Forum Klix.ba

Obuci ove majice na dan sjecanja, u Srebrenici i bilo kojem gradu na planeti, ne vidim nista lose u tome, naprotiv.

Jedino sto je meni sporno jeste pitanje da li FH koristi tragediju jednog naroda za vlastitu promociju i zaradu.

karanana wrote:

pirpa wrote:

BHF_Manijak wrote:Ova slika ove cure s majicom 8372, uz jos dodatni palac gore i kez od uha do uha, je toliko bolesna, morbidna, da granici s sizofrenijom. Tesko da bi Seselj ili Mladic bolju kampanju osmislili.
Ne mogu da vjerujem da ovo moze nekome pasti napamet.

bas tako

da.
evo ovo me nagnalo na razmisljanje....zamislimo da je ova slika sa ovom trebom postavljena na sajt seseljeve stranke i da recimo znamo da je treba simpatizerka seselja i radikala....apsolutno bi bilo prikladno zar ne?

Iz nase perspektive, ne trebaju nam cetnici:
Ako ti misao idu u smjeru: djevojka slavi genocid nad 8372 neduznih ljudi - naravno da je slika morbidna.
Ako ti misao ide u smjeru: djevojka podrzava projekat izrade majice da se ne zaboravi - onda nema nista lose. Sto bi rekli - do oka je posmatraca, njegove svijesti, savjesti i morala.
Meni je sokantno da ljudi koji npr. ovu sliku osporavaju, podrzavaju crni humor o Srebrenici.

dustaban wrote:Dakle van svake sumnje je da ove "genijalce" koji su se ovoga sjetili treba isamarat!

Ali ujedno razmisljam... fakat se i ove stvari mogu dostojno obiljezavati vizuelnim detaljima. I mislim da je to vec davno rjeseno - odgovarajuci bedz na reveru recimo, jeste najbolji nacin. Uostalom imate toliko takvih primjere u svijetu - one razne znackice kojima se obiljezavaju "razni Danovi" - Dan borbe protiv tumora, Side itd.

I onaj vezeni srebrenicki cvijet mi je bas OK. Svaki put kad to vidim u sebi cestitam onome ko se toga sjetio. Taj cvjetic posebno dobiva na tezini ako je rucno radjen i ako su ga pravile same Zene Srebrenice.

I zato me sad izbacuje iz cipela ovo nekakvo spominjanje "originalne ideje". Koja je jebena originilana ideja ukrasti simbol koji vec postoji i stampati ga na majicu u raznim nesuvislim kombinacijama.

U svemu ovome bih jedino izdvojio HIFU. Ta kompanija je, siguran sam, imala najbolju namjeru ali su ih ovi foliranti navukli. Ali su se oni jedini i prvi ogradili od ove bruke.

Vratimo se na cvjetic. Boljeg i dostojnijeg obiljezja srebrenickog genocida necemo naci.

potpisujem

Poenta je da u istoj slici sa brojem mrtvih i genocidom, ne smije i ne može ići osmjeh i palac gore. Ne može ni u kakvoj formi. Sve ostalo je degutantno. Mene je zabolio želudac i nisam se dobro osjećao čak ni nakon pokušaja da opravdam djevojku koja je to nehotice napravila upravo podržavajući printanje i proizvodnju majica. Žao mi je.
Razmišljajući dalje o projektu počele su mi se redati slike.... Brendirana majica u Štutgartu na malcu koji "densa" u diskoteci, selfiji sa dragim osobama uz osmjeh. Na kraju krajeva majica na guči,na đikanu koji ju je kupio usput na pumpi i navukao na sebe uz poznatu četničku ikonografiju koja ga okružuje. Naravno, možemo reći da je to sve individualna stvar i da je sve do pojedinca koji će je iskoristiti prema vlastitim moralnim načelima, ali.....
Mislim da ove majice ne trebaju da budu dostupne svima na izvolite i na ovako jeftin način.
Neko je već napisao, dovoljan je motiv koji heklaju majke koje su ostale bez najmilijih, isto kao što je dovoljna bijela traka za Prijedor.
Ako već postoje ove majice onda trebaju da koštaju par stotina maraka a ne da ih svaka šuša kupi, možda i iz zaebancije.

Čista komedija, ali nije to ništa neobično od takvog čovjeka.

I meni je cvjetic mjera. Imam ga i nosio sam ga na jednom od istrcanih polumaratona u Evropi. Simbolicno a opet jako. Srebrenice se najbolje mozemo sjecati ako se sami potrudimo da promijenimo vlastitu svijest, da radimo i mislimo za napredak i BiH i Srebrenice i Prijedora i svih drugih mjesta.
Ko hoce neka nosi i majice, ne mozemo zabraniti ni Fikretu da ih prodaje ali mozemo se buniti i negodovati. Nije niko lud, neke stvari su toliko ocite da ne vidim uopste potrebe da se i prica o njima. Zato je ova tema izgubila smisao jer je sve jasno kao dva i dva.
Srebrenica je u nama, to je crna tacka koju nosis u srcu i dusi i ne postoji rijec i slika i izraz da to ocaras.

