Prvi korpus ARBiH

[poznanik]

Poznanik, odlutasmo od Igmana, mozes li napraviti novu temu o 1994.-95. na i oko Treskavice?

Ma da, u pravu ste... Neka moderator otvori novu temu npr. Igman-Treskavica '94.-'95. i prebaci nekoliko postova sa ove teme, šteta je da ovdje potonu..

[zonbirile]

Srbijanske sluzbe su odlicno odradile stvar , svaka akcija provaljena sve do 1993, korupcija i para vrtio gdje burgija nece
sve dok se Armija BiH nije ocistila od spijuna i petokolonasa do 1994 ( Juka Prazina , i ostali narkomani to su pravi borci ?)
to su cinjenice
znate li zasto sam ja odustao od odbrane Sarajeva !?
onoga momenta kada sam vidjeo u Dogladima na Stupu ( cuveni restoran i danas )
kako s Jukini i HVO i Celini "borci" uz 'borce " iz Vojkovica" i doslovno Seseljevce dogovorajau oko tala
sve uz suho meso i rostilj , uz boce viskija i pive
dok smo mi Sarajlije krepavali u Maju 1992
tada sam spustio oruzje i spasavao samo sebe i svoju familiju

---------------------------------
iod tebe jedan post

[VjecitiStudent]

Haoticno stanje na Igmanu u zimu 1993. je dobro opisano ovdje
http://www.slobodnaevropa.org/content/p ... 49773.html
http://www.slobodnaevropa.org/content/s ... 69937.html

[Nekako s proljeća]

http://imageshack.us/photo/my-images/705/sultano.jpg/

[El_comadante]

i jesu li naši ikada vratili one položaje što su izgubili kad su Srbi to zauzeli 93?

[The 51st State]

Haoticno stanje na Igmanu u zimu 1993. je dobro opisano ovdje
http://www.slobodnaevropa.org/content/p ... 49773.html
http://www.slobodnaevropa.org/content/s ... 69937.html

ima li ko link za cijelu knjigu?

[chuchumbamayumbe]

Po preporuci forumaša poznanik, postavljam upit na ovoj temi.

Unaprijed se izvinjavam ako je off topic (nema potrebe otvarati posebnu temu), ali nađoh za prikladno da pitam učesnike ovih događaja nešto u vezi juna 1992 i područja Trnova i okolice. Koliko ima istine, a koliko laži u izvještajima srpske strane o navodnim zločinima počinjenim od strane ARBiH na tom području? Posebno se pominju Ledići, zatim ubistvo sveštenika iz Trnova pucnjem u usta, itd...
Vjerovatno niko sa strane ARBiH neće priznati da se to desilo (ako se zaista desilo), a očekujem da se jave i ovi sa druge strane.
Znam naslov teme i period dešavanja, i nisam trol.

[windows11]

rekao sam ti da smo sa Vlahinje gledali Pazaric.to je vaz. linijom manje od 5 kilometara. a desno od Malog Polja do Hadzicana je bilo 2 km. 5 avgusta nam je zabranjeno dejstvo po Pazaricu. od tada pa do naseg povlacenja oko 12 avgusta bilo je dejstava prema Tresnjevom brdu i Golom brdu. Mislim da su vasi bili i na Djurnom brdu da li znas. odatle je navedena art. vatra haubice 122mm iz Pazarica na Veliko Polje, kada je pogodjen motel Feri. i jos neki objekti.

Dugo nisam bio na ovoj temi i sad malo procitah sta ste sve u meduvremenu pisali.Medu ostalim naleti i na ovaj post od Ranka.Samo da dodam ono sto si propustio da je taj dan pred Ferijem tadasnjim bila smotra vasih snaga i da smo vas dosta povaljali s tom 122.Nazalost tad smo i Feri skrsili al s obzirom koliko smo i vas povaljali vrijedilo je.Negdje ranije si takode naveo kako ste prisluskivali nasu vezu al mislim da tu nisi bas upravu, jer po onom sta si mi Focaci s linije pricali ( mislim prvenstveno na proskok) veliki vas je broj tamo zagino zahvaljujuci nasoj podrsci.Tako da ta prica o prisluskivanju nas i pokojoj granti 122 i 120 s velikog polja pada u vodu.

Pozdrav

[VjecitiStudent]

NY Times o Igmanu, 15.8.1993.

The Serbian nationalist forces met the deadline for withdrawal from Mount Igman today, leaving only a few troops behind. The pullout will meet conditions to help restart peace talks and ease threats of air strikes by the West.
http://www.nytimes.com/1993/08/15/world ... all&src=pm

[Dupli_skalp]

slučajno naletih na ovu temu, pa me zanima pod kojim okolnostima su zapaljeni/uništeni svi oni hoteli/moteli na bjelašnici i igmanu?

jesu li to uradile naše jednice prilikom povlačenja, njihove jedinice prilikom zauzimanja ili nešto treće?

[chuchumbamayumbe]

Hvala!
Pretpostavljam da nema razloga da ovaj članak smatram prenapuhanim i punim laži, obzirom na medij iz okojeg dolazi?!

