RNG_25 wrote:Invincible wrote:Znači porediš vidovnjaka sa Allahom? Za ovo bi ti glava otišla u bastionima slobodne misli, kakve ti i tebi slični priželjkujete.
Prvo što vidovitost, kao mogućnost znanja događaja u budućnosti, ne postoji, ljudi koji se tim bave samo vješto prodaju priču, dobro zapažaju, sugerišu, često daju dvosmislene izjave, poznaju neke osnove ljudske psihe, slušaju sve što čovjek kaže, zapažaju neverbalne signale i na kraju sve to upakuju u priču za naivne.Sama pretpostavka da je budućnost već unaprijed određena eliminiše slobodnu volju, i Allaha dovodi u pat poziciju,zna rasplet svih događaja, zna kako će se odvijati, ali eto ne utiče on na njih, osim što je stvorio sve okolnosti koje do njih dovode, sve moguće izbore, sve ljudske osobine i zna kako će sve to završiti.
Ti možeš pretpostaviti da će neko biti nasilan ili učiniti nešto, ali Allah to zna i on je generisao sve što čini tog čovjeka, glavni odgovorni krivac za sve,
jer je sve to znao i prije stvaranja, i onda se čudi sam sebi, postavlja pitanja, kako ne znaju, zašto neće ovo ili ono, još na kraju bezobrazne konstatacije, da samo razumom obdareni pouku primaju.Zna i šta ću mu svako reći na tom Sudnjem danu u koji vjerujete, zna da li će moliti ili biti drzak, jednostavno sve zna i onda vrši neka testiranja, iskušenja..
I Muhamed je shvatio da to ne pije vode, čak ni kod priglupih beduina, pa im je rekao ne pitajte o tome, bolje vam je klanjajte i postite, ne bi li vam mozak što više otupio za svaku vrstu kritičkog promišljanja.
Hmmm... Prvo da kažem, dobra argumentacija vezano uz slobodu izbora i slobodnu volju. Nekada sam i ja slično smatrao.
A drugo, znaj da ovo nije argument protiv niti:
- čovjekove odgovornosti
- Allahove neodgovornosti
- slobodne volje i izbora u religijskom smislu.
Zašto? Zato što pod pretpostavkom da nema Boga/Allaha, da nema ništa osim materijalnog, može se konstruisati argument isto tako protiv i čovjekove odgovornosti i protiv slobodne volje/izbora.
A argument je sljedeći:
1. Samo materijalno je realno;
2. Materijalno se može ponašati *isključivo* u skladu sa *mogućim* zakonima fizike;
3. Kako je čovjek materijalno biće, biološki robot/automaton, u svakom momentu čovjek *isključivo* može učiniti *samo* ono što je rezultanta miliona i milijardi (ili više, nebitno) fizikalnih interakcija njegovih molekula, atoma, protona/elektrona, kvarkova, ovog i onog;
4. Ta rezultanta, slijedom beskonačne regresije, ide od samog "početka" univerzuma, ako početak postoji;
5. Slijedi da čovjek *nikada* nije mogao, ne može, niti će ikada moći misliti ili uraditi bilo šta mimo onoga što je već kao fizikalnim zakonima utvrđeno, a sve se po tim zakonima odvija;
6. Slijedi da je čovjek puki automaton, da su misli, inteligencija, izbor - dakle, sve - ništa drugo doli rezultanta isključivo mogućih i praktično unaprijed određenih (na osnovu prijašnjih reakcija) trenutnih reakcija;
7. Slijedi sloboda izbora/volje ne postoji.
Prema tome, u čemu je problem? Materijalistički racionalizam ne daje nikakvu alternativu religijskom objašnjenju, pa ne vidim čemu toliki napad na navodnu "besmislenost" Božijeg Sveznanja, kada je krajnji rezultat - tako ispada - isti.
Ukoliko posegneš za principom "nesigurnosti" (tipa nesigurnost u kvantnoj fizici za poziciju elektrona primjerice), onda ću taj argument lako pobiti sljedećim:
1. Ako je sve rezultat slučajnosti - onda nas ne bi ni bilo, jer bi sve bilo haotično;
2. Slijedi da postoje određene fundamentalne nepromjenljive sile koje čine da stvari funkcionišu upravo ovako kako funkcionišu;
3. Slijedi - opet - da je sve determinisano;
4. Slijedi - nema slobodne volje/izbora.
Ukoliko posegneš za argumentom da princip nesigurnosti vrijedi "samo nekada i za određene stvari", onda ću taj argument osporiti sljedećim pitanjima na koja nemaš odgovor:
1. Kada i za koje stvari taj princip vrijedi?
2. Da li je princip nesigurnosti u okviru većeg (obuhvatajućeg) principa određenosti?
3. Ako jeste, onda opet je sve determinirano, pa i sama nesigurnost, koja nikada ne može ići van zadatih okvira, jer u suprotnom imamo haotičnost i sve-mogućnost (uključujući i da čovjek eksplodira u crnu rupu koja proguta Zemlju) koja ničemu konkretnom i trajnom ne vodi;
4. Ako je obrnuto slučaj, da je određenost unutar nesigurnosti i haotičnosti, opet nema slobode volje/izbora, jer na osnovu tog principa sasvim je očito da bilo ko može odabrati bilo šta - čak šta više, mora moći odabrati bilo šta - i nikada neko ne bi mogao reći da je odabrao nešto "svojim izborom" već je bio "prisiljen odabrati pukom slučajnosti"
I tako dalje. Ovo je malo haotično napisano, jer ja samo malo znam, ali mislim da je poenta jasna, a ako nije...
POENTA JE da je besmisleno prigovarati religiji/Bogu da nam "nije dao slobodan izbor", kada suprotna pozicija - a to je pozicija materijalističkog racionalizma - isto tako onemogućava taj famozni slobodan izbor. U najboljem slučaju se ne zna, a onda koga briga u šta neko vjeruje, kad onaj koji ne vjeruje svakako pojma nema?
Nikoga.