Nadzorna_ploca wrote:I meni je cvjetic mjera. Imam ga i nosio sam ga na jednom od istrcanih polumaratona u Evropi. Simbolicno a opet jako. Srebrenice se najbolje mozemo sjecati ako se sami potrudimo da promijenimo vlastitu svijest, da radimo i mislimo za napredak i BiH i Srebrenice i Prijedora i svih drugih mjesta.
Ko hoce neka nosi i majice, ne mozemo zabraniti ni Fikretu da ih prodaje ali mozemo se buniti i negodovati. Nije niko lud, neke stvari su toliko ocite da ne vidim uopste potrebe da se i prica o njima. Zato je ova tema izgubila smisao jer je sve jasno kao dva i dva.
Srebrenica je u nama, to je crna tacka koju nosis u srcu i dusi i ne postoji rijec i slika i izraz da to ocaras.

Baš lijepo rečeno. I ti i @dustaban.
Meni smetaju ovi koje baš briga za Srebrenicom, a sad nešto palamude...mene jeste. Srebrenica je dio i mene i ostaće zauvijek dio genetskog koda moga naroda. Nažalost, prvi od pokolja nad nama koji će biti adekvatno zapamćen za vijek vjekova. Svaki ubijeni u Srebrenici je moj brat, jer znam da bih i ja isto završio da sam bio tamo, ili da su njihove ubice uspjeli zauzeti moj grad. A nije da se nisu trudili.

Kako ti znas da nekoga boli briga za Srebrenicom?

Sjećamo se postaova pojedinih od ranije, a neki to i, doduše umotano, kažu ovdje.

Zapravo i ne kontam sta podrazumjevas pod "briga za Srebrenicom"?

Osjecaji i izrazi saucesca, pijeteta i žala zbog bola koje porodice osjecaju, izraz poštovanja, uz nazivanje zlocina pravnom kvalifikacijom, koja je dokazana na sudu-genocidom, odlazak na dzenazu po mogucnosti, to su nekako ocekivani dometi brige za Srebrenicom za ljude koji nemaju veze sa tim prostorom ni ljudima.

Sve preko toga, po mom misljenju, je pretjerivanje i manifestaciona briga za Srebrenicom. Ukljucujuci i ovu vase propitivanje tudjih motiva.

_BataZiv_0809 wrote:Zapravo i ne kontam sta podrazumjevas pod "briga za Srebrenicom"?

Osjecaji i izrazi saucesca, pijeteta i žala zbog bola koje porodice osjecaju, izraz poštovanja, uz nazivanje zlocina pravnom kvalifikacijom, koja je dokazana na sudu-genocidom, odlazak na dzenazu po mogucnosti, to su nekako ocekivani dometi brige za Srebrenicom za ljude koji nemaju veze sa tim prostorom ni ljudima.

Sve preko toga, po mom misljenju, je pretjerivanje i manifestaciona briga za Srebrenicom. Ukljucujuci i ovu vase propitivanje tudjih motiva.

Pa na to sam i mislio.

Onaj papčić se i dalje kofrći, kaže u Avazu da neće odustati i da oni nude "brendirane" majice sa motivima genocida !

julisiz es grant wrote:Pa na to sam i mislio.

Okej, nismo se odmah razumjeli

Inace, sjecam se jedne posjete Srebrenici kao student. Ljetno je vrijeme bilo, Mundijal u Juznoj Africi se igrao, nekoliko sedmica pred 11. juli.

Iako je bilo ljetno vrijeme, bas su se nakupili neki olovno sivi oblaci, mučno vrijeme i mučan prizor one šume nišana.

Eh sigurno se pitas sto ti ovo sve pisem.

Sjecam se vrlo dobro kolegica sa faxa i njihove isforsirane i manifestacione brige. Tad se selfi nije zvao selfi, ali su ih bjesomucno pucale na svim mogucim mjestima i kombinacijama.

Onda smo otisli u onu fabriku akumulatora i gledali dokumentarni film. U jednom trenutku majka opisuje kako je zovnula svog sina koji je krenuo na, ispostavice se, put sa kojeg nema povratka. Kako je opisivala scenu, navela je i ime i da ga je zovnula. Posto se vrlo slicno zovem, naumpala mi je moja mati i u tom trenutku sam osjetio kao da krov pada na mene. Nisam vise nista i nikoga registrovao, izuzev sijevanja bliceva sa digitalnih aparata.

Sjecam se dobro da sam dosao kuci i zagrlio majku mozda najjace ikad.