Po preporuci forumaša poznanik, postavljam upit na ovoj temi.

Unaprijed se izvinjavam ako je off topic (nema potrebe otvarati posebnu temu), ali nađoh za prikladno da pitam učesnike ovih događaja nešto u vezi juna 1992 i područja Trnova i okolice. Koliko ima istine, a koliko laži u izvještajima srpske strane o navodnim zločinima počinjenim od strane ARBiH na tom području? Posebno se pominju Ledići, zatim ubistvo sveštenika iz Trnova pucnjem u usta, itd...
Vjerovatno niko sa strane ARBiH neće priznati da se to desilo (ako se zaista desilo), a očekujem da se jave i ovi sa druge strane.
Znam naslov teme i period dešavanja, i nisam trol.

http://www.novireporter.com/look/report ... ticle=1818

[karamazov]

Građanska dužnost iznad svega
Evidentno je da su u prošlom ratu činjeni zločini na svim stranama. Divljačka zvjerstva u ime vjere, nacije i ideologije svakodnevno izlaze na vidjelo. Međutim, postoje rijetki slučajevi zadivljujućeg gesta humanosti pred kojima čovjek ne može ostati ravnodušan. Rahmetli doktor Mustafa Pintol je jedan od primjera herojstva i plemenitosti, a njegov gest iz ratne 1992, trebao bi biti primjer sadašnjim i budućim generacijama

Autor(i): ALEN MUJKANOVIĆ

Datum publikacije: 2011-06-03

Neke stvari ne smiju biti zaboravljene. Od završetka rata do danas dnevne novine, sedmični magazini, televizijske kuće i internet portali evidentirali su hiljade slučajeva ratnih zločina. Mnogi su procesuirani u Haagu, brojni čekaju epiloge na domaćim sudovima, neki nisu niti će ikada biti. Za razliku od zločina postoje i vrlo rijetki, raritetni slučajevi herojstva, plemenitosti, čovječnosti koji izlaze na površinu, a oni su vrijedni kao suho zlato. Sjetimo se samo slučaja trebinjskog mladića Srđana Aleksića, amaterskog glumca i juniorskog plivačkog rekordera, kada se ratne 1993. godine suprostavio četvorici srpskih vojnika, koji su napali njegovog prijatelja, muslimana Alena Glavovića. Njegov otpor je bio uzaludan i na koncu tragičan, jer su vojnici pred očima policije i prolaznika Srđana do smrti mlatili kundacima pušaka. Alen Glavović je nakon ovog gnusnog čina zajedno sa više od četiri hiljade Bošnjaka napustio Trebinje. Advokat optuženih vojnika je kazao “tako mu je i trebalo kada je branio baliju”, a Srđanov otac je na sahrani kratko istakao “moj sin je vršio svoju ljudsku dužnost”. Srđanova priča poznata je gotovo svima, no kakve veze ima tragedija mladog Trebinjca sa našom pričom o doktoru Mustafi Pintolu? Ustvari, moglo bi se postaviti pitanje ko je bio doktor Pintol, i zašto je tako važan? Doktor Mustafa Pintol je kao i Srđan vrlo rijetka priča o herojstvu i plemenitosti. I on je poput Srđana davne 1992. godine “vršio svoju ljudsku dužnost”. Njihove sudbine možda jesu različite, a ono što su imali zajedničko jeste da su bili plameniti i dobri ljudi. Put ka Hrasnici U leksikonima o opkoljenom Sarajevu, kao i na popularnoj internet tražilici Google o liku i djelu Mustafe Pintola nema gotovo ništa. Samo je negdje vrlo kratko zabilježeno da se radi o doktoru koji je u jeku rata spasio srpsko dijete. Sa željom da saznamo nešto više o ovom doktoru-heroju, uputili smo se u sarajevsko naselje