Forum Klix.ba

Hvala za slike.

gledam ovu temu i pade mi na um jedna od rijetkih veselih scena iz rata.
pred kraj rata dok su jos redukcije struje bile aktuelne, mi djeca(ali ne sa kolodvora zo ) se igramo sa "standardnim igrackama" poput cjevke dok se prvi mrak lagano spusta i sve je manje i manje dnevnog svjetla i taman kad treba da nastupi vecer u tom trenutku zasijaju svjetla iz svih stanova u ulici i zacuje se gromoglasna vriska i aplauz kao da su u tome trenutku svi osvojili bingo, a ne da je struja dosla. osjecaj nevjerovatan. zene pale ves masine, a boga mi i rerne ako se ima sta za napraviti za veceru, peglaju ves, muski steluju antenu i iscekuju dnevnik, a djeca utrcavaju u haustor kod najblizeg komsije koji je imao tu srecu da posjeduje video rekorder i s nestrpljenjem cekaju zavrsetak istog tog dnevnika da bi po hiljaditi put mogli pogledati kasetu sa jednim te istim crtanim filmovima te da bi nakon toga sa ogromnim osmijehom na licu mogli otici na spavanje.

nazalost danasnja omladina, kojoj su tada nezamislive stvari danas dostupne nakon samo par klikova, nikada nece moci ni blizu osjetiti tu srecu i taj uzitak zbog tako jednostavne stvari kao sto je "dosla struja reaguj ko munja"

Mr Hiccup wrote:gledam ovu temu i pade mi na um jedna od rijetkih veselih scena iz rata.
pred kraj rata dok su jos redukcije struje bile aktuelne, mi djeca(ali ne sa kolodvora zo ) se igramo sa "standardnim igrackama" poput cjevke dok se prvi mrak lagano spusta i sve je manje i manje dnevnog svjetla i taman kad treba da nastupi vecer u tom trenutku zasijaju svjetla iz svih stanova u ulici i zacuje se gromoglasna vriska i aplauz kao da su u tome trenutku svi osvojili bingo, a ne da je struja dosla. osjecaj nevjerovatan. zene pale ves masine, a boga mi i rerne ako se ima sta za napraviti za veceru, peglaju ves, muski steluju antenu i iscekuju dnevnik, a djeca utrcavaju u haustor kod najblizeg komsije koji je imao tu srecu da posjeduje video rekorder i s nestrpljenjem cekaju zavrsetak istog tog dnevnika da bi po hiljaditi put mogli pogledati kasetu sa jednim te istim crtanim filmovima te da bi nakon toga sa ogromnim osmijehom na licu mogli otici na spavanje.

nazalost danasnja omladina, kojoj su tada nezamislive stvari danas dostupne nakon samo par klikova, nikada nece moci ni blizu osjetiti tu srecu i taj uzitak zbog tako jednostavne stvari kao sto je "dosla struja reaguj ko munja"

jao jao, toga se isto tako, ali identicno sjecam!
mi smo u haustoru (to je vec pred kraj rata i poslije rata) imali onaj agregat, koji je komsija sa zadnjeg sprata palio navecer od 8 do 10 il vako nesto, i smio si samo jedan potrosac koristit, pa ti biraj, radio, tv, usisivac, il svjetlo - stagod al samo jedno..
elem, drama je nastala kad smo skontali da on sebi struju pusti po citav dan, a nama samo navecer pristeka to nesto...

sjeca li se neko kad su usli u zoru (to je ona fabrika slatkisa?) - kakao maslac iliti "cokolada", bijele cokolade na sve strane :S tih 10tak dana kolko nam je trajala ta zaliha u haustoru su bili jedini put da sam vidjela cokoladu dok rat ne zavrsi..pa i poslije.
il, donese tata u sred rata odnekle 2 prava pravcata jaja. nas 15 u stanu i sira i uza familija. to je mislim bio najveci cimbur od najmanje jaja koji sam ikad vidjela.

ovog unistenog policijskog pinzgauer i ovog drugog vozila se nesjecam na socijalnom
jeli zna neko od starijih sta je bilo

djes_ba wrote:ovog unistenog policijskog pinzgauer i ovog drugog vozila se nesjecam na socijalnom
jeli zna neko od starijih sta je bilo

koliko mene sjecanje sluzi to se desilo na samom pocetku rata, bio je direktni sudar zbog nocne voznje bez svjetala, poginulo je par momaka a ja se nazalost sjecam imena samo jednog od njih ciju trudnu zenu smo morali cuvati dok smo joj davali nesto za smirenje

Ovo je zgrada koja je vjerovatno najvise puta pogodjena u toku rata u SA...

