjetinu smatra najvećim haramom kojem on, eto, odolijeva jer je "muslimančina" pa se hvali time i time dokazuje svoju pripadnost islamu nego baš obrnuto: svjestan da ne mora i to činiti nego da mu makar to bude još poveznica s tradicijom, koliko vjerskom, koliko kulturološkom...
Pitanje za tebe: je li po islamu veci grijeh svinjetina ili kladara?
Ne znam. Ti ne pitaš šta ja mislim nego pitaš kako je po islamu a ja ti na to pitanje ne znam odgovoriti iz pozicije
islama. Ja sam optrećen raznim "razumijevanjima" ljudi i razumijevanjima konteksta, razloga, itd. pa uvijek nekako od njih polazim i to me sputava
Recimo mogao bih generalno prihvatiti stranu onih koji kažu da je kladionica ili kocka općenito veći grijeh od konzumacije svinjetine, iz više sasvim razumljivih razloga. Jedan od razloga za to je i što kocka može dovesti do propasti cijele porodice, do raspada braka, do finansijske propasti više porodica, do siromaštva, a možda i krađe (dakle multiplicira i usložnjava grijehe) kako bi se opstalo, ubistva, itd.
Ako tako gledam, kocka je svakako veći grijeh od nekog jedenja svinjetine ili, hajmo produžiti, konzumacije krepane životinje ili mesa životinja koje su inače dozvoljene ali nisu propsino zaklane, itd.
A onda možemo i ovako gledati, malo drukčije, s nekim nijansama, itd: Neko ko sebe smatra vjernikom, muslimanom (ja znam takve), igra kladionicu vrlo umjereno, nikada ne ulaže previše novca pa nikada ne gubi puno, ne pravi nikakve dugove, ali često dobije, i to veće svote...Nešto od tog novca dadne nekim poznanicima ili rodbini koja je u potrebi...
Naime, ima ajet koji kaže kako u vinu i kocki ima i neke koristi za ljude ali da je šteta ipak veća od koristi. Kada se objašnjava o kakvoj se to
koristi radi, u tefsirima se veli da je to upravo ovo: pomaganje i davanje ljudima koji su u potrebi od onog što se dobilo na kockanju.
A ako spram takvog igranja kladionica usporedimo nečiju konzumaciju svinjetine, pored toliko druge hrane i mesa koje je dozvoljeno, samo zato što će neko reći:
jedem i boli me .... jel zabranjeno, eto baš hoću da jedem, i sl.
...onda se u ovom stavu vide gore stvari od pukog jedenja svinjetine, vidi se oholost koja je takav grijeh koji zatvara vrata Džennetu, a vidi se i izlazak iz vjere jer nije isto činiti neki grijeh i biti svjestan da ga činiš, makar to činjenje grijeha bilo trajno i u kontinuitetu, i tvrditi ili misliti da nešto nije grijeh (što jest), to je već stav koji izvodi iz vjerovanja pa onda više nije ni važno da li taj jede ili ne jede svinjetinu, može poslije toga jesti šta hoće...
ali ima ta mjera smisla, nije da nema