Hrasnica, gdje danas žive Mustafini roditelji – Derviša i Avdija Pintol. “Bujrum uđite”, rekao je Avdija i nastavio: “Ma znate, nema se tu šta puno pričati, ali hajde kada ste nas toliko tražili.” Dok idemo prema dnevnom boravku Avdija vidno potresen govori: “Da, istina je to što se priča da je moj sin spasio srpsko dijete. On je bio takav čovjek, pravedan i pošten.” Iz druge sobe donosi ogromnu kutiju sa stvarima svoga sina. Iz kutije počinje vaditi ratne novinske članke, slike, povelje, priznanja, pjesme... sve što je povezano sa njegovim sinom Mustafom Pintolom. Na trenutak zastaje i pokazuje: “Evo, vidite ovo na zidu, to je Gazijska povelja koju je moj sin dobio kao prvi ratni ljekar.” Avdija nam kaže da se dječak kojeg je njegov sin spasio od klanja i sigurne smrti zvao Dragan Vasić. “Ta priča se desila u ljeto 1992. godine u selu Ledići. Mali Dragan išao je u školu u Ledićima ili Kalinoviku, a mislim da je tada imao oko jedanaest godina. To dijete je bilo ranjeno, svi su se razbježali, svako je želio svoju glavu sačuvati. Međutim, igrom slučaja, srećom, naišli su čobani koji su čuli da neko plače. To dijete je plakalo, a ti ljudi, lokalni čobani su ga pokupili i odnijeli u Šabiće u ambulantu. Nisu ga dugo zadržali u ambulanti, pa su ga proslijedili na Igman u sanitet kod mog sina Mustafe”, priča Avdija. Avdija kaže da su u ambulanti na Igmanu pitali šta se dogodilo, o kome se radi, ali tada niko nije znao tačan odgovor, osim da su se svi razbježali. “Kada je dijete dovezeno na Igman, a tu je bio i Čedo Domuz, komandant združenog odreda, rahmetli moj sin pita šta da se radi. Ali, da nevolja bude veća došli u to vrijeme HOS-ovci koji su odmah htjeli dijete da sijeku, da mu uši sijeku, nos, komad po komad. Možete misliti kako je bilo”, prisjeća se Avdija. Međutim, Mustafa nije htio ni čuti. “Onda moj sin upita komadanta Domuza možemo li spasiti dijete, hoćeš li ti stati sa vojskom uz mene, a komandant mu odgovori: ’Hoću doktore, mene si liječio tri puta, staću uz tebe.’ I hvala Bogu, dijete je na kraju spašeno”, kaže Avdija. Nakon toga Mustafa je dječaku previo rane i odnio ga u porodičnu kuću u Lukavac, Općina Trnovo kod svojih roditelja Avdije i Derviše. “Kada sam ja pitao čije je dijete on mi je objasnio sve i rekao da će dijete otići svojima, i da samo čeka pravi trenutak da ga vrati roditeljima”, govori Avdija, prisjećajući se brojnih neugodnosti i strahota koje su Pintoli preživjeli jer su u svojoj kući držali “srpsko dijete”. Situacija u selu Lukavac bila je teška, kao i u drugim selima, zaseocima i gradovima tokom rata. “Dan po dan, Boga mi svašta se preživjelo. Ginulo se, šta ćeš, rat je. U selu se sve okomilo na nas, htjeli su da dođu u kuću i da ubiju dijete, ali mi to nikada ne bi dopustili. Cijeli teret je bio na malome, a šta je dijete krivo, ko da on zna šta je rat i ostalo.” Avdija priča da je “pokušao” razumjeti zbog čega sav taj bijes i nagon i šta će dobiti ako ubiju dječaka. “Pokušao sam ja razumjeti to, ljudi su ginuli, nekom neki član porodice pogine, odmah se traži osveta. Teška su to vremena bila.” Dragan Vasić, dječak kojeg je plemeniti doktor Mustafa Pintol s ...