Navece poslije utakmice izadjem malo da prosetan, jer nece san na oci. Kad ugledah one tokom dana silno uplakane i pogodjene kolegice, kako u vrlo veselom i opsutenom raspolozenju i odjevnim kombinacijama idu prema diskoteci u kojoj je pjevala Selma Bajrami.

Na kraju ce biti da su HIFA, Fikret i djevojka sa slike konceptualni umjetnici, ciju poruku i sadrzaj ideje nismo shvatili na prvu. Nema tu nikakve morbidnosti, rijec je o umjetnickom performansu.

Jos je bizarnija ova teorija kako to moze biti dobar geopoliticki marketing. Ali kada se uzmu u obzir dometi nasih politicara uopce ne cudi,

_BataZiv_0809 wrote:

julisiz es grant wrote:Pa na to sam i mislio.

Okej, nismo se odmah razumjeli

Inace, sjecam se jedne posjete Srebrenici kao student. Ljetno je vrijeme bilo, Mundijal u Juznoj Africi se igrao, nekoliko sedmica pred 11. juli.

Iako je bilo ljetno vrijeme, bas su se nakupili neki olovno sivi oblaci, mučno vrijeme i mučan prizor one šume nišana.

Eh sigurno se pitas sto ti ovo sve pisem.

Sjecam se vrlo dobro kolegica sa faxa i njihove isforsirane i manifestacione brige. Tad se selfi nije zvao selfi, ali su ih bjesomucno pucale na svim mogucim mjestima i kombinacijama.

Onda smo otisli u onu fabriku akumulatora i gledali dokumentarni film. U jednom trenutku majka opisuje kako je zovnula svog sina koji je krenuo na, ispostavice se, put sa kojeg nema povratka. Kako je opisivala scenu, navela je i ime i da ga je zovnula. Posto se vrlo slicno zovem, naumpala mi je moja mati i u tom trenutku sam osjetio kao da krov pada na mene. Nisam vise nista i nikoga registrovao, izuzev sijevanja bliceva sa digitalnih aparata.

Sjecam se dobro da sam dosao kuci i zagrlio majku mozda najjace ikad.

Navece poslije utakmice izadjem malo da prosetan, jer nece san na oci. Kad ugledah one tokom dana silno uplakane i pogodjene kolegice, kako u vrlo veselom i opsutenom raspolozenju i odjevnim kombinacijama idu prema diskoteci u kojoj je pjevala Selma Bajrami.

moj bato... ne znam te, ali ovako preko foruma djeluješ kao super lik...a ti sa kojima si bio u Srebrenici su tamo otišli samo jer je moderno

Ima jedna stara nena koja je u Srebrenici izgubila pet sinova i muza, niko nikad nije cuo za nju, ni pomogao joj, niti se ona povlaci po medijima...a i ona je iz Srebrenice.

Helena Trojanska wrote:Ima jedna stara nena koja je u Srebrenici izgubila pet sinova i muza, niko nikad nije cuo za nju, ni pomogao joj, niti se ona povlaci po medijima...a i ona je iz Srebrenice.

Ima li ta nana kiu sportage?

Jel mislis da se taj dzip moze tek tako kupiti i tociti...

Aje ba...dosta nani 25 kila brasna i l ulja. Ta ce joj vise.

m_l wrote:
da.

Iz nase perspektive, ne trebaju nam cetnici:
Ako ti misao idu u smjeru: djevojka slavi genocid nad 8372 neduznih ljudi - naravno da je slika morbidna.
Ako ti misao ide u smjeru: djevojka podrzava projekat izrade majice da se ne zaboravi - onda nema nista lose. Sto bi rekli - do oka je posmatraca, njegove svijesti, savjesti i morala.
Meni je sokantno da ljudi koji npr. ovu sliku osporavaju, podrzavaju crni humor o Srebrenici.

Nemoj biti šokirana. Razumjeti i pokušati objasniti mehanizam suočavanja kroz crni humor (psihologiju) jednog čovjeka i 'podržavati crni humor o Srebrenici' kao nekakav pozitivan generalni princip su dvije vrlo različite stvari.

Što se majica tiče, ne mislim da treba pojašnjavati zašto se moralna kategorija žrtve ne bi trebala prodavati po pijacama i pumpama, zašto se u nju ne bi trebalo oblačiti (ako razumiješ šta hoću reći), zašto se ona ne bi trebala naplaćivati uz profit i reklamirati po Instagramu i zašto sve to zajedno izgleda kao banalizacija i profanisanje nečega što bi trebalo predstavljati jedan nepatvoren, stvaran moralni čin.

_BataZiv_0809 wrote:

julisiz es grant wrote:Pa na to sam i mislio.

Okej, nismo se odmah razumjeli

Inace, sjecam se jedne posjete Srebrenici kao student. Ljetno je vrijeme bilo, Mundijal u Juznoj Africi se igrao, nekoliko sedmica pred 11. juli.