Ja sam živio na alipašinom polju tokom i poslije rata,sa pogledom na biljakovo,buča potok,briješce brdo i te dijelove,i sjecam se da su vrlo često iz pravca lukavice i dobrinje gađali jednu kuću u brijšcu gore.Ta se kuca vidi sa alipasina gore na vrhu blizu sadašnje dzamije.Čini mi se da je bila od kamena i da je krov bio crn,ja ne znam da li je igdje više granata palo i na jednu kuću ili neki stambeni objekat.Sad ne znam iz kojeg razloga,ali vjerujem da je gore u blizini bili nasi,pa su zbog toga gađali
Ja izađem na balkon sjecam se kao da je je jucer bilo i konstantno 2,3 sata ne prestaju pucati.pucaju oni i po buljakovom gore,ali prestanu nAkon određenog perioda,a gore i nakon toga nastave po sat ili dva rokati

Sarajevo: Fallen bicycle of teenage boy just killed by a sniper, 1994.

na nekoliko slika se vidi moj balkon ili naselje te stanovi mojih prijatelja... baš me zanima gdje smo bili u trenutku kad su slikane pojedine fotografije

Ja se sjecam da sam pred sami rat iz Centra preselila na Dobrinju 5 ( tek se ta dobrinja napravila), i na samom pocetku rata, brat i ja kao klici se verali na prozore ( podkrovni stan) i gledali kako gori Stup i Ilidža, da bi nam poslije par dana na vratima se pojavila dvojica cetnika iz Neđarica sela, i odveli nam tatu na "razgovor" da mu skrenu paznju, bude li se jos jedanput prozor otvorio da ce nam baciti granatu....sreca tata se vratio... ( sto nije bio slucaj s komsijom, njega su ubili)...medutim mi ko djeca opet smo krisom gledali kako gori Sa, i nedugo za tim, opet kazem sreca svi smo spavali u hodniku ( koji je kolko tolko bio siguran), bacili zolju i srusili nam pola stana...odmah ujutro smo se uputili kod moje nane ( na Trg Heroja bivsi Trg Pere Kosrića)...preko brda Mojmilo ( mislim da smo mi i bili zadnja tura koja je s Dobirnje pobjegla) ja mislim da smo jedno 4-5 sati isli do brda, toliko su na nas pucali, a gore nas je docekala vojska JNA ( tad je jos bila gore), i dala nam cokolade i bombone meni i bratu....e valjalo je doci do Trga....most na Malti je bio lutrija...tu se najvise ginulo, nekako nas je neki ciko preveo kombijem, koji je u povratku poginuo, a mi dosli na Trg, na jos veci uzas....spavala sam na betonu, ( zna se kakvi su neboderi na Trgu) mjesecima....uh kad se sjetim u momentu me uhvati bijes da mrzim sve srbe....tuga...jer se to sve zaboravlja...i danas se pitam sto me me kosti znaju zaboliti ( bila sam djevojcica u pubertetu), sto me sve viroze uvijek zakace...Boze koliko sam se nagledala mrtvih ljudi, ranjene djece..a i sama sam bila djete....Boze dragi.....stvarno sta jedan narod moze preko svojih ledja prenjeti.....i opet je danas nama najbitnije nek je ziva glava, i nek smo zdravi...."kako cemo, lako cemo"!!!!!!!

Pogodiše me ove fotke, pogotovo sa Dobrinje.

Kad bi Fiva objavio materijale koje ima, a ima zlata vrijednih fotografija i snimaka. Al' eto...