[_Reds_]

Građanska dužnost iznad svega
Evidentno je da su u prošlom ratu činjeni zločini na svim stranama. Divljačka zvjerstva u ime vjere, nacije i ideologije svakodnevno izlaze na vidjelo. Međutim, postoje rijetki slučajevi zadivljujućeg gesta humanosti pred kojima čovjek ne može ostati ravnodušan. Rahmetli doktor Mustafa Pintol je jedan od primjera herojstva i plemenitosti, a njegov gest iz ratne 1992, trebao bi biti primjer sadašnjim i budućim generacijama

Autor(i): ALEN MUJKANOVIĆ

Datum publikacije: 2011-06-03

Neke stvari ne smiju biti zaboravljene. Od završetka rata do danas dnevne novine, sedmični magazini, televizijske kuće i internet portali evidentirali su hiljade slučajeva ratnih zločina. Mnogi su procesuirani u Haagu, brojni čekaju epiloge na domaćim sudovima, neki nisu niti će ikada biti. Za razliku od zločina postoje i vrlo rijetki, raritetni slučajevi herojstva, plemenitosti, čovječnosti koji izlaze na površinu, a oni su vrijedni kao suho zlato. Sjetimo se samo slučaja trebinjskog mladića Srđana Aleksića, amaterskog glumca i juniorskog plivačkog rekordera, kada se ratne 1993. godine suprostavio četvorici srpskih vojnika, koji su napali njegovog prijatelja, muslimana Alena Glavovića. Njegov otpor je bio uzaludan i na koncu tragičan, jer su vojnici pred očima policije i prolaznika Srđana do smrti mlatili kundacima pušaka. Alen Glavović je nakon ovog gnusnog čina zajedno sa više od četiri hiljade Bošnjaka napustio Trebinje. Advokat optuženih vojnika je kazao “tako mu je i trebalo kada je branio baliju”, a Srđanov otac je na sahrani kratko istakao “moj sin je vršio svoju ljudsku dužnost”. Srđanova priča poznata je gotovo svima, no kakve veze ima tragedija mladog Trebinjca sa našom pričom o doktoru Mustafi Pintolu? Ustvari, moglo bi se postaviti pitanje ko je bio doktor Pintol, i zašto je tako važan? Doktor Mustafa Pintol je kao i Srđan vrlo rijetka priča o herojstvu i plemenitosti. I on je poput Srđana davne 1992. godine “vršio svoju ljudsku dužnost”. Njihove sudbine možda jesu različite, a ono što su imali zajedničko jeste da su bili plameniti i dobri ljudi. Put ka Hrasnici U leksikonima o opkoljenom Sarajevu, kao i na popularnoj internet tražilici Google o liku i djelu Mustafe Pintola nema gotovo ništa. Samo je negdje vrlo kratko zabilježeno da se radi o doktoru koji je u jeku rata spasio srpsko dijete. Sa željom da saznamo nešto više o ovom doktoru-heroju, uputili smo se u sarajevsko naselje Hrasnica, gdje danas žive Mustafini roditelji – Derviša i Avdija Pintol. “Bujrum uđite”, rekao je Avdija i nastavio: “Ma znate, nema se tu šta puno pričati, ali hajde kada ste nas toliko tražili.” Dok idemo prema dnevnom boravku Avdija vidno potresen govori: “Da, istina je to što se priča da je moj sin spasio srpsko dijete. On je bio takav čovjek, pravedan i pošten.” Iz druge sobe donosi ogromnu kutiju sa stvarima svoga sina. Iz kutije počinje vaditi ratne novinske članke, slike, povelje, priznanja, pjesme... sve što je povezano sa njegovim sinom Mustafom Pintolom. Na trenutak zastaje i pokazuje: “Evo, vidite ovo na zidu, to je Gazijska povelja koju je moj sin dobio kao prvi ratni ljekar.” Avdija nam kaže da se dječak kojeg je njegov sin spasio od klanja i sigurne smrti zvao Dragan Vasić. “Ta priča se desila u ljeto 1992. godine u selu Ledići. Mali Dragan išao je u školu u Ledićima ili Kalinoviku, a mislim da je tada imao oko jedanaest godina. To dijete je bilo ranjeno, svi su se razbježali, svako je želio svoju glavu sačuvati. Međutim, igrom slučaja, srećom, naišli su čobani koji su čuli da neko plače. To dijete je plakalo, a ti ljudi, lokalni čobani su ga pokupili i odnijeli u Šabiće u ambulantu. Nisu ga dugo zadržali u ambulanti, pa su ga proslijedili na Igman u sanitet kod mog sina Mustafe”, priča Avdija. Avdija kaže da su u ambulanti na Igmanu pitali šta se dogodilo, o kome se radi, ali tada niko nije znao tačan odgovor, osim da su se svi razbježali. “Kada je dijete dovezeno na Igman, a tu je bio i Čedo Domuz, komandant združenog odreda, rahmetli moj sin pita šta da se radi. Ali, da nevolja bude veća došli u to vrijeme HOS-ovci koji su odmah htjeli dijete da sijeku, da mu uši sijeku, nos, komad po komad. Možete misliti kako je bilo”, prisjeća se Avdija. Međutim, Mustafa nije htio ni čuti. “Onda moj sin upita komadanta Domuza možemo li spasiti dijete, hoćeš li ti stati sa vojskom uz mene, a komandant mu odgovori: ’Hoću doktore, mene si liječio tri puta, staću uz tebe.’ I hvala Bogu, dijete je na kraju spašeno”, kaže Avdija. Nakon toga Mustafa je dječaku previo rane i odnio ga u porodičnu kuću u Lukavac, Općina Trnovo kod svojih roditelja Avdije i Derviše. “Kada sam ja pitao čije je dijete on mi je objasnio sve i rekao da će dijete otići svojima, i da samo čeka pravi trenutak da ga vrati roditeljima”, govori Avdija, prisjećajući se brojnih neugodnosti i strahota koje su Pintoli preživjeli jer su u svojoj kući držali “srpsko dijete”. Situacija u selu Lukavac bila je teška, kao i u drugim selima, zaseocima i gradovima tokom rata. “Dan po dan, Boga mi svašta se preživjelo. Ginulo se, šta ćeš, rat je. U selu se sve okomilo na nas, htjeli su da dođu u kuću i da ubiju dijete, ali mi to nikada ne bi dopustili. Cijeli teret je bio na malome, a šta je dijete krivo, ko da on zna šta je rat i ostalo.” Avdija priča da je “pokušao” razumjeti zbog čega sav taj bijes i nagon i šta će dobiti ako ubiju dječaka. “Pokušao sam ja razumjeti to, ljudi su ginuli, nekom neki član porodice pogine, odmah se traži osveta. Teška su to vremena bila.” Dragan Vasić, dječak kojeg je plemeniti doktor Mustafa Pintol s ...

Rahmteli Mustafu Pintola su ubili na sarajevskoj/butmirskoj pisti čeninici iz snajpera najverovatnije. Danas Dom zdravlja i ulica kod Doma zdravlja ILidza nosi njegovo ime. Rahmet mu duši.

Što se tiče Dragana, on su imali prije rata porodičnu kuću u današnjoj Igmanskoj cesti na Ilidži. Inače su bili iz Ledića.
Gdje je dasnas i šta je, ne znam. Ali lijepo bi bilo potražiti ga i sa njim neki intervju napraviti. Napisati neki članak.

Pa neka Dodik kaže da nije bilo primjera kao Srđan Aleksić kod Bošnjaka.