Iako je bilo ljetno vrijeme, bas su se nakupili neki olovno sivi oblaci, mučno vrijeme i mučan prizor one šume nišana.

Eh sigurno se pitas sto ti ovo sve pisem.

Sjecam se vrlo dobro kolegica sa faxa i njihove isforsirane i manifestacione brige. Tad se selfi nije zvao selfi, ali su ih bjesomucno pucale na svim mogucim mjestima i kombinacijama.

Onda smo otisli u onu fabriku akumulatora i gledali dokumentarni film. U jednom trenutku majka opisuje kako je zovnula svog sina koji je krenuo na, ispostavice se, put sa kojeg nema povratka. Kako je opisivala scenu, navela je i ime i da ga je zovnula. Posto se vrlo slicno zovem, naumpala mi je moja mati i u tom trenutku sam osjetio kao da krov pada na mene. Nisam vise nista i nikoga registrovao, izuzev sijevanja bliceva sa digitalnih aparata.

Sjecam se dobro da sam dosao kuci i zagrlio majku mozda najjace ikad.

Navece poslije utakmice izadjem malo da prosetan, jer nece san na oci. Kad ugledah one tokom dana silno uplakane i pogodjene kolegice, kako u vrlo veselom i opsutenom raspolozenju i odjevnim kombinacijama idu prema diskoteci u kojoj je pjevala Selma Bajrami.

Eh, Bato.

dustaban wrote:Vratimo se na cvjetic. Boljeg i dostojnijeg obiljezja srebrenickog genocida necemo naci.

Kako se Bato ne sjeti te srceparajuce price prihe nego si svim silama kren'o braniti ruski veto?

julisiz es grant wrote:Na godišnjice genocida u Srebrenici ništa, ni jedan post se ne upiše na ovaj forum, ne do Bog da se tema otvori. Al se sad odjednom javiše "građani" i multivitaminski kojima odjednom Srebrenica plaho važna

srebrenica je svima vazna samo se neki ne busaju u prsa
nije potrebno ispisati 1000 stranica na temi o srebrenici da se oda pocast ili da pokazes da ti je vazna

ocito i ti haman ko ovi vjernici na baterije percipiras i srebrenicu
daj na sav glas kako je meni srebrenica vazna kako si ti jedini koji brine brani i sl
al samo i iskljucivo to kazes 3 dana prije i poslije srebrenice a ostalo ma ajd do sljedece godisnjice

_BataZiv_0809 wrote:

julisiz es grant wrote:Pa na to sam i mislio.

Okej, nismo se odmah razumjeli

Inace, sjecam se jedne posjete Srebrenici kao student. Ljetno je vrijeme bilo, Mundijal u Juznoj Africi se igrao, nekoliko sedmica pred 11. juli.

Iako je bilo ljetno vrijeme, bas su se nakupili neki olovno sivi oblaci, mučno vrijeme i mučan prizor one šume nišana.

Eh sigurno se pitas sto ti ovo sve pisem.

Sjecam se vrlo dobro kolegica sa faxa i njihove isforsirane i manifestacione brige. Tad se selfi nije zvao selfi, ali su ih bjesomucno pucale na svim mogucim mjestima i kombinacijama.

Onda smo otisli u onu fabriku akumulatora i gledali dokumentarni film. U jednom trenutku majka opisuje kako je zovnula svog sina koji je krenuo na, ispostavice se, put sa kojeg nema povratka. Kako je opisivala scenu, navela je i ime i da ga je zovnula. Posto se vrlo slicno zovem, naumpala mi je moja mati i u tom trenutku sam osjetio kao da krov pada na mene. Nisam vise nista i nikoga registrovao, izuzev sijevanja bliceva sa digitalnih aparata.

Sjecam se dobro da sam dosao kuci i zagrlio majku mozda najjace ikad.

Navece poslije utakmice izadjem malo da prosetan, jer nece san na oci. Kad ugledah one tokom dana silno uplakane i pogodjene kolegice, kako u vrlo veselom i opsutenom raspolozenju i odjevnim kombinacijama idu prema diskoteci u kojoj je pjevala Selma Bajrami.

Ovo sve što se dešava je turbofolk kultura !!!

Slazem se da je cvijet najbolja i najdostvejanstvenija ideja
Samo treba sto vise raditi na promociji istog

Nesto slicno kao sa crvenim makom, simbolom palih vojnika u prvom svjetskom

Najcesce se moze vidjeti na utakmicama engleske lige
Ili npr ovako

insomnia78 wrote:Kako se Bato ne sjeti te srceparajuce price prihe nego si svim silama kren'o braniti ruski veto?

Mozda zato sto se prica mijenja po potrebi.

Bata salonac.