Da li neko slucajno ima sliku Mojmila, odnosno onih tenkova i transportera na Vodovodu koji su sijali smrt po okolnim kucama, ali i po Dobrinji??

helpdesk1 wrote:Evo jedna ratna

Jos jedna ratna pjesma...

volim gledati slike iz ratnog perioda,
nekad ih se sjetim kad prođem gradom
pa upoređujem ...

tanana33 wrote:Ja se sjecam da sam pred sami rat iz Centra preselila na Dobrinju 5 ( tek se ta dobrinja napravila), i na samom pocetku rata, brat i ja kao klici se verali na prozore ( podkrovni stan) i gledali kako gori Stup i Ilidža, da bi nam poslije par dana na vratima se pojavila dvojica cetnika iz Neđarica sela, i odveli nam tatu na "razgovor" da mu skrenu paznju, bude li se jos jedanput prozor otvorio da ce nam baciti granatu....sreca tata se vratio... ( sto nije bio slucaj s komsijom, njega su ubili)...medutim mi ko djeca opet smo krisom gledali kako gori Sa, i nedugo za tim, opet kazem sreca svi smo spavali u hodniku ( koji je kolko tolko bio siguran), bacili zolju i srusili nam pola stana...odmah ujutro smo se uputili kod moje nane ( na Trg Heroja bivsi Trg Pere Kosrića)...preko brda Mojmilo ( mislim da smo mi i bili zadnja tura koja je s Dobirnje pobjegla) ja mislim da smo jedno 4-5 sati isli do brda, toliko su na nas pucali, a gore nas je docekala vojska JNA ( tad je jos bila gore), i dala nam cokolade i bombone meni i bratu....e valjalo je doci do Trga....most na Malti je bio lutrija...tu se najvise ginulo, nekako nas je neki ciko preveo kombijem, koji je u povratku poginuo, a mi dosli na Trg, na jos veci uzas....spavala sam na betonu, ( zna se kakvi su neboderi na Trgu) mjesecima....uh kad se sjetim u momentu me uhvati bijes da mrzim sve srbe....tuga...jer se to sve zaboravlja...i danas se pitam sto me me kosti znaju zaboliti ( bila sam djevojcica u pubertetu), sto me sve viroze uvijek zakace...Boze koliko sam se nagledala mrtvih ljudi, ranjene djece..a i sama sam bila djete....Boze dragi.....stvarno sta jedan narod moze preko svojih ledja prenjeti.....i opet je danas nama najbitnije nek je ziva glava, i nek smo zdravi...."kako cemo, lako cemo"!!!!!!!

nuki_cika wrote:

jbote grom gledaj ti vatre i paljbe - dobro je iko ost'o normalan pod takvim izivljavanjem. naravno za ovog novinara SE RATUJE - nema tu osudjivanja cetnicke vatre jer mi nismo imali ni 1/50 sta su oni imali....

ovo je garant bio PAT u sadejstvu sa Pragom ili nesto kocegaznatvise slicno - nema boga da je ovo manje od 20mm sudeci po eksplozijama na zavrsecima plamena.....

gore od same granate jbote....

cucamonga wrote:

nuki_cika wrote:

jbote grom gledaj ti vatre i paljbe - dobro je iko ost'o normalan pod takvim izivljavanjem. naravno za ovog novinara SE RATUJE - nema tu osudjivanja cetnicke vatre jer mi nismo imali ni 1/50 sta su oni imali....

ovo je garant bio PAT u sadejstvu sa Pragom ili nesto kocegaznatvise slicno - nema boga da je ovo manje od 20mm sudeci po eksplozijama na zavrsecima plamena.....

gore od same granate jbote....

Teško je zaključiti sta je pitanju,ali PRAGA jeste sigurno.A ovo na 37 ni sam ne znam sta je,pa je roknulo ovako.
A mene zanima iz kojeg je pravca ovo gađano,da li iz pravca trebevića?
Odakle god je izgleda zastrašujuće

Nije bilo ni kamera ni fotoaparata (sem stranih novinara, uglavnom), pa mi je godinama žao što nemam taj video zapis.. Iznad Starog Grada za Srpsku novu godinu 1994... zastrašujuće kako je nebo gorilo. A puštali su neke granate sa padobranima koje sporo lete i osvjetljavaju, tako da osvjetle pola grada u mraku (u tom momentu sjećam se da ni prioriteti nisu gorili, totalni mrak), i tako... da nije bilo tako zastrašujuće ličilo bi na lijep vatromet. Od tada se grozim vatrometa i kao luđak se ponašam pred istim...bježim, sklanjam se, ne želim da gledam, začepljene su mi uši itd.