[_Reds_]

Citao sam ovu temu jednom podavno, pa sad pošto sam se registrovao da se i uključim.

1. Radi se o području Općine Trnovo, od Rogoja do Velikog Polja, dio od Veliko Polja do Malog Polja su Hadžići.
2. To je ogroman prostor, planiski, i poluplaniski, ko nije bio se kretao tim područjem teško mu je objasniti.
3. Rogoj je prevoj izmešu Foče i Trnova, bukavlno najveća tačka od Drine prema Trnovu i Sarajevu. Na početku rata je su ga uzeli Srbi, ali su naši poslije oslobođenja Trnova, oslobodili i Rogoj, i tako je bilo sve do početka ljeta.
4. Ona je krenula akcija 2-3 združena četnička korpusa uz pomoć specijalnih jednica iz srbije, operacija je nosila ime Lukavac '93 (biće da je cilj bio selo Lukavac na južnim padnima Bjelašnice, nekih 7-8 km od Babinog Dola.)
5. Položaje na Rogoju su držali većinom Fočaci i Trnovljaci. Međutim oni su bili nemoćni, pred navalom dva srpska korpusa, uz ogromnu podršku artiljerije i tenkova. Tražili su pomoć sa Igmana gdje se je vojska u to vrijeme izežavala, tamo su bilo razno razne spcijalne jednice, koje su žarile i parile Igmanom, glumile heroje. Uglavnom jednice koje su "protjerane" iz Sarajeva, Jukini, Zukini, Hosovci i sl. Svi su držali pukotove po Igmanu, i bavi se isključivo pljačkom naroda i švercom.Lokalne Trnovaljke i ljude iz tog kraja su smjenili, nisu ima dali ništa da se pitaju, čak su bili napravili zatvore u kojima je bilo nadesetine ljudi koji se nisu slagali sa njihovim radnjama.
6. Kada su jedno probili Rogoj, četnici su vrlo brzo zauzeli Trnovo, jer pomoć nije dolazila. (Vrlo brzo su zauzeli i Grebak). Ovdje su Fočaci imali dosta gubitaka.
7. Dalje su uz podršku tenkova vrlo brzo gulili, jer je takav teren da je teško bilo gdje uspostaviti liniju, i stati pred tenkove običnoj pješadiji. Padala su redom sela u mjesnoj zajednici Dječići, dok se civilno stanovištvo povlačilo prema Bjelašnici i Igmanu.
8. Prvi veći prevoj gdje su se mogli zaustaviti tenkovi, jer bio Proskok. U biti jedni put kojima su tenkovi mogli izaći na Bjelašnicu i Igman. Proskok se nalazi nekih 15 minuta vožnje autom od Babinog dola. Tu su opet pred tenkove stali prvenstveno Trnovljaci, kao i dio razbijene Fočanske birgade. Pomoć su opet tražili i tražili, ali nije dolazila. Iako su uspjeli jedan tenk potpuno uništiti. (Tja tenk je dugo bio na tom mjestu, sada ga nema, a gdje je ne znam), i nekoliko osposobiti, nisu uspjeli spriječiti napredovanje neprijatelja.
9. Kad su čenitici probili Proskok, vrlo brzo je pala i Bijela lijeska, prevoj koji spaja Bjelašnicu i treskavicu, jer su čeniti došli našima sa tri strane.
10. Vrlo brzo su pala bjelašnička sela, a civlno stanovništvo je većinom pobjeglo prema jugu, prema Lukomiru, Zelenim njivama, Dugom polju.
11. Mladić je izvršio klasični desant na vrh Bjelašnice, i gore digao u zrak repetitor.
12. Naredne linije koje su uspostavljene su bili na Malom polju, tu je stigla pomoć od 7. muslimanske i i 17. krajiške čini mi se.
13. Tenkovi su došli do Velikog polja i tu stali.
14. Trnovljaci i Fočaci su "popizdili", 2. put su bili izgrani na Proskoku, prvi put na Rogoju, i povukli preostale borce prema Hrasnici.

[_Reds_]

15. Srbi su se povukli, što zbog otpora, što zbog naredbe više sile na kote sa južne strane Bjelašnice, Hojta, Kočarin, Krstac. A Igman je proglašen DMZ. I na Velikom polju ( ne ne Grkarici, ni gornjoj pa ni donjoj) su bile smještne Snage za brzu rekaciju. Takođen UNPROFOR je bio na mjestu današnjeg hotela Maršal.
16. Kasnije su se naše snage kosolidovale na tom rejonu, formirana je 1. Bošnjačka brigada, od Trnovskog i Fočanskog bataljona, koja je uspjela uz pomoć drugih jednica iz Sarajeva i drugih dijelova Bosne da vrati skoro sve izgubljene teritorije, osim samog Trnova i Rogoja.
17. Posebno ostaje zapamćena izviđačka akcija izvđačkog odreda 1. Bošnjačke brigade u rejonu Čakli, o čemu se pisalo na ovoj temi. Inače, sa Čakla se kamenom može baciti niz proskok.
18. Zanimljivo je da su se čenici povukli odmah nakon što su ih popalili iz sela koja su se nalazila sa lijeve strane rijeke Rakitnice, Sinanovići i okolna. A ostali su u selima sa desne strane.
19. Još jedna zanimljivost je ta, da ioakou su svi objekti, sela, i sve što se moglo zapaliliti bilo popaljeno na Bjelašnici, ostala je netaknuta džamija u selu Umoljani.

[_Reds_]

Pozdrav, bio sam malo zauzet ovih dana. Da cuo sam za njih i mislim da su bili na Bjelasnici kod meteorolske stanice.da ti odmah kazem,i kod nas i kod vas su postojale jedinice sa zvucnim imenima. kada sve saberes njihov ucinak je najcesce bila samo pljacka i pravljenje rupe u liniji odbrane ili kod nas ili kod vas.svaka cast, bilo je i momaka pravih hrabrih, koji su smijeli odraditi posao, ali samo 10 posto od tih takozvanih specijalnih. ostalo sve cist olos.
kazi mi da li znas tamo povrh sela Gaj a prema Igmanu vidio sam onda 93 neko pravoslavno groblje mislim da je to prema Ostojicima, koje je tu slo bilo srpsko posto sam vidio da su vasa u vecini.

Selo za koje pitas mislim da su Ledici, jedino pravolsavno selo u regiji, bilo je to begovkso mjesto sa lijepim izvorom vode i najljepsim polozajem. Begvoi su doveli prvaoslavno stanovnistvo najvise is Crne Gore u 17 vijeku, koji su ciflukom postali vlasnici zemlje i na kraju ostali tu. Selo je imalo dzamiju sve do 1925, koja je premjestena u Dejcice, jer je pravoslavni seljani je skrnavili na razlicite nacine, izmetili okolo...

Nazalost najveci cetnici Trnova poticu iz tog sela, Glisa Simanic i Tesanovici, tako da je selo poslije ovog rata potpuno opustosjelo i zemlja je prodata bosancima...

U tom regionu sela s većinskim pravoslavnim stanovništvom su bili Ledići, ali i Ostojići, Presjenica, te zaseok Gaj (u blizini Ostojića). Danas je u Ostojićima izgrađena džamija, a Ledići postaju vikend-naselje i likovna kolonija. Nijedan nadgrobni spomenik u ovom području nije oštećen ljudskom rukom tokom rata i nekoliko godina nakon.

Također vrlo netačne stvari.

Jedino naseljeno pravoslavno sulo u tom reojonu Bjelačničko-Treskavičkog platoa su bili Ledići. Pravoslavna sela su bila
i Obla brda, Prečani, Moćevići i Rahovići čini mi se (al ona su bila napuštena i prije rata već), i bila su više zaseoci nego sela.

Gaj je Bošnjako selo, kao i Ostojići, Dejčići, Dujmovići, Godinja, Trebečaj, Brutusi, i sva sela sa južno-Bjelašničkog platoa.

EDIT: Grbolje na koje on misli se i dana danas nalazi iznad Prrečkog polja (praškog) ograđeno je. Ohmah pored je nekropola stećaka, a ispod nekropole je staro mulimansko mezarje. Sve u 100m.
EDiT

[_Reds_]

Hvala!
Pretpostavljam da nema razloga da ovaj članak smatram prenapuhanim i punim laži, obzirom na medij iz okojeg dolazi?!

Po preporuci forumaša poznanik, postavljam upit na ovoj temi.

Unaprijed se izvinjavam ako je off topic (nema potrebe otvarati posebnu temu), ali nađoh za prikladno da pitam učesnike ovih događaja nešto u vezi juna 1992 i područja Trnova i okolice. Koliko ima istine, a koliko laži u izvještajima srpske strane o navodnim zločinima počinjenim od strane ARBiH na tom području? Posebno se pominju Ledići, zatim ubistvo sveštenika iz Trnova pucnjem u usta, itd...
Vjerovatno niko sa strane ARBiH neće priznati da se to desilo (ako se zaista desilo), a očekujem da se jave i ovi sa druge strane.
Znam naslov teme i period dešavanja, i nisam trol.

http://www.novireporter.com/look/report ... ticle=1818

Zločina je bilo u selu Ledići. Ali ovo što piše ovdje u članku je neistina. Nisu ih nikad napale komšije, Na Igman su u to vrijeme bili došli HOS-ovci, koji su vrlo neprijateljski bili raspoloženi prema Srbima. Komšije su ih čak upozorili na HOS-ovce. Ovi Srbi u Ledićima su bili nauružani. Jedni su pokušali da odu prema Kalinoviku, drugim preko Igmana ka Vojkovićima. U ovo vrijeme rat je trajao već na veliko. Ova grupa koja je krenula prema Kalinoviku, je bila zaustavljena negdje u šumama. Na naređenje da stanu, nisu htjeli, negu su zapucali, i onda se uslidila kontrapucanjava. U međuvremenu za sve su čuli HOS-ovci, i upali u selo.

[liberty02]

da li postoje imena ti ljudi iz 17 krajiske ili 7 muslimanske, ako neko ima malo podataka neka postavi. hvala unaprijed.

[dragan.s]

4. Ona je krenula akcija 2-3 združena četnička korpusa uz pomoć specijalnih jednica iz srbije, operacija je nosila ime Lukavac '93 (biće da je cilj bio selo Lukavac na južnim padnima Bjelašnice, nekih 7-8 km od Babinog Dola.)
5. Položaje na Rogoju su držali većinom Fočaci i Trnovljaci. Međutim oni su bili nemoćni, pred navalom dva srpska korpusa, uz ogromnu podršku artiljerije i tenkova. Tražili su pomoć sa Igmana gdje se je vojska u to vrijeme izežavala, tamo su bilo razno razne spcijalne jednice, koje su žarile i parile Igmanom, glumile heroje. Uglavnom jednice koje su "protjerane" iz Sarajeva, Jukini, Zukini, Hosovci i sl. Svi su držali pukotove po Igmanu, i bavi se isključivo pljačkom naroda i švercom.Lokalne Trnovaljke i ljude iz tog kraja su smjenili, nisu ima dali ništa da se pitaju, čak su bili napravili zatvore u kojima je bilo nadesetine ljudi koji se nisu slagali sa njihovim radnjama.

Kakvi crni korpusi? Specijalci iz Srbije? O čemu ti pričaš? Ili su u strahu velike oči?
Jesu učestvovali pripadnici dva korpusa, hercegovačkog i sarajevsko-romanijskog, ali sve u svemu nije bilo više od 500 ljudi uključeno u akciju (zauzimanje Rogoja i Trnova, za dalje ne znam). Sa hercegovačke strane je učestvovalo nešto Gačana, jedna ekipa iz Nevesinja i nešto Fočaka. Angažovana su koliko znam dva tenka, a od artiljerije minobacači 82 mm. Teren u rejonu proboja nije uopšte pogodan za tenkove (sjevernije je nešto pogodniji).
Uopšte kod proboja nije bilo velikih borbi. Kad su pali prvi bunkeri bilo je "Bježte noge..", a sad što neko priča lovačke je njegova stvar.

11. Mladić je izvršio klasični desant na vrh Bjelašnice, i gore digao u zrak repetitor.

Na repetitor nije izvršen nikakav desant već je zauzet iznenadnim napadom pješadije. Ovi koji su ga branili (neki Silver Fox lafo specijalci) su se naprosto razbježali. Kasnije je helikopter (Gazela) gore izvozio MTS i municiju.

[domi]

da li postoje imena ti ljudi iz 17 krajiske ili 7 muslimanske, ako neko ima malo podataka neka postavi. hvala unaprijed.

Sto ce ti imena?

[liberty02]

da li postoje imena ti ljudi iz 17 krajiske ili 7 muslimanske, ako neko ima malo podataka neka postavi. hvala unaprijed.

Sto ce ti imena?

mozda prepoznam nekoga, koga znam

[domi]

da li postoje imena ti ljudi iz 17 krajiske ili 7 muslimanske, ako neko ima malo podataka neka postavi. hvala unaprijed.

Sto ce ti imena?

mozda prepoznam nekoga, koga znam

O imenima se ne prica na javnim forumima.
Hasumi su tu oko nas. Jal' nasi, jal' njihovi.

[zambaklija]

da li postoje imena ti ljudi iz 17 krajiske ili 7 muslimanske, ako neko ima malo podataka neka postavi. hvala unaprijed.

mozda prepoznam nekoga, koga znam

O imenima se ne prica na javnim forumima.
Hasumi su tu oko nas. Jal' nasi, jal' njihovi.

ma haj ša ima veze,čojek pito za imena ev reću ti ja,Haso,Huso,Mujo,Ibro,Hasan,Husein,Ibraga,Đuvegija,Lutvo,Šero,Hanifja,Selim,Hakija itd....

[_Reds_]

4. Ona je krenula akcija 2-3 združena četnička korpusa uz pomoć specijalnih jednica iz srbije, operacija je nosila ime Lukavac '93 (biće da je cilj bio selo Lukavac na južnim padnima Bjelašnice, nekih 7-8 km od Babinog Dola.)
5. Položaje na Rogoju su držali većinom Fočaci i Trnovljaci. Međutim oni su bili nemoćni, pred navalom dva srpska korpusa, uz ogromnu podršku artiljerije i tenkova. Tražili su pomoć sa Igmana gdje se je vojska u to vrijeme izežavala, tamo su bilo razno razne spcijalne jednice, koje su žarile i parile Igmanom, glumile heroje. Uglavnom jednice koje su "protjerane" iz Sarajeva, Jukini, Zukini, Hosovci i sl. Svi su držali pukotove po Igmanu, i bavi se isključivo pljačkom naroda i švercom.Lokalne Trnovaljke i ljude iz tog kraja su smjenili, nisu ima dali ništa da se pitaju, čak su bili napravili zatvore u kojima je bilo nadesetine ljudi koji se nisu slagali sa njihovim radnjama.

Kakvi crni korpusi? Specijalci iz Srbije? O čemu ti pričaš? Ili su u strahu velike oči?
Jesu učestvovali pripadnici dva korpusa, hercegovačkog i sarajevsko-romanijskog, ali sve u svemu nije bilo više od 500 ljudi uključeno u akciju (zauzimanje Rogoja i Trnova, za dalje ne znam). Sa hercegovačke strane je učestvovalo nešto Gačana, jedna ekipa iz Nevesinja i nešto Fočaka. Angažovana su koliko znam dva tenka, a od artiljerije minobacači 82 mm. Teren u rejonu proboja nije uopšte pogodan za tenkove (sjevernije je nešto pogodniji).
Uopšte kod proboja nije bilo velikih borbi. Kad su pali prvi bunkeri bilo je "Bježte noge..", a sad što neko priča lovačke je njegova stvar.

11. Mladić je izvršio klasični desant na vrh Bjelašnice, i gore digao u zrak repetitor.

Na repetitor nije izvršen nikakav desant već je zauzet iznenadnim napadom pješadije. Ovi koji su ga branili (neki Silver Fox lafo specijalci) su se naprosto razbježali. Kasnije je helikopter (Gazela) gore izvozio MTS i municiju.

Prije samo napada na rogoj, atiljerija je tukla konstantno 7 do 10 dana svaki rov, svaki bunker. Što se tiče tenkova bilo ih je mnogo više od ta dva. Čini mi se da su tri uništena, jedan na proskoku dva nekad prije. Vrati se par stranica unazad pa ćeš da vidis ratni dnvenik novinara, koji pominje tenkove, dakle zapis sa lica mjesta, i spominje mnogo više tenkova. Kažes minobacaci ?? Dok Bjelašnica još nije bila bila je pod artiljerijskim napadima konstantno, prvo su gađana sela, u kojima je bilo dosta civila, pa je bilo i žrtava. Odakle su tačno granatirana sela, to bi ti mogao bolje da znaš. Takođe na temi se javljao Ranko, koji je bio na strani kao i ti, i on pominje mnogo više atiljerije.
Što se tiče same akcije, bila je mnogo bolje koordinisana sa vaše strane. Davno je predlagano da se neki tjesnaci miniraju, i tako u slučaju potrebe zakrči put prolasku tenkovima. Al međutim ovim gore pomenutim jednicima je bilo preče pljačka i šverc nego bilo šta drugo.

Dakle ti si bio sa druge strane, ako jesi, da te pitam nešto na pm ??

EDIT: tek sada vidjeh da si ti govorio samo o Rogoju i Trnovu. Ne i o dalje. Rogoj - Bjelašnica je nekih 20km zračno, ili nekih 35 do 40km putem. I problem je bio upravo taj, da se ovim razno raznim jednicima na Igmanu "jbl" za Rogoj, i njima i njihovim komadantima, njima je bilo dobro na Igmanu i Bjelašnicu, u raju za šverc i pljačku, da im nije palo na pamet ići pomoć tamo Fočacima io Tranovljacima. I da kad je pao Rogoj, Trnovo je bilo realno i teško braniti.

[dragan.s]

Prije samo napada na rogoj, atiljerija je tukla konstantno 7 do 10 dana svaki rov, svaki bunker. Što se tiče tenkova bilo ih je mnogo više od ta dva. Čini mi se da su tri uništena, jedan na proskoku dva nekad prije. Vrati se par stranica unazad pa ćeš da vidis ratni dnvenik novinara, koji pominje tenkove, dakle zapis sa lica mjesta, i spominje mnogo više tenkova. Kažes minobacaci ?? Dok Bjelašnica još nije bila bila je pod artiljerijskim napadima konstantno, prvo su gađana sela, u kojima je bilo dosta civila, pa je bilo i žrtava. Odakle su tačno granatirana sela, to bi ti mogao bolje da znaš. Takođe na temi se javljao Ranko, koji je bio na strani kao i ti, i on pominje mnogo više atiljerije.
Što se tiče same akcije, bila je mnogo bolje koordinisana sa vaše strane. Davno je predlagano da se neki tjesnaci miniraju, i tako u slučaju potrebe zakrči put prolasku tenkovima. Al međutim ovim gore pomenutim jednicima je bilo preče pljačka i šverc nego bilo šta drugo.

Dakle ti si bio sa druge strane, ako jesi, da te pitam nešto na pm ??

EDIT: tek sada vidjeh da si ti govorio samo o Rogoju i Trnovu. Ne i o dalje. Rogoj - Bjelašnica je nekih 20km zračno, ili nekih 35 do 40km putem. I problem je bio upravo taj, da se ovim razno raznim jednicima na Igmanu "jbl" za Rogoj, i njima i njihovim komadantima, njima je bilo dobro na Igmanu i Bjelašnicu, u raju za šverc i pljačku, da im nije palo na pamet ići pomoć tamo Fočacima io Tranovljacima. I da kad je pao Rogoj, Trnovo je bilo realno i teško braniti.

Nisam bio u samoj akciji. Ali su bili neki moji saborci pa sam govorio iz druge ruke. Nisam upoznat sa ovim šta je bilo sa sjeverne strane. Sa južne su relativno lako to riješili, a nisu bile angažovane neke velike snage herc.korpusa.